1 Juna, 2026
image
Home Blog Right SidebarPage 361

Intervju: Dejan Obratil, regionalni menadžer kompanije SYAC-TB

Nakon prihvatanja nove tehnologije i širenja tržišta i proizvodnje došla je faza omasovljenja, kada je tehnologija postala interesantna i svjetskim tehnološkim gigantima iz drugih područja. To je značilo i ulazak u standardne ekonomske tokove razvoja, uspona, padova i integracija. Sve te faze prošao je i SYAC
Razgovarao: Semir Kapetanović
a&s Adria: Gospodine Obratil, hvala vam na odvojenom vremenu da se obratite našim čitaocima. Možete li predstaviti Vaše profesionalno iskustvo u Vašoj kompaniji? 
Obratil: U SYAC-u sam počeo raditi krajem 1991. godine, tačnije nekoliko dana nakon dolaska u Italiju. SYAC je inače skraćenica od System Automation and Control, jer se u to vrijeme bavio industrijskom automatizacijom i kontrolom procesa u realnom vremenu. Upravo kao i kompanija Energoinvest-Kibernetika, u kojoj sam radio prije odlaska u Italiju. Obje firme su rješenja bazirale na VMEbus standardu. Po dolasku u Italiju uzeo sam žute stranice i napravio spisak firmi koje ću obilaziti u potrazi za poslom. Na toj listi bio je i SYAC. Kada sam se pojavio tamo i kada su vidjeli moj CV i rad koji sam izlagao na WMEbus konferenciji 1990. godine u Mianzu, nakon kratkog razgovora uslijedio je dogovor, stisak ruke i tako je sve počelo. Nakon nekoliko godina i interesantnih projekata automatizacije i kontrole (CERN, Zanussi, Alessi, Polygram) SYAC je dobio zahtjev od italijanske vlade da modernizira videonadzor u jednom strogo čuvanom zatvoru. Tako je prije više od 20 godina, koristeći naša znanja iz obrade slike u realnom vremenu, komunikaciji, projektovanju elektronskih sklopova i u saradnji s našim tadašnjim dobavljačem opreme za VMEbus, nastao DigiEye. Bio je to prvi 16-kanalni digitalni videorekorder s ugrađenim matrix switcherom za 4 videoizlaza, digitalnim ulazima i izlazima, RS-232/485 portovima, Ethernet komunikacijom, automatskim backupom na DAT itd. To je bilo doba modema s 33,6 kbit/s, HDD kapaciteta „čak“ do 9 GB i Motorolinih 40 i 60 MHz procesora. Koristeći naš vlasnički zaštićeni kompresijski algoritam i optimizirajući programe pisane u real-time operativnom sistemu, DigiEye je uspješno pohranjivao snimke sa 16 kamera do 14 dana i komunicirao s našim DigiEye Control Centrom putem LAN-a ili telefonskih linija. U razvoju DigiEyea i transformaciji SYAC-a prolazio sam skoro sve uloge, počevši od programera, proizvodnje, tehničke podrške, marketinga, menadžera za razvoj proizvoda do međunarodnog prodajnog i menadžera za razvoj poslovanja. Raditi u takvoj firmi za koju praktično ne postoje tehnološke ni geografske granice je veliki izazov, ali pruža i velike satisfakcije kako na profesionalnom tako i na osobnom planu.
a&s Adria: SYAC ima skoro 30 godina iskustva u industriji sigurnosti. Jedan je od pionira u oblasti digitalnog videonadzora sa svojim potpuno integrisanim digitalnim sistemom za upravljanje videom nazvanim DigiEye. Recite nam nešto više od Vašoj kompaniji, koje su bile važne prekretnice, kada ste se pridružili Techboardu i koje ste koristi imali od toga, kako danas vidite SYAC▪TB-ovu poziciju?
Obratil: Kao bitne prekretnice, osim kreiranja novog proizvoda, naveo bih obrazovanje korisnika i pripremanje tržišta da prihvati novu, naprednu tehnologiju. Naime, tadašnje tržište bilo je relativno statično i čvrsto konsolidovano, kako na tehničkom tako i na poslovnom planu, i nikome nisu odgovarale promjene u pogledu uvođenja novih tehnologija i novih tržišnih igrača. Nakon prihvatanja nove tehnologije i širenja tržišta i proizvodnje došla je faza omasovljenja, kada je tehnologija postala interesantna i svjetskim tehnološkim gigantima iz drugih područja. To je značilo i ulazak u standardne ekonomske tokove razvoja, uspona, padova i integracija. Sve te faze prošao je i SYAC. Mislim da smo možda imali šanse i za veći i drugačiji rast, no poslije bitke ne bih uzimao ulogu generala. U jednoj fazi došlo je i kod nas do pada, koji je prouzrokovala opšta ekonomska kriza, pri čemu mi kao proizvođači, uprkos milionskim narudžbama, ostajemo bez likvidnih sredstava. No, kako svaka medalja ima i drugu stranu, to je 2013. dovelo do toga da Techboard, naš dugogodišnji dobavljač štampanih ploča, kupi SYAC. I tu počinje pozitivna strana medalje. SYAC postaje SYAC▪TB, odnosno Techboardov odjel za sigurnost. Od tada, osim razvoja, projektovanja i kreiranja softvera, pod naš krov dolazi i proizvodnja hardvera, odnosno cijeli proizvodni ciklus je 100% pod našom kontrolom.
a&s Adria: Koje su vaše ključne tehnologije? 
Obratil: Možda bih trebao odgovoriti da je to i dalje video, što bi bilo i logično s obzirom na dugogodišnje iskustvo i veliki know-how iz tog područja. Međutim, reći ću da je naša ključna tehnologija ipak u kreiranju, prikupljanju, obradi, analizi te upravljanju velikim podacima (big data). Velike riječi koje ću probati ukratko pojasniti. Naime, video je samo jedan izvor podataka. On se analizira, a analiza donosi nove informacije, koje nazivamo događajima. Njima moramo dodati i vanjske događaje te podatke i događaje dobivene od drugih sistema. Naš softver pruža neograničene mogućnosti na kreiranju raznih kombinacija događaja dodajući vremensku odrednicu, odnosno vrijeme trajanja za svaki događaj. Na taj način je moguće kreirati veliki broj scenarija koji tačno opisuju i detaljno razlikuju razne situacije po njihovoj važnosti. Na osnovu toga moguće je programirati niz automatskih akcija koje DigiEye izvršava i o kojima obavještava ostale uređaje iz sistema ili operatere, koji preuzimaju dalju kontrolu. Na taj način se značajno optimizira zaštita jer se smanjuje količina informacija koje operater mora obrađivati. Također, smanjuje se rizik da se velika količina informacija pogrešno obradi i donese kriva odluka. Osim tih kvalitativnih poboljšanja, nije zanemariva ni ušteda u vremenu, odnosno direktno i indirektno smanjenje troškova.
a&s Adria: Koje proizvode sadrži portfolio kompanije SYAC▪TB?
Obratil: Osim linije koja uključuje DigiEye snimače, kamere i nadzorni centar, SYAC▪TB u ponudi ima i fogging sisteme, kontrolu pristupa, a uskoro i vatrozaštitu. Naravno, uz to idu i rješenja za integrirano upravljanje svim tim proizvodima, uključujući i proizvode drugih proizvođača.
a&s Adria: Koji proizvod/rješenje biste istakli kao najvažnije i zašto?
Obratil: Osim raznolikosti ponude, kao glavni proizvod SYAC▪TB-a i dalje je DigiEye sa svim svojim specifičnostima. Tome bih dodao i rješenje za centralizovan videonadzor velikog broja geografski razuđenih instalacija, kako na nacionalnom nivou tako i na kontinentalnom, a u nekim slučajevima i svjetskom nivou (Fidelity Investments). U eri IP-ja svi govore o megapikselima, Mbps i Gbps brzinama i propusnim moćima komunikacijskih kanala, i često se uzima kao gotova stvar da je uvijek i bez problema moguće spojiti bilo koji broj kamera i uređaja. Naše iskustvo kazuje da kada govorimo o nacionalnom nivou, a naročito o širim geografskim područjima, teško možemo imati unificirane uslove komunikacije, odnosno garantovane nivoe brzine i propusnosti, bez obzira na ekonomsku i tehničku razvijenost zemalja u kojima se instalacije nalaze. Naša rješenja u komunikaciji, koja su bila razvijena za rane medije, protokole i brzine, ugradili smo u stream-flex tehnologiju. Tako smo nazvali niz rješenja koja omogućuju fleksibilnost u prilagođavanju raznim komunikacijskim okruženjima. Gledali smo da, koliko god je bilo moguće, automatiziramo optimizaciju korištenja raspoloživih resursa, unutrašnjih i vanjskih, ostavljajući pri tome uvijek mogućnost da operater personalizira konačno rješenje prema svojim potrebama.
a&s Adria: Recite nam nešto o vašoj DigiEye videoanalitici?
Obratil: DigiEye VCA je primjenjiva na bilo koji videosignal, bez obzira da li je riječ o analognom ili IP ulazu. Za sada smo VCA podijelili u dvije funkcionalne grupe: Business i Security intelligence. Business intelligence uključuje brojanje osoba i funkciju toplotnih mapa. U principu je riječ o analizi broja objekata, osoba ili, recimo, vozila. Kako su obično u pitanju osobe, najčešća upotreba je u trgovinama i poslovnim objektima. Rezultati brojanja mogu biti prikazani u raznim oblicima izvještaja, koji se mogu automatski pohraniti na određena mjesta za arhiviranje na mreži, odnosno mogu biti poslani putem e-maila, prikazani na web-pretraživaču, odnosno na DigiEye aplikacijama na pametnim telefonima ili tabletima. Toplotna mapa je specifični prikaz koji pomoću boja pokazuje koncentraciju osoba u prostoru u odabranim vremenskim intervalima. To je vrlo praktičan i efikasan marketinški alat koji daje slikovit prikaz zona od najvećeg, odnosno najmanjeg interesa. To pruža mogućnost manadžerima da imaju odziv kupaca u realnom vremenu i da efikasno i pravovremeno reaguju i reorganizuju asortimane ili cijene. Otuda i naziv Business intelligence. Security Intelligence uključuje četiri tipa videoanalitike: sterilne zone, virtuelni perimetar, loitering, ostavljen/uklonjen predmet. Događaji nastali kao rezultat ovih analiza mogu se kombinirati s ostalim događajima i na već spomenuti način kreirati scenarije raznih prioriteta koji omogućuju preventivno djelovanje i sprečavanje neželjenih događaja. Proaktivno djelovanje može biti automatsko ili operaterevo, ali u svakom slučaju analitika značajno optimizira ljudske resurse.
a&s Adria: Koje ključne beneficije kupci mogu očekivati od SYAC▪TB-a? Da li je to evropski kvalitet, vlasnički zaštićena tehnologija, integracija softvera i hardvera?
Obratil: Na prvo mjesto stavio bih veliko i široko iskustvo kako na tehnološkom tako i na geografskom planu. Drugi faktor, koji može dijeliti prvo mjesto po važnosti, jeste stopostotna kontrola proizvodnje. To daje evropski, odnosno certificirani (od ITPI instituta) 100% „Made in Italy“ kvalitet. Iako danas postojanost u vremenu nije toliko cijenjena, mi smo se uvijek trudili da ponudimo generacijsku kompatibilnost proizvoda, mada to nije jednostavno. Iskustvo nam govori da naši partneri ipak cijene činjenicu da im više od dvadeset godina nudimo taj kontinuitet. Osim toga, naša prednost je da, uz kvalitet velikih kompanija, i dalje imamo „elastičnost“ malih firmi. To u pojedinim projektima koji imaju specifične zahtjeve daje mogućnost našim partnerima da ponude rješenje urađeno po mjeri i zahtjevu krajnjeg kupca.
a&s Adria: Krajnji korisnici zahtijevaju integraciju. Jesu li vaši proizvodi kompatibilni s uređajima drugih proizvođača, da li su usaglašeni s ONVIF standardima i koje ste još standarde implementirali?
Obratil: Od samoga početka smo shvatili važnost integracije i kompatibilnosti s drugim proizvodima i sistemima. Na početku je to bila integracija putem digitalnih ulaza i izlaza, zatim preko posebnih komunikacijskih protokola, koje smo na zahtjev korisnika integrisali u DigiEye. Prije nego što je Pelco-D postao de facto standard, u DigiEye smo implementirali podršku 50 raznih PTZ protokola. Bili smo jedni od prvih koji su ponudili SDK, koji je omogućavao kompletno upravljanje i nadzor DigiEyea. DigiEye omogućava korištenje Radiusa i Active Directoryja za potpunu i centralizovanu kontrolu korisnika, a ona se može obavljati i putem integrisanog IEEE-802.1x standarda. Za integraciju s drugim sistemima, kao što su protuprovala i vatrodojava, razvili smo poseban uređaj koji vrši normalizaciju raznih protokola prema DigiEyeu. Uprkos tome što su naši proizvodi kompatibilni s ONVIF-om, još se ukazuje potreba za personalizacijom koju mi kao proizvođač i hardvera i softvera možemo uraditi.
a&s Adria: Cijena također igra važnu ulogu na tržištima u razvoju. Vaš CEO gospodin Malagoli je izjavio da je SYAC▪TB „tokom godina odlučio nastaviti sa snažnim smanjenjem cijena“. Recite nam nešto o tome, do koje mjere ste uspjeli spustiti cijene, hoće li to utjecati na kvalitet?
Obratil: Naravno da je cijena važan faktor. Nažalost, za mnoge je danas i jedini faktor, naročito kod novih korisnika ili tamo gdje odluku donosi finansijski nivo koji se ne razumije u tehniku. Mi jesmo proizvođač koji može upravljati kompletnim proizvodom i do određenih granica kontrolisati njegovu cijenu. Ipak, mi od kvaliteta ne želimo odstupiti, a nemamo količine koje nas mogu svrstati u gigante. Uzimajući u obzir da se danas više cijeni manja početna cijena nego ukupna cijena koštanja, s novom politikom smo se trudili da napravimo kompromis, odnosno da ostavimo kupcu izbor. Naime, 20 godina smo nudili besplatnu doživotnu tehničku podršku i SW update za sve proizvode. Počevši od ove godine, osim apsolutnog sniženja cijena, koje smo ostvarili raznim optimizacijama, odvojili smo cijenu tehničke podrške i budućih softverskih nadogradnji. Sada kupac može sam izabrati koliko i koju vrstu podrške želi. Tako je moguće imati investiciju s manjim početnim troškovima, a ostali troškovi ostaju kao opcija koja se može podijeliti na više godina.
a&s Adria: Na koje se vertikale fokusirate?
Obratil: Kako sam rekao, u dugoj istoriji smo imali aplikacije u skoro svim područjima, no ako bih trebao izdvojiti vertikalno tržište na kojem smo najviše prisutni, onda je to bankarsko – finansijsko.
a&s Adria: Predstavite nam neke od najvažnijih instalacija u posljednje vrijeme, koja su bile naročito teške za izvesti ili koje su od kulturne, historijske ili nacionalne važnosti?
Obratil: Osim mnoštva instalacija u bankarskom sektoru u Jadranskoj regiji, istaknuo bih da je DigiEye prisutan u prekrasnoj zgradi Mađarskog parlamenta. Ako ostanemo na Jadranskom moru, ali s italijanske strane, DigiEye čuva mnogo muzeja i ostalih kulturno-istorijskih objekata. Kada se već kvasimo raznim morima, možemo poći i do Baltičkog mora i spomenuti instalaciju koja sadrži većinu naših do sada spomenutih prednosti i kvalitete, a riječ je o zaštiti granica jedne baltičke zemlje. Projekat je započet prije petnaestak godina, a DigiEye je tada bio jedini uređaj koji je mogao odgovoriti zahtjevima tendera. Projekat je kasnije uzet kao pilot-projekat za sve evropske granice.
a&s Adria: Tržište se pomjera ka IP tehnologiji. Istovremeno, prijenos HD signala putem koaksijalnog kabla produžava vijek analogne tehnologije i svake godine, zapravo, ostvaruje sve veći tržišni udio. Kakva je SYAC▪TB-ova pozicija u pogledu ovog pitanja? Namjeravate li provesti potpunu tranziciju ka IP-ju ili možda ponuditi HD-over-Coax rješenje?
Obratil: Još i prije pojave TVI, CVI i AHD „standarda“ vidjeli smo da prijenos HD signala preko koaksijalnog kabla može biti interesantan. No, vidjeli smo da će prateća oprema biti skupa dok ne dođe do masovne proizvodnje. Do toga je moglo doći izdvajanjem jedinstvenog standarda ili omasovljenjem više njih. Ipak, mi kao malo-srednje preduzeće, a ne gigant koji bi mogao ulagati u razvoj više standarda ili forsirati svoje, za sada nismo izašli s vlastitim rješenjem, što ne znači da uskoro nećemo.
a&s Adria: Šta možemo očekivati od SYAC▪TB-a u godinama koje su pred nama (tehnologije, proizvodi, praćenje trendova)? 
Obratil: Kao i do sada, možemo očekivati stalno unapređenje tehnologija, kako vlasnički zaštićenih tako i onih prilagođenih međunarodnim standardima, zatim poboljšanje kvaliteta i performansi, povećanje učešća vještačke inteligencije u analizi videa i uopšte događaja, te stalno unapređenje integracije. Naravno, mnoge stvari ne nameće tržište, već mi njemu, implementirajući rješenja koja traže korisnici.
a&s Adria: Koji su za vas najveći izazovi u Jadranskoj regiji i na koji se način namjeravate suočiti s njima?
Obratil: Izazov je već spomenuti trend jeftinih rješenja. No to, kao i sve veći kvalitet azijskih proizvoda, može se prevazići uz dobre lokalne partnere, koji prepoznaju naše kvalitete. Naravno, i partneri imaju veliki izazov ne samo da nađu kupce koji vjeruju u dugoročni koncept kvalitete nego i one koji to mogu finansijski podržati. Teško je, ali za sada ustrajemo na tom putu.
a&s Adria: Vaše mišljenje o tržištu Jadranske regije i SYAC▪TB-ovoj poziciji na tom prostoru? 
Obratil: Tržište je zahtjevno, s ne baš velikim brojem finansijski jakih subjekata. Pri tome, tržište je sve educiranije i sa željom da implementira najbolju tehnologiju. S našom politikom u tim uslovima brza ekspanzija nije moguća, ali mi smo strpljivi.
a&s Adria: Recite nam nešto o vašem odnosu prema partnerima, distributerima, preprodavačima? Na koji im način pružate podršku, organizujete li seminare i treninge? Garancija i servis?
Obratil: Od početka naši klijenti nisu krajnji kupci, već su to lokalni partneri koji mogu ponuditi najbolji servis krajnjem kupcu. To podrazumijeva i najbolji servis s naše strane, kao i stalnu podršku te periodično školovanje, a često i zajednički nastup pred krajnjim kupcem. Takav nastup, uz unapređenje instalacija i personalizacijska rješenja potrebna krajnjem kupcu, veliki je benefit koji naši partneri cijene godinama.
a&s Adria: Kako vidite sigurnosno tržište danas i kako će izgledati u narednim godinama? Koji će biti najrašireniji trendovi?
Obratil: Već danas je počeo trend, koji će se nastaviti većom brzinom, da sigurnost postaje prisutna u svim slojevima i sferama društva, a ne samo kao opcija u određenim područjima. Već sada dolazi do konvergencije fizičke (tehničke) sigurnosti, informacijskih i svih ostalih tehnologija. Osim proizvoda, sve više će se prodavati usluge bazirane na proizvodima. Dešava se nešto što se dešavalo s pojavom mobilnih telefona. Na početku su koštali pravo bogatstvo i bili dostupni samo rijetkima, a sada su dostupni svima.
a&s Adria: Na kraju, promocija. Koje kanale i događaje koristite kako biste promovisali vaš brend? U tom pogledu, da li je Adria Security Summit dobra prilika za proboj na regionalno tržište? Kakve su vaše impresije s posljednjeg Summita i namjeravate li nam se pridružiti u septembru u Beogradu?
Obratil: Već duži niz godina pratim razvoj a&s Adrije. Mislim da ste veoma dobro shvatili potrebe regije i da ste mnogo učinili na unapređenju sektora. Adria Security Summit je samo zaokruženje svih tih napora i mislim da je to optimalno rješenje, i to ne samo za Adriatic regiju.

Provođenje obuke sigurnosnog osoblja

Nezadovoljavajući radni učinak najčešće je posljedica neadekvatne obuke. Iako se ona često navodi kao jedan od važnijih prioriteta u segmentu upravljanja sigurnošću, nerijetko se dešava da se za nju ne izdvaja dovoljno sredstava ili vremena. Edukacija je segment sigurnosnog menadžmenta kod kojeg cijela stvar nerijetko završava samo na praznim obećanjima

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Dodatnu poteškoću u kontekstu realizacije obuke predstavlja činjenica da je njena funkcija često pogrešno shvaćena. Standardna definicija edukacije kaže da je to edukativan i informativan proces kojim se želi postići određeni nivo radnog učinka putem promjene pristupa i znanja u vezi s određenom problematikom. Novim uposlenicima se mora staviti do znanja šta menadžment očekuje od njih, zašto se od njih nešto traži i kako se to želi postići. Pri tome sigurnosni odjeli primjenjuju dvije osnovne strategije: obuku uz posao i formalnu obuku.

Pristup organizaciji edukacije

Strukturiranje obuke uz posao sastoji se od prepoznavanja očekivanja u pogledu znanja koja su uposleniku potrebna za izvršavanje određenih radnih zadataka. Ovo prati procjena vremena koje će biti potrebno za stjecanje novih vještina, kao i posvećenost trenera pridržavanju plana realizacije obuke. Najbolji način za praćenje ovog procesa je izrada logičke kontrolne liste, koju će koristiti kako treneri tako i polaznici edukacije. Naprimjer, kod obuke o postupanju u slučaju izbijanja požara u ovoj listi se navode dužina pojedinačnih edukativnih sesija, datum evaluacije te ime i prezime polaznika i trenera. Po njenom okončanju supervizor ovjerava kontrolne liste i potvrđuje okončanje prve faze. Službenici zaduženi za provođenje edukacije uz posao u privatnom sektoru često dobijaju određene bonuse i poticaje za bavljenje obukom paralelno s realizacijom svojih osnovnih zaduženja. Ovi angažmani se moraju dodjeljivati isključivo najboljim uposlenicima u sektoru sigurnosti.

Formalna ili strukturirana obuka

U zavisnosti od nivoa složenosti određene pozicije u sistemu sigurnosti, može se ukazati potreba i za obukom koja se održava u za to posebno predviđenim prostorijama ili učionicama. Pri tome obuku najčešće vode eksperti ili najistaknutiji među profesionalnim trenerima. Osim prezentacija, ovaj vid edukacije može uključivati i tzv. igranje uloga, korištenje videomaterijala, filmova, kompjuterskih programa za testiranje i dr. Kao i kod pripreme za posao, i ovi programi podrazumijevaju korištenje kurikuluma, u kojem se navodi tip edukacije, ime trenera koji pokrivaju određenu materiju, kao i dosjei o polaznicima. Formalna obuka uključuje i testiranje nivoa razumijevanja i usvajanja vještina.

Tipovi edukativnih programa

Sigurnosni menadžment ima obavezu da razradi sveobuhvatnu i raznoliku listu programa obuke za svoje uposlenike. Edukacije se najčešće sastoje od seminara i radionica. Seminari su obično najučinkovitiji ako ih se realizira prema klasifikaciji uposlenika, odnosno podjeli na patrolno i uniformisano osoblje ili, npr., istražitelje u oblasti prevara. Jedan od bitnih aspekata ovih sesija, koje najčešće traju od jednog do tri dana, jeste i motivacija, koja mora biti postavljena kao prioritet u okviru plana rada. Drugi tip obuke su radionice, koje obuhvataju nešto konkretniji djelokrug. Jedan od tipičnih primjera su radionice iz oblasti vođenja ispitivanja. One najčešće traju od pola do jednog dana i obuhvataju principe i tehnike ispitivanja uz tzv. simulacije uloga u kombinaciji s videomaterijalima. Druga vrsta radionica mogu biti one koje se bave pripremom osoblja za svjedočenje na sudu. I one obično traju između pola i jednog dana i uključuju teme poput pripreme dokaza, načina oblačenja i ponašanja prilikom svjedočenja, opažanja „zamki“ i izlaženja na kraj sa stresom. Ostali popularni tipovi radionica za sigurnosno osoblje tiču se obuke iz oblasti pripreme izvještaja i najčešće obuhvataju višesatne analize izvještaja i principa njihove izrade. Na kraju, za višerangirano osoblje tu su raznovrsne obuke u sferi obavljanja radnih zadataka koji se tiču nadzora rada podređenog osoblja. One mogu trajati u rasponu od dvosatnih prezentacija do trodnevnih seminara, a teme se najčešće tiču vođenja disciplinskih postupaka za osoblje i različitih stilova pristupa menadžmentu.

Izrada sigurnosnih smjernica za obuku

Sigurnosne smjernice u vidu priručnika predstavljaju jedan od najvažnijih operativnih alata za potrebe vođenja obuke. Ovaj svojevrsni vodič mora se redovno ažurirati. Na svakoj stranici ovog dokumenta potrebno je navesti mjesec i godinu u kojoj je materijal za obuku prvobitno izrađen i/ili ažuriran. Tematika smjernica se mora temeljiti na relevantnoj sigurnosnoj politici, koja se primjenjuje na nivou kompanije ili odjela. Tu spadaju i opisi poslova, najvažniji kontaktni podaci i proceduralne upute za konkretne incidentne situacije, poput telefonskih dojava o bombama ili nestanka struje u cijelom objektu. U nekim organizacijama ovakav priručnik se tretira kao esencijalni dokument i zato se uposlenicima ograničava pristup njemu, što je apsolutno pogrešno. Ove smjernice moraju biti dostupne svim pripadnicima sigurnosnog osoblja.

———————–

Zadovoljavanje organizacijskih potreba

Tipovi programa obuke u osnovi su ograničeni organizacijskim potrebama same kompanije. Edukativni materijali obično su dostupni kod lokalnih obrazovnih institucija i sigurnosno osoblje je potrebno kontinuirano poticati na njihovo korištenje. Ipak, specifičnim potrebama se mora odgovoriti kroz interno organiziranu edukaciju, koja je uvjetovana potrebom za određenim osobljem. Uloga sigurnosnog menadžmenta u ovom kontekstu je adekvatno obrazlaganje potrebe za organizacijom određenog vida obuke. Pri tome menadžment ne smije ispustiti iz vida same zahtjeve za obukom koji dolaze od osoblja na terenu i u skladu s njima dizajnirati i pripremati prateće materijale. Ako se potrebe za obukom ne identificiraju na adekvatan način, uz jednako pažljivu pripremu materijala, programi mogu biti remek-djela iz oblasti edukacije osoblja i menadžmenta, no njihov potencijal i učinak će u konačnici biti protraćeni kao propuštena prilika za kompaniju i njen sigurnosni odjel.

Istrage ciljanih napada u poslovnom okruženju

Za razliku od javnog sektora, koji se fokusira na krivične prijave, u privatnom sektoru akcent je na sprečavanju ekonomske štete, gubitaka i discipliniranju radne snage. Ipak, jedna vrsta istražnih problema značajno odstupa od navedenih normi. Riječ je o tzv. ciljanim napadima u poslovnom okruženju, koji posljednjih godina dobijaju na važnosti

Piše: Mirza Bahić

E-mail: redakcija@asadria.com

Od početka ‘90-ih u privatnoj istražiteljskoj praksi razvio se pristup poznat kao procjena i upravljanje prijetnjama (TAM). Iako se u početku koristio kao metoda tretmana nasilja na radnom mjestu, zaštite ličnosti i praćenja nasilja u porodici, danas se primjenjuje na globalnom nivou. Od napada 11. septembra 2001. opća načela ovog pristupa se koriste i u borbi protiv terorizma. Jedna od značajnijih aplikacija TAM-a je nasilje na radnom mjestu, i to je segment u kojem njegova primjena može biti od značajne pomoći privatnom istražitelju.

Nasilje na radnom mjestu

Ovaj vid nasilja se dijeli u četiri osnovne kategorije. Prvu čine nasilni akti kriminalaca koji nemaju veze s radnim mjestom. Upadi u poslovne prostore obavljaju se isključivo s ciljem činjenja krivičnih djela kao što su pljačke. Drugi tip je nasilje za koje su odgovorni klijenti, kupci, učenici ili zatvorenici, kao i druge osobe koje od organizacije žele oduzeti sredstva ili usluge. U trećoj kategoriji su bivši zaposlenici koji napadaju svoje nadređene, uposlenike ili menadžere, dok su u četvrtoj osobe u ličnom odnosu s uposlenikom, ali koje nemaju veze sa samom organizacijom. Kod prva dva tipa nasilja moguće je primijeniti standardne strategije prevencije kriminaliteta i one se obično istražuju nakon incidenta, odnosno na reaktivnoj osnovi. S druge strane, kod druge dvije kategorije postoji „ciljano nasilje“, koje je nerijetko predmet pažnje privatnih istražitelja. Takvi napadi su obilježeni planiranjem i jasno definisanim ciljem i izvode se bez bilo kakvih emotivnih poriva. Napade na radnom mjestu menadžeri sigurnosti nerijetko potcijene, tretirajući ih kao prolaznu fazu, pretjeranu reakciju i gotovo normalnu pojavu. Poricanje izvora problema ovog tipa jedan je od glavnih faktora njegove veće zastupljenosti.

Istrage ciljanih napada su složen poduhvat koji ima najmanje dva cilja: jedan se tiče utvrđivanja da li određena situacija predstavlja rizik od izbijanja nasilja, dok je drugi povezan s donošenjem skupa mjera na nivou organizacije koje mogu preduprijediti pojavu incidenata. U tom kontekstu, na nivou kompanije moguće je uspostaviti i tim iskusnih istražitelja koji će se baviti samo ovim segmentom, što podrazumijeva da je najmanje jedan istražitelj dovoljno iskusan u radu s ovim tipom kriminaliteta i da uživa dovoljno snažan autoritet u samoj kompaniji. Pri tome treba izbjegavati situacije u kojima će, bez obzira na iskustvo, samo jedan istražitelj biti zadužen za realizaciju mjera, procedura i politika, jer mu tim može predstavljati presudan resurs u borbi protiv ciljanog nasilja.

Formiranje tima profesionalaca

Kako se u okviru prakse rješavanja kompleksnih problema ciljanih napada javila potreba za multidisciplinarnim pristupom, timovi za borbu protiv ovih pojava s vremenom su počeli okupljati sve raznolikiji skup stručnjaka različitih profila koji sarađuju s istražiteljem. Osim naziva TAM, odnosno „timovi za borbu protiv ciljanih napada“, udomaćili su se i termini poput timova za istraživanje incidenata, timova za procjenu prijetnji ili timova za upravljanje kriznim situacijama. U njima se može naći cijeli spektar različitih profesionalaca, poput predstavnika odjela za ljudske resurse, pravne poslove, sigurnost i upravljanje objektima. Pored profesionalaca regrutiranih unutar same kompanije, timovi za istrage ciljanih napada mogu uključivati i eksterne eksperte. To mogu biti pravni savjetnici, psiholozi i psihijatri za procjenu rizika od izbijanja nasilja, posebni istražitelji i savjetnici, kao i detektivske agencije. Preduvjet za adekvatnu saradnju ovog spektra profesionalaca je postojanje politike za sprečavanje nasilja na radnom mjestu. S njom moraju biti upoznati svi i mora se primjenjivati bez bilo kakvih izuzetaka, što podrazumijeva da će uposlenici koji se ne pridržavaju te politike biti automatski otpušteni s posla. Ovo je jedna od mjera prevencije pojave nasilja na radnom mjestu, jer će potencijalni počinitelj imati svijest da je otkaz jedini mogući ishod u slučaju izazivanja incidenta.

Istražiteljske metode

Za početak članovi istražiteljskog tima moraju ispitati sve informacije o samom počinitelju, počevši od njegove prijave za posao, biografije, obavljenih evaluacija i svjedočenja kolega i/ili podređenih. Korisni dokumenti su i pritužbe, informacije o okončanim obukama i historijat potencijalnih ranijih prekršaja. Druga stavka je istraživanje konteksta zbog kojeg je počinitelj postao predmet interesa TAM tima. Zbog toga je, u prvom redu, važno utvrditi kredibilitet strane koja prijavljuje krivično djelo. Po utvrđivanju kredibilnosti oštećenog lica, navedenu osobu se može iskoristiti kao izvor informacija o počinitelju samog djela te o naravi napada. Detaljniji istraživački postupci uključuju i ispitivanje javno dostupnih informacija o počinitelju, naprimjer njegov pravni status u smislu kažnjavanja za druga djela i historijat potencijalnog sukoba s određenim uposlenikom ili kompanijom, što daje dublji uvid u potencijalni motiv napada. Obavljanje razgovora s osobama koje dobro poznaju napadača također je neizostavan segment istrage. Ako je riječ o prevenciji krivičnog djela, istražitelji moraju preduzeti sve potrebne mjere da potencijalni počinitelj ne sazna da je pod istragom. Pri tome je važno prikupiti sve relevantne informacije o njegovim uvjerenjima, izvorima nezadovoljstva, porodici i socijalnom okruženju. Isto važi i za istragu na terenu jer je (potencijalni) napadač već aktivan unutar jednog konkretnog radnog okruženja i njegova kontrola može biti vrijedan izvor informacija. To se posebno odnosi na kontrolu personalnih računara uposlenika, koji su dobar izvor informacija o motivima i potencijalnim izvorima nezadovoljstva. Konačno, posljednja faza istrage treba uključivati i direktan kontakt s osobom za koju se sumnja da planira napade, uz svijest o riziku koji takav potez nosi. U svakom slučaju, ovaj vid kontakta može pomoći kod pružanja prilike uposleniku da otvoreno iznese svoje frustracije i time dođe do svijesti da problem koji ima ne mora nužno biti riješen nasiljem.

Važnost izrade ček-liste

Ne kaže se džaba u narodu da „budala pamti dok pametan zapisuje“. U svakodnevnom radu trebamo praviti vlastite baze podataka te jednostavne formulare ili ček-liste, koje će nam pružati osnovne informacije o štićenim osobama, ali i podsjećati na eventualne obaveze koje moramo obaviti u toku redovnih aktivnosti.

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Prije početka pružanja usluga zaštite osoba, a nakon zaključivanja ugovora o određenom radu, praksa nalaže da se kreira interna baza podataka svih štićenih osoba. Da bismo je kreirali, neophodno ju je popuniti podacima, odnosno upoznati se s biografijom naše štićene osobe. Prilikom popunjavanja fajla kreirat ćemo jednostavnu ček-listu, koja će sadržavati ime i prezime, ali i pseudonim te nadimak ili umjetničko ime štićene osobe. Zatim upisujemo privatnu i poslovnu adresu, adresu svih članova porodice te neko drugo mjesto stanovanja.

Ček-lista za štićene osobe

Od komunikacijskih sredstava navodimo sve moguće telefonske brojeve: privatni, poslovni, mobitel, kućni, fiksni telefon, fax te e-mail. Neophodno je upratiti i oglašavanje osobe na socijalnim mrežama: Facebooku, Twiteru ili Instagramu, jer se veliki broj informacija može dobiti upravo posredstvom njih. Dalje, jedna od rubrika treba tretirati izgled štićene osobe, odnosno podatke kao što su: spol, boja kose, boja očiju, posebna obilježja, brada, visina, težina.

Zdravstveno stanje, bankovni računi

Neophodno je, također, imati i podatke o zdravstvenom stanju štićene osobe, jer u slučaju da u toku akcije prebacivanja dođe do ranjavanja, moramo znati šta od metoda i lijekova smijemo koristiti. Rubrika će sadržavati podatke o zdravstvenim problemima i alergijama osobe, krvnoj grupi te lijekovima koje koristi svakodnevno i povremeno, kao i tretmanima. Moramo znati i osnovne podatke o ljekaru i zubaru naše štićene osobe. Potrebno je poznavati i osnovne identifikacijske osobine poput otisaka prstiju ili potpisa i uzorka rukopisa te, ako je moguće, posjedovati videosnimke i fotografije, novinske tekstove i istupe osobe koju štitimo. Naravno, u ček-listu moramo upisati i bankovne račune s imenom, adresama i telefonima banaka te brojem kreditnih kartica.

Administrativno osoblje

Ako su naše štićene osobe iz VIP kategorije, vjerovatno će povesti ili biti u kontaktu sa svojim poslovnim, odnosno administrativnim osobljem. Ukoliko oni ne učestvuju u akciji s nama, ipak je neophodno upoznati ih i ostvariti kontakt u slučaju nužde. Od njih možemo dobiti mnogo korisnih informacija o vrsti oružja i mjestu njegovog skladištenja, izvještajima o ranijim prijetnjama našoj štićenoj osobi ili njenim članovima porodice, značajnim državnim, političkim ili drugim aktivnostima štićene osobe ili članova porodice, a ponekad i informacije o vrsti hobija mogu dobro doći – pogotovo ako su u pitanju streljaštvo, borilačke vještine, karting ili nešto drugo.

Kako provjeriti vozilo

Možda biste pomislili da će formular za automobil biti kraći od onoga za štićene osobe. Ali nije tako. Prijevozno sredstvo ima izuzetnu važnost i igra veliku ulogu u transportu i zaštiti kako štićene osobe tako i našega tima. Istovremeno, automobili su jedna od najčešćih meta napada protivničke strane. Zato ček-lista treba biti velika. Prije svega treba sadržavati osnovne podatke o vozilu kao što su: tip vozila, marka, model, broj vrata, godište, vrsta i broj karoserije te broj tablica. U narednoj rubrici treba opisati vrijeme trajanja i vrstu kontrole vozila (npr. vizuelna provjera bez dodirivanja vozila). Prvo moramo potvrditi da automobil nije promijenio lokaciju. Prije ulaska u vozilo neophodno je ustanoviti postoje li naznake prisilnog ulaska u njega, tj. izvršiti kontrolu okruženja i pokušati detektovati eventualne naznake nekih promjena, otisaka prstiju, novih oštećenja i ogrebotina ili tečnost na tlu. Posebno treba obratiti pažnju na to visi li nešto oko ili ispod auta i to zabilježiti u naš formular. Dalje, pregledamo tlo oko i ispod svake gume, blatobrane, vanjske retrovizore i njihove plastike, branike i šupljine iza njih, plastične trake na karoseriji i da li dihtunzi imaju tragove prijeloma, vrata, haubu motora, prtljažnik i felge. Nakon pregleda sve čekiramo u našem formularu.

Vanjska vizuelna kontrola

Vanjska kontrola automobila podrazumijeva i pregled donje strane vozila. Ona se obično vrši vizuelnim pregledom zavlačenjem ispod vozila ili pregledom pomoću ogledala. Pregledamo motor, mjenjač, sistem auspuha, diferencijal, rezervoar, ovjes, pogonsko ili kardansko vratilo, lonac auspuha i cijev, zadnju osovinu i ovjes te točkove.

Nakon toga vizuelno kontrolišemo prtljažnik: kakav je pod, je li pomjeran, kakav je položaj rezervne gume, poleđina zadnjih sjedišta, da li je pomjerana kutija za alat i postoje li tragovi diranja žica. Kada smo sve to pregledali i zapisali u formular, pristupamo otvaranju automobila i pregledu unutrašnjeg prostora. Tom prilikom pregledamo prednja i zadnja sjedišta, vrata i obloge na vratima, krov, podne prostirke i tepihe, naslonjače za ruke i police za odlaganje te naslone za glavu, osvjetljenje i prekidače za svjetlo. Na prednjoj strani pregledamo kutiju s osiguračima, komandnu tablu, cijevi za ventilaciju, radio, DVD i zvučnike, te upaljač za cigarete i pepeljare.

Spisak opreme vozila

Nakon što se uvjerimo da automobil nije prijetnja po nas i našu štićenu osobu, pristupamo popunjavanju ček-liste opreme. Prije pokretanja vozila moramo se uvjeriti da u njemu nosimo sve što nam može zatrebati, a spisak je prilično dugačak: lanac za vuču ili sajla, rezervna guma, dizalica, kabl za premoštavanje, radiouređaji, rezervni uređaji i baterije, mobiteli s baterijama, aparat za gašenje požara, set prve pomoći, gas-maske, džepne lampe, farovi, rezervni set svih ključeva, geografske karte za određenu oblast, domaća valuta (novčanice i mnogo kovanica), pancirka, svijetleće rakete, lijekovi za štićenu osobu, kovački čekić i željezna poluga, ašov i kese za smeće, radno odijelo i rukavice, kišobran, ručni detektor metala, pirotehnika, teleskopsko ogledalo.

Najopasnije aktuelne sigurnosne prijetnje

Sigurnost nikada nije bila aktuelnija tema, a to posebno važi za IT sektor, u kojem se nove sigurnosne prijetnje pojavljuju gotovo svakodnevno. Iako je nove načine na koje zlonamjerni korisnici mogu ugroziti kompjuterske sisteme nemoguće predvidjeti, evo pregleda najgorih trenutno aktuelnih sigurnosnih prijetnji koje vrebaju nedovoljno zaštićene IT sisteme

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Najizraženija osobina svakog ozbiljnog hakera je upornost. Tamo gdje bi drugi vidjeli samo prepreke i brzo odustali, pravi hakeri vide izazov te na sve moguće načine pokušavaju pronaći način da prevare ili zaobiđu sistem. A spremni su sedmicama i mjesecima istraživati nove metode kako bi uspjeli u svojim namjerama. Svako ko prati cyber sigurnost zna da tehnike koje koriste hakeri svake godine postaju sve sofisticiranije i smjelije. Situacija je već danas veoma složena, a budućnost će donijeti samo još više problema. Evo šta trenutno vreba nedovoljno zaštićene kompjuterske sisteme.

Digitalno iznuđivanje

Sve je počelo napadom na kompaniju Sony 2014. godine. Nije to bio klasičan slučaj iznuđivanja u kojem hakeri enkriptuju sadržaj hard diska i traže otkupninu za otključavanje podataka. Iako su i ovakvi napadi sve češći, digitalno iznuđivanje je druga vrsta napada koja podrazumijeva ucjenjivanje kompanija ili drugih subjekata pod prijetnjom objavljivanja povjerljivih podataka kompanije. Motiv za ovakve napade ne mora nužno biti novac, već i neki drugi ciljevi, a najčešće je riječ o onim političkim. Najveći problem kod ovakvih napada je što backup ili pravljenje rezervnih podataka više nije dovoljno. Naime, u većini slučajeva se od hakerskih napada možete zaštititi redovnim pravljenjem rezervnih kopija podatka. Kod digitalnog iznuđivanja zaštitne kopije ne pomažu jer šteta ne nastaje uništavanjem ili oštećivanjem podataka, već javnim objavljivanjem tajnih podataka. Ove godine je već bilo nekoliko napada na bolnice i objavljivanja podataka o pacijentima, ali se ovi napadi neće zadržati na tome.

Drugi problem je praćenje ovakvih napada. Naime, ako žrtva popusti i plati ucjenu, vrlo je vjerovatno da niko nikada neće saznati za napad. Dva najpoznatija ovakva napada u 2015. su objavljivanje podataka sa web-stranice Ashley Madison, kojim su se služili preljubnici, te napad na InvestBanku Ujedinjenih Arapskih Emirata, kada su objavljeni podaci njihovih klijenata. Digitalno iznuđivanje je jedan od najgorih sigurnosnih napada jer subjekt zbog njega može biti izložen tužbama, novčanim gubicima, otkazima i sličnim problemima.

Napadi koji mijenjaju podatke

Prema izvještajima brojnih sigurnosnih agencija, napadi koji imaju za cilj mijenjanje ili manipulaciju podacima su sljedeća velika cyber sigurnosna opasnost. Najveći problem kod ove vrste podataka je stvaranje nepovjerenja u vlastite podatke. Ako niste sigurni da su vam podaci o poslovanju ispravni, kako možete dalje razvijati svoj posao? Uništavanje ili oštećenje podataka je mnogo lakše detektovati nego promjenu podataka. Na prvi pogled sve je kako treba, sistemi rade, podaci su sigurni. Međutim, ako podaci nisu tačni, sva poslovna i druga inteligencija koja se iz njih kreira postaje upitna. Posljedice neotkrivenih promjena podataka mogu biti nesagledive. Jedan od prvih problema ove vrste se desio tokom Zaljevskog rata, kada je zbog pogrešnih podataka odbrambeni projektil promašio Scud raketu, što je uzrokovalo smrt 28 američkih vojnika. Ova greška u podacima je nastala slučajno, ali je američko vojno rukovodstvo uplašeno mogućnošću da su kineski hakeri ne samo krali planove naoružanja već i mijenjali podatke koji se nalaze u njima.

Chip & Pin napadi

Kad god sigurnosni stručnjaci zatvore jedan vektor napada, hakeri se prilagode i pronađu drugi. Kada su prodavači prestali spremati podatke o kreditnim karticama i transakcijama svojih kupaca u lokalne baze podataka, hakeri su počeli da prisluškuju mrežni saobraćaj. Kada su prodavači enkriptovali podatke koji putuju mrežom, hakeri su instalirali malware softver na pos-kase kako bi došli do podataka prije nego što se enkriptuju. Banke i prodavači sada koriste pametne kartice koje u sebi imaju čipove.

Osim za autentifikaciju same kartice, čipovi kreiraju jednokratne transakcijske kodove koji sprečavaju korištenje kloniranih kartica. Zbog toga će hakerski napadi sa prodavnica od cigle preći na on-line prodavnice, koje ne koriste kartice, a samim tim ni čipove u njima. U Velikoj Britaniji je od 2004. do 2014. godine broj prevara u on-line prodavnicama porastao za 69 procenata. Iako zvaničnih podataka nema, sumnja se da je taj rast u posljednje dvije godine još i veći.

——————————————

IoT zombi botneti

Iako se 2015. godina smatra godinom Internet of Things (IoT) rješenja, automobili konektovani na internet, Barbie lutke i medicinska oprema samo su neki od uređaja koji su napadnuti kroz svoje IoT funkcionalnosti. U 2016. i godinama koje slijede broj IoT uređaja će drastično rasti, a time će se povećati i količina slabosti u ovim sistemima, pa i broj uspješnih napada. Jedan od trendova se već može uočiti, a to je kreiranje tzv. botnet mreža od hakiranih uređaja. Baš kao što se i od kompjutera zaraženim virusima kreiraju mreže koje onda napadaju druge sisteme, tako i IoT uređaji mogu postati moćno oružje. S obzirom na to da je softver na IoT uređajima znatno ograničeniji, pogotovo kada je interakcija s korisnicima u pitanju, ovakve napade je mnogo teže otkriti. Već su zabilježeni slučajevi u kojima su CCTV kamere korištene za kreiranje botnet mreža kojima su kreirani DDoS napadi. Posebno je zabrinjavajuće to što broj IoT uređaja eksponencijalno raste, ali ne postoje zvanični standardni za njihovu komunikaciju, pa je hakerima posao olakšan.

Sve više backdoora

Prošla godina završila je nevjerovatnim otkrićem da je na čak nekoliko vrlo popularnih firewall uređaja kompanije Juniper Networks bio ugrađen backdoor. Priroda tih „zadnjih vrata“, koja su hakerima dozvoljavala da dekriptuju VPN saobraćaj koji prolazi kroz firewall, nagovještava da su hakeri bili na platnom spisku neke države. Razlog je jednostavan – za iskorištavanje tolike količine enkriptovanog mrežnog prometa potrebni su ogromni resursi, a takve može finansirati samo neka država. Iako nije poznato ko stoji iza napada na Juniper Networks opremu, dobro je da se sada zna kako ovako sofisticirana backdoor rješenja izgledaju i djeluju. Zato se očekuje otkrivanje sličnih napada na mrežnu opremu drugih proizvođača hardvera. A najnovija afera u kojoj je FBI tražio od kompanije Apple da im instalira backdoor u iPhone jednog od ubijenih terorista, da bi nakon povlačenja po sudu to Federalni biro za istrage uradio bez pomoći te kompanije, samo potvrđuje činjenicu da će u budućnosti biti mnogo „zadnjih vrata“ u opremi.

Intervju: Jaroslav Barton, direktor Odjela za kontrolu pristupa za EMEA regiju, HID Global

Mi ne možemo pružati podršku svim instalaterima direktno iz našeg Evropskog distributivnog centra. Zato smo izgradili partnersku mrežu kako bismo pomogli svakom sigurnosnom profesionalcu koji radi za naše regionalne partnere. Mi razumijemo vrlo dobro da naši kupci i partneri trebaju više od prostog dobavljača proizvoda. Što su naši partneri obrazovaniji, to će i njihovo iskustvo s proizvodima i uslugama HID Globala biti bolje

Razgovarao: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Prošle su tačno tri godine otkada smo imali priliku da razgovaramo o tržištu kontrole pristupa u regiji i svijetu. Gospodine Barton, šta se promijenilo od našeg posljednjeg razgovora? Koje su se nove tehnologije pojavile i koje je proizvode HID Global predstavio u međuvremenu?

J. Barton: Iako smo posljednjih godina predstavili nekoliko novih proizvoda i rješenja, glavni okvir HID-ovog poslovanja ostao je nepromijenjen. Kao globalni lider u rješenjima za zaštitu identiteta, naša kompanija i dalje nudi najširi portfolio interoperabilnih rješenja u industriji kontrole pristupa, koja uključuju čitače, kartice, kontrolere i softver za kreiranje, upravljanje i korištenje sigurnih identiteta. Dizajnirana kako bi bila interoperabilna, otvorena platfoma HID Globala podržava višestruke tehnologije za upravljanje akreditivima i nudi najveću fleksibilnost i izbor na tržištu kontrole pristupa. Kada je riječ o svjetskom tržištu, najvidljivija promjena vjerovatno je bila pojava mobilnih uređaja. Novi životni stil sa zaštićenijim identitetom bazira se na pogodnostima sveprisutnih mobilnih uređaja. Naši korisnici sada imaju izbor da koriste tradicionalne kartice ili vlastiti smartfon da uđu na svoj posjed, što im omogućava bolje korisničko iskustvo. Ovo je postignuto ispunjavanjem sve većih zahtjeva za sigurnošću i privatnošću.

a&s Adria: Koja su ključna vertikalna tržišta za vašu kompaniju?

J. Barton: Proizvodi HID Globala su izuzetno raznovrsni i stoga ih, zapravo, možete pronaći u svakoj vertikali. U Jadranskoj regiji naši proizvodi se uglavnom koriste u komunalnim preduzećima, korporativnom i finansijskom sektoru, te u transportu. Ono što u odnosu na zapadnu Evropu još nismo pokrili su sigurnosna rješenja u obrazovnom sektoru i zdravstvenim ustanovama. U tim vertikalama vidimo budući veliki potencijal u ovoj regiji.

a&s Adria: U čemu se još ogleda vaš uspjeh? Da li konsultativno-dizajnerski prodajni pristup vašim kupcima ili ispravno korištenje HID-ove razgranate prodajne mreže igra veliku ulogu u zadržavanju vodeće pozicije?

J. Barton: Mi vjerujemo da je od ključne važnosti da kupci razumiju šta dobijaju za uloženi novac. Oni investiraju u sigurnost, a mi im trebamo pomoći da postignu željeni nivo sigurnosti, privatnosti i pogodnosti. Stoga nezavisni konsultanti i integratori sa detaljnim pristupom igraju ključnu ulogu u procesu izbora najboljeg rješenja. Na tržištu je mnogo proizvoda koji mogu na prvi pogled izgledati atraktivno, naročito iz ugla cijene. Bez znanja o svim detaljima krajnji korisnik će možda kupiti rješenje koje apsolutno nije prikladno njegovom okruženju i na kraju će biti prinuđen da investira dodatni novac. Zato su stručnjaci iz oblasti sigurnosti izuzetno značajni kako za nas tako i za krajnjeg korisnika.

a&s Adria: Iz perspektive krajnjeg korisnika, integracija također ima važnu ulogu. Na koji bi način HID, naprimjer, riješio problem klijenta koji ima stariji sistem kontrole pristupa?

J. Barton: HID je poznat po nuđenju rješenja koja kupcima omogućavaju da bez poteškoća pređu sa starijih tehnologija na novija, snažnija i sigurnija rješenja. Ne postoji proizvođač koji pruža podršku za tako širok spektar RFID tehnologija implementiranih i u čitačima i u kredencijalima. Mi razumijemo kako je teško nadograditi sistem kontrole pristupa ne narušavajući svakodnevnu rutinu u organizaciji i ponosni smo na to što kupcima možemo pomoći da lakše prebrode tu tranziciju koristeći HID-ove multitehnološke čitače i kartice. Pri tome nismo ograničeni na samu tehnologiju ili nadogradnju sistema. Mi također pružamo podršku sve većim zahtjevima za dodatnim funkcionalnostima na karticama za kontrolu pristupa, kao što su bezgotovinsko plaćanje, evidencija radnog vremena i sigurno štampanje.

a&s Adria: Šta biste mogli kazati o trenutnim najvećim trendovima u kontroli pristupa, kao i onima koji nas očekuju? I koji strateški pravac će zauzeti kompanija HID Global?

J. Barton: Industrija brzo napreduje sa statičnih, vlasnički zaštićenih arhitektura za kontrolu pristupa ka sigurnijim, otvorenijim i prilagođenijim rješenjima, koja udovoljavaju potrebama kupaca za posljednjim inovacijama u proizvodima i tehnologijama koje unapređuju njihovo poslovanje. Korisnici žele biti sigurni da će moći koristiti sistem mnogo godina i da će ga lahko moći nadograditi kada za tim bude potrebe. HID Global nudi najfleksibilnija i za izazove budućnosti najspremnija rješenja na tržištu, godinama štiteći investicije naših krajnjih korisnika i čineći ih usklađenim s inovacijama koje će doći. Osim sigurnosti, koja će i dalje biti ključni zahtjev kupaca, krajnji korisnici su sve više zabrinuti za zaštitu privatnosti i kompatibilnost. Još jedan trend koji se brzo pojavljuje u korporativnom sektoru jeste integracija tehničke kontrole pristupa i informacijske sigurnosti.

Historijski, funkcije fizičke (tehničke) i logičke kontrole pristupa bile su međusobno isključive unutar organizacija i svakom su upravljale posebne grupe ljudi. Sada, međutim, linija među njima počinje blijedjeti. Preduzeća žele kontrolu pristupa i IT identitet na jednoj kartici (ili pametnom telefonu), kojom će moći otvarati vrata i logovati se na kompjuter za korištenje ostalih aplikacija. Ovo će omogućiti jednostavno i sigurno korisničko iskustvo prilikom korištenja vrata, podataka ili cloud servisa i, zapravo, unaprijediti način na koji organizacije kreiraju, koriste i upravljaju identitetima u mnogim primjenama kako na pametnim karticama tako i na pametnim telefonima. S obzirom na to da su smartfoni postali svakodnevna pojava, potpuno je prirodno da se koriste i za mobilni pristup i zajedno s tradicionalnim karticama, čak da ih u nekim područjima i zamijene. Koristeći bežične tehnologije kao što su Bluetooth Smart i NFC, koje su već prisutne u današnjim pametnim telefonima, otvaranje vrata pomoću tih smartfona otvara cijeli niz novih mogućnosti.

a&s Adria: Kada već govorimo o kontroli pristupa putem mobilnih uređaja, mnogi izražavaju bojazan da nije sigurno imati kredencijale na jednom uređaju. Recite nam nešto više o ovom pitanju i koje tehnologije HID koristi u mobilnoj kontroli pristupa?

J. Barton: Ovo je veoma dobro pitanje. Primijetili smo da neki proizvođači koriste jednostavnu imitaciju kartice na telefonu, što može izazvati ozbiljan rizik po sigurnost. Naš pristup je značajno drugačiji jer za HID sigurnost dolazi prije svega ostalog. HID Mobile Access temelji se na našoj posljednjoj tehnologiji za upravljanje kredencijalima. Seos stoga ima više slojeva zaštite. Mi pohranjujemo mobilne identifikacijske podatke na sandbox (sigurnosni mehanizam koji ograničava program na definirani set privilegija i akcija, op. pr.), dio unutar uređaja koji je odvojen za pohranu osjetljivih informacija. U dodatku tome, mobilni ID pohranjuje se kao SIO (objekt sigurnog identiteta), koji je enkriptovan koristeći NIST Suite B kriptografiju (set kriptografskih algoritama koji su standard za vladu i industriju, op. pr.). Mobilni ID je na sigurnosnom nivou vezan za određeni telefon, tako da neće raditi na drugom uređaju. HID Global stalno vrši testiranja na svim komponentama za mobilna rješenja, uključujući testiranje uređaja trećih strana, kako bi omogućio najviši mogući nivo sigurnosti.

Nosivi uređaji

a&s Adria: Jesu li nosivi uređaji sljedeći korak? Da li već radite na tome?

J. Barton: To je zasigurno naredni korak. Iako predviđanje futuriste dr. Iana Pearsona o tome da će standardni ključevi zastarjeti do 2025. godine možda i nije u potpunosti tačno, rast upotrebe pametnih telefona svakako ih čini manje važnim kada je u pitanju otvaranje vrata. Rast nosivih uređaja razdrmat će način na koji koristimo pametne telefone. Već danas možete koristiti Apple Watch ili Android Ware sa HID-ovim mobilnim pristupom, što podiže iskustvo korisnika na novi nivo. U budućnosti sa novim generacijama nosivih uređaja, koje će nuditi nove funkcionalnosti, ovo će postati osnovni pokretač u mnogim segmentima poslovanja, uključujući i sigurnost.

a&s Adria: Vaše mišljenje o multifaktorskoj autentifikaciji? Neki kažu da je ona odgovor na potrebu za većom sigurnosti prilikom provjere identiteta?

J. Barton: Funkcionalnosti koje će se sve više koristiti u pametnim telefonima, poput biometrijske autentifikacije i kontrole pristupa bazirane na prepoznavanju gestikulacija, svakako će povećati sigurnost prilikom upotrebe telefona za otvaranje vrata. Predviđa se da će prihodi biometrijske industrije do 2020. iznositi više od 20 milijardi dolara, naročito imajući u vidu da će prepoznavanje otisaka prstiju postati uobičajena funkcionalnost u telefonima. Kombinirajući biometriju s mobilnim pristupom, preduzeća mogu implementirati djelotvornu i prilagođenu proceduru multifaktorske autentifikacije za ostvarivanje najveće moguće sigurnosne provjere.

a&s Adria: Šta je to ActivID Tap Authentication rješenje i recite nam nešto o HID-ovoj poziciji u segmentu kontrole pristupa kao usluge (ACaaS)? 

J. Barton: Kontrola pristupa kao usluga primjenjuje principe softvera kao usluge (SaaS) u industriji kontrole pristupa. ACaaS je alternativna metoda upravljanja kredencijalima, vratima i korisnicima u odnosu na tradicionalnu metodu upravljanja i održavanja na licu mjesta. Za nas je to rastući segment poslovanja koji ima nove zahtjeve. Kao proizvođač mi ne nudimo direktno sigurnosne usluge. Ipak, naše partnere snabdijevamo ključnim komponentama za ACaaS. Dobar primjer je HID-ov Mobile Access Portal, usluga koja pruža sigurnije mobilne kredencijale putem clouda. Uz ovo, ActivID Tap Authentication prvo je rješenje u ovoj industriji za sigurnu, brzu i jednostavnu provjeru identiteta prilikom pristupanja Microsoft Office 356 alatima i ostalim aplikacijama u cloudu s Android telefona ili Windows tableta i laptopa. Rješenje koristi generator šifri ugrađen u HID iCLASS Seos kartice i omogućava brz i izuzetno siguran cloud pristup s istom karticom kojom možete otvarati vrata.

a&s Adria: Tržište kontrole pristupa se konsoliduje. Spajanje Kabe i Dorme, te Allegionova akvizicija SimmonsVossa imali su ogroman utjecaj na industriju. Kakvo je Vaše mišljenje o ovome, hoće li ove promjene utjecati na kontrolu pristupa u budućnosti, da li je vaše poslovanje “ugroženo” udruživanjem konkurentskih kompanija? 

J. Barton: Upravu ste, dogodilo se mnogo toga na tržištu sigurnosti u posljednje vrijeme. Potpuno je prirodno da kompanije stalno traže prilike da učine svoje poslovanje efikasnijim i skalabilnijim. U industriji se dogodio značajan razvoj posljednjih godina, a krajnji korisnici postaju sve obrazovaniji i zahtijevaju fleksibilnija i prikladnija “end-to-end” rješenja. Stoga su akvizicije logičan korak ka udovoljavanju zahtjevima tržišta.

a&s Adria: HID Global posluje u Jadranskoj regiji već duže vrijeme. Vaše mišljenje o regionalnom tržištu sigurnosti, da li je napredovalo, sustiže li globalne trendove, šta je potrebno učiniti kako bi se unaprijedilo njegovo stanje i za koje su tehnologije i proizvode regionalni korisnici najviše zainteresovani?

J. Barton: Na tržištu Jadranske regije HID uspješno posluje mnogo godina. Gledajući unazad nekoliko godina, možemo ustvrditi da se regionalno tržište promijenilo. Čini se da se slična stvar desila i sa zahtjevima kupaca. Iako mnogi kupci imaju ograničen budžet, sve više organizacija razumije da je ključni faktor u investiranju u sigurnost ukupna cijena posjedovanja takvog sistema. Dugoročna isplativost mora nadići kratkoročnu uštedu. Instalirali smo proizvode za kontrolu pristupa širom Jadranske regije. U posljednje vrijeme prisutan je trend nadogradnje starih sistema kako bi se udovoljilo posljednjim sigurnosnim standardima. Kao rezultat toga primijetili smo rast interesa za našom Seos tehnologijom, koja je danas najbolji izbor kako za sigurnost tako i za druge primjene. Sa Seosom našim kupcima nudimo mogućnost da sigurnosne kredencijale koriste u karticama, pametnim telefonima ili nosivim uređajima, i to istovremeno.

a&s Adria: Koji su najveći izazovi za HID i njegovo poslovanje u regiji?

J. Barton: Mislim da je i dalje najveći izazov kako objasniti nekim kupcima da sistem kontrole pristupa dolazi prije svih sigurnosnih sistema. To je razlog zašto se mora sastojati od sigurnosnih komponenata koje će raditi u zatvorenom sistemu ne ostavljajući iza sebe nikakve propuste. Trošenje novca na ranjivo rješenje koje svakom pojedincu bez nekog posebnog znanja dozvoljava da uđe u vaš posjed – a ovo je, da budem iskren, prilično često – predstavlja kako sigurnosnu prijetnju tako i bacanje para. Prilično je jednostavno putem interneta nabaviti duplikator kartica s ciljem ostvarivanja neovlaštenog pristupa i zaobilaženja sigurnosnog sistema. Ovo je, doduše, više globalni nego regionalni izazov.

a&s Adria: Ko su vaši glavni distributeri i da li je lista vaših partnera otvorena za kompanije koje su zainteresovane da rade s vama? Na koji im način pružate podršku, igra li tu garancija i servis važnu ulogu?

J. Barton: Ovo je veoma važno pitanje. Mi ne možemo pružati podršku svim instalaterima direktno iz našeg Evropskog distributivnog centra. Zato smo izgradili partnersku mrežu kako bismo pomogli svakom sigurnosnom profesionalcu koji radi za naše regionalne partnere. Želeći udovoljiti zahtjevima tržišta za rješenjima za zaštitu identiteta, osmislili smo HID Advantage Partner program kako bismo našim distributerima, integratorima i OEM partnerima pružili polaznu tačku s koje će širiti svoju ponudu proizvoda i usluga. Mi razumijemo vrlo dobro da naši kupci i partneri trebaju više od prostog dobavljača proizvoda. Također smo osmislili edukativni centar, koji im je dostupan putem interneta. Genuine HID akademija nudi niz kurseva iz svih proizvodnih segmenata. Što su naši partneri obrazovaniji, to će i njihovo iskustvo s proizvodima i uslugama HID Globala biti bolje. Kada je riječ o garanciji, potrebno je istaći da naša kompanija nudi izvanredne uslove garancije. Većina čitača i kartica za kontrolu pristupa imaju doživotnu garanciju.

Važnost Adria Security Summita

a&s Adria: Koje kanale i aktivnosti koristite da promovirate vaš brend? U tom pogledu, da li je Adria Security Summit kao najveća regionalna konferencija i izložba iz oblasti sigurnosti važna prilika da prezentirate vašu kompaniju i upoznate nove kupce?

J. Barton: Nama je uvijek zadovoljstvo da posjetimo postojeće i upoznamo nove partnere, njihove preprodavače, sigurnosne profesionalce i krajnje korisnike. Učestvovali smo na Adria Security Summitu prošli septembar i prepoznali taj događaj kao važnu priliku da upoznamo ljude koji su ozbiljno zainteresovani za sigurnost i koji žele da razgovaraju o izazovima, prilikama i trendovima u ovoj industriji. Namjeravamo ponovo učestvovati na Adria Security Summitu.

Operativna soba, obrasci, grafički prikazi i prezentacije

Postoji veliki broj obrazaca koji se mogu koristiti u svakodnevnom poslu i koji mogu umnogome olakšati naš rad. Nemojte se ustručavati da obrasce koristite i po potrebi ih izmijenite i prilagodite vlastitim i potrebama vašeg tima

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e
E-mail: redakcija@asadria.com

Ranije smo govorili da što je veća akcija koju vodimo i tim kojim upravljamo, to će teže biti pravovremeno iznaći sveobuhvatnije rješenje. Nekada ćemo imati više ljudskih i tehničkih resursa, a nekada manje. No, treba znati da empirijske vrijednosti ne znače da ne moramo dosljedno, precizno i disciplinovano upravljati operacijom. Postoji veliki broj obrazaca koji se mogu koristiti u svakodnevnom poslu i koji mogu umnogome olakšati naš rad. Nemojte se ustručavati da obrasce koristite i po potrebi ih izmijenite i prilagodite vlastitim i potrebama vašeg tima. Obrasce držite što je moguće jednostavnijim, a nastojte da uvijek izradite vremenski plan svih aktivnosti, koji će vam pomoći da lakše i uspješnije vodite tim. Sve zadatke, djelomične probleme i odluke uvijek nastojte prikazati grafički.

I format je bitan

Grafički prikaz, osim bolje preglednosti, olakšat će nam i da uočimo eventualne nedostatke, odnosno bolje sagledamo izvodljivost akcije. Imajte na umu da sve što se ne može logično prikazati, u stvarnosti vjerovatno neće ni funkcionisati. Prilikom popunjavanja obrazaca držite se, kad je god moguće, formata A4 i radite, ukoliko je neophodno, s odgovarajućim projektorom. A4 formati su jednostavni za transportovanje, a mogu se svugdje kopirati po potrebi, poslati faksom te skladištiti u registratorima i drugim odlagalištima. Nikad ne radite direktno na samim kartama, nego zalijepite preko njih providne folije i tek onda ucrtajte markiranje. Tako se karte mogu više puta koristiti, a označene informacije se mogu sigurno ukloniti. Mislite uvijek i na tragove koje ostavljate iza sebe. Prečesto je protivnička strana našla informacije u kantama za smeće i na mjestima za skupljanje starog papira i iskoristila ih. Sama prezentacija koju ćemo spremiti za sastanak sa timom mora biti jednostavna, razumljiva i pregledna. Trebala bi sadržavati neke osnovne elemente poput:

  • Cilj/svrha (o čemu se mora odlučiti)
  • Trenutno stanje (osnovne činjenice, uslovi itd.)
  • Prikaz problema
  • Sloboda djelovanja
  • Varijante (sa nekoliko prednosti i nedostataka)
  • Zahtjevi/prijedlozi za osobu koja odlučuje
  • Odluka (mjesto za bilježenje odluke)

I za prezentaciju važe ista pravila: mora biti kratka, jasna, bogata grafičkim prikazima i, naravno, bez grešaka. Vi prezentirate zato što ste najkompetentniji u toj oblasti, stoga se od vas očekuje stručna kompetencija.

Struktura upravljanja

Također, ranije smo govorili i o infrastrukturi, pa smo rekli da ona varira ovisno o situaciji. U praksi to znači da ćemo nekada komandovati akcijom iz udobnih kancelarija, a nekada je voditi iz preinačene hotelske sobe sa stolom i nekoliko stolica ili sa zadnjeg sjedišta vozila. Kako god, komandno mjesto ili centrala za vođenje operacije se mora uspostaviti. Također, neophodno je uspostaviti centralno mjesto prvog kontakta za sva pitanja i koordinaciju unutar tima te logistički centar. Iako to u praksi neće uvijek biti moguće, neophodno je razdvojiti logističke i administrativne centrale tima od mjesta za vođenje i upravljanje. Operativna prostorija mora biti prikladno namještena i svakako odgovarajuće veličine. Idelno bi bilo da njena pozicija bude takva da ima optimalan pregled i da se u svako doba može znati ko se nalazi unutar ili van zgrade.

Uvijek mislite i na odgovarajuću zaštitu, jer je operativna soba mjesto u kojem se skupljaju sve informacije. Ona je lokacija od posebne važnosti za cijeli tim, mjesto je prvog kontakta i dobivanja informacija.

Prostorija upravljanja

Prostorija za upravljanje trebala bi se nalaziti na što je moguće mirnijem mjestu kako bi omogućila proaktivan način rada. Stolovi i stolice u prostoriji trebali bi biti mobilni, a zidovi se trebaju opremiti kartama i drugim informacijama. Prostorija se mora moći prilagoditi kako za kratke tako i za duge sastanke. Aparat za kopiranje, projektor, faks i druga tehnička pomagala bi se također trabali nalaziti u neposrednoj blizini, kao i telefoni i priključak na internet. Prostoriju je neophodno zaštititi od elektronskog prisluškivanja i špijuniranja, te strogo voditi računa o tome ko, kako i šta je napušta. Sve ono što je urađeno tokom boravka u prostoriji i sastanaka vezanih za operacije, strategije i planove se nakon upotrebe mora odnijeti iz prostorije ili uništiti paljenjem ili rezačem papira. Mislite i na kontrolu pristupa vašim prostorijama, kao i vlastitoj zaštiti. Razmislite i o slabim tačkama s obzirom na osoblje zaduženog za čišćenje, kao i druge pružaoce usluga koji imaju pristup prostorijama.

Poslovi i zadaci vezani za operativni centar

Prijava i odjava sa dužnosti (kontrola/obračunavanje radnog vremena)

Informacije o svim aktivnostima protivničke strane

Planovi smjena i operacija

Uvid u zadatak

Koncept operacije

Podjela tima

Tabela s resursima

Informacije o uputama i kratkim sastancima

Dalji tok mjere (aktivnosti štićene osobe)

Logistika i opskrba

Oprema (dodatni materijal i materijal za tim)

Koordinacija ključeva (vozila, soba itd.)

Videonadzor pojedinih područja

Telefonska centrala

Vođenje izvještaja (šta se, kad, kako i gdje desilo uz evaluaciju)

Administracija radiouređaja i sredstava komunikacije (stanica za punjenje itd.)

Administrativna priprema i praćenje mjere

Planiranje i utvrđivanje opisa poslova

Jedan od temeljnih zadataka sigurnosnih odjela je dizajniranje opisa radnih aktivnosti. Opis posla nije samo puki dokument u dosjeu uposlenika nego „živi“ dokument na temelju kojeg sigurnosni odjel prima uposlenike, evaluira ih i upravlja njihovim radom. Jasno definiranje onog što se očekuje od uposlenika predstavlja važan temelj aktivnosti sigurnosnog menadžmenta

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

S obzirom na postojanje jasne veze između snage i učinkovitosti neke organizacije ili odjela i kvaliteta pratećih opisa poslova, ovoj oblasti se mora posvetiti dovoljno pažnje. Kvalitet obavljenog rada na ovom planu može se evaluirati na temelju preciznosti i sveobuhvatnosti opisa radnih zaduženja, podudaranju između kandidata i opisa rada, te nivoa razumijevanja očekivanja uprave među uposlenicima. Od kvalitetnog opisa posla zavisi i mogućnost sigurnosnog odjela da isplanira svoje aktivnosti na planu obuke i vršenja evaluacije učinka uposlenika.

Kreiranje sklada

Sve navedeno je pokazatelj da opis radnih aktivnosti predstavlja važan dokument koji diktira uspješnost odjela, dok njegovo nepostojanje kreira klimu konfuzije, loše radne prakse i subjektivne evaluacije učinka uposlenika. Konačno, na taj način se stvara nesklad na nivou same organizacije. Jedan od načina da se ovo spriječi je temeljitost i preciznost u samom opisu prirode posla i očekivanja menadžmenta. Za početak se mora utvrditi kakav je karakter samog zadatka čije se izvršavanje očekuje od uposlenika kako bi se nakon toga mogao pripremiti i opis traženih kvalifikacija. Navedene kvalifikacije postaju kriteriji za primanje osoblja u radni odnos. Tu je važno uspostaviti kvalitetnu saradnju između odjela za ljudske resurse i sigurnosnog sektora. Prilikom utvrđivanja kvalifikacija treba izbjegavati praksu korištenja generalnih ili nejasnih opisa. Naprimjer, nije dovoljno navesti da kandidati za određenu poziciju moraju imati „univerzitetsku diplomu“ (koje institucije?) i „odgovarajuće iskustvo od tri godine“ (u čemu?). Primjer kvalitetnijeg pristupa na ovom planu je navođenje konkretne tražene akademske kvalifikacije (npr. bakalaureat) uz opis oblasti iz kojih se traži iskustvo, poput prava, administracije ili istražiteljskog rada.

Obuka i evaluacija kao sastavni dio opisa rada

Nisu rijetki slučajevi kada ni sami uposlenici nisu upoznati s opisom posla, a da su već na određenom radnom mjestu. Jedan od pokazatelja loših menadžerskih odluka je raskorak između radnog učinka i očekivanja menadžmenta i ovo nije pojava koja se dešava samo na nižim nivoima. To može dovesti do nezadovoljstva uposlenika, koji će imati pravo na stav da organizacija ili sigurnosni odjel ne valorizira njihove radne rezultate na pravi način. Dodatni problem je činjenica da brojne sigurnosne kompanije danas same organiziraju obuku za svoje osoblje i tome se, usljed nekvalitetno dizajniranog opisa poslova, nerijetko pristupa generički. Naprimjer, svi istražitelji moraju proći obuku iz vođenja intervjua ili ispitivanja i to obuhvata kako stručnjake za detekciju falsifikata tako i eksperte za oblasti otkrivanja prevara, sprečavanja krađa i dr. Kako bi se obuke iz oblasti ove tehnike održale „živim“ i aktuelnim, njih je potrebno periodično obnavljati u vidu radionica. Na njima bi uposlenici, u skladu sa svojim zaduženjima, simulirali situacije s kojim će se suočavati u svom terenskom radu, poput ispitivanja očevidaca ili osumnjičenika. Posebno imenovana osoba unutar sigurnosnog odjela mora biti zadužena za organizaciju obuka, i to u skladu s važećim opisima poslova. Ukoliko to nije izvedivo unutar odjela, može se angažirati i neka eksterna konsultantska kompanija.

Osim obuke, s kvalitetnim dizajniranjem opisa poslova neraskidivo su vezane i evaluacije uposlenika. One povlače i uvođenje disciplinskih mjera protiv uposlenika ako je njihov radni učinak ispod opisom utvrđenog standarda, kao i nagrade u vidu promaknuća za vrhunske radne rezultate. Sve navedeno se mora uskladiti s opisom poslova, čiji su sastavni dio i navedene evaluacije. Naprimjer, istražitelj koji se primarno bavi provjerom biografskih podataka može izvršiti privođenje osoba koje zatekne u vršenju krivičnog djela. Istovremeno, iako su njegove akcije pohvalne, njemu se za to ne može uručiti nagrada ili priznanje jer one nisu definirane u opisu njegovih radnih zadataka. Rezultat je proizvoljnost i haotičnost u segmentu nagrađivanja i/ili kažnjavanja uposlenika, što narušava ugled sigurnosnog odjela.

Opisi poslova kao „živi“ dokumenti

Ako su opisi poslovnih zaduženja temeljni dokumenti za praćenje radnih učinaka neke organizacije ili sigurnosnog odjela, njihova uloga se mora održavati kontinuiranim ažuriranjem u odnosu na rezultate koje daju. Oni moraju reflektirati isključivo aktuelno stanje u kojem se sigurnosni odjel nalazi. Ako osobe koje vode istrage kreditnih prevara sada imaju direktan pristup kreditnoj dokumentaciji, nužno je navesti tu činjenicu u opis posla. Isto tako, ako je matična kompanija izvršila akviziciju manje firme u drugom kraju države, mjesečna službena putovanja bi mogla postati obavezna za sigurnosno osoblje. Rezultat mora biti navođenje službenih putovanja i odsustva u oficijelnom opisu pratećeg posla. Razlog za insistiranje na ovom je jednostavan – jedina konstantna stavka danas su kontinuirane promjene na tržištu, a moderni i savremeni sigurnosni odjeli moraju stalno pratiti šta se dešava i čemu treba posvetiti pažnju. Tu, jasno, spada i ažuriranje opisa poslova. To se u prvom redu odnosi na njihova tri osnova elementa: funkcije, odgovornosti i ovlasti te međusobne odnose. Kvalitetni opisi poslova će, osim ovih elemenata, navesti i ciljeve određene pozicije, njen djelokrug i karakter, poziciju unutar organizacije, organizacijsko okruženje, specifične funkcije, funkcije nadređenih, primarne izazove, ovlasti, međusobne odnose, zaduženja i zahtjeve. Insistiranje na kreiranju kvalitetnih opisa poslova ne bi trebalo biti iznenađujuće ako znamo da se ono temelji na iskustvima u izgradnji razumijevanja, saradnje i vrhunskih radnih rezultata.

To, naravno, ne znači da oni trebaju biti rigidni i da u okviru sigurnosnog odjela u vanrednim situacijama neće biti i izlaska iz sfere onog što je predviđeno opisom rada. Tu je ključna riječ fleksibilnost, uz svijest da se u sigurnosnoj industriji situacija nerijetko mijenja i preko noći, što dovodi do čestih promjena u segmentu opisa radnih zadataka. A zahtjevima tržišta se mora kvalitetno odgovoriti. Zato je u cijeloj organizaciji svijest o ovoj problematici potrebno širiti kako od najnižih tako i do najvišeg menadžerskog nivoa. Pravilno razumijevanje ove oblasti sigurnosnom odjelu može uštediti dovoljno vremena u smislu odsustva potrebe za bavljenjem neželjenim posljedicama po organizaciju. Na taj način se svako u hijerarhijskom lancu može fokusirati na realizaciju radnih zadataka u skladu sa svojim jasno i nedvosmisleno utvrđenim i usvojenim opisom poslova.

Tehnološke istražne tehnike i izrada vizuelnih materijala

U okviru istraga često se koriste vizuelni materijali. Istražitelji u privatnom sektoru moraju posjedovati barem upotrebljive vještine u radu s tri vrste vizuelnih materijala: fotografijom, CCTV videozapisima i snimcima s videokamera. Takvi materijali nude veliku količinu informacija koje se u brojnim kontekstima ne mogu izraziti verbalnim ili pisanim putem. Tačnije, slika doista govori za hiljadu riječi

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bi vizuelni materijal bio od koristi, on mora biti konzistentan i korektno zabilježen. U kontekstu privatnih istražiteljskih radnji, obično se koristi za prikaz lokacije ključnog događaja ili incidenta, kao i posljedica počinjenog kriminalnog akta, poput vandaliziranih izloga ili tragova na mjestu zločina u slučaju provale. Vizuelni materijal može sadržavati i prikaz samog činjenja nekog nedozvoljenog djela, kao u slučaju blagajnika koji stavlja novac u svoj džep ili predaje ukradenih predmeta trećoj osobi. Uvid u neku situaciju može se steći već na temelju jedne kvalitetne slike, a da ne govorimo o seriji slika koje mogu otkriti važne detalje i ključne dokaze za potrebe istrage.

Fotografija

Iako se fotografija u kriminalistici koristi više od stotinu godina, ona i danas predstavlja svestran i veoma koristan alat. Brojni istražitelji je koriste kao primarni metod prikupljanja vizuelne dokumentacije jer fotoaparat nudi visoke rezolucije, jednostavnu pohranu i zahvalan je za korištenje čak i za početnike. Uz to, za svijet privatnih istražitelja važne su i funkcionalnosti digitalnih kamera, jer mogu na mjestu događaja utvrditi je li neki prizor adekvatno zabilježen i obrisati ga ukoliko nije. Osim toga, digitalne fotografije se jednostavno inkorporiraju u izvještaje i prezentacije o obavljenim istražnim radnjama, a prednost digitalnih kamera jesu i modovi koji i neobučenim osobama olakšavaju adekvatno fotografisanje scene. Objektivi visokog kvaliteta koji omogućavaju zumiranje na većim udaljenostima također su koristan dodatak, pri čemu istražitelji trebaju imati na umu da veći stepen zumiranja obično sužava vidno polje, tako da je tu potrebno pronaći balans. Prije odlaska na teren istražitelji moraju prekontrolisati stanje baterija za aparat, dostupnost materijala za čišćenje objektiva, postolja (ako je potrebno) te papira ili elektronskog uređaja pomoću kojeg će praviti bilješke o snimljenom materijalu.

Tajno snimanje

Videonadzor se već decenijama koristi za osiguravanje poslovnih i rezidencijalnih prostora i njegova uloga u vođenju istraga posebno je važna. Istražitelji videonadzorne kamere mogu koristiti na prikriven ili transparentan način. Za istražitelje koji rade rekonstrukciju određenog kriminalnog akta, videozapisi mogu biti ključni dokazni materijal. Tajno snimanje za potrebe prikupljanja informacija je rutinski dio posla privatnih istražitelja. U većini slučajeva se utvrđuje odgovornost neke osobe za određeno krivično djelo, kao i za praćenje samog akta u trenutku njegova odvijanja. Jedan od primjera je postavljanje kamere na vrata kroz koja se vrši dostava robe radi praćenja radnika za koje se sumnja da potkradaju kompaniju. Prilikom postavljanja nadzornih kamera istražitelj se mora pobrinuti da one budu nenametljive ili zakamuflirane. Moderne kamere su, zahvaljujući svojim manjim dimenzijama, naročito pogodne za to. One se na jednostavan način mogu postaviti u utikače, satove ili detektore požara, te zamaskirati da izgledaju neprimjetno u odnosu na komade odjeće ili nosive predmete na nekoj osobi (naočale, ručni satovi i dr.).  Pri tome, istražitelj mora najprije razmotriti je li tajna instalacija kamere u nekoj zoni dozvoljena ili ne. Prikupljanje vizuelnog dokaza o tome da neko, naprimjer, koristi ilegalne narkotike ili krade robu može povući pitanje pravne odgovornosti istražitelja ili kompanije. Narušavanje privatnosti u nekim zemljama je prekršaj, koji može povlačiti isplaćivanje visokih naknada oštećenom, koji može tužiti kompaniju ili samog istražitelja. Zbog toga istražitelj prije odlučivanja na ovaj korak mora detaljno razmotriti sve zakonske implikacije takvog čina.

Dokumentiranje i vođenje evidencije na terenu

U nemalom broju situacija vizuelni materijal ostaje trajni dokaz za incidente, pljačke, akte vandalizma i druga krivična djela. Pri tome je potrebno voditi i kvalitetnu evidenciju o ovim materijalima. Primarni razlog za to je činjenica da se takva dokumentacija može naknadno analizirati u bilo kojoj fazi istrage. Istražitelj se stoga mora pridržavati određenih profesionalnih standarda. Na mjestu zločina, naprimjer, može biti korisno evidentirati sve zatečene predmete, i to prije nego što se uđe na samu lokaciju. Fotografije ili snimci se rade iz različitih perspektiva, najčešće iz sva četiri ugla sobe, ako je riječ o zatvorenom prostoru. U toj situaciji istražitelju je korisno da pokuša napraviti snimke iz perspektiva drugih osoba, npr. svjedoka koji navode gdje su se nalazili u vrijeme incidenta ili službenog osoblja koje se prvo nađe na terenu. Kako bi se stekao što bolji uvid u situaciju na terenu, predmeti od interesa za istražitelja se trebaju snimati u sekvenci od šireg ugla kadriranja prema užem. Ovu akciju prati i pisana evidencija o lokaciji na kojoj je zatečen navedeni predmet. Ako je on pomjeren, istražitelj ga najprije treba snimiti na poziciji na kojoj ga je i zatekao. Nakon toga se pristupa postavljanju predmeta na njegovu izvornu lokaciju. Također, prije pomjeranja namještaja korisno je napraviti snimak aparatom koji se drži iznad njega radi dokumentiranja izvorne pozicije u odnosu na predmete. Istražitelj treba nositi i papir ili elektronski uređaj za vođenje evidencije, na kojem će navesti metričke vrijednosti udaljenosti između objekata od interesa te, po potrebi, pripremiti opis ili skicu cijele lokacije, uz navođenje datuma, vremena, smjera i postavki aparata.

Sve u svemu, tehnološki napredak na planu mogućnosti i praktičnosti korištenja modernih fotografskih aparata, kamera pa i telefona istražiteljima je značajno olakšao pristup alatima za izradu vizuelnih materijala i prateće dokumentacije. Veliki izbor znači da istražitelj mora biti pažljiv prilikom odabira kvalitetne i pristupačne opreme. U većini slučajeva one će u njegovim rukama igrati bitnu ulogu u pronalaženju odgovora na pitanja ko, šta, kako i kada, koja su esencijalni element svake profesionalno vođene istrage.

10 najpoznatijih hakera svih vremena

Nakon što smo govorili o 10 najgorih virusnih zaraza, red je da nešto kažemo i o ljudima koji stoje iza nekih od najpoznatijih hakerskih napada. Bitno je uočiti da hakeri tek u određenoj mjeri koriste tehnološka sredstva, dok je u većini slučajeva njihov napad kreiran na osnovu socijalnog inženjeringa. Uspješan hakerski napad najčešće sadrži dobro isplaniranu strategiju u pogledu najveće slabosti sistema, a to su po pravilu ljudi, a ne tehnologija. Iako ima i nekih suprotnih primjera, socijalni inženjering je najčešće glavno oružje hakera

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako se pojava hakera i hakerskih napada veže za osamdesete godine 20. vijeka, prvi zabilježeni hakerski napad se desio davne 1903, kada je Nevil Maskelyne tokom demonstracije rada bežičnog telegrafa ubacio neprikladan sadržaj u poruke kodirane Morseovim kodom. Nešto kasnije, 1930. godine, tri poljska kriptologa Marian Rejewski, Henryk Zygalski i Jerzy Rozycki razbili su kod čuvene Enigma mašine za šifriranje. Nakon toga bilo je još sličnih primjera, a svi su vezani za vrijeme prije nego što su digitalni kompjuteri ušli u masovnu upotrebu.

Kevin Mitnik

Nijedan pregled slavnih hakera ne može proći bez Kevina Mitnika, najtraženijeg cyber kriminalca svog vremena. Američko ministarstvo pravde ga je proglasilo najtraženijim kompjuterskim kriminalcem u historiji SAD-a. Kevin je provalio u sisteme mnogih velikih kompanija, kao što su Novell, Sun, Nokia i Motorola, a navodno je prisluškivao i telefonsku mrežu Američke državne sigurnosne agencije (NSA), mada za to ne postoje dokazi. Ono najvažnije jeste da je Kevin Mitnik u svojim napadima koristio socijalni inženjering, o čemu je kasnije otvoreno i govorio. Uhapšen je 1995. i osuđen na pet godina zatvora. Kaznu je odslužio 2000. i od tada se bavi konsultantskim poslom u sigurnosnom sektoru.

Kevin Poulsen

Drugi Kevin je bio poznat kao Dark Dante. Njegova specijalnost su bili telefonski sistemi, a jedan od njegovih najpoznatijih napada je povezan s radiostanicom KIIS-FM i njihovom nagradnom igrom, koju je Poulsen tako namjestio da dobije glavnu nagradu – automobil Porsche 911. Na listu traženih kriminalaca je dospio kada je otkriveno da je upao u federalne baze podataka SAD-a, te je FBI pokrenuo veliku istragu. Poulsen je uhvaćen i osuđen na zatvorsku kaznu od četiri godine i četiri mjeseca. Nakon izlaska iz zatvora posvetio se novinarskom poslu i trenutno je jedan od urednika poznatog časopisa Wired.

Jonathan James

Poznat kao Comrade, Jonathan James je prvi maloljetni haker koji je uhvaćen i osuđen na zatvorsku kaznu. Sa 15 godina James  upada u sisteme velikih kompanija i američkih škola, ali je najpoznatiji po upadu u američko Ministarstvo odbrane 1999. godine. Ovaj haker je uspio doći do izvornog koda programa koji je upravljao Međunarodnom svemirskom stanicom. Nakon što je upad otkriven, NASA je ugasila svoj kompjuterski sistem na tri sedmice. Uhapšen je 2000. i osuđen na kućni pritvor. Sedam godina poslije bio je pod istragom zbog napada na kompanije Boston Market, Barnes & Noble i Office Max, ali nije uhapšen. 2008. godine Jonathan James je izvršio samoubistvo.

Vladimir Levin

Ruski haker Vladimir Levin je 1995. godine pristupio kompjuterima banke Citibank i preusmjerio 10 miliona američkih dolara na druge račune širom svijeta. Još jednom Levin nije koristio kompjutere za ovaj napad, već je prisluškivao telefonske razgovore u kojima su korisnici iznosili podatke o svojim bankovnim računima i tako dobio podatke koji su mu bili potrebni. Levin je uhvaćen i osuđen na tri godine zatvora, a FBI je uspio da vrati gotovo cjelokupnu ukradenu sumu.

Gary McKinnon

Škot Gary McKinnon u početku je bio lovac na leteće tanjure, ali je onda odlučio da potraži podatke direktno u bazama NASA-e. Uspio je provaliti u čak 97 kompjutera američke vojske i Svemirske agencije, na kojima je brisao podatke i instalirao viruse. McKinnon je na web-sajtove vojnih institucija u koje je upadao ostavljao poruku: “Your security is crap.” Ovaj haker uspio je na 24 sata ugasiti kompletnu vojnu mrežu američke države Washington sa oko 2.000 kompjutera. Ovo je i danas najveći hakerski napad na neku vojnu mrežu.

Mathew Bevan i Richard Pryce

Ova dva hakera su mogla prouzrokovati međunarodni sukob većih razmjera, pa čak možda i nuklearni rat. Jer šta drugo pomisliti kada čujete informaciju da su Mathew Bevan i Richard Pryce hakirali sisteme SAD-a i Sjeverne Koreje. Prvo su upali u vojne sisteme američke vojske, a onda su preko njih napadali vojne sisteme drugih država. Ključan je bio upad u Korejski istraživački institut za atomsku energiju i prebacivanje podataka u bazu američkih zračnih snaga (USAF). Sreća u nesreći je što su zabunom napali institut Južne Koreje, pa podaci nisu bili toliko bitni. Da su bili podaci Sjeverne Koreje, ko zna šta bi se desilo.

Adrian Lamo

Vjerovatno jedna od omraženijih ličnosti čak i u hakerskoj zajednici, jer je njegov “rad” doveo do hapšenja američkog vojnika Chelsea Manninga, koji je proslijedio 750.000 povjerljivih dokumenata američke vojske i diplomatije web-sajtu WikiLeaks. Prije toga Adrian Lamo je provalio u bazu podataka The New York Timesa i ukrao podatke o 3.000 novinara i saradnika ove ugledne novine. Njegove žrtve uključuju i kompanije Yahoo, Microsoft i Google. Lamo nikada nije odslužio zatvorsku kaznu, što se dovodi u vezu s otkrivanjem Manninga, ali je izjavio da je to bila njegova velika greška i da ne prođe ni dan a da ne razmišlja o njemu, jer odslužuje dugotrajnu zatvorsku kaznu.

Astra

Astra na Sanskritu znači oružje, ali to je i ime grčkog hakera koji je najpoznatiji po krađi i prodaji nacrta za moderno naoružanje. Ovaj 58-godišnji matematičar je hakirao sistem francuske kompanije Dassault Group, krao strogo povjerljive podatke o tehnologiji izrade modernog naoružanja i prodavao ih drugim državama čitavih pet godina. Riječ je o podacima o borbenim avionima, a pretpostavlja se da je Astra povodom toga bio u kontaktu sa 250 ljudi iz svih krajeva svijeta. Ukupna šteta se procjenjuje na 360 miliona američkih dolara. Astra je uhvaćen i osuđen na šest godina zatvora, a njegov pravi identitet je ostao tajna.

Albert Gonzalez

Albert Gonzalez drži rekord za najveću krađu kreditnih kartica u historiji. On je tokom dvije godine prikupljao podatke o kreditnim karticama i prodavao ih na internetu. Procjenjuje se da prodao oko 170 miliona kreditnih kartica i brojeva bankomata. Ovo je uspio zahvaljujući instaliranom sniffer alatu, koji mu je slao podatke iz jedne velike američke kompanije. Gonzalez je osuđen na 20 godina zatvora.

Anonymus

Na kraju, moramo spomenuti i hakersku grupu Anonymus, koja okuplja veliki broj anonimnih hakera. Za njih je karakteristično to što djeluju kao borci protiv cenzure, kontrole i ostalih vidova ugnjetavanja slobode. Sebe nazivaju digitalni Robin Hoodovi, a prepoznatljivi su i po maskama Guy Fawkesa, koje je popularizovao film V for Vendetta. Žrtve ove hakerske grupe su Vatikan, FBI, PayPal, Sony, Mastercard, Visa te državni organi Kine, Izraela, Tunisa i Ugande.

 

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.