Vertikalna tržišta

Kako IoT i pametni uređaji smanjuju gužve u saobraćaju

8 Novembra, 2019

Saobraćajne gužve izazivaju glavobolju vozačima u mnogim gradovima. Jedno od rješenja je korištenje IoT uređaja i pametnih tehnologija, odnosno sistema za pametno upravljanje saobraćajem, koji pomažu u smanjeju gužvi na cestama
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju analitičke kompanije INRIX o globalnom stanju u oblasti saobraćaja, vozači u najzagušenijim gradskim područjima na svijetu su tokom 2018. godine izgubili stotine sati zbog gužvi. U kolumbijskoj Bogoti potrošili su čak 272 sata po glavi – najviše na svijetu, dok su npr. Amerikanci u prosjeku gubili 97 sati.

Zbog toga se povećava broj vladinih inicijativa za upravljanje saobraćajem, naročito u kontekstu razvoja pametnijih i sigurnijih gradova. To i povećana urbanizacija u zemljama u razvoju glavni su faktori rasta tržišta rješenja za upravljanje saobraćajem. Kada su u pitanju inteligentni transportni sistemi (ITS), MarketsandMarkets predviđa da će globalna vrijednost tog tržišta do 2023. s blizu 23,4 milijarde dolara, koliko je iznosila u 2018, porasti na 30,7 milijardi. Od pametne saobraćajne signalizacije do IoT uređaja, očigledno je da dolazi do rasta prihvaćenosti pametnijih rješenja za upravljanje saobraćajem. Istovremeno, proizvođači ITS-ova i rješenja za upravljanje saobraćajem naporno rade na razvoju tehnologija za rješavanje problema gužvi u gradovima.

Razvoj IoT-a pomaže u smanjivanju gužvi
Iako, zapravo, ne postoji način da se gužve potpuno spriječe, korištenje informatičkih i IoT rješenja omogućava kontrolorima saobraćaja da ih značajno smanje. Todd Kreter, viši potpredsjednik i direktor u oblasti cestovnih senzora u Iterisu, objašnjava da se industrija saobraćaja u proteklih deset godina fokusirala na “uvođenje senzora i povezivosti koji nam omogućavaju da pomognemo javnim agencijama pomoću velike količine podataka”. Prema Basu van der Bijlu, menadžeru u Swecou, i Stefanu Hjortu, stručnjaku za inteligentne transportne sisteme, ubrzani razvoj informatičkih i IoT rješenja nudi nove mogućnosti za povećavanje kapaciteta postojeće infrastrukture. “Komunikacija vozača i saobraćajnih sistema te veći broj jeftinijih senzora omogućavaju prikupljanje veće količine podataka o saobraćaju radi optimiziranja njegovog protoka. Također, postaje moguće navoditi vozače kroz područja s gužvama, čime se balansira opterećenje saobraćajne mreže”, kažu oni.

Neke kompanije razvile su rješenja koja se zasnivaju na integraciji pametne kontrole saobraćajnih signala u stvarnom vremenu s novim tehnologijama u umreženim vozilima, odnosno s radijima koji će se ugrađivati u automobile kako bi omogućili komunikaciju vozila i infrastrukture (V2I komunikaciju). Prema Stephenu Smithu, suosnivaču i glavnom istraživaču u Rapid Flow Technologiesu, integracija pruža dodatne mogućnosti za smanjenje gužvi. “Dugoročno, V2I komunikacija će omogućiti mnogo preciznije detektovanje prilaska vozila određenoj raskrsnici te dovesti do većeg protoka. Kratkoročno, tu su poboljšanja prijevoza”, kaže Smith.

Inteligentni algoritmi
Većinu saobraćajnih podataka generišu videonadzorne kamere i radari. Primjenjivanje inteligentnih softverskih algoritama na prikupljene podatke saobraćajnim kontrolorima omogućava da smanje gužve. Naprimjer, podaci s videokamera mogu im pomoći da otkriju gdje su vozila, koliko brzo idu i koja su područja najzagušenija. Direktor marketinga u Miovisionu Matthew Trushinski objašnjava da korištenje računarskog vida pomaže u smanjenju saobraćajnih gužvi. Računarski vid može identifikovati automobile na videosnimku te izbrojati vozila. “Umjesto ograničene slike, inžinjeri mogu steći mnogo veći uvid u to kako se saobraćaj odvija”, kaže on. Uključivanje ove tehnologije u pametne raskrsnice može omogućiti saobraćajnim inžinjerima da stalno imaju podatke o tome šta se dešava. Uvidi dobijeni na osnovu tih podataka mogu pomoći gradovima da mijenjaju stvari nabolje i mjere rezultate. Stručnjaci u oblasti upravljanja gradskim saobraćajem u Kapsch TrafficComu istakli su da se saobraćajna rješenja uvedena radi mjerenja, detekcije i reagovanja na određene situacije oslanjaju na nekoliko izvora, od sveprisutnih saobraćajnih senzora do specijaliziranog videoprocesiranja, kao i podataka o automobilima te crowdsourcinga (npr. Wazea). “IoT je uglavnom smješten na visokodistribuiranim senzorskim mrežama ili mobilnim uređajima, kao što su sama vozila od kojih se dobijaju sirovi podaci koji će se zatim procesirati radi detekcije incidenata”, kažu u Kapsch TrafficComu.

Nakon toga se iz unaprijed podešene liste može odabrati odgovarajući plan reagovanja. U oba slučaja planovi uglavnom smanjuju gužve pomoću strategija kao što su informisanje, preusmjeravanje i/ili dinamično podešavanje brzine. Iako se svakodnevne saobraćajne gužve ne mogu potpuno spriječiti, mogu se kontrolisati radi planiranih događaja (npr. radova na cestama, sportskih događaja itd.), ponavljajućih situacija (npr. popodnevnih gužvi) ili kratkoročnih prognoza. To se postiže osmišljavanjem akcija koje ublažavaju problem gužvi kao što su akcijski planovi koji se mogu automatski aktivirati po potrebi u skladu s unaprijed definisanim faktorima, kažu u Kapsch TrafficComu.

Pametni saobraćajni signali
Saobraćajni signali su integralni dio osiguravanja vozača i pješaka na raskrsnicama. Budući da su sistemi za kontrolu saobraćaja postali inteligentniji, korištenje pametnih signala za optimizaciju protoka gradskog saobraćaja postaje sve bitnije. Na raskrsnicama se decenijama koristila tehnologija detekcije saobraćaja zasnovana na induktivnoj petlji. Međutim, rast popularnosti IoT uređaja donio je veći broj inteligentnih radara i videodetekcijskih senzora koji mogu brojati, provjeravati smjer i brzinu kretanja te određivati jesu li objekti automobili, bicikl ili pješak.

Todd Kreter kaže da s ovim informacijama “saobraćajni inžinjeri u centru za upravljanje saobraćajem mogu odmah modificirati vrijeme prikazivanja signala, uključujući i koliko dugo određeni prilaz ima crvenu ili zelenu fazu, te zatim optimizirati signalizaciju tokom dana kako se obim saobraćaja bude mijenjao”. Naprednije pametne strategije za saobraćajnu signalizaciju zasnivaju se na dinamičnim promjenama u trajanju svakog kretanja na raskrsnicama i brzim cestama.

Podaci za ove prilagodbe mogu se prikupiti detektorima ili naprednijim senzorima, uključujući i videodetekciju, kao i radarske tehnologije. Osim toga, napredne strategije nisu ograničene samo na mjerenje saobraćaja, brzine i zauzeća. Prilagođavanje protoka saobraćaja na raskrsnicama u kratkim intervalima (npr., pet sekundi) omogućava kontinuirano prilagođavanje varijacijama u saobraćaju i proaktivne prilagodbe, kažu u Kapsch TrafficComu. Prilagodljiva signalizacija može se dalje razviti pomoću vještačke inteligencije (AI) korištenjem enginea zasnovanog na pravilima, mašinskom učenju i drugim AI mogućnostima, uključujući ponavljajuće situacije i “ljudsko ponašanje” kako bi se riješile najkomplikovanije situacije.

Zelena faza
Surtrac sistem saobraćajne signalizacije Rapid Flow Technologiesa kombinuje koncepte iz teorije saobraćaja i vještačke inteligencije. Sistem dodjeljuje zelenu fazu različitim prilazima na raskrsnicama u stvarnom vremenu kako bi optimizirao protok saobraćaja na cesti. “Sistem obavlja analize na rubu (npr., pomoću računara na raskrsnici) kako bi proizveo planove signalizacije u stvarnom vremenu, prikupio informacije o dolaznom saobraćaju s nezavisnih senzora (npr., videokamera, radara itd.) postavljenih na raskrsnicama te ostvario koordinaciju na mrežnom nivou”, objašnjava Stephen Smith.

Sweco razvija Smart Traffic, kontroler za semafore koji koristi podatke već dostupne s tradicionalnih detektora u kombinaciji s novim izvorima podataka, kao što su oni direktno s automobila, kamera i radara. Podaci se pomoću njegovog modela predviđanja saobraćaja kombinuju u pouzdanu sliku saobraćaja na nivou pojedinačnih vozila, biciklista i pješaka. Na osnovu predviđenog pristizanja vozila na raskrsnice, zelene faze se unaprijed zakazuju, čime se optimiziraju i trajanje i redoslijed protoka saobraćaja kroz njih. Prema menadžeru Basu van der Bijlu i stručnjaku za inteligentne saobraćajne sisteme Stefanu Hjortu, kontrolisanje semafora na ovaj način rezultira manjim vremenom čekanja i smanjenjem emisija ugljik-dioksida. “Uz to, moguće je informisati vozače o zakazanim zelenim fazama, čime se otvara mogućnost prilagođavanja njihove brzine dolaska na raskrsnicu kako bi se izbjegla nepotrebna zastajanja, a povećao komfor”, kažu oni.

Mobilna konekcija
Miovision nudi TrafficLink platformu za saobraćajnu signalizaciju, koja omogućava niz rješenja potrebnih da bi se prikupili, nadgledali i razumjeli saobraćajni signali. Rješenja uključuju upravljivu mobilnu konekciju, alate za nadzor signalizacije, videoprijenos, obavijesti o održavanju i izvještaje o stanju u saobraćaju. Njihova SmartSense komponenta na raskrsnice donosi saobraćajni AI, čime se procesiraju podaci prikupljeni SmartSense 360 kamerom te se omogućava detekcija vozila, kao i kontinuirano analiziranje saobraćaja, kaže Matthew Trushinski iz Miovisiona. Kada je u pitanju implementacija rješenja, brojni su izazovi u oblasti kontrole signalizacije u gradskom saobraćaju. Jedan od njih je, prema Swecou, pronalaženje balansa između optimalne kontrole semafora i pouzdanog predviđanja budućih zelenih faza za dolazni saobraćaj.

“Što su vozači ranije informisani o promjenama signala, to je teže reagovati na stvarne saobraćajne situacije na raskrsnicama”, kažu u Swecou i predlažu korištenje najnovije senzorske tehnologije u kombinaciji s modelima predviđanja saobraćaja kako bi se ostvarila pouzdana predviđanja saobraćaja na raskrsnici u narednoj minuti. To omogućava optimiziranje kontrole semafora, kao i informisanje vozača o predstojećim zelenim fazama u idućih 60-ak sekundi. Ostali izazovi uključuju detekciju pješaka i biciklista. Efikasna saobraćajna signalizacija na gradskim cestovnim mrežama mora biti u stanju razlikovati različite vidove saobraćaja te koristiti te informacije u odlukama o kontroli semafora, objašnjava Smith. “Većina trenutnih komercijalnih uređaja za detekciju vozila nije u stanju istovremeno detektovati vozila i pješake, a opcija korištenja dodatnog hardvera za omogućavanje detekcije pješaka često je trošak koji gradovi ne žele snositi”, kaže Smith. Međutim, to se mijenja budući da sve više kompanija za komercijalno detektovanje uvodi hardver koji podržava integrisanu detekciju vozila i pješaka.

Dijeljenje saobraćajnih podataka u stvarnom vremenu
Informacije o saobraćaju u stvarnom vremenu dostupne su jedino kada su uređaji za signalizaciju povezani s centrom za upravljanje saobraćajem. Prema Toddu Kreteru, procjenjuje se da trenutno više od polovine svih signala nije povezano s centrima. Međutim, jednom kada se oni povežu, agencije mogu pomoću naprednog sistema za upravljanje saobraćajem pristupati podacima o saobraćaju u stvarnom vremenu u različitim formatima. S obzirom na silne IoT uređaje koji su postavljeni s ciljem upravljanja saobraćajem, podaci koji se prikupljaju su zlatni rudnik ne samo za kontrolore saobraćaja nego i za druge agencije za transport i sigurnost, kao i za same vozače. Međutim, svi ti akteri mogu uživati u prednostima podataka samo kada se oni dijele. Postoji nekoliko rješenja koja mogu riješiti problem razmjene informacija između agencija u skladu s potrebama i ugovorima između njih. Dijeljeni podaci mogu se omogućiti korištenjem dijeljenog podatkovnog centra, s tim da se tip podataka o kojem postoji dogovor prikuplja i koristi u skladu s unaprijed dogovorenim faktorima.

“Agencije također mogu napraviti dogovor o dijeljenom krovnom sistemu koji svaka od njih može koristiti, kao što je sistem za informisanje i koordinaciju akcija među agencijama”, kažu stručnjaci u Kapsch TrafficComu. Oni dodaju da su glavni izazovi definisanje ugovora što pogodnijih za kreiranje konzorcija, izgradnja zajedničkih platformi ukoliko je to dogovoreno te intenzivno korištenje postojećih i budućih sistema za dogovorene ciljeve.

Otvorene arhitekture
Podaci u standardiziranim formatima i otvorenoj arhitekturi koja nije vezana ni za jednu kompaniju su način za izbjegavanje izazova u dijeljenju podataka, kaže Matthew Trushinski. Njegova kompanija Miovision vjeruje u otvorene arhitekture “s ciljem omogućavanja drugim vladinim institucijama, kompanijama i partnerima da iskoriste podatke generisane na nivou grada radi poboljšavanja gradskog života”. Bas van der Bijl i Stefan Hjort također spominju da će se otvoreni podaci koristiti sve više. “Dijeljenje informacija je ključ koji omogućava razvoj pametnih rješenja za saobraćaj u gradskim područjima. Kada su podaci otvoreni, prag za primjenu novih rješenja u gradovima je snižen”, kažu oni.

Trenutna dešavanja u oblasti razvoja softvera za upravljanje saobraćajem pomažu u olakšavanju bolje upotrebe i dijeljenja prikupljenih podataka. “Kako bi se efikasno dijelili podaci između gradskih agencija, potreban je zajednički okvir za prikazivanje podataka, a razvoj tog okvira je glavni izazov”, kaže Stephen Smith. Naprimjer, Surtrac trenutno ima API za prijenos saobraćajnih podataka općinskim institucijama u stvarnom vremenu – jedna od njegovih trenutnih implementacija počinje koristiti zajedničke podatke u okviru Open Data inicijative.

Kreter obašnjava kako je Iterisov SPM (mjerenje efekta signalizacije) razvijan kako bi se bolje iskoristili podaci prikupljeni IoT senzorima, kao i kontrolerima za saobraćajnu signalizaciju. “To može pružiti informacije o broju vozila, brzini, lokaciji, statusu signala, kao i o biciklistima i pješacima, te omogućiti detaljan pregled cjelokupnog efekta saobraćajne signalizacije”, kaže on. Popularne korisničke navigacijske aplikacije kao što je Waze također imaju ulogu u dijeljenju podataka. U aprilu 2018. Waze je ostvario dogovor s Waycareom, startupom za upravljanje saobraćajem, kako bi se omogućilo dvosmjerno dijeljenje općinskih i cestovnih saobraćajnih podataka. Ta saradnja će, kaže se u saopćenju, omogućiti “gradovima i javnim agencijama da komuniciraju direktno s vozilima na cestama kako bi se podaci iz vozila u stvarnom vremenu mogli iskoristiti za napredne operacije u oblasti upravljanja saobraćajem”.

Najbolja rješenja za upravljanje parkinzima u tržnim centrima

8 Novembra, 2019

Mnogi su izazovi u upravljanju parkinzima u tržnim centrima. Najveći je konstantno kretanje. Posjetioci ulaze i izlaze iz njega tokom dana, a u nekim slučajevima i po noći. Također postoji potreba da se implementiraju praktični sistemi za plaćanje koji su laki za korištenje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema Međunarodnom institutu za parkinge i prijevoz (IPMI), tehnološki napredak i ponašanje korisnika potakli su pojavu određenih trendova u ovoj industriji. Ključni su korištenje mobilne tehnologije, povećano korištenje sistema za navođenje i bolje opcije za kontrolu pristupa i plaćanje. Tu su i određene promjene u automobilskoj industriji. Kako električni automobili budu postajali popularniji tako bi vlasnici tržnih centara mogli početi izdvajati posebne parking-prostore samo za njih. U budućnosti će zasigurno biti više autonomnih automobila, pa će i to predstavljati novi izazov. U ovom tekstu se bavimo najbitnijim zahtjevima upravljanja parkinzima u vertikali tržnih centara i potencijalnim kriterijima za odabir rješenja.

Najveći sigurnosni izazovi
Broj tržnih centara i privatnih vozila koje ljudi koriste kako bi došli do njih širom svijeta raste, a takva situacija neizbježno zahtijeva bolja rješenja za upravljanje parkinzima koja mogu riješiti sigurnosne probleme, ali i učiniti procese efikasnijim. Iz perspektive sistem-integratora, poznavanje rastućih prijetnji na parkinzima tržnih centara integralni je dio nuđenja rješenja koje će pružiti najviši nivo zaštite. Direktor Secure Parking Solutionsa Arvind Mayar naveo je neke od najvećih problema kojih bi sistem-integratori trebali biti svjesni.

1. Prijetnje bombaškim napadima
Tržni centri su mjesta na kojima se svaki dan okuplja veliki broj ljudi. To ih čini metom terorističkih napada. U decembru prošle godine dvoje ljudi je ubijeno, a 30-ak ranjeno kada je u tržnom centru na Filipinima eksplodirala bomba. Do sličnih incidenata je dolazilo i na drugim mjestima. Iako do njih u pravilu ne dolazi uvijek na parkinzima, automobilske bombe su ozbiljna prijetnja kojom se sistemi za upravljanje parkiralištima trebaju pozabaviti.

2. Krađa vozila
Krađa automobila ili stvari iz vozila parkiranih kod tržnih centara također je problem. Incidenti kao što je prošlogodišnja provala u Stanford tržnom centru u Palo Altu pokazuju da su parkinzi još daleko od toga da budu sigurni.

3. Nesreće
Rizik od nesreća postoji svugdje gdje ima i vozila. U zatvorenim prostorima parkirališta, gdje je prostor za upravljanje vozilima ograničen, ovaj rizik je viši nego na nekim drugim mjestima. Prema osiguravajućoj kompaniji ThinkInsure, do jedne od pet nesreća dolazi na parkinzima. Iako je većina nesreća na parkinzima beznačajna i uključuje sudare pri maloj brzini, one i dalje mogu rezultirati ozbiljnim oštećenjima i povredama.

4. Požari
Prema Mayaru, mogućnost da se vozila zapale je veliki problem kojim se treba pozabaviti prilikom ponude rješenja za parkinge. Pojedini stručnjaci ističu da proizvođači automobila sve više koriste plastiku, zbog čega požari postaju veliki potencijalni problem.

5. Vandalizam
Namjerno oštećivanje automobila također je razlog za zabrinutost. Prema Mayaru, to postaje sve uobičajenije u tržnim centrima koji imaju noćne klubove ili barove, pa samim time i pijane ljude koji se neodgovorno ponašaju. Vandalizam ne mora uvijek biti izolovan incident te do njega može doći u okviru krađe.

Efikasna rješenja
Prema Twin City Securityju, kompaniji koja nudi sigurnosne usluge, tržni centri su nove glavne ulice SAD-a. To znači da se sada u tržnim centrima može očekivati niz sigurnosnih problema koji su prije karakterisali glavne ulice. U specifičnom kontekstu parkinga, mogli bismo reći da je bilo koji problem relevantan za automobil parkiran na ulici također primjenjiv i na tržne centre. Jedinu razliku čini efikasnost rješenja za upravljanje parkinzima. Savršeno rješenje bi se trebalo moći integrisati s različitim sigurnosnim sistemima kao što su nadzorne kamere, sistemi kontrole pristupa i vatrodojave kako bi se moglo djelovati u skladu s određenom situacijom. Naravno, sigurnost je samo jedna od prednosti rješenja za upravljanje parkinzima. Operativna efikasnost, ekonomske i prednosti vezane za očuvanje prirodne okoline također su nešto što može biti od koristi i menadžerima tržnih centara i njihovim mušterijama. Vozači će moći znati koji je broj praznih mjesta na parkingu prije nego što uopće uđu u područje tržnog centra. Neka rješenja također imaju mobilne opcije koje vozače kratkim porukama mogu informisati o statusu parkinga. To značajno smanjuje količinu vremena, energije i zaposlenika potrebnih za traženje mjesta za parkiranje, a smanjuje se i zagađenje.

Izazovi u upravljanju parkinzima
Usljed ubrzane i povećane naseljenosti u gradovima, postoji veća potreba za mobilnim rješenjima. Privatna vozila su preferirani način prijevoza za mnoge ljude u razvijenim ekonomijama, a kako životni standard bude rastao u određenim dijelovima svijeta tako će sve više ljudi i kompanija kupovati nove automobile. Kada su u pitanju gradovi, to je rezultiralo izazovom u vidu osiguravanja adekvatnog prostora za parkiranje. Koncept parkinga se tokom godina prilično razvio, od ideje mjesta gdje bi ljudi naprosto ostavili svoje automobile do lokacije kojom upravljaju automatizirana rješenja koja se brinu za sigurnost i operativnu efikasnost. Broj tržnih centara i drugih komercijalnih centara također je u porastu u gradovima, što privlači sve veći broj ljudi koji preferiraju da se voze u svojim automobilima. To je povećalo potrebu za efikasnim sistemima za upravljanje parkinzima u tržnim centrima, ne samo kako bi ljudi imali neproblematično iskustvo nego i da bi se izbjeglo rasipanje novca i resursa. Uprkos tome, postoji nekoliko izazova koje pružaoci rješenja za upravljanje parkinzima moraju prevazići. Neki su razlog zašto uopće postoje automatizirani sistemi.

Ručno naplaćivanje je vremenski zahtjevno
Prije nego što počnemo govoriti o automatiziranim sistemima za parkinge, hajdemo pogledati zašto bi se trebala koristiti elektronska rješenja. Sistemi za ručno naplaćivanje oduzimaju vrijeme i zahtijevaju više zaposlenika, što rezultira većim troškovima i sporijim procesiranjem. Iako je to za mnoge očigledan problem, činjenica je da širom svijeta još postoje tržni centri koji tek trebaju preći s ručne na automatiziranu naplatu. Sistemi naplate zasnovani na papirnim kartama također otežavaju zadatak upravljanja podacima. U slučaju nesreće, menadžment bi trebao moći odmah pružiti informacije o bilo kojem vozilu parkiranom na njegovom području. Automatizirani elektronski sistemi to i omogućavaju.

Kvar sistema za naplatu i kontrolu pristupa
Jedna od najvećih noćnih mora za upravitelje parkinga jeste kvar sistema kontrole pristupa. Budući da su tržni centri često otvoreni do kasnih sati i svaki dan, parkinzi se koriste većinu vremena. Ako se bilo koji sistem na ulazu u parking pokvari, doći će do kašnjenja koje će uznemiriti korisnike.

Lažirana potraživanja odštete
Uvijek će biti nekih korisnika koji će pokušati tvrditi da je njihov automobil oštećen dok se nalazio na parkiralištu, kada je u stvarnosti, zapravo, već bio oštećen prije ulaska na parking. Kako bi se riješili takvi problemi, postoji potreba za visokokvalitetnim videonadzorom koji može omogućiti čistu i jasnu sliku stanja vozila na ulazu u parking. Također je potrebno i odgovarajuće osvjetljenje kako bi nadzorni sistemi mogli efikasno raditi.

Integracija
Instaliranje novih parking-rješenja u postojeće tržne centre je izazov. Ali ono što je možda još teže jeste integracija tih rješenja sa sistemima drugih kompanija. Naprimjer, protivpožarne i videonadzorne sisteme mogu kontrolisati različite kompanije. Osim ako su sve voljne da podrže integraciju, rad u takvim uslovima može biti otežan. U tom kontekstu postaju relevantni otvoreni standardi za razmjenu podataka o saobraćaju kao što je DATEX II. Ovaj interfejs može omogućiti integraciju podataka iz određenog sistema sa sistemima kompanija koje se bave naplatom i zaštitom, kao i s platformama ugrađenim u vozila koje koriste te podatke radi omogućavanja usluga koje obogaćuju infrastrukturu određene lokacije.

Šest glavnih zahtjeva
Tržni centri zahtijevaju parkinge koji omogućavaju praktičnost i zaštitu za njihove korisnike. Ali to je samo vrh ledenog brijega kada se razmatraju zahtjevi korisnika. Prilikom nuđenja takvog rješenja sistem-integratori moraju poznavati specifične zahtjeve krajnjih korisnika.

1. Lakoća pronalaženja mjesta za parkiranje
Ljudi koji pristižu u tržni centar trebali bi znati broj i lokaciju slobodnih mjesta za parkiranje čak i prije nego što uđu u prostor objekta. Postoji nekoliko načina kako kompanije rješavaju ovaj problem. Senzori smješteni na mjestima za parkiranje informišu sistem o statusu tog mjesta. Signalizacijske table izvan parkinga zatim mogu prikazivati informacije prikupljene s tih senzora. Alternativno, neki sistemi mogu imati mobilne servise, tako da vozači mogu poslati poruku sistemu kako bi bili obaviješteni o slobodnim mjestima, a postoje i aplikacije koje mogu obavijestiti vozače o tome gdje se vozila mogu parkirati.

2. Sigurnost
Nadzorni sistemi su neophodni kako bi parkirani automobili bili sigurni. Osim što pruža dokazni materijal u istragama, sistem za prepoznavanje registracijskih tablica može pomoći u identificiranju automobila koji zahtijevaju specijalnu uslugu, kao što su oni VIP kupaca. Analitička rješenja također mogu dobro doći u detektovanju provala i omogućavanju instantnog upozoravanja sigurnosnog osoblja. Nekoliko velikih globalnih sigurnosnih kompanija ima posebna rješenja za upravljanje parkinzima, koja uključuju kamere s podrškom za prepoznavanje registracijskih tablica integrisane u sistem kontrole pristupa.

3. Isplativost
Brojni kupci su zabrinuti zbog početne investicije potrebne za parking-rješenje. Iako visoka cijena može odbiti mnoge krajnje korisnike, sistem-integratori i pružaoci rješenja trebali bi biti u stanju da uvjere kupce u dugoročne finansijske prednosti koje bi donijela veća operativna efikasnost.

4. Različite opcije plaćanja
Korisnici bi trebali imati izbor na koji način bi željeli platiti. To bi mogla biti kartica, gotovina ili mobilni sistem za plaćanje kao što je Apple Pay. Ovo bi moglo ubrzati ulazak na parking i smanjiti rizik od stvaranja dugih redova. Softver za upravljanje parkingom trebao bi biti lak za podesiti te moći izračunati vrijeme koje je vozilo provelo parkirano, kao i cijenu parkiranja. U slučaju automobila sa zaposleničkim privilegijama, sistem bi ih trebao moći osloboditi plaćanja.

5. Integracija i nadogradnja
Rješenja koja se mogu integrisati u postojeće sisteme neophodna su za starije objekte. Imajući u vidu činjenicu da u razvijenim zemljama već postoje tržni centri, sistem-integratori će često morati raditi unutar određenih ograničenja.

6. Analitika
Analitička rješenja pružaju detaljnije uvide u ponašanje kupaca, omogućavajući upravi da poboljša korisničko iskustvo i optimizira operacije. Ova rješenja mogu pružiti informacije o statusu uređaja i tome je li im potreban servis. Izvještaji se mogu automatizirati te se može zakazati njihovo redovno slanje emailom. Ukratko, zahtjevi kupaca u ovoj oblasti su mješavina rješenja koja bi poboljšala zaštitu i poslovanje. Za sistem-integratore je najbitnije da znaju koji hardver i softver implementirati te integrisati ih s postojećim sistemima.

Kako odabrati rješenje za upravljanje parkinzima tržnih centara
Iako se proteklih nekoliko godina na tržištu pojavilo nekoliko naprednih rješenja za upravljanje parkinzima, brojni tržni centri su “zaglavili” s tradicionalnim sistemima. Ian Goodwin, vlasnik Parking Consultancyja, istakao je da tradicionalni sistemi koriste rampu s automatom za naplatu karata, pri čemu vozač plaća po izlasku s parkinga. Međutim, kako tehnologija bude napredovala, a tržni centri budu htjeli unaprijediti svoje sisteme, rješenja kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) postat će uobičajenija. LPR bi naročito bio koristan na mjestima gdje je parking besplatan tokom određenog vremena. LPR sistem može asistirati u praćenju vremena koje je automobil proveo parkiran na parkiralištu. Imajući u vidu nekoliko različitih brendova parking-rješenja na tržištu, kupci bi pri kupovini trebali znati šta im je prioritet. Ispod ćemo navesti neke od glavnih faktora koje treba imati u vidu prilikom kupovine rješenja za upravljanje parkingom.

Reputacija i cijena
Neki bi mogli pomisliti da je ovo očigledna stvar koju treba imati u vidu budući da je odabir poznatog brenda neophodan korak za pouzdanost u radu. Međutim, oni koji su upoznati s ovom industrijom reći će vam da reputacija i cijena ne idu uvijek ruku pod ruku. Kupci često zanemaruju kvalitet proizvoda kako bi snizili cijenu. Prema Goodwinu, dobra početna tačka je fokusiranje na nekoliko brendova koji imaju historiju pouzdanih proizvoda.

Fokusiranje na jedan brend
Postoje kompanije koje samo nude hardver ili softver za upravljanje parkinzima. Po njegovom mišljenju, bolje je držati se proizvođača koji imaju kompletna rješenja i koji prodaju i hardver i softver. “Hardver i softver ponekad proizvode različite kompanije. Ali po mom mišljenju, mnogo je bolje držati se softvera koji je razvijen u kompaniji”, kaže Goodwin.

Instalacija i podrška
Kompanija bi trebala omogućiti podršku za instalaciju i podešavanje rješenja od nule. Pobrinite se za to da rješenje zahtijeva minimalnu količinu održavanja, uz istovremenu brzu podršku tokom korištenja. Neki stručnjaci predlažu da kompanije s lokalnim prisustvom budu prioritet. To bi im pomoglo da se upoznaju s lokalnim uslovima i pruže odgovarajuću podršku. Bilo kakav prekid u radu proizvoda dovest će do gubitaka za upravu objekta. Prema tome, prilikom kupovine rješenja, kupcima bi trebalo biti na neuvijen način objašnjeno koliko brzo kompanija može servisirati proizvod u slučaju kvara. S proizvođačem bi trebali postojati dogovori o servisiranju nakon kupovine.

Detaljni izvještaji
Rješenje bi trebalo biti u stanju omogućiti strukturirano i detaljno izvještavanje o korisnikovim plaćanjima, o tome ko se nalazi u automobilu i ukoliko je to moguće, pružiti analitičke podatke. To će pomoći u razumijevanju faktora poput najpopularnijeg doba dana i učestalosti prolaska korisnika te u donošenju informisanih odluka o tarifama i drugim pravilima.

Praktičan, ali i siguran
Korisnici koji posjete tržni centar neće biti zadovoljni ako rješenje za parkiranje nije lako koristiti. Prema tome, praktičnost bi trebala biti prioritet. To će također olakšati rad i zaposlenicima tržnog centra. Međutim, lakoća korištenja ne bi trebala biti nauštrb sigurnosti.

Integracija sa sistemima drugih kompanija
Mogućnost integracije parking-sistema s drugim kao što su sigurnosni pomoći će u boljem upravljanju parkinzima. Integrisani sistemi mogu brzo djelovati u slučaju neželjenih incidenata. Takvim rješenjima je lakše i upravljati.

Lunatronik: Ključevi pod pametnim ključem

8 Novembra, 2019

Svi želimo da pređemo na smart kartice i druge metode automatske kontrole pristupa objektima, ali se stari, dobri ključevi i dalje najviše koriste. Kad je već tako, organizujmo ključeve u bezbedan orman koji omogućava niz smart funkcija. Jedan takav nudi Lunatronik
Piše: Bata Vulović, direktor, Lunatronik
E-mail: bata@klt.rs

LunaKey je automatizovan IP orman koji brine o uzimanju i vraćanju ključeva i o svim događajima izveštava odgovorne osobe. Reč je o modularnom sistemu koji možete da konfigurišete i širite u skladu s potrebama firme. Tako možete da naručite sistem potrebnih dimenzija predviđen za svega deset, ali i više stotina ključeva. Orman se montira na zid u vidu čelične kutije sa čvrstim zidovima, spojevima i šarkama. Dolazi opcionalno bez vrata, ali s providnim ili čvrstim metalnim vratima. Kontrolni panel s ekranom i tastaturom može da se postavi ispod ormara ili na njegovoj desnoj strani, dok ugrađeni akumulator osigurava napajanje elektronike u slučajevima nestanka struje.

Pametni privesci
Svaki ključ ili nekoliko ključeva koji se uvek zajedno uzimaju stavljaju se na poseban pametni privezak, i to pomoću kukice od nerđajućeg čelika debljine 3 mm, koja onemogućava skidanje ključa. U svaki privezak je ugrađen čip s jedinstvenim identifikatorom, zahvaljujući kojem automatika ormana uvek “zna” koji je privezak (tj. ključ) prisutan, a koji je odnesen. Prilikom uzimanja ključeva korisnik se autorizuje pametnom karticom ili opcionalno otiskom prsta. Uređaj ima dva čitača, jedan za uzimanje i jedan za vraćanje ključeva u Wiegand formatu, a opcionalno nudi i skener otiska prsta francuske firme Morpho Safran. Oba čitača integrisana su u kućište ekrana. Dakle, jednostavno je, potrebna je samo kartica ili otisak prsta – zna se ko je uzimao koji ključ, kada ga je uzeo i kada ga je vratio. Za povećanje bezbednosti moguće je koristiti kutijice za skladištenje ključeva. Ključevi su i tada pričvršćeni na inteligentne priveske s jedinstvenim čipom, ali se oni stavljaju u kutijicu koja se može zatvoriti na klasičan način.

Integracija u sistem bezbednosti
LunaKey je spreman za integraciju s postojećim bezbednosnim sistemom firme, pošto se komunikacija zasniva na otvorenim protokolima kojima integracioni partneri mogu da proširuju primenjeno rešenje. Ali, već u startu sistem je sasvim dovoljan za rad budući da sa njim dolazi Windows aplikacija za upravljanje LunaKeyom, prikupljanje i analizu podataka. Aplikacija omogućava lako definisanje korisničkih nivoa potrebnih za pristup ključevima i pojedinačno zadavanje prava. Veliki ekran osetljiv na dodir omogućava jednostavno upravljanje sistemom i brzo dobijanje svih potrebnih informacija, npr. ko je uzeo ključ i kada ili u kojem se ormariću za skladištenje ključeva nalazi traženi ključ.

Pristup pod kontrolom
LunaKey se prilagođava i potrebama korisnika, pa postoje kabineti za tri, pet i deset modula, što znači da se u sistem može integrisati od deset do čak oko 2.000 ključeva po kontrolnom panelu. Ovakvi sistemi će naći primenu u fabrikama, bankama, zdravstvenim i školskim ustanovama, hotelima, parkinzima, data centrima, na aerodromima itd. Drugim rečima, svuda gde je kontrola pristupa važan element poslovanja. Isprobajte ga i proverite kako se uklapa u vaše okruženje.

OPTEX predstavlja: Novi vanjski panoramski detektori

8 Novembra, 2019

Nova serija vanjskih pasivnih infracrvenih detektora (PIR) nudi panoramsku pokrivenost u rasponu od 180° i u radijusu od 12 m. Oni će poslužiti za otkrivanje svakog pokušaja upada u stambene ili poslovne zgrade
Piše: Marlena Witkowska, OPTEX
E-mail: m-witkowska@optex.com.pl

WX Infinity i WX Shield serija razvijene su na temelju bogatog iskustva kompanije OPTEX u pružanju vrhunskih usluga detekcije uljeza na otvorenom. Široka pokrivenost od 180° je karakteristika idealna za zaštitu većih stambenih zona i ravnih krovova.

WXI serija
Serija WX Infinity uključuje dva žičana i dva bežična modela koji su dostupni u standardnoj verziji ili s anti-masking funkcijom. WXI senzori podržavaju dva nezavisna polja detekcije od 12 m u rasponu od 90°, od kojih je jedno za lijevu, a drugo za desnu stranu. Osjetljivost sistema i alarma može se podesiti posebno za lijevu i desnu zonu. Naprimjer, lijeva zona može poslužiti za aktiviranje običnog alarma za detekciju, dok desna može tražiti od sistema nadzornih kamera da evidentira konkretnu situaciju. Uređaj posjeduje i zatvarač, koji se pomoću kliznog mehanizma spušta preko sočiva i tako maskira određenu zonu i sužava polje detekcije. Tako se mogu izbjeći problemi s detekcijom pomjeranja vegetacije. Postupak postavljanja je pojednostavljen uključivanjem automatskog testiranja osjetljivosti za bržu i precizniju instalaciju.
WXI senzori za praćenje kretanja koriste OPTEX-ovu senzorsku analitiku koja filtrira izvore smetnji uobičajene u vanjskim okruženjima. Ona može razlikovati ljude i manje i srednje velike životinje. Senzori uključuju i sistem za temperaturnu kompenzaciju i dvoslojnu provodnu zaštitu za najbolje moguće performanse u jako osunčanim zonama s visokim temperaturama na otvorenom. Svi WX Infinity modeli posjeduju zaštitnu ploču koja sprečava neovlašteno rukovanje i uključuju proizvode s anti-masking funkcijom (WXI-AM / WXI-RAM).

WXS serija
Serija WX Shield nudi fleksibilnu detekciju i podešavanje parametara, kao i opciju niskog (0,8–1,2 m) ili visokog postavljanja (2 m). Kao i kod WX Infinity modela, senzori podržavaju dva potpuno nezavisna polja detekcije od 90 stepeni. WXS serija obuhvata dva PIR modela i dva modela s kombinovanom tehnologijom. Kombinovana tehnologija (dostupna u WXS-DAM i WXS-RDAM modelima) objedinjuje PIR i mikrovalnu tehnologiju, koja pruža vrhunsku stabilnost detekcije i idealna je za situacije u kojima jaka sunčeva svjetlost obasjava tlo ili farovi automobila dolaze u direktan kontakt sa senzorom. WXS serija opremljena je infracrvenim senzorom s mogućnošću samostalnog učenja i inteligentnom anti-masking funkcijom. Senzori su opremljeni i naprednim Shield funkcijama, što uključuje dvoslojnu provodivu zaštitu za sprečavanje pojave lažnih alarma koje aktiviraju jaka sunčeva svjetlost ili elektromagnetne smetnje. Ovi modeli podržavaju i automatsko testiranje osjetljivosti i nude petogodišnju garanciju.

„Tehnologija upozoravanja na otvorenom može pomoći u sprečavanju zločina kroz otkrivanje i prijavljivanje uljeza prije nego što oni pokušaju provaliti u zgradu. Rano otkrivanje pokušaja provale je cilj na koji se OPTEX fokusira u posljednjih 40 godina i zato nudimo široku paletu senzora za otkrivanje uljeza na otvorenom koji pružaju pouzdanu zaštitu“, kaže Jacek Wójcik, generalni direktor kompanije OPTEX za srednju i istočnu Evropu.

BIROSAFE: Isplati se ulagati u proizvode s EN 1522 – ECB•S certifikatom

30 Oktobra, 2019

Otkada je postao član Asocijacije, BIROSAFE je uspješno prošao testove za nekoliko vrsta proizvoda i dobio evropske certifikate koje izdaje njemački ECB•S za sigurnosne sefove i trezorska vrata, neprobojne zidove, vrata i prozore te protivprovalna vrata
Piše: Sashka Atanasova Vasilev, menadžerica marketinga, Birosafe
E-mail: sa@birosafe.com

BIROSAFE se bavi proizvodnjom, prodajom i instalacijom sigurnosne i vatrootporne opreme, kao i opreme za banke. Kompanija iz Strumice postoji već 18 godina, a ima urede i zastupništva u svim balkanskim zemljama: Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Albaniji i Bugarskoj.

Evropski certifikati
Kompanija nudi i različite vrste sigurnosne opreme, svi proizvodi se izrađuju prema standardnim dimenzijama, ali ih se može prilagoditi klijentovim željama. Godine 2009. postala je i član Evropske asocijacije sigurnosnih sistema (ESSA) iz Frankfurta (www.ecb-s.com). Evropsko tijelo za certifikaciju ECB je nezavisno tijelo za izdavanje certifikata u skladu s EN 45011 standardom. Ono odobrava korištenje certifikacijske oznake ECB•S, koja je garant najvišeg nivoa sigurnosti u skladu s evropskim standardima. Otkada je postao član Asocijacije, BIROSAFE je uspješno prošao testove za nekoliko vrsta proizvoda i dobio sljedeće evropske certifikate koje izdaje ECB•S Njemačka: EN 1143-1 za sigurnosne sefove i trezorska vrata, EN 1627 za protivprovalna vrata i EN 1522 za neprobojne zidove, vrata i prozore. Neprobojni proizvodi firme BIROSAFE nude otpornost na metke u skladu sa standardima EN 1522 FB 4, EN 1522 FB 4+ te iEN 1522 FB 6. Ispitivanje otpornosti na metke urađeno je u uglednoj njemačkoj laboratoriji Beschussamt Ulm, pod vodstvom ECB-S-ovog tima.

Pametna investicija
Neprobojna vrata i zidovi koje nudi BIROSAFE izrađuju se u različitim dimenzijama prema željama klijenata, a na zahtjev mogu uključivati i neprobojno staklo. Korisniku prilagođena izrada odnosi se i na estetski finiš, koji je dostupan u nekoliko opcija, uključujući metalnu, PVC i drvenu oblogu. Proizvodi otporni na metke mogu se ugraditi i kao sigurnosni ulazni sistemi (SAS), koji su projektovani i za kontrolu ulaza i izlaza u zaštićenim zonama. Ovi sistemi nude sigurnost u skladu sa standardom EN 1627 i izrađeni su od neprobojnih materijala prema EN 1522 standardu. Otvaranje vrata sa sigurnosnim ulaznim sistemima (SAS) vrši se sistemom automatskog zaključavanja (jedna vrata se otvaraju, a druga zatvaraju). Zaključana vrata omogućavaju ulazak ili izlazak samo jednoj osobi, čime se onemogućava pristup neovlaštenim osobama ili uljezima. Korisnici mogu proći kroz prva vrata koja se zaključavaju neposredno prije nego što se druga otvore, čime se omogućava pristup sigurnoj zoni. U ponudi je i opcija ugradnje neprobojnih proizvoda kao zaštitnih prozora za pultove. Ovi proizvodi se preporučuju sigurnosnim kompanijama koje se bave prijevozom novca, bankama, državnim institucijama, mjenjačnicama i dr. Kupovinom proizvoda s EN 1522 ECB•S certifikatom firme ulažu u vlastitu sigurnost i zato se ove investicije uvijek isplate.

Hikvision: Zaštita atrakcija bez narušavanja ambijenta

28 Oktobra, 2019

Uz sezonski priliv velikog broja posjetilaca i pratećih prihoda, popularni turistički gradovi moraju svakome ponuditi odmor bez opasnosti od kriminala. Gradska uprava Balatonfureda željela je smanjiti incidente koji se tiču džeparenja, pljački, krađa automobila i provala u objekte
Piše: Odjel marketinga za Evropu, Hikvision
E-mail: marketing.eu@hikvision.com

Balatonfüred, drugo najpopularnije odmaralište u Mađarskoj, posjećuje milion i po ljudi, koji dolaze na tamošnje jezero, najveće u zemlji. Lokalna policijska stanica tražila je od kompanije WBS Systemhouse da ponudi cjelovito nadzorno rješenje, što je postignuto korištenjem opreme kompanije Hikvision.

Izazov
Trebalo je pokriti cijelo područje grada, od centra do periferije, uključujući ceste koje vode u grad i glavna prometna čvorišta, poput željezničkih i autobuskih stanica, lokacija koje posjećuju turisti, šetališta, ulaza na plaže i velikih raskrsnica. Kamere su morale biti postavljene za potrebe postizanja maksimalne pokrivenosti, ali i na dovoljno neupadljiv način kako bi se minimizirao bilo kakav utjecaj na izgled i atrakcije grada, zbog kojih posjetioci i dolaze. Poseban izazov bila je gradska željeznička stanica. Čekaonici na stanici bile su potrebne kamere kako bi se osigurala zaštita putnika. Međutim, ovaj prostor je u isto vrijeme renoviran, što je otežalo instalaciju. Policijska uprava je također tražila način da nadzire vozila i tako poboljša sigurnost grada, kako stanovnika tako i posjetilaca.

Rješenje
Kompanija WBS Systemhouse postavila je 40 kamera širom grada, i to na strateškim lokacijama koje mogu ponuditi maksimalnu pokrivenost. Odabrali su PTZ dome kamere (DS-2DE4220IW-DE) zbog njihovih manjih i kompaktnih dimenzija, optimalne rezolucije i raspona zumiranja. To je značilo da ta kamera može pružiti najbolji kvalitet slike i domet, a istovremeno biti i dovoljno nenametljiva da ne narušava ljepotu grada. Komplicirana instalacija u zgradi stanice riješena je pomoću nosača (DS-1662ZJ) s prilagođenim podešavanjem, a zahtjev klijenta je bio da mehanizam na koji se kamera montira i prateći kablovi budu što manje vidljivi. Prilagođena instalacija i sposobnost kamere da ponudi PoE napajanje na većoj udaljenosti riješili su ovaj problem na zadovoljstvo korisnika.

Kamere su bežičnom vezom ili optičkim vlaknima povezane u zatvorenu petlju i spojene sa sistemom za snimanje i HikCentral platformom za upravljanje videom, koja je instalirana u serverskoj prostoriji policijske stanice Balatonfüreda. Video se pohranjuje na dva mrežna (NVR) i digitalna videosnimača (DVR). Funkcije sistema za upravljanje videom osigurava iVMS 5200 (preimenovan u HikCentral), koji je instaliran na zasebnom serveru. WBS ANPR sistem je također instaliran na zasebnom serveru i koristi se za obradu podataka o registarskim tablicama. Pomoću njega se provjerava kada su i koja vozila ušla u grad ili izašla iz njega, ali i šalju obavještenja o prepoznatim vozilima s „crne liste“.

Uspjeh u prevenciji
„Sistem nadzora javnog prostora uveliko je doprinio uspjehu prometnih aktivnosti i kriminalističkih istraga koje vodi policija. Pomoću sistema koji pruža veoma detaljne slike dobijamo korisne informacije koje služe kao dokazni materijal za različite prekršaje. Od uvođenja videonadzora, smanjen je broj krivičnih djela i poboljšan uvid u stanje na terenu“, rekao je László Regdon, šef policije u Balatonfüredu. Ovo je dobar primjer kako se videonadzorni proizvodi mogu kombinirati kako bi se dobio efikasan i holistički sistem koji pokriva cijeli grad. Zahvaljujući odabiru kamera, kvalitetu slike i posvećenosti instalatera, ovo rješenje nenametljivo štiti grad i ljude koji uživaju u njemu, a da ne narušava ambijent koji privlači brojne posjetioce.

Boschevo rješenje: Zaštita perimetra nije tako jednostavna kao što izgleda

10 Oktobra, 2019

Ova vrsta zaštite od ključne je važnosti u kritičnim infrastrukturama kao što su aerodromi i komunalne kompanije. Videoanalitika može uveliko poboljšati sigurnost u takvim okruženjima, istovremeno smanjujući troškove i mrežno opterećenje
Piše: Danijel Jerković, prodajni menadžer za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, Bosch sigurnosni sistemi
E-mail: Danijel.Jerkovic@hr.bosch.com

U deset godina zabilježeno je 286 proboja perimetra, rezultat je istraživanja Associated Pressa o sigurnosti na jednom od najprometnijih aerodroma u SAD-u. Do tih incidenata došlo je bez obzira na činjenicu da su američke zračne luke nakon napada 11. septembra uložile stotine miliona dolara u nadogradnju perimetarskih ograda. Napadi su pokazali dvije stvari: prvo, zaštita velikih prostora je sve samo ne laka za izvesti, i drugo, nije dovoljno izgraditi ograde od dva metra s bodljikavom žicom kako bi se spriječili upadi.

Videonadzor ipak prvi izbor
Iako ograda i čuvari mogu predstavljati odgovarajuće rješenje za okruženja nižeg rizika, kritičnoj infrastrukturi je potrebno više od toga. Mrežni videonadzor ima najveći potencijal da drastično poveća perimetarsku sigurnost. Najočiglednija prednost koju donosi je bolji kvalitet slike. U današnjim situacijama koje zahtijevaju videonadzor raste potražnja za detaljnijom slikom. Međutim, industrija se ipak previše oslanja na visoku rezoluciju i samim time detaljniju sliku. Više detalja, odnosno piksela također znači i više podataka, što zauzvrat znači veći prostor za pohranu videa i veće mrežno opterećenje. Broj kamera ugrađenih po projektu također se ubrzano povećava. Čak i ako se količina podataka i mrežno opterećenje znatno smanje, sve će to i dalje rezultirati ogromnom količinom podataka. Time dolazimo do problema pristupačnosti videopodataka i upravljanja njima.

Upravljanje videopodacima
Sigurnosno osoblje ili operateri žele odmah biti upozoreni kada se detektiraju sumnjivi događaji. Ugrađena videoanalitika iz Boscha analizira sliku u stvarnom vremenu kako bi instantno detektirala sumnjive događaje i prikazala upozorenje na osnovu predefiniranih parametara. To operaterima i sigurnosnom osoblju pomaže da provode više vremena na drugim zadacima te reagiraju samo na bitne događaje. U slučaju da je doista došlo do nekog događaja, operateri ili sigurnosno osoblje žele pregledati pohranjeni video kako bi pronašli neosporive dokaze. Ukoliko su poznati tačno vrijeme i mjesto događaja, snimak se može lako pronaći pomoću vremenskih oznaka na snimcima. Ali ako na osnovu snimaka s različitih kamera želite shvatiti kako je počinitelj pobjegao, nećete to moći brzo uraditi zbog prevelike količine podataka.

Imajući to u vidu, bilo bi korisno kada bi mrežne kamere “razumjele” ono što vide. Boscheva ugrađena esencijalna videoanalitika radi upravo to i mnogo više. U kritičnim situacijama kao što su perimetarska zaštita aerodroma, kritične infrastrukture ili vladinih zgrada, kao i u nadzoru granica i saobraćaja, Bosch nudi ugrađenu videoanalitiku. Male i srednje kompanije, veliki maloprodajni objekti, komercijalni objekti i skladišta mogu koristiti tu videoanalitiku za naprednu detekciju provala, pridržavanje zdravstvenih i sigurnosnih regulativa te poslovnu analitiku kao što je brojanje ljudi.

Rubna inteligencija
Bosch je postigao najviši mogući kvalitet i pouzdanost videoanalitike ugrađujući je na rubne uređaje. Upravo zbog toga svaka mrežna kamera s inteligentnom ili esencijalnom videoanalitikom može neovisno raditi bez potrebe za centralnim analitičkim serverom – zbog toga ne postoji jedna tačka koja može uzrokovati kvar čitavog sistema. To se zove distribuirana ili decentralizirana inteligencija. Ako se jedna kamera ili enkoder pokvari, ostatak sistema radi punim kapacitetom. Mrežno opterećenje i količina podataka mogu se smanjiti prenošenjem samo onog videa koji je potreban, budući da se analiza provodi na samoj kameri. S rubnom inteligencijom cilj nam je značajno povećati robusnost i fleksibilnost sistema, istovremeno smanjujući troškove.

Upozoravanje samo kada je to potrebno
Mrežne kamere s ugrađenom videoanalitikom mogu se podesiti da automatski identificiraju uvjete za aktivaciju upozorenja kao što su osobe koje prilaze ogradi ili se pokušavaju popeti preko nje. Uvjeti za prikazivanje upozorenja također mogu uključivati objekte koji prelaze jednu ili više predefiniranih linija, zatim praćenje određene linije kretanja ili promjenu brzine (odnosno trčanje), oblik (čučanje) ili perspektivu (padanje). Procesiranje u stvarnom vremenu na kameri može se koristiti i za aktiviranje alarma u slučaju neovlaštenog zadržavanja pojedinaca na nekom mjestu ili detekciju ostavljenih objekata, što sigurnosnom timu daje informacije potrebne za blagovremenu reakciju. Automatsko praćenje pokretnih objekata može pomoći u verificiranju ili poništavanju upozorenja, čime se sigurnosni operater upozorava samo kada je to potrebno. Takvo praćenje može se pokrenuti jednostavnim klikom ili automatski, nakon ispunjavanja predefiniranih uvjeta. Jednom kada se integrira s protuprovalnim sistemima ili kontrolom pristupa, inteligentni video može se koristiti i za automatsko verificiranje alarma ili dodatnu provjeru identiteta pojedinca na ulazu.

Videoanalitika u ekstremnim uvjetima
Videonadzor vanjskih prostora prate mnogi izazovi. Jedan od njih je činjenica da svjetlosni uvjeti variraju, a iako su neke od ovih promjena predvidljive (smjena dana i noći), druge poput farova automobila u prolazu nisu. Boscheve mrežne kamere s ugrađenom videoanalitikom mogu detektirati promjenjive uvjete osvjetljenja i u stvarnom vremenu prilagoditi svoje postavke, čime se garantira najbolja moguća slika u bilo koje doba dana ili noći. Inteligentni algoritmi također pomažu u nepovoljnim vremenskim uvjetima. Mrežne kamere s inteligentnom videoanalitikom (npr. DINION IP Starlight 8000 MP) iz Boscha izuzetno su pouzdane, i s minimalnim brojem lažnih detekcija pri većini nepovoljnih uvjeta. One lako mogu detektirati razliku između kiše i snijega te tako uveliko smanjiti broj lažnih alarma. Mrežne kamere s inteligentnom videoanalitikom također nude praćenje brodova, čime se poboljšava sigurnost u kritičnim infrastrukturama na obalama.

Brzo pronalaženje pravih podataka
Analiziranje snimljenog videa vremenski je zahtjevno i podložno greškama. Mrežne kamere s ugrađenom videoanalitikom mogu uveliko ubrzati forenzičke istrage pomoću apstrahiranja. Kamere mogu generirati metapodatke koji opisuju detalje poput objekata ili kretanja u relevantnim snimcima. Na ovaj način obično je dovoljno 20 sekundi za filtriranje četiri sata videa.

Robusne kamere za nepovoljne uvjete
Bosch je razvio i nove robusne IP PTZ kamere, koje objedinjuju svu ekspertizu te kompanije u mehaničkom inženjeringu i IP videonadzoru. Inteligentne MIC IP Starlight 7000 HD i MIC IP Dynamic 7000 HD nadzorne kamere kombiniraju gotovo neuništivo kućište sa sposobnošću automatskog čišćenja te se mogu daljinski nadograditi, čime se eliminira potreba za servisiranjem na rubu kritičnog perimetra.

Održan peti Adria Security Summit

10 Oktobra, 2019

Prvi petogodišnji krug Adria Security Summita zatvoren je u Sjevernoj Makedoniji. Cilj – i više nego uspješno ostvaren. Najviše dogovorenih sastanaka, najviše posjetilaca, najviše sponzora i najviše edukativnih programa do sada obilježilo je centralni poslovni događaj industrije sigurnosti Jadranske regije
Piše: Damir Muharemović
E-mail: redakcija@asadria.com

Kada smo prije pet godina počeli razmišljati o organizovanju regionalnog susreta sigurnosnih stručnjaka, u neizvjesnosti kako će tržište reagovati te hoćemo li imati dovoljno kapaciteta, niko nije ni pretpostavljao da ćemo na kraju ciklusa, u Sjevernoj Makedoniji, okupiti najveći broj kompanija i stručnjaka u historiji Jadranske regije. Ono što je počelo tek kao ideja, podržana u krugovima naših dugogodišnjih partnera, izraslo je u respektabilan događaj koji se posvećenošću detaljima – istaknuše sami posjetioci – ravnopravno može natjecati s vodećim evropskim u istoj kategoriji. Put je to bio koji je zahtijevao mnogo truda, pokušaja i promašaja, ali najvažnije – slušanja tržišnih igrača, koji najbolje znaju šta im nedostaje i kako im mi kao medij u tome možemo pomoći. Stoga bi se moglo kazati da nakon prve dionice ovoga puta zahvalnost najveću dugujemo upravo njima – svim dobronamjernim poslovnim partnerima, čije su nas pohvale i kritike osmjelile da uvijek idemo stepenicu iznad.

Povećanje u svim kategorijama
A kako je sve to izgledalo od 18. do 20. septembra u Skoplju najbolje je početi govoriti iz ugla statistike. Peti Adria Security Summit powered by Intersec okupio je blizu 1.400 posjetilaca (1.267 registrovanih na glavnom ulazu u konferencijski i izložbeni dio i više od stotinu dodatnih gostiju na radionicama) iz 31 zemlje, koji su imali priliku posjetiti štandove 84 sponzora. Skopsko izdanje nadmašilo je u svim statističkim kategorijama čak i prošlogodišnji događaj u Ljubljani, koji je okupio tada nevjerovatnih 1.200 posjetilaca i 72 sponzora. Bojazan o manjoj ekonomskoj potentnosti makedonskog tržišta kao rukom je odnijela, zapravo, velika potreba proizvođača, integratora i instalatera da u kvalitetnom poslovnom okruženju pronađu ne samo lokalnog nego i regionalnog partnera, već koji put potvrdivši da je Summit postao istinski regionalni događaj. Statistika kaže da je 54 posto posjetilaca stanovnika Sjeverne Makedonije, 26 posto iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Srbije, dok je ovaj put veliko povećanje zabilježeno iz Albanije, Bugarske i s Kosova u desetopostotnom zbiru. Ostatak čine Italijani, Turci, Britanci, Holanđani, Rumuni, Nijemci, Kinezi, Španci, Portugalci, Poljaci, Česi, Mađari, Tajvanci, Emiraćani, Francuzi, Grci, Kanađani, Austrijanci, Danci, Amerikanci, Šveđani te po jedan posjetilac iz Čilea i s do sada najudaljenijih Kukovih ostrva.

Gotovo trećina donosilaca odluka
Zanimljivo je navesti da je gotovo ujednačen broj krajnjih korisnika, proizvođača, sistem-integratora i distributera u rasponu od 16 do 21 posto, nešto je manji broj instalatera i ponuđača sigurnosnih usluga (po 10–12 posto), dok je, očekivano, najmanje bilo projektanata i konsultanata (4 posto). Više od 56 posto posjetilaca radi u industriji tehničke (videonadzora, kontrole pristupa, protivprovale, vatrodojave i mehaničke zaštite) i fizičke sigurnosti, a zabilježeno je i veliko povećanje radnika iz IT i finansijskog sektora, čak 21 posto. Ostatak posluje u sektorima kao što su: komunikacije i transport, građevina i arhitektura, vladin sektor i vojska, energetika i zaštita okoliša te drugi. U pogledu ostvarenih godišnjih prihoda, čak 35 posto je iz kompanija koje ostvaruju više od pet miliona eura, dok je većina, odnosno 49 posto, onih koje se mogu svrstati u kategoriju srednje velikih preduzeća s prihodima od 100.000 do 5.000.000 eura. U broju zaposlenika, to znači da te kompanije zapošljavaju od 20 do 500 osoba. Međutim, ono što je, s aspekta sklapanja posla, vjerovatno najvažniji podatak jeste da su gotovo trećinu (31 posto) posjetilaca na Summitu činili donosioci odluka, odnosno direktori i članovi upravnih odbora, dok su s druge strane također gotovo trećinu (32 posto) činili prodajni menadžeri. Adria Security Summit je, dakle, izvrsna prilika za dolazak do pravih osoba za sklapanje poslova, o čemu iz ugla profesionalaca možete pročitati u posljednjem bloku ovog izvještaja.

Godinama s nama
Veoma nam je važno i drago da je veliki broj kompanija, blizu četrdeset posto, već najmanje tri godine s nama. Pokazatelj je to da su prepoznali Summit kao važno mjesto za dolazak do pravih kontakata, razvoj poslovanja i razmjenu znanja i iskustava. Među njima posebnu zahvalnost zaslužuje devet kompanija koje su od samog početka s nama i koje su vjerovale da im naš tim može donijeti dodatnu vrijednost i pomoći im da zajedno rastemo. To su: Alarm automatika, Bosch, Dahua (platinasti sponzori), Hikvision, Avigilon (zlatni sponzori) te D-Link, Sony, Tenzor i Cards Print Security (srebreni sponzori). Preostali od 84 ovogodišnja sponzora su: Makedonski Telekom (dijamantni sponzor), ATEÏS, NIKOB, OSA, Seagate, Špica Group, Teletek Electronics (zlatni sponzori) te Ajax Systems, AMC Elettronica, AVS Electronics, Axis Communications, Benten-Pan, Balkan Security Service, Besa Security, Building Industry Consulting Service International (BICSI), BIROSAFE, COIN Systems, ComNet, Deluks Distribucija, Feerica, FLIR Systems, FONESTAR, Global Proof, Global Security, Hochiki, IDIS, Ingram Micro, Inim electronics, INZA, ISEO Grupa, IT Concepts, IT Odjel, KODEKS, Lunatronik, M2M Services, Mak Alarm, MAKIM, Maksiprint Kompjuteri, March Networks, MDN Security, Messe Frankfurt, Mikei International, MOBICOM, Modepack, MS Tech, NIK Sistemi, Optex, Partizan, PASO, Perpetuumobile Security, Prima, Protekta, Racksis, Rapiscan, Relisys, Roaming Networks Security, Salon bankarske opreme, SALTO Systems, Satel, Sectron, SECUBEST, SICURIT Perimeter Protection Systems, SPSC Grupa, Suprema, TOA, Trokutest Group, Tyco, Venitem Grupa, Videotec, VIVOTEK, Wizard Systems, Zarja Elektronika (srebreni sponzori).

Partneri i prijatelji projekta
Adria Security Summit je opet okupio gotovo sve regionalne komore i strukovna udruženja u svojstvu partnera i prijatelja projekta. Obilježje je to ovog događaja od samoga početka, jer se time jača struka, otvara prilika za zajednički rad i povećava informisanost kroz promotivne kanale. Ovogodišnji domaćin je Komora za privatnu sigurnost Republike Makedonije, koja nam je bila vrijedan partner na terenu pozivajući svoje članove i pomažući nam u organizacijskom pogledu. Ostali partneri su: Komora zaštitara Federacije Bosne i Hercegovine, Hrvatski ceh zaštitara, Komora za razvoj slovenske privatne zaštite, Udruženje za privatno obezbjeđenje Privredne komore Srbije te Rumunska Asocijacija za sigurnosnu tehnologiju A.R.T.S. Podršku nam pružaju i prijatelji našeg projekta: slovenski Institut za korporativne studije, Srpska asocijacija menadžera korporativne bezbednosti te makedonska Asocijacija za korporativnu bezbednost, vladavinu prava i ljudska prava “Menadžer korporativne bezbednosti”. Važno je napomenuti da je u svojstvu partnera s nama prvi put i bugarska Nacionalna asocijacija industrijskih sigurnosnih kompanija (NAFTSO), čime smo još više proširili mrežu stručnih udruženja koja su prepoznali važnost ovoga projekta. Podršku su nam dali i naši prijatelji iz medija: a&s International, a&s Asia, a&s Polska i asmag iz naše grupacije, zatim italijanski secsolution, hrvatska Zaštita, portal My Dear Drone te od ove godine srbijanski PC Press i Aluminijum PVC.

Dio najveće evropske porodice
Osim regionalnih, Adria Security Summit od 2017. godine ima i važnog globalnog partnera – kompaniju Messe Frankfurt. Riječ je o najvećem evropskom organizatoru sajmova, konferencija i manifestacija, koji upošljava 2.400 radnika na 30 lokacija i ostvaruje godišnji prihod od preko 640 miliona eura. Organizator je nekih od najznačajnijih svjetskih sajmova sigurnosti kao što su Intersec i Secutech. Iskustvo Messe Frankfurta u organizaciji poslovnih događaja Summitu daje dodatnu vrijednost u promotivnom i kvalitativnom pogledu. Uz partnera dostojnog daljeg rasta i jačanja, naš event već tri godine nosi i prošireni naziv – Adria Security Summit powered by Intersec.

Slušajući tržište
Osim tradicionalno prepoznatljivog koncepta – spoja jake konferencije te izložbe s ujednačenim veličinama štandova, kao i pomjeranja mjesta održavanja svaki put u drugu državu, važno obilježje Adria Security Summita jesu i stalne inovacije u sadržaju. Jedna od takvih ove se godine odnosi na gotovo dvostruko povećanje broja radionica, sa šesnaest u Sloveniji na čak trideset. Time smo otvorili prostor sponzorima da u okviru Adria Security Summita imaju svoje radne seminare, koje bi inače organizirali u vlastitoj režiji. Takav pristup rezultat je slušanja zahtjeva učesnika na tržištu, koji žele priliku da svoj rad prezentuju što većem broju potencijalnih klijenata. Workshopovi su se održavali oba dana nakon glavnih predavanja i predstavljanja projekata, a prezenteri su bili zadovoljni brojem zainteresovanih osoba.

Najveća novina ipak je bila nova b2b platforma, koju smo ponudili u online, mobilnoj i desktop varijanti. Ponukani činjenicom da ranije verzije nisu bile potpune u pogledu broja preuzetih aplikacija na mobilne telefone, broja napravljenih profila te slabije mogućnosti filtriranja osoba i kompanija, ovaj put smo ponudili potpuno novu platformu pod nazivom b2match. Najveća prednost bila je u tome što je registracijom na Summit osoba automatski bila unesena u bazu podataka sa svim njenim podacima. Dakle, svi registrovani su se odmah našli na listi osoba kojima su svi putem b2match aplikacije mogli poslati zahtjev za sastankom, pri čemu je automatski bio dodijeljen prazan termin u agendi oba korisnika, što je znatno skraćivalo vrijeme dogovaranja. Uz to, može se izvršiti filtriranje posjetilaca po kompanijama, državama, vrsti (proizvođač, instalater…) te oblasti poslovanja (videonadzor, protivprovala…). Time je svim učesnicima olakšano dolaženje do pravog kontakta, što se pokazalo istinskom vrijednošću Adria Security Summita ove i narednih godina. Prema našim procjenama, održano je između 2.500 i 3.000 sastanaka, što će sigurno rezultirati većim investicijama i novim projektima u Jadranskoj regiji.

Korisna novina su obogaćeni promotivni kanali za sponzore Summita. Prošle godine napravljena web-stranica bila je obogaćena mnoštvom novih sadržaja, pojačano smo obavještavali o prisustvu važnih ljudi, intervjuisali predstavnike kompanija, povećali frekventnost slanja newslettera te omogućili kompanijama veću vidljivost kroz podne naljepnice, sponzorisanje više segmenata događaja, zaglavlja na akreditacijama itd. Ishod obogaćene kampanje su obaviješteni posjetioci o svim koristima koje im Adria Security Summit nudi, naročito u pogledu olakšanog dogovaranja sastanaka sa zainteresovanim stranama.

Pogledajte fotografije sa ovogodišnje Adria Security Summita 2019 u Skopju:

Prepoznavanje lica kao dio poslovne svakodnevnice

10 Oktobra, 2019

Pametni telefoni i društveni mediji sve više koriste tehnologiju prepoznavanja lica, što je dovelo do njene raznovrsnije upotrebe. Iako se i dalje povezuje sa sigurnošću, vladinim institucijama i policijom, kompanije koriste prepoznavanje lica ne samo u sigurnosne svrhe nego i za prikupljanje poslovnih podataka
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Prema izvještaju MarketsandMarketsa, vrijednost tržišta prepoznavanja lica raste i očekuje se da će do 2022. dostići gotovo 7,8 milijardi dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 13,9 posto. Kao glavni faktor rasta navodi se rastuća potreba za nadzorom na javnim prostorima. S druge strane, jedinstvene mogućnosti naprednog prepoznavanja lica mogu se primijeniti na gotovo svaku vertikalu, a budući da tehnologija ne zahtijeva fizički kontakt ili akreditive koji se mogu izgubiti, ukrasti ili kopirati, ona je atraktivno rješenje za brojne vrste upotreba. Dodajte tome i podatke o poslovanju koje kompanije mogu steći zahvaljujući sposobnosti te tehnologije da lako identifikuje i prati pojedince – što bi im moglo dati vrijedne podatke za analizu trendova, istraživanje produktivnosti, optimiziranje radnih procesa i brojnih drugih stvari. Stoga nije teško zamisliti zašto sve više firmi koristi rješenja za prepoznavanje lica.

Povećanje efikasnosti
Danas mnogi koriste prepoznavanje lica, a kompanije nisu izuzetak. Usvajanje te tehnologije raste u raznim industrijama, a razlog je sve veća svijest o toj tehnologiji, njen napredak i pristupačnost. “Razvoj napredne centralizirane analitike za prepoznavanje lica doveo je do toga da je relativno lako primijeniti je na bilo koju umreženu kameru“, objašnjava Shawn Mather, direktor prodaje za tržište SAD-a u Intelligent Security Systemsu. S obzirom na to da kompanije žele dodatne načine korištenja naprednih tehnologija, kao i na činjenicu da vještačka inteligencija i duboko učenje postaju sve popularniji, pojavili su se novi praktični slučajevi korištenja prepoznavanja lica. Osim toga, razvoj videonadzornih kamera omogućio je “organizacijama da ostvare punu vrijednost investicije u videonadzor”, kaže Stephanie Weagle, direktorica marketinga u BriefCamu.

“Rastuća sofisticiranost videoanalitičkih sistema (VCA), u kombinaciji s boljim razumijevanjem načina na koji videoanalitička rješenja mogu, uz sigurnosni aspekt, potaknuti efikasnost, rezultirala je većom zainteresovanošću kompanija svih vrsta za VCA i prepoznavanje lica”, kaže Weagle. S aspekta maloprodaje, korištenje tehnologije prepoznavanja lica omogućava kompanijama da bolje upoznaju demografiju kupaca (npr. spol, starost itd.), a ti podaci prodavaču omogućavaju da bolje razumije ko su njegovi kupci, što im može omogućiti da personaliziraju iskustvo kupovine i prilagode marketinšku strategiju. “Kada se kompanije educiraju o demografskom sastavu, onda na osnovu podataka o poslovanju mogu povećati praktičnost u interakciji ljudi s njihovim okruženjem, kao i personalizirati reklamna iskustva”, objašnjava Dan Grimm, potpredsjednik Computer Visiona i direktor SAFR AI platforme u RealNetworksu.

Poboljšano iskustvo kupovine
Grimm objašnjava da kompanije mogu koristiti prepoznavanje lica ne pohranjujući biometrijske podatke kako bi stekle uvid u način ponašanja kupaca. “Naprimjer, vlasnici tržnih centara moći će donositi bolje odluke o reklamiranju, iznajmljivanju robe i uslugama ukoliko znaju da od 12 do 13 sati popodne X broj posjetilaca čini 60 posto žena i 40 posto muškaraca, pri čemu je njihova prosječna starost 42 godine, a sve na osnovu jedne IP kamere koja je pravilno podešena za rad na ulazu”, dodaje on.

Kompanije također koriste prepoznavanje lica kako bi kreirale programe za lojalne kupce i identificirale VIP posjetioce. Mather ističe i korištenje prepoznavanja lica u upravljanju radnom snagom kao novi globalni trend. Mogućnost ispravnog identifikovanja i praćenja osoblja s ciljem bilježenja prisustva i vremena provedenog u kompaniji predmet je velike potražnje. Prepoznavanje lica se za tu svrhu implementira u velikom broju industrija, gdje veliki broj radnika, često privremenih, stiže na stalna ili privremena radna mjesta. “Savršen primjer ovoga su fabrike i građevinske zone, gdje se smjene mijenjaju na osnovu rasporeda dostave i proizvodnih linija, a različite grupe specijaliziranih radnika moraju biti na proizvodnim linijama u različito vrijeme”, objašnjava Mather. To su samo neki od načina na koje kompanije koriste tehnologiju prepoznavanja lica u situacijama koje nisu povezane sa sigurnošću.

Prepoznavanjem lica do veće zaštite
Sve više kompanija koristi tehnologiju prepoznavanja lica kako bi pratile situaciju u svojim objektima i oko njih. To im omogućava da na lakši i pametniji način prate ko ulazi u njihovo okruženje, ostaje u njemu i izlazi iz njega, uz istovremeno povećavanje sigurnosti i praktičnosti. Doug Aley, direktor Ever AI-ja, napominje da na primjenu u situacijama od kritične važnosti otpada oko 75 posto tržišta prepoznavanja lica. To uključuje primjere kao što su sigurnosni nadzor, kontrola pristupa, digitalna autentifikacija te primjena u vladinom i policijskom sektoru. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, tržišni rast potiče povećana potreba za boljim nadzorom javnih mjesta te upotreba tehnologije u vladinom sektoru. Iako je sigurnost glavna svrha korištenja rješenja za prepoznavanje lica, tu je i “omogućavanje pojedincima da koriste svoja lica kao tokene kako bi brzo ostvarili pristup i za autentifikaciju”, kaže Dan Grimm iz RealNetworksa. “Prepoznavanje lica je ‘savršeno’ za okruženja u kojima je potrebno pozitivno identifikovati pojedince radi fizičke ili podatkovne autorizacije, generalnog pristupa, usklađenosti s propisima i finansijske verifikacije”, kaže Shawn Mather iz Intelligent Security Systemsa.

U poslovnom okruženju kao što je maloprodaja “to bi moglo značiti korištenje snimaka različitih krađa, sastavljanje liste sumnjivih osoba na osnovu videonadzornih snimaka te odgovaranje na upozorenja koja aktivira videoanalitička detekcija biometrijskog podudaranja s navodnim lopovom”, objašnjava BriefCamova Stephanie Weagle. Nakon toga bi sigurnosni ili policijski službenici mogli provesti dalju istragu kako bi otkrili je li sistem ispravno prepoznao kradljivca i ako jeste, privesti ga prije nego što prodavnica pretrpi dalje gubitke.

Učinkovita detekcija na stadionima
Prepoznavanje lica također se može koristiti za analitiku u stvarnom vremenu u industrijama u kojima postoji veliki broj nepoznatih posjetilaca i na velike organizacije s velikim protokom posjetilaca, kao što su bolnice, univerziteti i stadioni, a koje imaju potrebu da budu obaviještene o tome kada se osobe od interesa pojave na kameri. Grimm kao primjer navodi stadion. Operateri na stadionu mogli bi u bazi podataka označiti posjetioce kojima je zabranjen pristup ili VIP posjetioce kako bi ih na odgovarajući način dočekali i pružili im vrhunski nivo usluge. “Kako bi podržavali funkcionalne liste osoba od interesa – kako za sumnjivce tako i za VIP posjetioce – sistemi za prepoznavanje lica moraju biti dobri u identifikovanju ljudi u videu u stvarnim uslovima. To podrazumijeva izbjegavanje lažnih detekcija i pouzdanu detekciju ljudi bez obzira na varijacije u osvjetljenju, orijentaciji i zaklonjenosti lica šalovima, naočalama i šeširima”, objašnjava Grimm.

Korisnici u školama, kancelarijama i proizvodnji također koriste prepoznavanje lica kako bi omogućili sigurnosni pristup u objektima. “U ovim slučajevima sistemi za prepoznavanje lica poboljšavaju sigurnost na načine koji su bolji od bedževa, koje je moguće lako ukrasti, te također mogu prepoznati pokušaj korištenja gužve za ulazak”, objašnjava Grimm. Prepoznavanje lica može povećati i praktičnost u odnosu na postojeća rješenja. Naprimjer, korisnici uz prepoznavanje lica više ne moraju dolaziti u situacije u kojima zaborave bedževe kod kuće. Grimm dodaje da s ciljem sigurnog pristupa rješenja za prepoznavanje lica trebaju uključivati zaštitu od varanja sistema kako bi se spriječio neodobreni pristup za one koji pokušavaju koristiti fotografiju za ulazak u objekat.

Kako bi kompanije trebale štititi privatnost
Prepoznavanje lica je odnedavno predmet kontroverzi. San Francisco je nedavno dospio u medije time što je postao prvi grad u SAD-u koji je zabranio policiji i vladinim agencijama korištenje tehnologije za prepoznavanje lica. Međutim, kompanije ne potpadaju pod tu zabranu. S obzirom na to da je ugrađena u pametne telefone, tehnologija je smanjila zabrinutost stanovništva zbog korištenja biometrije. Ipak, brojne grupe za zaštitu prava građana i potrošača još su zabrinute zbog načina na koji korporacije koriste i pohranjuju podatke za prepoznavanje lica. Definisanje privatnosti često zavisi od konkretnog slučaja. U određenim situacijama privatnost definišu nadležne institucije. Naprimjer, Global Entry program, koji je pod nadležnošću Ministarstva domovinske sigurnosti SAD-a, koristi prepoznavanje lica kako bi verificirao da je osoba ispred kamere ista kao i u fotografiji u pasošu. “Ne samo da su pristanak i korištenje privatnih podataka u ovom slučaju ‘implicitni’ nego i legalno obavezni”, kaže direktor Ever AI-ja Doug Aley.

S druge strane, očekivanja korisnika kada su u pitanju privatnost i pristanak (na korištenje podataka) često zavise od same primjene. “Obično implicitni pristanak pronalazimo u situacijama u kojima ga korisnici očekuju, npr. korisnici očekuju da zlonamjernim osobama neće biti dozvoljen ulazak u zemlju te im je zbog toga koncept prepoznavanja lica radi njihove detekcije prihvatljiv”, objašnjava Aley. Međutim, postoji osjetljiv balans koji se svodi na razliku između kritičnih primjena i generalne svrhe prepoznavanja lica u manje ozbiljne svrhe, kao i radi zabave, dodaje on. Kada je riječ o legislativi, zakoni koji se tiču privatnosti ubrzano se razvijaju širom svijeta. U Evropi Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) sadrži specifične odredbe koje određuju kako se biometrijski podaci mogu prikupljati, koristiti i pohranjivati. Naprimjer, u GDPR-u stoji da stanovnici Evropske unije moraju dati eksplicitan pristanak prije nego što se podaci mogu prikupiti te imaju pravo u bilo kojem trenutku povući taj pristanak. Ovo je poznato kao “pravo na zaborav”.

Dan Grimm iz RealNetworksa vjeruje da su u SAD-u potrebne regulative na nacionalnom nivou, a ne samo prema jurisdikciji. To bi pomoglo u definisanju kako se prepoznavanje lica može implementirati na način koji uzima u obzir “bitne zadatke naših korisnika i interes generalne javnosti”.

Enkripcija podataka u svim fazama
Iako se prilikom implementacije sistema za prepoznavanje lica podrazumijeva pridržavanje regulativa za zaštitu privatnosti, bilo da je riječ o cloudu ili lokalnoj instalaciji, kompanije mogu i same dodatno zaštititi privatnost. To bi trebalo uključivati enkripciju svih podataka u svim fazama njihovog slanja i pohrane, jaku cyber zaštitu sistema, omogućavanje pojedincima da budu obrisani iz sistema te mogućnost davanja i povlačenja pristanka za korištenje prepoznavanja lica. “Kada je u pitanju SAFR u RealNetworksu, to nam je naročito bitno i ne samo da odmah u startu uključujemo ove mogućnosti nego našim korisnicima pružamo uvid i u najbolje prakse za implementiranje prepoznavanja lica”, dodaje Grimm. U budućnosti možemo očekivati da će vlade širom svijeta nastaviti razvijati regulative za korištenje biometrijskih tehnologija te definisati pravo na isključenje iz digitalnog praćenja aktivnosti pojedinaca. Čak bismo mogli vidjeti da još gradova ponovi potez San Francisca i zabrani određene načine korištenja tehnologije prepoznavanja lica.

Šta je potrebno da bi kompanije implementirale prepoznavanje lica?
Hardverske potrebe kompanije koja želi implementirati prepoznavanje lica mogu varirati u zavisnosti od svrhe. Ne zahtijeva svaka situacija kameru najveće rezolucije ili snage niti svako okruženje ima iste izazove. Generalno je za sistem za prepoznavanje lica potrebna precizna kamera, lokalni računarski sistem i softver. Hardverski sistemi se moraju kombinovati s odgovarajućom procesorskom snagom kako bi prepoznavanje lica bilo efikasno, što zavisi od toga imate li okruženje s više ili manje saobraćaja. Međutim, hardverski zahtjevi uveliko mogu varirati u zavisnosti od svrhe korištenja i procesa implementacije. “U slučaju korištenja za kontrolu pristupa, gdje u bilo kojem momentu pratite samo nekoliko lica odjednom, moguće je koristiti kamere niske rezolucije s podrškom za video malog broja slika u sekundi te takav sistem zahtijeva manju procesorsku snagu (kao i manji broj kamera), što smanjuje troškove održavanja i implementacije sistema”, objašnjava Dan Grimm.

S druge strane, prilikom korištenja listi osoba od interesa, upotreba većeg broja kamera može poboljšati tačnost prepoznavanja i performanse. Grim dodaje: “Ukoliko platforma za prepoznavanje lica podržava distribuiranu arhitekturu tako što detekciju obavlja na rubnim uređajima, a prepoznavanje u cloudu, tada ste ne samo smanjili ukupne troškove nego ste uveliko povećali prilagodljivost platforme”. U ranoj fazi razvoja tehnologije prepoznavanja lica često je postojao kompromis između tačnosti prepoznavanja i procesorske snage uređaja. “Uređaji koji su zahtijevali manje energije, bilo zbog čipseta, propusnosti ili rezolucije kamere, patili su od male preciznosti u prepoznavanju”, spominje Doug Aley.

Hardverski zahtjevi
Ever AI je u međuvremenu uspješno omogućio implementaciju na svemu – od starijih jednojezgrenih procesora do blokova naprednih GPU-ova poput NVIDIA-inog T4. “Sada postoje i druge kompanije poput naše, u kojima više ne postoji problem kompromisa glede tačnosti prepoznavanja”, dodaje Aley. Danas se uređaji uglavnom razlikuju po brzini – što je hardver snažniji, to je prepoznavanje brže. Većina modernih procesora – počevši od četverojezgrenih pa nadalje – veoma je brza. Osim toga, današnji modeli prepoznavanja lica i razvojni okviri na osnovu kojih su napravljeni sve bolje rade na slabijim procesorima.

Shawn Mather, direktor prodaje za područje SAD-a u Intelligent Security Systemsu, ističe da su problemi sa softverskom integracijom gori od hardverskih komplikacija. Međutim, proizvođači softvera mogu prevazići ove izazove tako što će svoje rješenje učiniti kompatibilnim s VMS-om i rješenjima za elektronsku kontrolu pristupa. Vrsta prepoznavanja lica – tehnologija za 2D ili 3D prepoznavanje lica – koju kompanija odluči koristiti također može dolaziti sa svojim specifičnim problemima i zahtjevima. U izvještaju MarketsandMarketsa stoji da su se snimci iz ranije tehnologije za 2D prepoznavanje lica uveliko oslanjali na osvjetljenje, što znači da je slabo osvjetljenje značajno utjecalo na kvalitet slike. Još jedan izazov bila je “nekompatibilnost integracije softverskih alata i biometrijskih uređaja”.

Međutim, u izvještaju se očekuje da će tehnologija za 3D prepoznavanje lica narednih godina imati najveći tržišni udio. Nasuprot 2D tehnologiji, 3D tehologija ne zavisi od osvjetljenja, što joj omogućava da pravi kvalitetne snimke u nekontrolisanim okruženjima, kao što su slabo osvijetljena ili potpuno mračna područja. Još jedna stvar koju narednih godina treba imati u vidu jesu kamere za prepoznavanje lica, gdje se proces prepoznavanja procesira na samim kamerama. Međutim, one zahtijevaju veliku procesorsku snagu, budući da se na kamerama nalaze svi alati potrebni za prepoznavanje. Iako nekoliko proizvođača trenutno razvija kamere za prepoznavanje lica, to tržište je još u početnoj fazi, ali možemo očekivati da će u budućnosti biti drugačije.

U sigurnost elektrana potrebno uložiti više

10 Oktobra, 2019

Napad bilo koje vrste na elektranu može imati ne samo teške ekonomske već i katastrofalne ekološke i sigurnosne posljedice. Iako su elektrane zaštićenije nego ikada prije, i hakerski napadi postaju sofisticiraniji i podsjećaju nas da uvijek moramo biti pripravni
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Serija ovogodišnjih cyber napada na venecuelansku elektroenergetsku mrežu prekinula je napajanje u nekim dijelovima zemlje punih sedam dana. Prošlog ljeta ruski hakeri su dobili pristup kontrolnim prostorijama nekoliko komunalnih preduzeća u Sjedinjenim Američkim Državama, a bili su odgovorni i za napade na ukrajinsku elektroenergetsku mrežu 2015. i 2016. godine. Kako bi se ovi napadi trajno spriječili, neophodno je da elektrane preduzmu sve korake kako bi zaštitile svoje objekte, okruženje i osoblje.

Elektrane i dalje ugrožene
Atomske, hidro ili termoelektrane su atraktivne mete osobama koje žele stvoriti haos i napasti državne elektroenergetske mreže. Iako su manje ugrožene nego ranije, i dalje im prijete napadi, a dodavanje stabilnog sigurnosnog sistema učinilo ih je manje ranjivim, mada i dalje izloženim. Luke Bencie je direktor, a Paige Morrison zaposlenik kompanije Security Management International (SMI). Oni za provođenje autentično efikasnog programa sigurnosti u elektranama predlažu primjenu principa odvraćanja, otkrivanja, odlaganja, reagiranja i ublažavanja napada.

U SMI-ju savjetuju elektroprivredama da primijene CARVER analizu ciljeva i metodologiju za procjenu ranjivosti kako bi odredile vjerovatnoću napada za svaki kritični objekt u sistemu. Tu analizu prvobitno je kreirala CIA tokom 1970-ih kao prediktivno sredstvo za prepoznavanje lokacija na kojima teroristi mogu izvršiti napad, a metodologija je nakon 11. septembra aktuelizirana, ovaj put u sektoru privatne sigurnosti. „Tek kada uradite procjenu, možete doći do prave slike o sigurnosti vašeg objekta. CARVER to radi za vas“, kažu u SMI-ju. Sve veća zabrinutost zbog širokog spektra prijetnji odnosi se na otkrivanje i odvraćanje od napada pomoću bespilotnih letjelica (UAS), smatra Darin Dillion, direktor za energetiku u kompaniji Convergint Technologies. Ekološka organizacija Greenpeace je u julu 2018. godine ubacila dron u obliku Supermana u krug nuklearne elektrane u blizini Lyona u Francuskoj. Ovaj čin nije nanio nikakvu štetu i samo je trebao pokazati koliko su objekti tog tipa ranjivi na napade.

Napadi na SIS sisteme
Ernie Hayden, osnivač i direktor kompanije 443 Consulting, također ukazuje na prijetnje sigurnosnim instrumentacijskim sistemima (SIS), koji mogu ugasiti druge sisteme ako osoblje nije u stanju da reaguje na katastrofe u postrojenju. U 2017. godini desio se napad u jednom saudijskom petrohemijskom postrojenju i to tzv. Triton malverom, poznatijim i kao Trisis ili HatMan. „Taj napad deaktivira SIS sisteme unutar postrojenja. Njegovim deaktiviranjem dolazi se do situacije da postrojenje nastavlja s radom bez automatiziranih mogućnosti gašenja, što može biti vrlo opasno za postrojenje i obližnju populaciju. Taj malver je ponovo otkriven početkom ove godine“, objašnjava Hayden. Precizne metode sprečavanja udara na SIS sisteme još nisu jasno definirane. Hayden preporučuje fizičke prepreke za sprečavanje pristupa stavljanjem sistema „pod ključ“, kao i postavljanje stražara s ciljem proaktivne kontrole. „Trebalo bi razmotriti i obuku osoblja na licu mjesta, uključujući dobavljače i izvođače radova. Sve se radi kako bi se osiguralo da osoblje ostane svjesno prijetnji i veoma oprezno“, kaže on.

Michael Rothschild, viši direktor marketinga proizvoda u kompaniji Indegy, navodi da komunalna preduzeća moderniziraju elektrane i prateće mreže kako bi unaprijedila stabilnost, smanjila troškove i osigurala usklađenost s propisima. „Mreže operativne tehnologije (OT) sve su više povezane s IT mrežama, što s većom automatizacijom povećava njihovu izloženost napadima, posebno zbog ranjivosti na cyber upade. Zaštita automatiziranih SCADA mreža za proizvodnju, prijenos i distribuciju energije od cyber napada najvažniji je faktor za poboljšanje performansi mreže i njenu otpornost“, kaže on. Iako države širom svijeta nastavljaju jačati sigurnost elektrana, i dalje postoji dosta neslaganja o tome ko je odgovoran za njihovu cjelokupnu sigurnost, kaže Rothschild.

Elektrane se obično povezuju s državom, ali nisu sve u vlasništvu države niti ona upravlja njima. Zbog toga vlasti upiru prstom na operatere postrojenja. Usljed međusobno povezane prirode mrežnog sistema, njegova otpornost na cyber napade bit će jaka upravo koliko i njegova najslabija tačka“, objašnjava Rothschild. Kao rezultat toga, energetika se mora udružiti s drugim industrijama koje se smatraju dijelom kritične infrastrukture kako bi se otklonile slabosti u sistemu prije nego što ih neko ne zloupotrijebi.

Strožiji propisi za bolju zaštitu
Iako se propisi o elektranama razlikuju prema vrsti postrojenja i regiji, svi imaju isti cilj – ponuditi adekvatnu zaštitu objekta. Rad elektrana detaljno je regulisan zbog važnosti i ranjivosti tih objekata, a propisi obuhvataju sve aspekte, u rasponu od zaštite radnika do cyber sigurnosti, i mogu varirati prema tipu elektrane. Nuklearke, naprimjer, primjenjuju strožije standarde od ostalih, jer su posljedice za svako narušavanje sigurnosti, napad ili kvar na njima mnogo veće. U SAD-u je Odbor za nuklearnu regulaciju (NRC) zadužen za kreiranje propisa i zahtjeva za nuklearne elektrane kako bi se osigurala njihova adekvatna zaštita. NRC je nakon 11. septembra donio više mjera za terorističke napade iz zraka i smanjenje opasnosti od ispuštanja radijacije. U pogledu cyber sigurnosti, NRC od svake nuklearne elektrane zahtijeva da dostavi plan cyber sigurnosti i raspored njegove provedbe kako bi se otklonile prijetnje s kojima bi se mogla suočiti.

Primarni sigurnosni standard za proizvođače električne energije u Sjevernoj Americi je NERC CIP. Ta serija standarda donosi najbolje prakse kako za cyber tako i za fizičku sigurnost. Iako je u pitanju sjevernoamerički standard, i druge su zemlje usvojile slične najbolje prakse. U Evropskoj uniji je Direktiva o sigurnosti mrežnih i informacijskih sistema (NIS direktiva) stupila na snagu u augustu 2016. kao prvi propis o cyber sigurnosti na nivou EU-a. Rothschild objašnjava da ona utvrđuje minimalne sigurnosne standarde za operatere ključnih usluga, kao što su one koje obuhvataju elektroenergetsku mrežu. Iako se Direktiva uglavnom odnosi na EU, svako ko posluje s Unijom mora se pridržavati njenih odredbi. Hayden navodi da se elektranama koje nisu obavezne pridržavati se državnih standarda, kao što je NERC CIP, savjetuje da slijede Okvir za cyber sigurnost Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju SAD-a (NIST). To je, međutim, u potpunosti dobrovoljno.

Preventivna simulacija napada
Odbor za nuklearnu regulaciju dužan je i da svake tri godine provodi vježbe sa simuliranim napadima na nuklearne elektrane, shodno Zakonu o energetskoj politici iz 2005. godine. U SMI-ju navode da ove sigurnosne vježbe uključuju pokušaje da se pristupi kritičnim dijelovima postrojenja i nanese što više štete. Osim toga, NRC zahtijeva da svaka nuklearna elektrana ima zonu planiranja u vanrednim situacijama (EPZ) u krugu od otprilike 16 kilometara od objekta te da svake dvije godine održava vježbe za reagiranje u vanrednim situacijama. Njih evaluiraju NRC i FEMA (Savezna agencija za upravljanje u kriznim situacijama). Postrojenja moraju i imati planove za sprečavanje širenja radioaktivnog materijala, koje obuhvataju zone od 80 km od objekta.

Zaštita na radu
Kada je u pitanju zaštita na radu, Uprava za sigurnost i zdravlje na radu SAD-a (OSHA) utvrđuje zahtjeve za elektrane u pogledu zdravlja i sigurnosti radnika. Naprimjer, OSHA zahtijeva posjedovanje detektorskih pumpi za potencijalne onečišćivače zraka koji se mogu javiti u različitim tipovima elektrana. OSHA također savjetuje kompanijama da koriste postojeće sigurnosne propise kao polaznu tačku i kreiraju dodatne politike koje su specifične za samu firmu, navode Bencie i Morrison iz Security Management Internationala. Nažalost, manjak u primjeni propisa može dovesti do fatalnih incidenata, poput onog koji se u junu 2017. godine desio u Tampi na Floridi. U SMI-ju kažu da je Tampa Electric ignorisao propise tokom radova na održavanju, što je rezultiralo smrću pet radnika. Kompanija je od OSHA-e dobila kaznu povezanu s „namjernim kršenjem propisa“, što je najteži prekršaj koji uključuje plaćanje više od 100.000 dolara. „Kompanije bi trebale organizirati česte obuke o opasnostima za zaposlenike kako bi osigurale da se pridržavaju ispravnih sigurnosnih mjera“, kažu u SMI-ju. Važno je napomenuti i da sigurnosni standardi kontinuirano evoluiraju zbog pojave novih prijetnji. Zbog toga se postojeći standardi i propisi trebaju smatrati tek polaznom tačkom, a organizacije bi sebi trebale postaviti više ciljeve.

Nabavka najboljeg sigurnosnog rješenja
Za osiguranje postrojenja elektrana potrebno je sveobuhvatno sigurnosno rješenje, koje uključuje videonadzor, kontrolu pristupa i cyber sigurnost. Slabe tačke u sigurnosti elektrana mogu dovesti do katastrofalnih posljedica. Primjena najnovijih sigurnosnih rješenja jedan je od načina kako elektrane mogu zaštititi svoja postrojenja. Matthew LaRue, voditelj klijenata u kompaniji Convergint Technologies, skreće pažnju na „postojeću snažnu digitalnu revoluciju i transformaciju“. Ona je rezultat brojnih softverskih rješenja koja poboljšavaju procese, smanjuju rizike, ostvaruju uštede i poboljšavaju ukupni tok radnih procesa.
„Mnoge elektrane sada ozbiljno razmatraju različite prijetnje svojim objektima, kao i dostupna rješenja za njihovo otklanjanje. Neka od rješenja koja elektrane ispituju i implementiraju uključuju vještačku inteligenciju (AI), naprednu analitiku, biometriju, rudarenje podataka i upravljanje pristupom pomoću identiteta. Ova rješenja mogu prepoznati stvarne rizike i kreirati ambijent za znatno proaktivniji odgovor“, kaže LaRue.

Kod tradicionalnih sigurnosnih tehnologija, poput videonadzora i kontrole pristupa, mnogo je načina kako najnovije tehnologije pomažu u zaštiti postrojenja. Hayden navodi da je napredak videonadzornih tehnologija olakšao primjenu kamera u osjetljivim zonama koje zahtijevaju veću sigurnost. Kamere koje koriste naprednu videoanalitiku i AI pomažu operaterima postrojenja da prepoznaju prijetnje poput sumnjivih vreća, neobičnih predmeta itd. Bencie i Morrison objašnjavaju da elektrane koriste i videonadzorne kamere u kombinaciji s radarima. To je zato što se neke od njih nalaze u blizini vode, zbog čega prateća magla i drugi vremenski uvjeti mogu otežati videonadzor. Budući da radar može prepoznati kretanje s veće udaljenosti nego što to mogu tradicionalne videonadzorne kamere, on je koristan u zahtjevnijim okruženjima.

Kritične zone
Elektrane koriste tehnologiju kontrole pristupa kako bi se zaštitile od nepoželjnih i neovlaštenih posjetilaca, kao i za praćenje osoba koje se u svakom trenutku nalaze u određenim prostorijama. Kritične zone unutar postrojenja, uključujući kontrolnu sobu, sigurnosne sisteme i dr., zahtijevaju pristup zasnovan na karticama ili biometrijskim podacima, a ponekad se u njih raspoređuju i stražari. Dillion ističe da se određene tehnologije u elektranama svakodnevno koriste kako bi se osigurala usklađenost sa strogim procedurama i propisima. Primjer mogu biti alati za kontrolu pristupa i upravljanje identitetima, koji se koriste za praćenje zaposlenika, izvođača radova i posjetilaca koji ulaze u elektrane i izlaze iz njih.

„Baze podataka i videodatoteke za kontrolu pristupa često se koriste za pridržavanje normi koje definiše NERC, odnosno Sjevernoamerička korporacija za električnu pouzdanost. Situacije i alati za izvještavanje povezani s bazama podataka koriste se za istrage, izvještavanje o usklađenosti i revizije“, kaže Dillion. Pored sigurnih sistema za upravljanja pristupom, Hayden navodi da neke elektrane primjenjuju i dodatne mjere, poput kioska na zaštićenim ulazima u kojima se prenosivi mediji testiraju na malver prije nego što ih se unese u postrojenja. Tako se osigurava zaštita mreža unutar elektrane i kontrolnih sistema u slučaju incidenata, odnosno prijetnji koje izaziva malver na prenosivim medijima, npr. USB-ovima. Te medije mogu nositi izvođači radova, dobavljači, zaposlenici itd. Kiosk može skenirati USB uređaje i druge prenosive medije koristeći najsavremenije antivirusne sisteme. „Naprimjer, kiosk se može postaviti na ulazu u proizvodno postrojenje, tvorničku zgradu i dr. kako bi se provjerilo jesu li stikovi sigurni prije nego što pređu prag postrojenja“, kaže Hayden. „Zapravo, jedna od najvećih prijetnji sigurnosti mreže i funkcionisanju SCADA sistema su takvi slučajevi. Zbog toga je važno stručno osposobiti ovlašteno osoblje kako bi bilo u stanju da smanji rizik i ostvaruje pristup isključivo prema svojoj funkciji“, upozorava Rothschild.

Umrežavanje donosi rizik od cyber napada
Internet stvari se pokazao kao blagoslov, ali i prokletstvo za elektrane, jer ih umreženost sada izlaže većem broju prijetnji. IoT je za elektrane mač s dvije oštrice. S jedne strane, nudi praktičnost i napredniju sigurnost, a s druge otvara vrata prijetnjama i napadima kojima se elektrane ranije nisu morale baviti. Donedavno su elektrane i SCADA sistemi bili izolirani od ostatka svijeta. Nisu bili povezani na internet ili druge sisteme, što je drastično reduciralo njihovu izloženost. Nadalje, računari koji se koriste u upravljanju industrijskim procesima uglavnom već godinama rade bez ikakvih ažuriranja ili promjena. „Trend nazvan Industrijski internet stvari (IIoT) eliminisao je ovu tampon-zonu, odnosno izoliranost. Povezivanjem nekoć izoliranih industrijskih uređaja u poslovne mreže, IIoT je uveo nove sigurnosne rizike koji kao da su ispali iz romana naučne fantastike. Ali nisu“, objašnjava Rothschild i dodaje kako mnoge kriminalne grupe posebno ciljaju kritičnu infrastrukturu jer je ona relativno laka meta, a napadi mogu prouzrokovati veliku štetu. „Nismo svjedočili brojnim katastrofalnim napadima, ali su se desili mnogi incidenti u kojima su protivnici ostvarili pristup kritičnoj infrastrukturi kako bi stvorili uporište za sebe, odnosno dobili pristup ‘crvenom dugmetu’ pomoću kojeg mogu pokretati napade kad god to žele“, kaže on.

Sigurnosni incidenti u porastu
Na meti napadača danas su i uređaji povezani u okviru interneta stvari, kao što su kamere. Mnogi korisnici ne mijenjaju zadano korisničko ime i lozinku, što olakšava pretraživanje i hakiranje video feeda. Neke web-stranice čak vode i evidenciju o uređajima povezanim na internet u važnim postrojenjima i prikazuju njihovu lokaciju. Neažurnost u pogledu jednostavnih mjera poput promjene lozinke za kamere čini cjelokupni nadzorni sistem izrazito ranjivim. Kako IoT uređaji postaju sve rasprostranjeniji i bitniji za rad postrojenja, oni mogu postati i medij za DoS napade na postrojenja u vidu gašenja ili preopterećenja bežičnog sistema, dodaje on. „Ne zaboravite napade Mirai malverom od prije godinu dana kada je napadač iskoristio nedostatke u mnogim IoT uređajima i praktično isključio provajdera DNS servisa. Taj događaj je pokazao da IoT uređaji moraju biti testirani na sigurnosne nedostatke prije nego što ih se proda ili instalira“, podsjeća Hayden. Iako je internet stvari kreirao slabe tačke, on je ponudio i mnoge mogućnosti, poput efikasnijeg korištenja energije.

Prethodni
1
…
32
33
34
35
36
…
41
Sljedeći