Vertikalna tržišta

Radarska tehnologija za veći domet detekcije

6 Maja, 2019

Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na performanse radara ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zahvaljujući velikom dometu detekcije i mogućnosti rada u lošim vremenskim uslovima i zahtjevnim okruženjima, uključivanje radara u sigurnosna rješenja za zaštitu perimetra moglo bi sigurnosnim operaterima ponuditi bolju vidljivost i veće uštede. Tehnologije radara i lidara (Light Detection and Ranging) ne samo da napreduju nego i šire svoje polje primjene. Lidar je poznat po primjeni na tržištu naprednih sistema za pomoć pri vožnji (ADAS), ali i u sektorima kao što je odbrana. Radar se, međutim, pokazao korisnim za sigurnosne i videonadzorne funkcije na aerodromima, graničnim prijelazima i lukama.

Kada je riječ o raširenosti, Sjeverna Amerika je prednjačila na ovom tržištu u 2017. godini. Slijedi je Evropa s „kontinuiranim tehnološkim napretkom i programima dodavanja sigurnosnih i nadzornih radara“, što su glavni faktori koji doprinose rastu prema izvještaju Zion Market Researcha. Azijsko-pacifička regija je najbrže rastuća. U pogledu zaštite perimetra, radar može ponuditi značajne prednosti za identifikaciju uljeza. Globalno tržište radara za sigurnost i nadzor će do 2024. dostići vrijednost od 10,6 milijardi dolara, u odnosu na sedam milijardi 2017. godine, procjenjuje ZMR. Rast tržišta uglavnom se pripisuje povećanju broja navigacijskih radara, koje koriste bespilotne letjelice, kao i većoj potražnji za kompaktnijim i energetski efikasnim radarima.

Superiornost radara za zaštitu perimetra
Iako se i lidar i radar mogu koristiti za zaštitu perimetra, potonji je bolji izbor iz više razloga. Obje tehnologije imaju mogućnost skeniranja u rasponu od 360 stepeni, no njihovi dometi i metode detekcije se razlikuju. Osim toga, razlikuju se i podaci koje generiše njihov hardver: iako radar može „vidjeti“ na većoj udaljenosti, lidar nudi veću rezoluciju slike. Zbog toga ih njihove prednosti u pogledu primjene ne čine istovjetnim kandidatima za zaštitu perimetra. „Radar je pogodniji za nadzor šireg područja zbog većeg dometa detekcije. Lidar ima mnogo kraći domet zbog atmosferskih utjecaja i ograničene izlazne snage. Radar i lidar se obično koriste za otkrivanje uljeza u vidu osoba i vozila, ali su nedavno prilagođeni i za praćenje dronova“, objašnjava Phil Avery, direktor Navtech Radara.

Iz perspektive perimetarskog nadzora, radar je superiornija opcija. Često se smatra pogodnijim rješenjem u odnosu na tradicionalne mjere zaštite perimetra jer omogućava detekciju unutar i izvan njega, smatra Avery. „To operaterima na lokacijama daje cjeloviti uvid u događaje koji se odvijaju unutar i izvan kompleksa koji pokrivaju. Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na njegove performanse ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima. Lidar može biti veoma osjetljiv na prašinu, pijesak i maglu, koji negativno utječu na njegove performanse. Jednak učinak imaju i jaka kiša i snijeg, što ga čini manje prikladnim rješenjem za korištenje unutar perimetra na otvorenom, osim za kraće domete“, objašnjava Avery.

Još jedna prednost korištenja radara za velike površine je to što je jeftiniji od tradicionalnih mjera zaštite perimetra kao što su ograde, svjetla, stražari i kamere. „Jedan radar može pokriti stotine kvadratnih kilometara, vrlo je pouzdan i radi u gotovo svim vremenskim uvjetima, danju i noću, i s njim nemate stalne troškove“, kaže Bill Drafts, direktor marketinga proizvoda za integrisana rješenja za javne i vojne projekte u FLIR Systemsu. Budući da ima veći domet, potrebno vam je manje senzora za jednak nivo pokrivenosti lokacije. „Prednost nadzora širokog područja je u tome što se operaterima unaprijed šalje upozorenje. Zbog toga imaju dovoljno vremena za presretanje uljeza i tako smanjuju vjerovatnoću od stvarnog narušavanja sigurnosti. Osim toga, senzori kontinuirano prate uljeze unutar perimetra, što znači da će operateri u svakom trenutku znati njihovu tačnu lokaciju. Tradicionalne metode su daleko nepreciznije i često su sposobne samo za detekciju unutar perimetra, bez dodatnih informacija nakon što se uljez udalji od ograde“, dodaje Avery.

Nije sve ni idealno
Prednosti radara, međutim, ne znače da je on savršeno rješenje. Obje tehnologije su u nepovoljnom položaju zbog vidljivosti. Naprimjer, krupni objekti kao što su zgrade ili drveće mogu utjecati na performanse detekcije jer zaklanjaju vidik. „Prilikom postavljanja radara važno je osigurati da ima čisto vidno polje. Oni ne mogu vidjeti kroz svaki objekt. Također ih je važno postaviti dalje od velikih objekata koji mogu dovesti do odbijanja energije, što može ograničiti efikasnost radara“, objašnjava Drafts i dodaje: „Ako instalacija mora biti blizu velikog objekta, emisija se može maskirati. To znači da će se prilikom okretanja radara snop impulsa prekidati u kontaktu s objektom, čime se eliminiše odbijanje. Na kraju, radar treba postaviti dovoljno visoko iznad tla da bi se spriječili problemi s više putanja. U principu, što je veći potrebni domet, radar se postavlja više.“

Kamere kao partner radaru
Jedan od načina da se ublaže nedostaci radara kao rješenja za zaštitu perimetra jeste da ih se kombinuje s drugim senzorima, kao što su videonadzorne kamere. Kao i radari, kamere same po sebi nisu dovoljno efikasno rješenje za zaštitu perimetra. Zbog toga je najbolje da se te dvije vrste proizvoda integrišu kako bi sigurnosno osoblje imalo pristup informacijama koje se ne tiču samo položaja objekata nego i njihove vizualizacije. „Kamere nude prepoznavanje subjekata kao prijatelja ili uljeza, a mogu pratiti samo područje koje pokrivaju. To je još veći problem kada su ciljevi brojni ili se nalaze na većim udaljenostima jer ih kamera mora zumirati. Pri tome se njeno vidno polje značajno sužava i ograničava uvid u situaciju na terenu. Dok kamera identificira udaljenog uljeza, drugi napadači mogu ući u praćenu zonu izvan vidnog polja kamere“, kaže Drafts.

S druge strane, radari detektiraju sve ciljeve, u rasponu od onih manjih dimenzija, poput komercijalnih dronova, do velikih objekata kao što su brodovi, a sve to bez promjene u vidnom polju, navodi Drafts. „Radar svake sekunde neprekidno skenira prostor u rasponu od 360 stepeni, tražeći bilo koju metu koja reflektuje emitovanu energiju natrag do njega. Idealno rješenje za zaštitu perimetra uključuje radar, kameru i softver za upravljanje i kontrolu. Radar detektuje cilj, a softver naređuje kameri da se okrene kako bi ga upratila i omogućila identifikaciju uljeza.“ Avery ističe radarsku tehnologiju kao što je AdvanceGuard, proizvod kompanije Navtech Radar. Ovo rješenje može se integrisati s termalnim ili videonadzornim kamerama ili s mrežom senzora za potpunu pokrivenost konkretne lokacije. Visoka rezolucija koju nudi omogućava sistemu da prepoznaje različite ciljeve koristeći karakteristike kao što su njihova brzina, smjer kretanja i veličina.

Najvažnije vertikale
Potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama i dalje raste. Jedan od razloga za to su nedavni slučajevi upada u perimetre na aerodromima, koji su uzrokovali velike poremećaje u rasporedu letova, narušili ugled nadležnih tijela i mnogo koštali PR timove tokom upravljanja krizom, navodi Avery. Lokacije s kritičnom infrastrukturom žele smanjiti troškove sigurnosti i broj nepotrebnih lažnih alarma. Iako se lidar može koristiti za detekciju unutar perimetra, on je pogodniji za vertikale kojima je potrebna detekcija kraćeg dometa, a na lokacijama nema problema s nepovoljnim vremenskim prilikama. Tu spadaju industrijski objekti ili instalacije u zatvorenom prostoru. Međutim, radar je idealan izbor za zaštitu perimetra na velikim, otvorenim lokacijama, jer je vrlo robustan i kvalitetno radi i pri nepovoljnim meteorološkim uvjetima ili u zahtjevnim okruženjima. Osim toga, detekcija dugog dometa je najkorisnija na lokacijama na kojima prostrani tereni unutar i izvan perimetra zahtijevaju pouzdanu detekciju.
„Ako se stićeno područje nalazi u sredini šume ili je okruženo drvećem ili visokim objektima, radari nisu najbolji izbor za zaštitu. Istovremeno, svaka vertikala s otvorenim terenima koja zahtijeva ekonomičan i kontinuiran nadzor može imati koristi od njega. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na kritičnu infrastrukturu, luksuzne stambene objekte, brane, luke, aerodrome, zatvore, granične prijelaze, vojne objekte, stadione, državne zgrade, postrojenja za proizvodnju energije i podstanice. Sve ove vertikale mogu koristiti i koriste radarsku tehnologiju za zaštitu perimetra. Stalna pokrivenost, rad tokom dana i noći, različite vremenske prilike, manje dimenzije, duži domet, isplativost i relativna tajnost faktori su koji doprinose njenom širem korištenju i primjeni“, smatra Drafts. Budući da se oba sistema mogu montirati na postojeću infrastrukturu, oni tokom instalacije ne podrazumijevaju prekide u svakodnevnim aktivnostima i svode prateće troškove na minimum.

Napredak radarske tehnologije
Zion Market Research navodi da tehnološki napredak radarskih sistema može otkriti nove pravce razvoja tržišta sigurnosti i nadzornih radara u bližoj budućnosti. Rastuća potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama dovela je do pojave da kompanije kontinuirano razvijaju tehnologije koje odgovaraju specifičnim potrebama kupaca. Napredak radarske tehnologije, poboljšani algoritmi klasifikacije ciljeva, pad cijena i jednostavnost upotrebe ubrzali su primjenu ovih tehnologija za potrebe zaštite perimetra, navodi Drafts. „Kako su dronovi postali dio spektra potencijalnih prijetnji, radari su, poput onih iz FLIR Ranger serije, morali evoluirati kako bi ih mogli pratiti. Oni za nadzor perimetra ranije su se obično postavljali na tlo, što znači da su imali elevacijski snop impulsa širok pet ili manje stepeni prilikom usmjeravanja radara za detekciju uljeza na tlu. Tehnologija je u posljednje evoluirala, tako da danas može otkrivati i prijetnje iz zraka poput dronova, uz elevaciju snopa impulsa u rasponu od 20 do 60 stepeni. Povećana visina snopa nudi skoro hemisferičnu detekciju prijetnji na tlu i u zraku“, objašnjava Drafts.

Navtech Radar je nedavno unaprijedio svoj AdvanceGuard sistem kao sigurnosno rješenje za nadzor pomoću radara visoke definicije. Sada uključuje i opciju prepoznavanja „prijatelja“ ili „neprijatelja“. „Sistem koristi detekciju zasnovanu na pravilima, tako da se regularne aktivnosti filtriraju, a učestalost pojave lažnih alarma svodi na minimum. On analizira ponašanje, pri čemu se prepoznaje razlika između normalnih aktivnosti, kao što je dolazak vozila uposlenika, od pojave uljeza i prijetnji. Za razliku od drugih radarskih i lidarskih sistema, AdvanceGuard nudi kontinuirani uvid u situaciju tokom trajanja jednog događaja i operaterima prikazuje tačnu lokaciju uljeza u realnom vremenu. Njegova funkcija ranog otkrivanja veoma je važna za kompleksne lokacije, kao što su aerodromi, gdje je presretanje uljeza ključno prije samog narušavanja sigurnosti. Tako se na minimum svode poremećaji koji mogu biti dugotrajni, skupi i opasni“, kaže Avery. Uz napredak ovih tehnologija i napore koje kompanije ulažu u razvoj najboljih rješenja za svoje klijente, polje primjene radara za zaštitu perimetra će se zasigurno proširiti u godinama koje dolaze.

Banke se oslanjaju na veću otvorenost

5 Aprila, 2019

Otvoreno bankarstvo planira uvesti revoluciju u finansijske usluge. Banke i pružatelji usluga u oblasti platnog prometa morat će raditi zajedno kako bi ponudili besprijekorno korisničko iskustvo. Hoće li to trasirati put da novi igrači ukradu klijente od tradicionalnih banaka ili je ovo prilika za banke da se transformišu iznutra? Ko je stvarni vlasnik vaših bankovnih podataka?
Priredila: redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria

Godinama je odgovor na ova pitanja bio jednostavan: vaša banka. Jednom mjesečno biste dobijali pisani izvještaj koji vam daje uvid u transakcije, a ostatak vremena samo banka ima uvid u ostale informacije. To niko do sada nije dovodio u pitanje. Ali onda je došla digitalizacija i s njom su se pojavili i veliki podaci. Spotify nam danas predlaže muziku koja bi nam se mogla svidjeti, a Uber ucrtava najkraću rutu do našeg doma. No, uprkos tome, ljudi su počeli uviđati moć podataka koji će omogućiti pružanje praktičnijih i njima prilagođenih usluga.

Djeljenje podataka
Bitno je napomenuti da isto važi i za zakonodavce Evropske unije, koji su predložili da se korisnicima omogući da dijele bankovne podatke s bilo kojim brendom kojem vjeruju. Rezultat inicijative je ažurirana Direktiva o platnim uslugama (PSD2), usvojena 2015. godine. PSD2 zahtijeva od svih banaka u EU da kreiraju interfejse za programiranje aplikacija (API), a zatim ih podijele s ovlaštenim trećim stranama. Klijenti mogu predati svoje bankovne akreditive određenim kompanijama, koje te podatke koriste za kreiranje boljih proizvoda ili olakšavanje procedura plaćanja. Naprimjer, britanski startup Funding Options bavi se povezivanjem kompanija sa zajmodavcima. Ranije je to podrazumijevalo da se od klijenta traži da popuni dugačke obrasce i dostavi osjetljive lične dokumente. Korištenjem bankovnih API-ja za pregled računa Funding Options je eliminirao te zahtjeve i sada se cijeli posao može obaviti za nekoliko minuta.

Novi pristup
No, hoće li klijenti zaista povjeriti svoje bankovne podatke trećim stranama? Conrad Ford, generalni direktor kompanije Funding Options, misli da hoće. „Prije pet godina ne biste ušli u automobil nepoznatog čovjeka u dva sata ujutro ili dopustili da stranac spava u vašoj kući samo zato što vam to kaže vaš telefon. Sada to radite. Naposljetku ćemo vidjeti istu promjenu razmišljanja i u oblasti finansijskih usluga. Samo će za to trebati vremena“, smatra on. Funding Options je samo jedan od više desetaka start-upova kojima je odobren pristup bankarskim API-jevima u Velikoj Britaniji (putem inicijative Open Banking, koja je slična kao PSD2, samo za Veliku Britaniju). Te kompanije jasno kažu da žele unijeti inovacije u bankarski sektor, a to žele i regulatori. Međutim, je li to ono što i banke žele? Neki tvrde da se banke plaše ovakve konkurencije i da su nespremne za prihvatanje koncepta otvorenosti. Louise Beaumont, kopredsjednica Radne grupe za otvorene banke u organizaciji TechUK, smatra da većina banaka nevoljno razvija API interfejse i namjerno to loše radi. „To je kao kada 14-godišnji dječak kaže da će oprati suđe, ali to toliko loše uradi da ga ne poželite ponovo pitati“, kaže ona. Kieran Hines, menadžer finansijskih usluga u konsultantskoj firmi Ovum, ima nešto blaži stav prema bankama. „Banke rutinski pristupaju svojim API-jevima, ali su ograničene usklađivanjem s propisima i kratkim rokovima“, kaže on.

Banke i pitanje povjerenja
Širom Evropske unije regulatori su primorali banke da trećim stranama učine dostupnim podatke o klijentima (uz njihovu dozvolu). To je dovelo do spekulacija da bi ovi novi tržišni igrači mogli „eliminirati“ banke. Ako iTunes može zamijeniti HMV, a Netflix eliminirati Blockbuster, zašto digitalni igrači ne bi mogli uraditi isto s bankama? Tu je ključno pitanje povjerenja. Jedna stvar je promjena pristupa konzumaciji digitalnih sadržaja, a sasvim drugo je posrednik preko kojeg primate platu. Studija za 2017. godinu koju je na području Velike Britanije radio Accenture dodatno potvrđuje ove dileme:
– 69% potrošača ne želi dijeliti informacije o svom računu s trećim stranama
– 53% kaže da nikada neće koristiti otvoreno bankarstvo
– 73% nerado dijeli lične finansijske informacije s trgovcima
– 93% nerado dijeli iste informacije s kompanijama koje se bave socijalnim medijima
– 59% ima povjerenje samo u banke kada je riječ o informacijama o računima

Mogućnosti i rizici
Lako je shvatiti zašto su banke nervozne. Riječ je o pitanju odgovornosti: u slučaju povrede podataka, većina klijenata će uputiti žalbe bankama, čak i ako je to posljedica greške treće strane. Ipak, veća briga je ona egzistencijalna. Banke se plaše da bi novi i disruptivni tržišni igrači, bilo da je riječ o malim start-upovima ili etabliranim brendovima kao što su Amazon i Facebook, mogli iskoristiti novu otvorenost da im preotmu klijente. Međutim, nedavni izvještaji ipak ukazuju na suprotno. Kompanija Accenture je 2017. godine otkrila da 69% klijenata u Velikoj Britaniji ne planira dijeliti lične finansijske podatke sa trećim stranama. Isto tako, 59% ispitanika je izjavilo da ima povjerenja samo u banke kada su u pitanju informacije o računima. To bi značilo da su one u povoljnoj poziciji da same istraže nove mogućnosti. Zapravo, neke to već i rade. Francuska Credit Agricole učinila je svoje API-je dostupnim već 2012. godine i pokrenula vlastiti CAStore kao platformu za pristup aplikacijama i uslugama koje se kreiraju na ovaj način. Španska BBVA banka isto je uradila 2013. godine. U Skandinaviji Nordea je također usvojila otvoreni pristup i sada ima više od 800 programera koji rade na njenom API programu. „To je bio pametan potez. Regulativa nam pomaže, a banke reaguju na nju. Ovo je za nas prilika da saznamo nešto više o našim klijentima. Mi nemamo monopol na dobre ideje, posebno u pogledu korisničkog iskustva i prezentacije podataka o računima“, kaže Ewan MacLeod, direktor digitalnog sektora u Nordei.

API ili screen scraping tehnologija?
Čak i prije uspona tzv. otvorenog bankarstva, neke kompanije su nudile usluge koje su omogućavale osobama da objedine sve informacije o svojim računima na jednom mjestu. Kako su to radili bez API-ja? Zahvaljujući screen scraping tehnologiji izvlačenja podataka tzv. struganjem s ekrana. U tom slučaju klijent bi dijelio svoje šifre s trećim stranama, koje bi naknadno mogle pretražiti račun u potrazi za podacima koji im zatrebaju. Ovo možda zvuči rizično, ali milioni klijenata su pristali na ovaj model. Kompanije kao što je američki Yodlee zabilježile su brz rast zahvaljujući ovom procesu. Sada kada su mnoge banke već razvile API-je, screen scraping pristup bi trebao odumrijeti. Evropska komisija je obećala da će zabraniti tu tehnologiju do septembra 2019. Međutim, mnogi vjeruju da je, s obzirom da API-ji nisu univerzalni i da se razlikuju po mogućnostima, treba zadržati kao rezervnu opciju.

Banke kao agregatori podataka
Prethodni primjeri pokazuju kako banke mogu angažovati programere za kreiranje inovativnih usluga na osnovu već dostupnih informacija o računima svojih klijenata. Druga opcija je da same postanu agregatori podataka, odnosno da pristupaju API-jima drugih finansijskih institucija. U Njemačkoj banka Fidor to već radi. Ona klijentima nudi pristup nizu proizvoda različitih ponuđača posredstvom svog portala. Ovaj koncept postao je poznat kao “bankarstvo kao tržište” i pomaže novim bankama da ponude dodatne usluge, a da ih ne moraju interno razvijati. Naprimjer, Fidor koristi Nutmeg da ponudi usluge ličnog upravljanja bogatstvom, dok se za crowdfunding kapital isto radi preko Seedrs platforme. Međutim, analitičari tvrde da će revolucionarne inovacije tek doći. Oni, uglavnom, vjeruju da će API-ji približiti bankarske usluge svakodnevnom životu. Sulab Agarval, direktor i menadžer plaćanja u Accentureu za Veliku Britaniju i Irsku, objašnjava: “Postoji mogućnost da banke postanu dio nebankarskog ekosistema. Možete zamisliti kako bi uslužne platforme poput Expedije, koja već uveliko zavisi od API-ja za aviolinije, hotele i iznajmljivanje vozila, mogle uvesti bankarske usluge. Banke bi mogle ponuditi kredite i druge usluge na osnovu toga gdje se ljudi nalaze, a ne samo u tradicionalnim bankarskim prostorima.“ Hines iz Ovuma vidi sličnu priliku i u poslovnom svijetu. „Velike firme s više računa u različitim geografskim regijama teško mogu dobiti jedinstven uvid u svoje finansije na jednom mjestu. S API-jem za otvoreno bankarstvo, one bi, teoretski, mogle objediniti sve ove nepovezane podatke u svojim sistemima za upravljanje riznicama“, kaže on.

Kvalitetna autentifikacija
Da bi se ovi scenariji ostvarili, klijenti će morati otkloniti i dileme koje se tiču povjerenja. Već decenijama im se govori da nikada i nikome ne daju svoje akreditive, a sada ih se ohrabruje da to čine. Da bi ih uvjerili u ovo, evropski regulatori insistiraju na kvalitetnoj dvostepenoj autentifikaciji za sve transakcije povezane sa PSD2. Drugim riječima, klijent će prilikom davanja pristupa svom računu nekoj kompaniji morati unijeti šifru ili jednokratni numerički kod ili biometrijski identifikator. Međutim, zakonodavstvo još nije precizno definiralo šta je „kvalitetna“ autentifikacija za klijente. Ustvari, Evropska bankarska uprava ne planira finalizirati svoje regulatorne tehničke standarde do septembra 2019. godine. Dobra vijest je da stručnjaci za sigurnost već razvijaju rješenja koja idu dalje od onih s dva faktora. Gemalto Assurance Hub, naprimjer, analizira hiljade atributa korisnika i uređaja, kao što su geolokacija, profiliranje uređaja, IP adresa, procjena uređaja i biometrija ponašanja. Najvažnije je to da se oni iza toga grupišu u jedinstvenu ocjenu kako bi proces autentifikacije bio ne samo kvalitetan već i brz i neometan. Banke prilikom anonimiziranja podataka mogu biti fleksibilnije u pogledu sigurnosti. Analiza skupova podataka koji ne sadrže lične informacije, ali nude generičke spoznaje može biti jako korisna. Ovo je još jedna atraktivna oblast za banke. Španska BBVA banka već duži niz godina radi s trgovcima na malo i lokalnim vlastima. U okviru ispitivanja za potrebe jedne madridske parade analizirala je podatke s prodajnih mjesta, a zatim u saradnji s općinskim vlastima radila na planiranju najbolje komercijalne rute za potrebe održavanja parade. Beaumont iz organizacije TechUK vjeruje da je ovo pravac u kojem bi se banke trebale kretati. „Zamislite banku koja s energetskom kompanijom radi na identifikaciji ugroženih klijenata i pružanju pomoći prije nego što ovi zapadnu u dugove. Svi bi od toga imali koristi. Postoji dosta sličnih mogućnosti poput ove. Banke samo moraju promijeniti način razmišljanja i posvetiti im se“, kaže on.

Otvoreno bankarstvo: ko su treće strane?
Ako otvoreno bankarstvo omogućava ljudima da svoje bankovne podatke dijele s trećim stranama, nameće se i jedno očigledno pitanje: ko su treće strane? Okvirno, možemo govoriti o dvije. Prva su pružatelji usluga u oblasti informacija o računima (AISP), ali oni ne mogu upravljati novcem. Umjesto toga, oni analiziraju finansijski historijat određene osobe na svim njenim računima kako bi dali preporuke. Većina ljudi misli da se navedeno odnosi samo na stranice za usporedbu cijena, ali tu ulogu mogu obavljati i drugi – komunalna preduzeća, trgovci na malo, pa čak i same banke. Druga kategorija su pružatelji usluga u oblasti posredovanja u plaćanju (PISP). Oni mogu koristiti API-je za pristup bankovnom računu i zatim “prebacivati” plaćanje s vlasnika računa na trgovce. Ovo se razlikuje od standardnog kartičnog procesa u kojem organizacije kao što su Visa i MasterCard povlače novac s računa. Velike kompanije za trgovinu kao što je Amazon mogu doći u iskušenje da iskoriste ovaj pristup u pokušaju da izbjegnu kartične naknade. Međutim, osam mjeseci nakon uvuđenja PSD2 u Evropi posrednici ovog tipa nisu ostvarili veći utjecaj.

U posjeti kompaniji Antenall iz Beograda

7 Marta, 2019

Na početku se kompanija bavila uvozom i veleprodajom TV antena, koaksijalnih kablova, TV i audio konektora i druge slične opreme. Od prije devet godina asortiman je postepeno proširen na video-nadzor, alarmne sisteme, video i audio interfone, kontrolu pristupa, protivpožarnu zaštitu te pasivnu i aktivnu mrežnu opremu najpoznatijih svjetskih proizvođača
Piše: Mara Dragić
E-mail: redakcija@asadria.com

Jedan od regionalnih lidera u oblasti bezbjednosti i IT sistema kompanija Antenall prije nekoliko mjeseci proširila je kancelarijski prostor. U već postojećoj zgradi, izgrađenoj prije deset godina, dograđen je novi moderan i funkcionalan prostor za rad, veličine 2.200 metara kvadratnih, koji uključuje prodajni, projektni i sektor tehničke podrške, administraciju i skladište, a nalazi se u novozemunskom naselju Altina, u blizini najvažnijih saobraćajnica u Srbiji. Na svakom spratu je odvojen prostor, u kom je smješten izložbeni salon s proizvodima, koje je moguće na licu mjesta testirati i dobiti stručno mišljenje o njihovoj instalaciji. Svi segmenti poslovanja povezani su u jedan sistem, gdje je moguće kombinovati, na primjer, alarm s video-nadzorom ili kontrolom pristupa.

Od antena do vještačke inteligencije
U centralnoj prostoriji, u kojoj se održavaju sastanci i stručna predavanja, nalaze se video-bimovi, na kojima je moguće pratiti stanje na beogradskim saobraćajnicama. „Poklonili smo građanima Beograda više od 20 kamera, a oni preko KBC neta i Naxi radija mogu da prate stanje prometa na glavnim saobraćajnicama. Ova aplikacija ima više od 150.000 konekcija“, kazao je Saša Šljukić, rukovodilac Sektora logistike kompanije, dodavši da od osnivanja 2003. godine Antenall konstantno bilježi napredak i nove poslovne rezultate. Na početku su se bavili uvozom i veleprodajom TV antena, koaksijalnih kablova, TV i audio konektora i druge slične opreme. Asortiman je zatim postepeno proširivan na proizvode bezbjednosnih sistema: video-nadzora, alarmnih sistema, video i audio interfona, kontrole pristupa, protivpožarne zaštite, kao i pasivne i aktivne mrežne opreme najpoznatijih svjetskih proizvođača kao što su Hikvision, D-Link, DSC, Western Digital i ZKTeco, s kojima imaju dugogodišnju saradnju. Kompanija danas posluje na tržištima Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

Rast tržišta i ponude
Za 16 godina rada Antenall je prolazio kroz razne faze razvoja. Od 2003. godine i dvoje zaposlenih, tj. direktora Antenalla Ivana Šljukića i njegovog partnera Milana Galića, poslovanje se stalno unapređivalo, a proširivan je asortiman i povećavan broj zaposlenih, kaže rukovodilac Sektora logistike kompanije. „Na početku je Srbija bila malo tržište, pa je i konkurencija bila manja. Međutim, sada je tržište mnogo veće, pa je i više sličnih konkurentnih kompanija koje nude slične proizvode. Zato je potrebna velika borba kako bi se zadržala liderska pozicija u oblasti bezbednosnih sistema i kompletnih rešenja, kakvu Antenall smatra da zaslužuje“, kaže on. U tom smislu, svake godine prave se presjeci i planovi koji, kako ističe Šljukić, mogu ponekad da budu i nerealni, ali se Antenall trudi da ih u što većoj mjeri ispoštuje. „Prošla godina je bila zahtevna i teška, ali ostvarili smo najbolje rezultate do sada. Ove godine očekujemo dvocifren rast. Realizovali smo neke zanimljive projekte s našim partnerima, sistem-integratorima: video-nadzor Partizanovog stadiona, nadzor grada Kruševca, video-nadzor lanca kladionica Balkan Bet kao i filijala Halkbanka“, ističe Šljukić. Izuzetni poslovni rezultati koje ostvaruju podstiče menadžment da se uhvati u koštac s novim izazovima i neprekidno investira u poslovanje, prodaju, komercijalu, distribuciju opreme i projektno odjeljenje. Veoma su ponosni na servis i tehničku podršku, koja se nalazi u sastavu firme. Treba istaći da Antenall u Beogradu zapošljava 35 mladih, stručnih i ambicioznih ljudi, posvećenih timskom radu, željnih znanja i napretka, i uvijek spremnih da ponude najbolja rješenja sistem-integratorima i ostalim korisnicima. Zainteresovanim klijentima omogućena je edukacija i praktična obuka, koju sprovode zaposleni koji su prethodno i sami obučeni u kompanijama čije proizvode prodaju.

Saradnja s Hikvisionom
Antenall je zvanični distributer kineskog Hikvisiona. Kada je riječ o proizvodnom programu te renomirane kompanije, zaposleni u Antenallu su prošli obuku u Amsterdamu, a i kineski eksperti povremeno i prema dogovoru dolaze u Beograd. „Kolegama iz Hikvisiona veoma je bitno da budu prisutni na regionalnom tržištu. Izuzetno su upućeni u dešavanja na ovom prostoru i svako tržište, bilo veliko ili malo, njima je bitno“, naglašava Saša Šljukić. On dodaje da tenzije i trgovinski rat između Kine i Amerike, u kojem američke kompanije nastoje potisnuti kineske s američkog tržišta, na neki način potiču kolege iz Kine da uvijek pronalaze i razvijaju nova tržišta. „Najznačajniji za uspostavljanje saradnje s Hikvisionom bio je Branko Rusić, direktor prodaje, koji je svojevremeno prepoznao vrednost tog brenda, koji je sada najbolji u Kini, pa i svetu. On je zaista bio vizionar i pružio nam je veliku šansu, koju smo uspešno iskoristili“, ističe Šljukić. Prednost Antenalla je, kako smatraju, sopstveno skladište i veliki lager, pa su proizvodi koje dobijaju direktno iz Kine uvijek dostupni klijentima, bez čekanja. „S obzirom na to da je reč o tehničkoj robi koja vrlo brzo zastareva, upravo smo tim velikim lagerom uspeli da privučemo i najzahtevnije kupce jer možemo odmah da im isporučimo robu. Na tržištu na kojem poslujemo za kupce je presudan odnos cene i kvaliteta, a upravo smo taj balans s kompanijom Hikvision pogodili. Ukoliko se kupci odluče za Hikvisionove proizvode, dobijaju profesionalnu opremu koju ne moraju preplatiti“, dodaje Šljukić.

Širenje poslovanja na region
Dobra poslovna politika Antenalla doprinijela je i širenju poslovanja u regionu. U Banjaluci posluje preko firme istog naziva, dok su u Crnoj Gori osnovali predstavništvo i sarađuju sa firmom Regius iz Podgorice. „Poslovanje smo podigli na viši nivo i kao kolektiv se trudimo da zadovoljimo potrebe klijenata kada je reč o prodaji i podršci. Na neki način izdvajamo se po načinu pružanja usluga. Pošto je reč o specifičnoj opremi, imamo troje zaposlenih u sektoru servisa, koji eventualne probleme odmah rešavaju“, dodaje Stefan Vukajlović, inženjer tehničke podrške Antenalla. Kompanija posjeduje i web sajt, čest je učesnik sajmova, ali prema njegovom mišljenju, kupce nije potrebno posebno animirati jer je Antenall već dobro poznat stručnjacima iz oblasti bezbjednosti.

Nove tehnologije i vještačka inteligencija
S ciljem pružanja veće bezbjednosti, zaštite ljudi i unapređenja poslovnih operacija, Antenall u ponudi ima i najnovije Hikvisionove tehnologije i vještačku inteligenciju, kao što je tehnologija prepoznavanja lica. Najbolji rezultati ove napredne tehnologije ostvaruju se kada je neophodna brza i precizna identifikacija ljudi i vozila, a pogotovo za državne ili diplomatske objekte, carine, objekte kritične infrastrukture, aerodrome i veće skupove i konferencije. „Kada je reč o veštačkoj inteligenciji, to je projektna oprema, koja postaje sve dostupnija. Do sada smo implementirali nekoliko projekata gde su uključene kamere za prepoznavanje tablica“, kaže Vukajlović i pojašnjava da prošle godine nisu radili na projektima u kojima je uključena vještačka inteligencija, ali da ove godine već imaju u vidu nekoliko projekata s tom tehnologijom.

Najtraženiji su proizvodi za video-nadzor i alarmni sistemi, ali veliki je interes i za protivpožarnu zaštitu, sisteme ozvučenja, pasivnu mrežnu opremu, D-Linkovu aktivnu mrežnu opremu, sisteme za automatizaciju, motore za rampe italijanskog proizvođača Roger, ZKTeco kontrolu pristupa, kao i biometrijske i kartične sisteme za evidenciju radnog vremena. „Kada je reč o analognom nadzoru, traže se kamere visoke rezolucije od 5 megapiksela, a veliki je interes i za sisteme automatizacije, kapije i rampe pomoću IP kamera. To je sada dostupno svima i uradili smo veliki broj takvih projekata“, navodi Vukajlović. Važno je istaći i novitete u ponudi Antenalla kada su u pitanju Hikvisionove kamere. „Među najboljim i najsavremenijim kamerama je DeepinView serija za analizu protoka. Te kamere posebno su dizajnirane da podrže upravljanje redovima i pruže korisne podatke, posebno u maloprodajnim objektima. One beleže tačan broj ljudi koji ulaze i izlaze, koliko se zadržavaju na određenom mestu, čekaju u redu i slično, a podaci prikupljeni s kamera mogu da budu korisni za razne analize poslovanja. Uz njih, imamo i DeepinMind snimače, deep learning algoritme, koji mašine čine pametnim, tj. postaju poput živih bića. Što duže rade, to više uče”, navodi Vukajlović.

Kada je riječ o prodaji, Antenall stalno u ponudu uvodi nove sisteme i obogaćuje portfolio. “Prošle godine smo uveli sisteme ozvučenja i taj se segment dobro pokazao. Takođe smo uveli i protivpožarne sisteme britanske firme Fireclass, čiji smo postali zvanični distributeri. U tom segmentu imamo sve potrebne sertifikate za konvencionalne i adresabilne sisteme, senzore za dim, toplotu i gasove. Sve je to, na neki način, tehnika”, zaključuje Šljukić.

Praćenjem učenika do duševnog mira

7 Marta, 2019

Riječ je o jednostavnoj činjenici – roditelji žele znati gdje su im djeca. Zahvaljujući rješenjima za praćenje učenika, duševni mir sada mogu imati kako roditelji tako i vozači i školsko osoblje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Većina sigurnosnih tehnologija koje se koriste u školskim autobusima, poput detekcije sudara, nadzornih kamera i praćenja pomoću GPS-a, nisu u upotrebi samo u školskom prijevozu. Mnoge se već uveliko koriste u industriji transporta. Međutim, ono što jeste jedinstveno za školski prijevoz je ubrzano povećanje popularnosti aplikacija i tehnologija za praćenje učenika. Pomoću njih vozači i roditelji mogu pratiti i autobus i učenike u njemu, istovremeno kontrolišući i efikasnost školskog prijevoza.

Različiti načini praćenja učenika
Najnovije rješenje u segmentu praćenja učenika jesu ID kartice koje će oni koristiti pri ulasku u školski autobus i izlasku iz njega. Ovo administratorima i roditeljima omogućava da provjeravaju i prate gdje se učenici nalaze na putu do škole. Kompanije poput Wireless Linksa u ponudi imaju aktivna i pasivna RFID rješenja za praćenje učenika koja se integrišu sa sistemima za upravljanje flotom autobusa. Ovo rješenje u integraciji sa sistemom za upravljanje autobusima omogućava vidljivost i kontrolu lokacije učenika i autobusa uživo, istovremeno pomažući u povećanju sigurnosti prijevoza.

Prema Geneu Ballardu, menadžeru u oblasti pametnih autobusa u Kajeetu, efikasno rješenje za praćenje učenika mora podrazumijevati sljedeće: potpuno funkcionalan GPS u autobusu, RFID ili NFC ID kartice za učenike te tablete za vozače (koji u pojedinim državama nisu dozvoljeni). “Tablet za vozača je bitan zato što će neki učenici zaboraviti ID kartice, pa se njihovi podaci moraju ručno unijeti u tablet”, objašnjava on. Kajeetovo rješenje omogućava povezivanje preko Wi-Fi-ja radi pouzdanog slanja podataka o lokaciji učenika. “Naše SmartBus rješenje također uključuje GPS kako bi se omogućilo provjeravanje trenutne i prethodnih lokacija za svaki školski autobus, vizualiziranje lokacije autobusa uz prikaz njegove putanje u određenom školskom okrugu te kreiranje prilagođenih izvještaja, uključujući i one o prekoračenjima brzine”, kaže Ballard.

Seanovo rješenje za praćenje i određivanje broja učenika u školskom prijevozu integrisano je sa softverom za upravljanje rutama, GPS-om i videonadzorom. “Praćenje učenika zahtijeva RFID karticu, čitač kartica, bežičnu vezu i interfejs za slanje podataka. Većina kompanija u svojoj ponudi ima djeliće ovog rješenja, što rezultira manjkom kompatibilnosti i nerazumljivim izvještajima. Mi nudimo potpuno integrisano rješenje za video, praćenje i usmjeravanje”, kaže Justin Malcolm, direktor upravljanja proizvodima u Safe Fleetu. ReaXium je osmislio jedinstveno rješenje koje se oslanja na biometrijske uređaje u školskim autobusima. “Učenici i vozači autobusa se pri ulasku provjeravaju pomoću uređaja koji snima njihove otiske prstiju ili ID kartice, što potvrđuje njihov identitet, vrijeme ulaska te u kojem se autobusu nalaze i na kojoj bi stanici trebali izaći”, objašnjava Edgar Zorrilla, direktor ReaXiuma. Za razliku od prozivanja učenika, korištenja kamera i GPS praćenja, koji pate od manjka vizualizacije, ReaXiumovo rješenje pouzdano određuje koji se učenici nalaze u autobusu, na kojoj stanici će izaći i kada.

Prevazilaženje izazova
Škole uvijek imaju ograničen budžet te se na dodatke za praćenje učenika, uprkos očitim prednostima, često gleda kao na nešto nepotrebno. Imajući to u vidu, pružaoci rješenja rade s ograničenim budžetom škola tako da one i dalje mogu koristiti prednosti ove tehnologije. ReaXium ima fleksibilan poslovni model kojem je cilj omogućavanje školama da izvuku maksimum iz implementiranog rješenja. “Za početak, budući da nudimo uslugu kojom daljinski upravljamo, ne tražimo od škola da ulože u nešto što će izgubiti na vrijednosti; naši kupci umjesto toga plaćaju mjesečno za kontinuirani nadzor i podršku, kao i za softverske ili hardverske nadogradnje”, objašnjava Zorrilla.

Wireless Links nudi jeftine opcije kao što su RFID rješenja integrisana s GPS telematikom. “Pored uređaja za GPS telematiku postavljenih u autobusima, nudimo i pasivna i aktivna RFID rješenja. Obje opcije su prilagođene manjem budžetu. Kada je u pitanju pasivni RFID, kartica koju koriste učenici služi kao pasivna RFID kartica. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, učenik je skenira na čitaču kako bi zabilježio lokaciju i vrijeme ulaska. Što se tiče aktivnog RFID-a, svaki učenik ima ličnu RF oznaku s jedinstvenim ID informacijama. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, RF oznaka se automatski povezuje s Piccolo Plus telematskim uređajima postavljenim u autobusu”, kaže Morgan Minster, marketinška menadžerica u Wireless Linksu.

Iako troškovi čine veliku prepreku, Leslie Kilgore, potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu, ističe da većina škola zadržava svoje autobuse po 15 godina ili više. “Čak i ako škola odluči instalirati tehnologiju za praćenje učenika, neki stariji autobusi možda neće biti kompatibilni s njom, što znači da će samo noviji (na koje otpada manji procent od čitave flote) biti opremljeni ovakvim uređajima”, kaže ona. Svijest i edukacija o tehnologiji također predstavljaju izazov. Iako škole u učionicama usvajaju nove, pametnije tehnologije, uviđanje prednosti i razumijevanje načina rada drugih tehnologija kao što je praćenje učenika ne teče uvijek tako glatko.

Za kompanije poput ReaXiuma, koja ima jedinstveno rješenje za biometrijsko praćenje učenika, edukacija korisnika o efikasnosti njihovog biometrijskog rješenja predstavlja ključnu stvar u njegovoj primjeni. “Prepreke s kojima se suočavamo su manjak znanja o tome kako biometrija funkcioniše, na koji način će poboljšati sigurnost, kao i o troškovima ugradnje ovog sistema. Kako se biometrija razvija u pravcu preventivne sigurnosti, ljudi imaju negativnu tendenciju da misle da je njihov identitet ugrožen te da su njihovi lični podaci pohranjeni u bazi podataka kojoj može svako pristupiti, što nije istina. Pored biometrije, u okviru istog rješenja nudimo i kartična rješenja za praćenje”, objašnjava Zorrilla.

Predstoji još dosta posla
S tehnološke tačke gledišta, Zorrilla kao izazove ističe povezivost i potencijalni prolazak autobusa kroz područja nepokrivena nadzorom. “Međutim, naše rješenje funkcioniše i online i offline. Svi podaci koji se prikupe tokom prekida konekcije ili prilikom prolaska kroz područja nepokrivena nadzorom kao što su podaci o lokaciji autobusa, učenicima koji ulaze u njega i drugi, automatski se sinhronizuju i ispravno bilježe po ponovnom uspostavljanju veze”, dodaje on. Praćenje učenika nesumnjivo ima svoje prednosti, naročito u razvijenom urbanom okruženju, u kojem bi pitanja zaštite i sigurnosti mogla biti bitnija. Međutim, kako stvari sada stoje, škole će, s obzirom na ograničen budžet, teško moći trošiti novac na tehnologije kao što je praćenje učenika budući da velika većina školskih autobusa ne mora čak imati ni sigurnosne pojaseve. Mada, imajući u vidu da sigurnost postaje sve bitnija tema, pojedine obrazovne ustanove će uvidjeti prednosti korištenja takve tehnologije.

Kako praćenje učenika pomaže vozačima i školskom osoblju
Praćenje učenika povećava svijest o tome ko je ko i gdje u prijevozu. Također pomaže roditeljima da se ne brinu, ali i školama da efikasnije upravljaju prijevozom. Wireless Linksovo rješenje pomaže menadžerima školskog prijevoza da bolje komuniciraju sa školama i vozačima, upoznaju se s obrascima vožnje, prate lokaciju školskog autobusa te odmah prime upozorenja ukoliko dođe do odstupanja od regularne rute, objašnjava Morgan Minster. Direktor ReaXiuma ističe da su neki od najvećih problema sa sigurnošću u školskom prijevozu praćenje prisustva u autobusu te šta uraditi u situacijama kada nisu svi učenici na broju. “Iako korištenje nadzornih kamera i softvera za praćenje autobusa donekle rješava problem prikaza njihove aktivnosti, time se ne postiže mnogo u pogledu odgovornosti. A to podrazumijeva sljedeće: ko ulazi u autobus i izlazi iz njega, kada te stalnu komunikaciju vozača autobusa i škole”, kaže Zorrilla.

Rješenja za praćenje učenika mogu pomoći u prevazilaženju problema poput onih kada učenici uđu u pogrešan autobus, ne izađu na pravoj stanici, kao i manjka obavijesti za roditelje kada ovi pitaju školu gdje im se nalazi dijete, a škola ne zna odgovor na to. Zorrilla ističe da pametni školski autobusi sada mogu komunicirati s dispečerima uživo tako što će automatski sinhronizovati svoju lokaciju i listu putnika te prosljeđivati obavijesti koje vozači pošalju. Administratori mogu pratiti autobuse i učenike u njima preko sigurnog web-interfejsa. Roditelji ili staratelji također mogu pratiti autobuse i učenike pomoću mobilne aplikacije. Praćenje učenika može poboljšati i rad vozača školskih autobusa. “Naprimjer, naš uređaj služi i za upravljanje podacima o učenicima, što znači da vozači sada mogu znati koliko će učenika biti na stanici i ko će oni biti. Ovaj uređaj služi i za prosljeđivanje obavijesti, što vozačima omogućava da blagovremeno obavijeste administratore ili porodice o neočekivanom zastoju ili incidentu”, objašnjava Zorrilla.

Osiguravanje školskih autobusa pomoću tehnologije

7 Marta, 2019

Zaštita miliona djece koja se svakodnevno prevoze školskim autobusima na vrhu je liste prioriteta. Nove i naprednije tehnologije pomažu školama da zaštite učenike u autobusima, ali i van njih
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Školski autobusi jedan su od najsigurnijih načina prijevoza. Štaviše, prema američkoj Nacionalnoj upravi za sigurnost u saobraćaju, učenici imaju 70 posto veću šansu da sigurno stignu do škole ako putuju autobusom, a ne automobilom. Uprkos tome, autobuske nesreće poput one iz 2016. godine u Chattanoogi u Tennesseeju, u kojoj je poginulo šestero učenika, ukazuju na potrebu za boljim sigurnosnim mjerama. Kako naglašava Justin Malcolm, direktor upravljanja proizvodima u Safe Fleetu, danas je kombinacija javne svijesti o ovom problemu, obuke učenika i vozača autobusa te instalacije integrisanih sigurnosnih tehnologija od ključne važnosti za savremeno osiguravanje autobusa.

Korištenje kamera i GPS praćenja
Danas postoje različite vrste sigurnosnih rješenja za školske autobuse. Kamere su uobičajena sigurnosna mjera, a u prošlosti su uglavnom bile postavljane unutar autobusa. Međutim, razvoj tehnologije sada školama omogućava da videonadzorom uživo prate dešavanja u autobusima i van njih. Ovo je bitno zato što su učenici najranjiviji tokom ulaska u autobus i izlaska iz njega. Iako je upotreba rampi, ležećih policajaca i STOP znakova smanjila broj smrtnih slučajeva i povreda učenika, ugrađivanje kamera na autobusima pomaže u kažnjavanju vozača koji na nepropisan način prolaze pored njih. “Kamere postavljene pored STOP znakova detektuju kada vozila nepropisno presijecaju traku, a neke države omogućavaju korištenje ovih kamera kako bi se kaznili prestupnici. Stražnje kamere pružaju vozačima još jedan način da provjere ima li pješaka iza školskog autobusa. Osim toga, vozači autobusa imaju tihi alarm i panik-dugme, koje mogu pritisnuti kako bi upozorili na problem ili hitnu situaciju u školskom autobusu”, kaže Gene Ballard, Kajeetov menadžer u oblasti pametnih autobusa.

Leslie Kilgore, potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu (TBB), objašnjava kako korištenje kamere s prikazom od 360 stepeni, kao što je PV360 sistem kamera te kompanije, može omogućiti pogled od 360 stepeni iz ptičije perspektive na eksterijer autobusa. “Za razliku od drugih kamera na tržištu koje sliku šalju na podijeljenom ekranu, PV360 omogućava potpuni pregled oko čitavog autobusa pomoću više slika spojenih kako bi se dobila jedna”, kaže ona. PV360 koristi četiri kamere kako bi se vozačima autobusa u stvarnom vremenu omogućio videoprikaz svega što se dešava oko autobusa, bez potrebe za stalnim prebacivanjem na druge uglove.

GPS praćenje je još jedno popularno rješenje koje se koristi za zaštitu autobusa. Škole na taj način mogu saznati tačnu lokaciju svih autobusa u svom voznom parku. “GPS tehnologija omogućava generisanje izvještaja o brzini na putu, kao što su oni o stvarnoj brzini kretanja autobusa u odnosu na ograničenje brzine na cesti. Prema tome, ako vozač autobusa prekorači brzinu, prijevozni centar može vidjeti ko je prekoračio brzinu, na kojem mjestu i za koliko”, objašnjava Ballard. Prema Morgan Minster, marketinškoj menadžerici u Wireless Linksu, ugrađivanje GPS telematskih uređaja pomaže menadžerima prijevoza u školama u dobijanju bitnih podataka, od lokacije autobusa u stvarnom vremenu, preko ponašanja vozača autobusa tokom vožnje do informacija o održavanju i obavijesti o ulasku vozila u unaprijed određena područja i rute te izlasku iz njih.

Kako je Wi-Fi promijenio situaciju
Osim naprednije tehnologije i GPS telematike, kompanije su razvile i veliki broj rješenja za poboljšanje zaštite u školskom prijevozu. Za to je velikim dijelom zaslužna veća dostupnost Wi-Fi mreža i cjelokupna IoT revolucija. “Tehnologija rezultira sve većim brojem sigurnosnih rješenja u školskim autobusima. Prvo rješenje koje je školske autobuse uvelo u 21. vijek je pristup internetu. Budući da oni postaju dobro umrežena vozila, mora postojati faktor koji svu tu tehnologiju drži na okupu. A taj povezujući faktor je pristup internetu. S Wi-Fi-jem u autobusima škole dobijaju pristup internetu potreban za napredak u umreženom svijetu, istovremeno štedeći novac i proširujući mogućnosti integracije sa svim rješenjima koja podržavaju Wi-Fi”, objašnjava Ballard.

Kilgore spominje da mobilne mreže i Wi-Fi omogućavaju pristup aplikacijama i njihovo funkcionisanje u autobusima. Osim toga, mobilna mreža omogućava usputno nadograđivanje određenih tehnologija, a to menadžerima i tehničarima autobuskih voznih parkova štedi vrijeme i novac te poboljšava sigurnost učenika. Malcolm ističe da uvođenje videoprijenosa uživo, koje omogućava korištenje kamera radi praćenja hitnih situacija u autobusima, otežava visoka cijena tarifnih planova na mobilnim mrežama. “Korištenje mobilnog Wi-Fi-ja pomoći će u smanjenju broja prepreka za uvođenje prijenosa videa uživo tako što će omogućiti raspodjelu troškova tarifnih planova”, kaže on.

Uz to, Wi-Fi s filterima koji učenicima u školskim autobusima omogućava da se fokusiraju na svoju zadaću ili edukativne igre zaokuplja im pažnju i smanjuje šansu da će u autobusu izbiti svađa ili tuča, smatra Ballard. “Neće trošiti vrijeme na društvenim mrežama ili gledajući TV. A učenici s Wi-Fi-jem u školskim autobusima mogu dobiti dodatnih 20 dana učenja”, objašnjava on.

Nove tehnologije za sigurnije autobuse
Na današnjem tržištu brojne su nove i inovativne tehnologije koje se koriste u autobusima radi poboljšanja sigurnosti. “Ne uvodimo inovacije tek reda radi. Umjesto toga, pokušavamo riješiti probleme u industriji i raditi na tome da autobusi budu sigurniji, efikasniji, lakši za održavanje, kao i da smanjimo ukupne troškove korištenja”, kaže Kilgore. Jedna takva tehnologija u razvoju je detekcija pješaka. TBB trenutno razvija vlastito rješenje za detekciju pješaka, koje će se sastojati od LED svjetala na retrovizorima i više radara s frekvencijskim pojasom od 77 GHz, postavljenih s vanjske strane Thomas Bult autobusa. “Ovi radari većeg frekvencijskog pojasa koji se koriste za autonomna vozila i meteorološka ispitivanja u visokoj rezoluciji omogućit će precizniju detekciju i mjerenje pješaka ili objekata na udaljenosti od tri metra s prednje i stražnje strane autobusa, kao i s njihovih strana. Bit će vidljiva čitava zona oko autobusa. Kada dođe do detekcije pješaka, sistem će o tome obavijestiti vozača na tabletu u njegovoj kabini, kao i preko signalnih svjetala na retrovizorima”, objašnjava Kilgore.

Safe Fleet također radi na pametnim tehnologijama za detektovanje pješaka, koje koriste kombinaciju videa, senzora, vještačke inteligencije i dubokog učenja, što će pomoći u analiziranju i smanjivanju broja budućih nesreća. “Safe Fleet trenutno radi na određenom broju tehnologija za zaštitu školskih autobusa koje povećavaju vidljivost oko autobusa te analiziraju opasne faktore u njihovoj neposrednoj blizini i obavještavaju vozače i učenike o njima. Ove tehnologije će kombinovano analizirati koja je vjerovatnoća da će prilazeće vozilo proći pored autobusa na nepropisan način te će upozoriti učenike i vozače da put nije slobodan. One će s ciljem smanjenja broja sudara povećati vidljivost i slati vizuelne i zvučne obavijesti vozačima kada se na semaforu detektuje kretanje u neposrednoj blizini autobusa”, kaže Malcolm. Škole počinju koristiti i upozorenja o prelasku iz trake u traku, kao i obavještenja o potencijalnim sudarima koja vozače upozoravaju prije moguće nesreće.

Izazovi za zaštitu i sigurnost
Jedna od najvećih prepreka s kojima se škole susreću kada žele uvesti novu tehnologiju je budžet. “Školski budžeti su ograničeni, a kada je riječ o dilemi između kupovine više školskih autobusa ili opremanja samo nekoliko njih najnovijom tehnologijom, većina škola će odlučiti da kupi više autobusa”, objašnjava Kilgore. Još jedan izazov je, kako smatra Minster, manjak želje da se stvari promijene. “Iako su škole svjesne njihovih prednosti, one ne žure da donesu budžet neophodan za opremanje školskih autobusa ovim vrstama tehnologija ili misle da im trenutno ne trebaju. To uzrokuje kašnjenje u implementaciji ovih rješenja, što je šteta budući da svi mogu imati koristi od njih”, kaže Minster. S druge strane, Malcolm kao prepreke za brže uvođenje novijih tehnologija vidi probleme s povezivošću, visoku cijenu tarifnih planova i nivo znanja o mrežnoj IT infrastrukturi.

Promjena regulativa radi sigurnijeg školskog prijevoza
Fatalne nesreće u školskom prijevozu potiču američke zakonodavce na federalnom i državnom nivou da ojačaju regulative kojima se uređuje oblast zaštite u školskom prijevozu. Nove uredbe često su rezultat tragičnih nesreća. Naprimjer, smrt dvogodišnje djevojčice u New Jerseyu rezultirala je tzv. Abigailinim zakonom. Njime se propisuje da školski autobusi u toj američkoj saveznoj državi moraju biti opremljeni senzorima za detektovanje objekata s prednje i stražnje strane autobusa. Zatim, nesreća u New Jerseyu iz maja 2018. godine, u kojoj su poginule učenica i učiteljica, stavila je fokus na zaštitu u školskom prijevozu. Kao rezultat toga, državni zakonodavci su donijeli zakon koji propisuje da svi novi školski autobusi imaju pojaseve koji osiguravaju donji i gornji dio tijela – prethodno su školski autobusi morali imati samo pojaseve za donji dio tijela.

Na nivou Sjedinjenih Američkih Država zaštita autobusa uređena je strogim regulativama donesenim u okviru Federalnih standarda o sigurnosti vozila (FMVSS). “Školski autobusi moraju ispuniti 42 FMVSS-ova zahtjeva, više od bilo kojeg drugog vozila na cestama”, objašnjava potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu (TBB) Leslie Kilgore. “Osim federalnih propisa, države imaju vlastite sigurnosne regulative, a Nacionalna uprava za sigurnost u saobraćaju (NHTSA) i Nacionalna komisija za sigurnost u transportu (NTSB) daju dodatne prijedloge za poboljšanje zaštite u školskom prijevozu”, pojašnjava Kilgore. Prema NHTSA-i, samo u jednom danu 2017. godine više od 104 hiljade vozača školskih vozila suočilo se s nepropisnim prolaskom 77.972 vozila pored njihovih autobusa. Nacionalna konferencija državnih legislativa (NCSL) izvijestila je da s ciljem borbe protiv ovog problema trenutno 15 američkih saveznih država dozvoljava lokalnim vlastima ili školama korištenje kamera za snimanje i kažnjavanje vozača koji na neprimjeren način prolaze pored zaustavljenih školskih autobusa.

Pojasevi, senzori, stabilizatori…
Nedavno je NTSB preporučio da svi školski autobusi u Americi budu opremljeni pojasevima za osiguravanje gornjeg i donjeg dijela tijela, kao i elektronskom stabilizacijom. Iako se neke savezne države pridržavaju ovih preporuka, ostale ih još razmatraju. Prema NCSL-u, trenutno samo osam država SAD-a – Arkanzas, Kalifornija, Florida, Luizijana, Nevada, New Jersey, New York i Teksas – imaju zakone koji propisuju da školski autobusi moraju imati pojaseve za putnike. Elektronska stabilizacija, koja asistira vozačima školskih autobusa detektujući kada je autobus nestabilan i ispravlja njegovu putanju prije nego što dođe do prevrtanja ili gubitka kontrole, može pomoći u prevenciji nesreća. Kilgore naglašava da Kanada od svih novih školskih autobusa zahtijeva da budu opremljeni elektronskom stabilizacijom. “S vremenom će sve više ovih sigurnosnih funkcija postajati standardna pojava u školskim autobusima. Danas naši novi Saf-T-Liner C2 školski autobusi imaju elektronsku stabilizaciju i telematiku motora u okviru standardne opreme. Uskoro će se zbog regulativa ili potreba u ovoj industriji ugrađivati i više funkcija. Ali trebat će vremena i dodatnih edukacija da bi školski autobusi u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi dobili sve ove tehnologije”, kaže Kilgore.

Budućnost pametnih školskih autobusa
Safe Fleetova kompanija Seon rješava problem velikih podataka nudeći potpuno integrisano rješenje za školski prijevoz, koje kombinuje video, upravljanje rutama, praćenje i identifikovanje učenika kako bi se administratorima olakšalo dobijanje smislenih podataka pomoću kojih se može poboljšati zaštita učenika. Osim toga, firmini certificirani administratori mogu školama pomoći u projektovanju njihovih bežičnih mreža kako bi se mogle nositi s visokim zahtjevima videoprijenosa.
Uprkos budžetskim ograničenjima, školski autobusi će i dalje postajati ne samo sigurniji nego i pametniji. Uz nove regulative namijenjene boljoj zaštiti učenika, zajedno s boljom povezivošću i tehnološkim napretkom, školski autobusi će neizbježno postati pametniji – ne samo zbog dostupnih tehnologija nego zato što će to biti potrebno za zaštitu učenika.

Ekonomična zaštita privatnih prostorija

12 Februara, 2019

Ne možete imati oči na potiljku. Nemoguće je stalno pratiti svaka privatna vrata u prostoru otvorenom za javnost: u spremištu u trgovini ili apoteci ili u toaletu za osoblje. Zato vam je potreban Code Handle. Ova jednostavna, sigurna i jednostavna kvaka s ugrađenom PIN tastaturom zaključava vrata za vas i to bez postavljanja kablova, skupog sistema kontrole pristupa, glomaznih ključeva i zahtjevnih instalacija.

Code Handle koristi elektronski PIN kod kako bi se osiguralo da samo ovlaštene osobe, poput zaposlenih, mogu otključati određena vrata. Dovoljno je da ukucate četverocifreni broj na tastaturi kvake i vrata se otvaraju. Code Handle svakoj privatnoj prostoriji koja se nalazi u javnom prostoru daje dodatnu dimenziju sigurnosti i praktičnosti.

Vi, naravno, možete nastaviti koristiti brave s ključevima na svim vratima. U tom slučaju morate pratiti te ključeve i pamtiti gdje ste ih svaki put ostavili. Za često korištena vrata praćenje ključeva postaje posao za koji vam treba puno radno vrijeme. Rješenje je jednostavna i pristupačna kvaka nazvana Code Handle. U paketu dobijate glavni uređaj i do devet različitih korisničkih PIN-ova. No, Code Handle ima još jedan as u rukavu. Kvaka se sama zaključava kada zatvorite vrata. Jeste li se zaboravili zaključati vrata? Prestanite brinuti jer Code Handle to nikada neće zaboraviti.

Jednostavna instalacija

Nadogradnja postojećih vrata je jeftina opcija jer je Code Handle jednostavan za ugradnju i nadogradnju. Ova kvaka radi u kombinaciji s vašim postojećim sistemom za zaključavanje. Možete zadržati svoj cilindar ili bravu i zamijeniti samo postojeću kvaku Code Handle sistemom na baterije.

Sve što vam je potrebno su dva šarafa i Code Handle možete postaviti na bilo koja unutrašnja vrata. Nema potrebe za postavljanjem kablova na vrata ili priključivanjem na električnu mrežu kao ni za instaliranjem složenih sistema.

Kada vam Code Handle može biti od koristi?

Šta čuvate u svojim arhivama? Bitnim dokumentima treba dodatni sloj sigurnosti. Jesu li vaši lijekovi i medicinski preparati sigurno zaključani? Zaštitni PIN mehanizam i jedna kvaka su dovoljni da vas zaštite od uljeza i pomognu vam da uskladite poslovanje s odgovarajućim propisima.

Ko nadzire skladište u vašoj prodavnici? Javna područja s visokim prometom ljudi je teško nadzirati ako ne možete priuštiti angažovanje sigurnosnog osoblja. Dakle, ako je vaš toalet samo za kupce, Code Handle će ga i učiniti takvim bez potrebe za ključevima.

Šta je s kancelarijama? Sigurno ne želite da svi na vašem spratu čitaju dokumente koje ostavite na stolu.

Code Handle štiti vaše osjetljive dokumente, privatne sobe, lične stvari i vrijedni inventar od nedozvoljenog pristupa.

Ne možete vidjeti šta je iza vas. Srećom, s Code Handleom nikada ni ne morate gledati iza sebe.

Ateïs Magellan / Magellan Compact: Napredno rješenje za rad u otežanim akustičkim uslovima

5 Februara, 2019

Magellan interkomunikacijski sistem namijenjen je prijenosu glasa u komplikovanim šalterskim okruženjima, u kojima je važna ne samo ušteda prostora pri integrisanju sistema nego je potreban niz naprednih i automatiziranih mogućnosti koje poboljšavaju kvalitet i razumljivost prijenosa

Piše: Dženan Šabanović, menadžer za razvoj poslovanja za Jadransku regiju, ATEÏS Europe
E-mail: dzenan.sabanovic@ateis.ch

Magellan Compact je digitalni šalterski interkomunikacijski sistem koji omogućava jasan i jednostavan prijenos govora na informativnim šalterima, kasama i pultovima na kojima staklo za razdvajanje klijenata od šalterskih službenika ometa njihov međusobni razgovor. Ovaj sistem omogućava istovremenu komunikaciju u oba smjera te je pogodan za upotrebu na mjestima s ograničenim prostorom koja zahtijevaju savršen prijenos glasa i govora čak i u najkompleksnijim akustičkim uslovima. Kombinovanje ovog sistema s indukcijskom petljom omogućava čak i ljudima sa slušnim poteškoćama da bez problema čuju osobe s druge strane stakla.

Prednosti i mogućnosti sistema
Osim što omogućava istovremenu dvosmjernu komunikaciju i jasan prijenos glasa, Magellan Compact ima i funkciju blokiranja jeke i neželjene buke. Ona se zasniva na analizi programa integrisanog u sistem koji koristi odgovarajuće algoritme kako bi prepoznao i eliminisao smetnje iz signala, a to važi za oba kanala odvojeno ili istovremeno, zavisno od okruženja i potreba. Sav prijenos i prilagođavanje zvuka se obavlja potpuno digitalno, pomoću insertiranog procesora za obradu digitalnog signala. To omogućava napredne funkcije poput automatskog variranja i podešavanja glasnoće na zvučnicima u zavisnosti od jačine pozadinske buke, pri čemu procesor za obradu signala mjeri nivo buke u prostoriji preko mikrofona na strani klijenta ili zaposlenika te automatski povećava jačinu glasa na svakom od kanala u cilju održavanja optimalne glasnoće i kako bi obje strane mogle lako razumjeti svog sagovornika.

Pored toga, Magellan Compact pruža odvojeno programiranje glasnoće razgovora na zvučnicima i na strani klijenta i na strani zaposlenika, pri čemu sistem ima ugrađen i limiter zvuka, koji smanjuje jačinu glasa ukoliko neko od učesnika u razgovoru govori preglasno ili preblizu mikrofonu. Kao dodatna opcija postoji i mogućnost povezivanja BME indukcijske petlje s mikrofonom za osoblje kako bi se olakšala komunikacija s ljudima koji imaju slušne poteškoće. Međutim, BME je opcionalan i sistem ga ne mora imati da bi se postavio na šalter.

Jednostavnost korištenja
Kako bi Magellan Compact bio lak za korištenje, podešavanje svih opcija se vrši preko PC softvera instaliranog na laptopu, koji je USB-om povezan s centralnim uređajem. Radnik koji je zadužen za razgovor s klijentima na raspolaganju ima dugme za uključivanje i isključivanje interkomunikacijskog sistema, kao i dugme za brzo povećavanje glasnoće zvuka za 6 decibela, pri čemu na uvid ima i indikatorske lampice, ukoliko prikaz nivoa jačine zvuka nije dovoljan. Također, kao što mu i samo ime govori, riječ je o kompaktnom sistemu koji ne zahtijeva mnogo prostora za integrisanje. Pri tome su njegovi zvučnici i mikrofoni otporni na vandalsko ponašanje, što ih čini pogodnim za upotrebu na vanjskim i sigurnosno osjetljivim lokacijama. Sistem ima širinu frekventnog opsega od 8 KHz i podržava rad na temperaturi od -10 do +40 stepeni te je otporan na vlagu i umjereno prskanje vodom u skladu s IP23 standardom.

Komponente sistema
Magellan Compact se sastoji od kompaktnog stonog mikrofona za osoblje (PMUC) te mikrofona na strani klijenata (MC ili MCU), sa zvučnicima s obje strane stakla (HPU), kao i opcionalnom BME indukcijskom petljom.

PMUC je kompaktni centralni uređaj s integrisanom elektronikom za digitalnu obradu govora, a sadrži zvučnik i pričvršćeni mikrofon u obliku guščijeg vrata te na sebi ima svu dugmad potrebnu za započinjanje razgovora preko Magellan Compact interkomunikacijskog sistema. Osoblje na raspolaganju ima i LED statusni indikator, koji pokazuje je li sistem aktivan, zatim indikator statusa BME indukcijske petlje, kao i indikator koji pokazuje je li aktivirano dodatno pojačavanje zvuka.
MC ili MCU je jednosmjerni mikrofon s elektretskom ćelijom, koji se postavlja na klijentskoj strani šaltera i otporan je na pokušaje oštećivanja.
HPU je zvučnik koji se postavlja na zid ili sto na strani s koje se nalaze klijenti ili kupci. Također je otporan na oštećenja te ima prednju stranu od obojenog čelika.
BME indukcijska petlja (opcionalna komponenta) omogućava da ljudi koji koriste slušna pomagala mogu lako učestvovati u razgovoru preko Magellan interkomunikacijskog sistema. Ova indukcijska petlja u obliku četvrtastog okvira ispunjava zahtjeve EN 60118-4 standarda za osobe sa slušnim poteškoćama.
Magellan softver omogućava praktično i lako podešavanje opcija te potpuno konfigurisanje Magellan interkomunikacijskog sistema na lokaciji gdje je integrisan.

Compact i standard verzije u ponudi
Pored Compact verzije, Ateïs u ponudi ima i standardni Magellan interkomunikacijski sistem koji ima slične karakteristike kao i manja verzija, ali sadrži odvojenu centralu (UC1), za razliku od kombinovane centrale i mikrofona za osoblje u Compact sistemu. Stoga standardna verzija sistema ima odvojen manji stoni mikrofon (MAS) za osoblje s dva dugmeta za kontrolu komunikacije i pratećim indikatorima. Obje varijante sistema također imaju i automatski stand-by način rada te podržavaju ulazni signal maksimalne jačine od -18 dBu, što omogućava garantovanu jasnoću i razumljivost nakon obrade signala. Maksimalna izlazna snaga i u Compact i u standardnoj verziji je 4 W po kanalu, što bi trebalo biti dovoljno i za veoma bučna okruženja.

Ateïsov Magellan digitalni šalterski interkomunikacijski sistem omogućava lako razumljivu i optimalnu komunikaciju na šalterima s obje strane stakla bez obzira na nivo pozadinske buke, čime se istovremeno povećava i nivo sigurnosti osoblja koje radi na šalterima. Ovaj sistem stoga predstavlja napredno i fleksibilno rješenje pogodno za upotrebu u nizu situacija, od efikasne komunikacije na malim šalterima koji su smješteni jedan uz drugi kao što je slučaj u poštama, željezničkim stanicama i bankama, pa do komunikacije na zahtjevnim vanjskim lokacijama, naprimjer na šalterima smještenim uz cestu kao što su oni za kontrolu posjetilaca na kapijama.

Pametniji gradovi uz navođeno parkiranje

5 Februara, 2019

Kako se vlade širom svijeta sve više okreću ideji pametnih gradova, a upravljanje saobraćajem u njima postaje glavni problem, tako i rješenja za pametno navođenje saobraćaja postaju sve bitnija. U ovom članku ćemo se pozabaviti stanjem na ovom tržištu, kao i tehnologijama povezanim s trenutnim trendovima

Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Budući da broj vozila širom svijeta raste, sve je teže upravljati saobraćajem. Srećom, automobilska industrija jedna je od onih koje ubiru najveću korist od tehnoloških inovacija koje omogućavaju različitim uređajima da postanu pametniji i efikasniji. Zahvaljujući rastu industrije vozila, parkiranje je postalo veliki problem. Međutim, industrija pametnih parkinga posljednjih je godina mnogo napredovala. Prema izvještaju MarketsandMarketsa, očekuje se da će vrijednost tržišta pametnih parkirališta za putnička vozila do 2021. dostići cifru od 5,3 milijarde dolara, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od gotovo 18 posto tokom perioda od deset godina. Glavni faktori koji potiču ovaj rast su zabrinutost zbog sve većih saobraćajnih gužvi u urbanim područjima, ograničena dostupnost mjesta za parkiranje te strožije regulative vezane za emisije štetnih plinova. Ono što također pogoduje razvoju ovog tržišta je i činjenica da određeni broj vlada širom svijeta prepoznaje značaj efikasnog upravljanja parkiranjem. Među rješenjima koja čine ekosistem pametnog parkiranja, jedno koje se ističe odnosi se na sisteme za navođeno parkiranje. Jednostavno rečeno, sistem za navođeno parkiranje pomaže ljudima da izbjegnu vremenski zahtjevan i stresan proces potrage za slobodnim mjestima na parkiralištima. Međutim, postoje i dodatne prednosti i mogućnosti za sistem-integratore koji su zainteresovani da ovo rješenje uključe u svoj portfolio.

Prednosti rješenja za navođeno parkiranje
Prema Haraldu Schmittu, direktoru njemačke kompanije MRS-Traffic, tri su glavne prednosti kvalitetnog rješenja za navođeno parkiranje: smanjeno vrijeme pronalaska slobodnog mjesta za parkiranje, smanjenje emisija štetnih plinova zbog efikasnije navigacije te praćenje statusa svih mjesta za parkiranje. Iako je ovo suštinski opis čitavog rješenja, važno je znati kako se postižu navedeni ciljevi. Menadžerica nacionalne prodaje u novozelandskom Smart Parking Technologyju Rebecca Grainger objašnjava na koji način funkcioniše njihovo rješenje.

“Pametno parkiranje ima razne opcije navođenja kako bi vozači mogli pronaći dostupne lokacije za parkiranje, kao i pojedinačna parking-mjesta uz ceste. Naša aplikacija u stvarnom vremenu prikazuje informacije o navođenju i lokaciji svakog parkirališta na kojem su ugrađeni naši senzori. Aplikacija koristi Google mape, što znači da ljudi mogu isplanirati cijeli put do parkinga na jednostavan i efikasan način. Drugi način navođenja koji možemo ponuditi podrazumijeva lokalnu signalizaciju dostupnosti mjesta za parkiranje u stvarnom vremenu i usmjeravanje do dostupnih mjesta. Na višespratnim parkiralištima također imamo senzore iznad parkinga koji mijenjaju boju u zavisnosti od statusa zauzetosti svakog od mjesta za parkiranje”, kaže Grainger. Ona dodaje da svako od ovih rješenja ima značajne prednosti za operatere parkirališta, lokalne zajednice, posjetioce i okruženje, uključujući smanjenje zastoja u saobraćaju na prometnim ulicama, smanjenje zagađenja, eliminisanje potrebe da se zapošljavaju timovi nadzornika parkinga, povećanje sigurnosti na cestama budući da se vozači verbalno usmjeravaju do dostupnog parkinga te bolje slijeđenje propisa za parkiranje.

Ispunjavanje želja i potreba
Ovdje je ključni faktor taj da je prilikom implementiranja ovakvog rješenja lako postati previše fokusiran na ispunjavanje potreba i želja kupaca. Međutim, za ovu industriju bi dugoročno bilo dobro sagledati širu sliku. Prema Pauliusu Vezelisu, šefu poslovnog razvoja u kompaniji Pixevia iz Litvanije, očigledno je da je spomenuto rješenje praktično za vlasnike automobila, ali njegove prednosti sežu i dalje od toga. “Prije svega, pametno navođeno parkiranje ljudima štedi vrijeme potrebno za pronalazak slobodnog mjesta, što zauzvrat smanjuje emisiju ugljik-dioksida, budući da automobili ne moraju kružiti naokolo. Druga prednost pametnog parkiranja je smanjenje saobraćaja u gradu zato što, statistički, oko 40 posto prometa, naročito u gradskom centru, čine automobili koji traže mjesto za parkiranje. Pametni parking pomaže u smanjenju emisija ugljik-dioksida u cijelom gradu, jer se saobraćaj efikasnije odvija, a na cestama se nalazi manje automobila”, kaže on.

Tehnologija iza ovog rješenja
Prema Haraldu, četiri su glavne komponente sistema za pametno navođeno parkiranje. Riječ je o bežičnom magnetnom senzoru, kameri, indukcijskoj petlji i radaru. S druge strane, Vezelis je mišljenja da savremena napredna rješenja koriste samo kamere za nadgledanje parkirališta i njihovih ulaza i izlaza, u kombinaciji s grafičkim procesorima koji obrađuju informacije. “Možete koristiti postojeće starije sigurnosne kamere na parkingu ili nove kamere. Postoji nekoliko opcija za procesiranje videa: možete ugraditi grafičke procesore u svoj server i procesirati podatke lokalno ili slati video s kamere u oblak da se tamo procesira”, kaže Vezelis. Grainger ovo dalje objašnjava dodajući da se tehnološke komponente u sistemima za navođenje u njenoj kompaniji mogu svesti na mrežu senzora, promjenjivu signalizaciju, aplikaciju i mapu. Sve ove komponente sistema programirane su i rade preko firmine platforme koja se nalazi na Google cloudu te su operaterima dostupne na uvid preko softvera.

Grainger objašnjava i da senzori mogu biti smješteni u zemlji, na tlu ili iznad njega, osim brojača automobila i ALPR kamera. IoT gatewayi ugrađeni u svaki uređaj omogućavaju umrežavanje velikog broja uređaja, kao i stvaranje područja otvorene povezivosti. Signalizacijski sistemi u stvarnom vremenu prikazuju informacije o dostupnosti mjesta za parkiranje i kapacitetu parkirališta te usmjeravaju saobraćaj radi njegovog boljeg protoka. Mobilne aplikacije omogućavaju plaćanje i navođenje u stvarnom vremenu. Ova pametna tehnologija za parkiranje također uključuje mapu koja se može ubaciti na web-stranice i koja omogućava posjetiocima da isplaniraju putovanje do određene lokacije ili kompanije. Kao i u slučaju ostalih aktuelnih tehnologija, ne može se poreći uloga koju u sistemima za navođeno parkiranje ima vještačka inteligencija (AI). Startupi kao što je američki Streetline osmislili su rješenja koja za navođeno parkiranje i analitiku u stvarnom vremenu koriste mašinsko učenje.

Glavne karakteristike
Vezelis ističe četiri glavne mogućnosti koje AI i rješenja za navođeno parkiranje s kamerama obično imaju. To su:
• Laka implementacija – nema potrebe da se senzori postavljaju svugdje ili da se grade rampe s namjenskim LPRN kamerama.
• Isplativost – jedna kamera može pokriti 100 parking-mjesta i istovremeno prepoznavati registarske tablice.
• Veća sigurnost – vrhunska rješenja nude sigurnosne obavijesti o neuobičajenom ponašanju na parkiralištima. Naprimjer, o nelegalnom okupljanju po noći, sumnjivom ponašanju pored automobila i nelegalnom parkiranju.
• Veće zadovoljstvo kupaca – AI i sistemi s kamerama ne samo da pomažu u pronalasku slobodnog mjesta za parkiranje nego imaju i opciju za pronalaženje vašeg automobila, budući da sistem ne samo da detektuje zauzeta mjesta nego zna i koji se automobil nalazi na kojem mjestu.

Grainger, pak, dijeli mogućnosti sistema u dvije kategorije. “Prvo, prednosti za korisnika uključuju jasnu i preciznu signalizaciju, koja u stvarnom vremenu prikazuje stanje ispunjenosti parkirališta”, kaže ona. “Ovo omogućava veću efikasnost, naprimjer pri parkiranju na višespratnom parkingu moguće je preskočiti spratove koji su potpuno ispunjeni, a kada (vozači) dođu na sprat na kojem ima slobodnih mjesta, mogu vidjeti koja su to tačno mjesta dostupna tako što će pratiti sistem navođenja iznad parkinga u potrazi za zelenim svjetlom. Još jedna prednost za korisnika je dokazana činjenica da efikasno parkiralište s dobrim osvjetljenjem i funkcionalnim sistemom navođenja obeshrabruje antisocijalno ponašanje.” Druga kategorija se tiče prednosti za operatere, budući da korištenjem podataka sa senzora prikupljenih preko cloud platforme mogu definisati poslovna pravila i isplanirati rad parkinga kako bi povećali njegovu efikasnost.

Izazovi i poteškoće u provedbi
Grainger objašnjava da glavne poteškoće s kojima se njena kompanija suočava, a koje mogu otežati montiranje sistema, nastaju zbog terena na kojem se nalazi parking, lokacije i vremenskih uslova. Ovo može uključivati gradove s izuzetno brdovitim terenom, parkinge na lokacijama kao što su pristaništa na kojima se ne mogu bušiti rupe ili područja na kojima ima obilnih sniježnih padavina. “Međutim, nakon više od 15 godina specijalizacije u razvoju opreme za parkiranje, pametni parking sada na raspolaganju ima izbor različitih senzora, tako da se većina, a možda i svi zahtjevi lokacije mogu ispuniti te se izazovi mogu prevazići”, dodaje ona. Vezelis ističe da je generalno prilično lako montirati i početi koristiti pametni AI parking-sistem zasnovan na kamerama. “Samo povežite postojeće kamere s, recimo, Pixevijinim cloudom i spremni ste za rad. Ponekad poteškoće nastaju ako parkiralište ima neobično okruženje ili oblik. Postavljanje takvog sistema može biti problematičnije na parkiralištima koja imaju vrlo kompleksan oblik s mnogo uglova i malih džepova s jednim ili dva mjesta za parkiranje. Drveće također predstavlja prepreku – ako ima previše drveća na sredini parkirališta, možda će biti potrebne dodatne kamere kako bi se vidjelo šta se nalazi iza njega. Te dodatne kamere inače ne bi bile potrebne”, kaže on.

Kvalitet u prvom planu
Kada je u pitanju ponašanje kupaca, Schmitt ističe da bi tržište trebalo biti svjesno činjenice da jeftini proizvodi neće donijeti dobre rezultate. “Koliko para toliko muzike. To znači da mnogi kupci pokušavaju nabaviti najjeftinije rješenje. Kada ono ne odgovara, kupci misle da pametni sistemi parkiranja ne rade dovoljno dobro. Na ovom tržištu treba kupovati visokokvalitetne proizvode od dobavljača koji također pruža podršku tokom faze planiranja i projektovanja”, kaže Schmitt. Tu je i činjenica da je samo rješenje još u fazi razvoja. Greg Mason, potpredsjednik tehničke prodaje u TIBA Parking Systemsu, kaže da je trenutno glavna stvar koju treba imati u vidu trošak zbog vlasnički zaštićenog softvera. On se trenutno razvija u malim koracima, što ga čini skupim. “Mislim da vertikalni efekt vlasnički zaštićenog softvera smanjuje povrat investicije kod ljudi koji ga kupuju. Dakle, dolazi do negativne povratne reakcije na današnjem tržištu. Imate visoke troškove s malim povratom investicije. A proizvodnja hardvera usljed toga postaje ograničena. Treba nam da dođemo do efikasnije pozicije na kojoj je povrat investicije veći i koja je zasnovana na dijeljenim informacijama i podacima, što će povećati prodaju i potražnju”, kaže Mason.

Šta sistem-integratori trebaju znati
Ako bi sistem-integratori znali s kim se udružiti u ovoj industriji, to bi uveliko doprinijelo učvršćivanju njihovog prisustva na tržištu. Da ne govorimo o tome da će tehničke vještine koje se koriste u sigurnosnoj industriji, naročito one vezane za kamere, biti od koristi i u ovom sektoru. “Prije svega, trebali bi se fokusirati na pronalazak dobrog partnera koji poznaje izazove koji prate takve sisteme i koji ima praktično iskustvo u njihovoj implementaciji. Drugi korak bi bio da što prije započnu pilot-projekte sa svojim klijentima kako bi im pokazali da to nije bauk i da može biti od velike koristi za vlasnike parkirališta. Osim toga, veoma je korisno posjedovati i znanje o različitim vrstama kamera, infracrvenoj svjetlosti, pozicioniranju kamera i prijenosu videa, kao i vještine povezane s navedenim”, objašnjava Vezelis. Ukratko, potencijal rasta ovog sektora ne može se ignorisati, naročito zato što bi se ovakvi sistemi mogli posmatrati kao integralni dio pametnih gradova. Vodi se debata o tome treba li se fokusirati na kamere ili na senzore, ali u savršenom slučaju najbolje bi trebala raditi njihova kombinacija.

Šta je u trendu: kamere ili senzori?
U ovoj fazi bilo bi teško identifikovati specifične trendove koji se šire na tržištima u različitim regionima. Naprimjer, Paulius Vezelis, šef poslovnog razvoja u kompaniji Pixevia iz Litvanije, ističe značaj kamera u odnosu na senzore. “Trenutno je glavni trend korištenje pametnog parking-sistema s kamerama. Nema više senzora na tlu na svakom parking-mjestu”, kaže Vezelis. “Do vjerovatno najveće promjene na tržištu došlo je zbog napretka u oblasti vještačke inteligencije. Napredak na tom polju rezultirao je uveliko poboljšanim mogućnostima neuralnih mreža da razumiju i koriste podatke s jednostavnih sigurnosnih kamera koje se koriste za određene zadatke na pametnim parkinzima kao što su navođenje ili prepoznavanje registarskih tablica. Prije su vam trebale specijalizirane kamere na ulazima da detektujete brojeve na automobilima ili namjenski senzori na svakom mjestu za parkiranje, ali sada se sve to može postići pomoću nekoliko jednostavnih sigurnosnih kamera.”

S druge strane, Harald Schmitt, direktor njemačkog MSR-Traffica, ističe da korištenje optičkih senzora postaje manje popularno u odnosu na senzore na tlu, ne samo zbog veće tačnosti podataka nego i zato što optički senzori nisu u skladu sa sve većom zabrinutošću zbog privatnosti podataka. “Pojedinačna detekcija pomoću magnetnih senzora je najveći trend. Zahvaljujući brojnim godinama iskustva, ova tehnologija je najbolja na ovom tržištu i nudi najveću tačnost podataka. Kamere, naprimjer, mogu biti problematične zbog nove Opće regulative o zaštiti podataka (GDPR). Također, na optičke senzore mogu utjecati osvjetljenje, tama, snijeg itd.”, spominje Schmitt.

Osim ovoga, bitno je naglasiti da je rast popularnosti koncepta sistema za pametno navođeno parkiranje potaknut i rastom broja inicijativa kao što su pametni gradovi. Štaviše, Rebecca Grainger, menadžerica nacionalne prodaje u Smart Parking Technologyju, kaže da su trenutno rastući trendovi u oblasti pametnog parkinga digitalizacija i utjecaj pametnih gradova. To je logično budući da se ljudi sve više navikavaju na umrežene uređaje te žele još veći nivo praktičnosti u svim aspektima svojih života.
“Korisnici postaju mnogo obavješteniji te sve više koriste tehnološke opcije koje njihovu svakodnevicu čine lakšim. Parking je velika komponenta toga; štaviše, do 30 posto svih vozača na gradskim cestama u potrazi je za mjestom za parkiranje. Odgovorili smo na to ne samo tako što smo omogućili da naša aplikacija i navođenje pomažu ljudima da brže pronađu odgovarajući parking nego smo našu tehnologiju dizajnirali tako da bude prilagodljiva i intuitivna. Korištenjem naše cloud centrale, mjesta za parkiranje se mogu podesiti tako da imaju različite parametre i vremenska ograničenja”, kaže ona.

CLIQ tehnologija u novom londonskom muzeju

25 Decembra, 2018

Za izgradnju novog prostora londonskog Muzeja dizajna bili su potrebni vrhunski arhitekti, investicija od 93 miliona eura i decenija rada. Novi prostor zahtijevao je sistem kontrole pristupa prikladan za takav visokoprofilni projekat.

CLIQ tehnologija kontrole pristupa već se dokazala upotrebom u muzejima i sektoru kulturne baštine, tako da je građevinska kompanija odgovorna za izgradnju muzeja odabrala CLIQ kada se od nje zatražilo da preporuči najbolje rješenje.

Kao i brojni drugi objekti u sektoru kulturne baštine, Muzej dizajna je morao imati kontrolu pristupa dizajniranu tako da zaštiti visokovrijednu imovinu i eksponate. Uređaji su morali moći odjednom pokrivati 10 hiljada kvadratnih metara površine, uključujući tri galerije, restoran/kafić i prostor za organizovanje događaja, a sve to uz 100 stalnih zaposlenika i stotine (nekada i hiljade) posjetilaca dnevno. Objekat ima vrata različitih veličina te mora ispunjavati britanske regulative za sigurnost i izgradnju.

Kontrola pristupa za 56 vrata

CLIQ Protec2 elektromehaničke brave sada kontrolišu pristup na 56 vrata, što ih čini dijelom sigurnosnog ekosistema koji također uključuje i mehaničke brave.

CLIQ sistem kontrole pristupa je praktičan za korištenje i zasnovan je na mehaničkim cilindrima visokog nivoa sigurnosti u kombinaciji s enkriptiranim elektronskim zaključavanjem i identifikacijom. Zaposlenici nose jedan baterijski napajan CLIQ ključ, na kojem se nalaze samo odgovarajuće, unaprijed autorizovane dozvole za pristup.

“Smatrali smo da nam tradicionalni sistem s cilindarskim zaključavanjem ne bi odgovarao zato što bismo, u slučaju gubljenja ključeva, morali zamijeniti brave”, objašnjava Brian Reeves, glavni menadžer infrastrukture u Muzeju dizajna. “Uz korištenje CLIQ-a, izgubljeni ključ možemo naprosto zamijeniti ili mu otkazati pristup.” Prema tome, CLIQ tehnologija Muzeju dizajna štedi ne samo vrijeme nego i novac.

Menadžeri sigurnosti korištenjem intuitivnog CLIQ softvera mogu za svakog zaposlenika omogućiti pristup samo onim područjima koja odgovaraju njihovim zaduženjima. Mogu bilo kada promijeniti ili otkazati pristupne dozvole radnika, u slučaju da on prestane raditi ili ukoliko dobije novu poziciju. Izvođači radova dobijaju privremene programabilne ključeve, što štedi vrijeme koje se prije trošilo na njihovu pratnju unutar objekta. CLIQ također omogućava integraciju s cloud rješenjima drugih kompanija – a sve u cilju kontrole preko jedinstvenog centralnog upravljačkog interfejsa.

“Sistem nam također omogućava da provjeravamo pristup, što nam daje detaljniju kontrolu nad objektom”, dodaje Reeves. “Bilo koja kompanija koja ima kompleksnu strukturu s različitim zahtjevima pristupa ili velikim protokom osoblja zasigurno će imati koristi od korištenja CLIQ sistema.”

O CLIQ-u: CLIQ je sistem sigurnog zaključavanja s naprednim mikroelektričnim komponentama, programabilnim ključevima i cilindrima. Sistem omogućava razne kombinacije mehaničkih i elektronskih sistema kako bi se mogao prilagoditi različitim i fleksibilnim potrebama pristupa i sigurnosti. Globalno dostupan, ovaj sistem predstavlja fleksibilno rješenje za upravljanje pristupom i ključevima pogodno za sve situacije i lokacije.

O Muzeju dizajna: londonski Muzej dizajna je uz pozitivne reakcije medija 2016. godine otvoren na novoj lokaciji u Kensingtonu. Za više informacija o muzeju posjetite https://designmuseum.com

O kompaniji ASSA ABLOY

ASSA ABLOY je globalni lider u oblasti rješenja za zaključavanje, posvećen ispunjavanju potreba krajnjih korisnika u pogledu sigurnosti, zaštite i praktičnosti. Kompanija je od osnivanja 1994. godine iz regionalne firme izrasla u međunarodnu grupaciju sa oko 44 hiljade zaposlenika, operacijama u više od 70 zemalja i zaradom od prodaje od oko 5,5 milijardi eura. Grupacija u brzorastućem tržišnom segmentu elektromehaničke sigurnosti ima vodeću poziciju u oblastima kao što su kontrola pristupa, tehnologija za identifikaciju, automatizirani ulazi i hotelska sigurnost.

Honeywell: Zaštita od požara na Karwendel planinama

25 Decembra, 2018

Profesionalna zaštita od požara na žičarama oduvijek je bila od velike važnosti i predmet je strogih regulacija, kao što je slučaj u Karwendalbahnu u njemačkom Mittenwaldu. Operater je angažovao lokalnu kompaniju radi postavljanja odgovarajućih komponenti za zaštitu od požara

Piše: Joachim Meisehen, Odjel za odnose s javnošću, Novar GmbH

E-mail: Joachim.meisehen@honeywell.com

Karwendel planine najveći su prirodni rezervat u Istočnima Alpama, a otprilike 80 posto ih se nalazi na tirolskoj strani. Distributer mesa i mesnih prerađevina iz Minhena Hans Hoffman osnovao je 1954. kompaniju Karwendelbahn za lokalno odmaralište i žičaru. Međutim, zbog građevinskih komplikacija i probijanja budžeta izgradnja je obustavljena 1958. i činilo se da će projekat propasti. Na kraju su banke, nekoliko građevinskih firmi i Općina Mittenwald kroz osnivanje Karwendelbahn AG-a preuzeli na sebe ukupne troškove u iznosu od 5,2 miliona njemačkih maraka, pa su radovi dovršeni, a prva gondola krenula je uz planinu 7. juna 1967. godine.

Korištenje tokom čitave godine

Žičara je jedna od najvećih turističkih atrakcija u Karwendel planinama, a svaka od dvije gondole na sajlama u dvije trake može prenositi do 25 putnika. Žičara se brzinom od 10 m/s uspinje od stanice u dolini, koja se nalazi na 933 metra nadmorske visine, do planinske stanice na 2.244 m pod maksimalnim nagibom od 92 posto. Dva nezavisna električna motora, koja se mogu pojedinačno ili zajedno pričvrstiti na vučni mehanizam, tokom najveće gužve mogu prenijeti do 350 putnika na sat, uz 7–10 minuta po jednoj ruti. Putnici mogu uživati u pogledu na dolinu Isar i historijski grad Mittenwald poznat po proizvodnji violina, kao i na vrhove Zugspitza. Karwendelbahn se morao pridržavati standarda i ograničenja za zaštitu od požara u žičarama koje je uspostavila agencija za tehnički nadzor Vlade Gornje Bavarske. Zato je odlučio da zaštiti obje stanice tako što je u svaku postavio centrale za protivpožarne alarme, umrežene preko IP radioveze, tako da se u hitnim situacijama može donijeti odgovarajuća odluka o prijevozu žičarom.

Umrežavanje preko usmjerene radioveze

Tehnički aspekti zaštite od požara u ovoj žičari zasnovani su na kvalitetnim proizvodima cijenjenog brenda ESSER. FlexES kontrola s odgovarajućim dodacima u svakoj od stanica garant je neophodne sigurnosti. Naročito veliki izazov za alarme u okviru ovog projekta bilo je ekstremno variranje temperatura, tako da je u stanicu u dolini montiran TITANUS PRO SENS sistem za aspiracijsku detekciju dima kako bi mogao pratiti stanje u transformatorskoj prostoriji, koja omogućuje rad električne centrale. U planinskoj stanici i povezanom restoranu, koji može primiti 200 gostiju, postavljeni su različiti protivpožarni alarmi iz IQ8Quad serije, kao i ručne pozivne tačke i centrale za signalizaciju. Nadziru se i nezavisni sistemi za snabdijevanje vodom i energijom, koji omogućavaju autonomiju objekata. Bergwelt Karwendel, najviši prirodni informativni centar u Njemačkoj, smješten je odmah pored planinske stanice, što je pokazatelj posvećenosti Karwendelbahnovog tima očuvanju prirode. Građevina u obliku teleskopa, obložena panelima od ariša, izdiže se sedam metara iznad tla te je 2009. godine osvojila nagradu za prirodnu održivost Alpske konvencije.

Lech Alarm, koji je certificiran u skladu s DIN EN ISO 9001 i DIN 14675 standardima, angažovan je na planiranju, projektovanju te montiranju i puštanju u rad sistema za zaštitu od požara. Priprema kompletne dokumentacije, uključujući i mape ruta za vatrogasce i planove djelovanja, zajedno s odobrenjem stručnjaka iz VdS-a i vatrogasne ustanove, zaokružuju sveobuhvatnu uslugu kompanije. Održavanje sistema protivpožarnog alarma, 24-satna dostupnost za hitne slučajeve i saradnja s alarmnim i servisnim centrom usklađenim s VdS-ovim standardima klijentu pruža kontinuiranu sigurnost.

Mreža od ključne važnosti za žičaru

Pri projektovanju i instalaciji sistema preferirani su proizvodi dugogodišnje partnerske firme Novar GmbH, koja je više od 40 godina specijalizirana u zaštiti od požara pomoću ESSER-ovih proizvoda. Max Altstätter, direktor i vlasnik Lech Alarma, firme koja je radila i sisteme za zaštitu od požara na olimpijskoj stazi za skijaške skokove u Garmisch-Partenkirchenu, ističe specifičnost Karwendel projekta: “Kontrolni centri za protivpožarne alarme u stanicama na planini i u dolini umreženi su preko IP radioveze pomoću TCP/IP-a, koji se nikada prije nije koristio u ovom obliku u okviru tehnologije protivpožarnih alarma.” Postojećoj LANCOM usmjerenoj radiovezi koja povezuje obje stanice moglo se pristupiti preko RS232 LAN konvertera, koji je postavio Marshall Electronics iz Garmisch-Partenkirchena.

Ova mreža od ključne je važnosti za operatere Karwendel žičare. U slučaju da ipak izbije požar, bitno je znati gdje je tačno u objektu detektovan dim. Ukoliko se to desilo kod stuba za sajlu, osoblje za hitne slučajeve i njihova oprema ni u kom slučaju neće moći biti preneseni žičarom, budući da sajla može izdržati vatru samo sat vremena prije nego što se prekine. Činjenica da žičara prelazi preko autoputa i pruge na 110 KV, kao i preko 220 KV elektrovoda, predstavlja dodatnu opasnost ukoliko prekinuta sajla dođe u kontakt s objektima pod naponom. Ukoliko bi to bio slučaj, elektrovodi bi se morali blagovremeno isključiti.

Zaključak

Činjenica da u Karwendelbahnu nikada nije došlo do nesreće dodatno je istaknuta najnovijim sistemom zaštite od požara. Nakon montiranja na planinsku stanicu FACP je postao najviša FlexES kontrola u Njemačkoj. Regionalni prodajni direktor za Novar i kontakt za regionalne ESSER-ove klijente zadovoljan je izvrsnom koordinacijom pri provođenju projekta: “Primjer Karwendelbahna jasno pokazuje da su, uz inovativne proizvode, dobra saradnja između kompanija i kvalitet usluge od ključne važnosti. Ohrabrujuće je kada visokokvalitetne proizvode inovativne kompanije prati glatka implementacija kompleksnih tehnologija”, zaključuje Max Altstätter.

Prethodni
1
…
32
33
34
35
36
…
39
Sljedeći