Vertikalna tržišta

Zašto je kruzere i trajekte potrebno učiniti sigurnijim?

10 Jula, 2019

Kruzeri i trajekti se konstantno suočavaju sa sigurnosnim problemima, poput vandalizma, kriminalnih aktivnosti protiv posade i putnika te napada pirata. Zbog toga je zaštita putnika i članova posade postala prioritet za operatere trajekata i kruzera
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Trajekti i kruzeri postaju sve važniji vidovi transporta. Zbog njihove rastuće važnosti, zaštita i sigurnost putnika na brodu postali su prioritet. Prema godišnjem izvještaju Cruise Industry Newsa, globalna flota za krstarenje okeanima će do 2027. godine uključivati 472 broda. Uz 106 naručenih brodova za isporuku u narednih deset godina te očekivana povlačenja pojedinih plovila iz upotrebe, broj brodova će biti veći za 86, odnosno 22%. Ako uračunamo veće brodove, predviđa se da će godišnji kapacitet putnika u tom sektoru porasti za 48 posto, odnosno skočiti s procijenjenih 26,7 miliona putnika u 2018. na 39,6 miliona do 2027. godine.

Veliki rast tržišta
„Na osnovu trenutne cijene karata i potrošnje na brodu, ostvareni bruto prihodi će skočiti s procijenjenih 40 milijardi dolara u 2018. godini na 59 milijardi u 2027. Također, pretpostavlja se da bi to moglo generisati profit oko devet milijardi dolara ili više, samo na temelju marži koje su u 2017. ostvarile tri najveće kompanije“, navodi se u izvještaju. S obzirom na važnost prijevoza kruzerima i trajektima, operateri moraju zaštititi putnike i posadu od raznih prijetnji. One se kreću u rasponu od opće sigurnosti do zaštite putnika. „Vandalizam, zločini usljed propusta, krađa, nestanak namirnica i drugi incidenti su najčešći problemi. Pošto kruzeri prevoze veliki broj potencijalno bogatih putnika, oni su primarne mete za pojavu ove vrste problema. I vanjske prijetnje mogu biti problem. Tu, naprimjer, spadaju zaštita od terorizma ili krijumčarenja preko različitih luka, posebno kada se tokom plovidbe posjećuje više zemalja“, kaže Jeff Whitney, potpredsjednik sektora marketinga u kompaniji Arecont Vision Costar.

Prema Robertu Wattsu, zamjeniku direktora globalnih rješenja za prepoznavanje lica u kompaniji Digital Barriers, prijetnje kruzerima i trajektima uključuju:
Napadi pirata – do novembra 2018. na globalnom nivou su zabilježena 174 prijavljena slučaja piratstva. Broj je naglo opao u odnosu na rekordnih 445 incidenata u 2010. godini, ali je i dalje izvor zabrinutosti.
Slijepi putnici – u decembru 2018. četiri slijepa putnika naoružana željeznim šipkama prijetila su posadi teretnog broda Grande Tema u ušću Temze.
Krijumčarenje ljudi – u maju 2016. Ministarstvo unutrašnjih poslova Velike Britanije objavilo je da je 7.000 ilegalnih imigranata prokrijumčareno u Veliku Britaniju preko trajekata, dok je stotinu britanskih građana pritvoreno u Francuskoj zbog pokušaja krijumčarenja ljudi u Veliku Britaniju putem trajekata.
Teroristički napadi – do sada najteži teroristički napad na putnički brod je slučaj potonuća broda Superferry 14 na Filipinima iz 2004. godine. On je za posljedicu imao 110 smrtnih slučajeva.
Krijumčarenje – u decembru 2018. jedan bračni par stariji od 70 godina uhapšen je na brodu zbog transporta 10 kilograma kokaina.

Osim opće sigurnosti, postoje i bitna pitanja zaštite koja treba razmotriti. „Dvije prijetnje koje su vjerovatno jedinstvene za plovila su putnici, posebno djeca, koja se znaju izgubiti. Tu je, jasno, i mogućnost da neko padne u more dok je brod u pokretu. Ove prijetnje su, naravno, povezane, jer ako je neko prijavljen kao nestala osoba, postoji mogućnost da je pao u more“, kaže Jumbi Edulbehram, regionalni direktor za Ameriku u kompaniji Oncam. Da bi se spriječile ovakve vrste incidenata, operaterima se može pružiti podrška u vidu sigurnosne opreme i rješenja u rasponu od sistema videonadzora do komunikacijskih uređaja.

Zone koje se moraju pokriti
Pokrivenost kamerama mora se osigurati za zajedničke i sigurnosno osjetljive zone. „Zakon o sigurnosti i zaštiti tokom krstarenja iz 2010. godine navodi da videonadzor na plovilu mora pokrivati sve dijelove broda kojima putnici ili članovi posade imaju zajednički pristup. To se može pokazati korisnim kod različitih incidenata kao što su vandalizam, prijavljivanje nestalih osoba i općih poslovnih aktivnosti te simulirani padovi radi traženja odštete. Ove zone uključuju prolaze za ukrcaj putnika, javne prostorije, ulazne tačke za područja zabranjena za putnike poput prostorija za posadu i brodskih postrojenja, kao i zajedničke dijelove palube kao što su bazen ili šetalište“, kaže Edulbehram. „Sve zone namijenjene ukrcavanju posade, dobavljača i putnika treba pratiti, kao i sigurnosno osjetljive zone namijenene isključivo posadi. Tu spadaju komandni most, prostorije za komunikacije, sigurnosni kontrolni centar, centar za kontrolu požara, inžinjerski i mehanički prostori, evakuacijske stanice i vanjske strukture. Ti prostori trebaju biti pod nadzorom kamera koje su vidljive radi faktora odvraćanja. Javne površine kojima putnici imaju pristup također se moraju pratiti i pokriti niskoprofilnim ili drugim manje vidljivim kamerama radi udobnosti putnika. Kao i kod zgrada ili hotela, privatne kabine i toaleti ne trebaju biti pokriveni kamerama, ali bi pristupni putevi do njih trebali biti“, kaže Whitney.

Preporučeni tipovi kamera
S obzirom na jedinstvenu strukturu i dizajn kruzera ili trajekata, idealan izbor su kamere koje pokrivaju širok prostor i nude panoramski prikaz. „Kruzeri i trajekti su projektovani da budu nakrcani putnicima i robom koju će oni konzumirati ili kupovati tokom putovanja. Zbog toga je prostor na brodu veoma ograničen za korištenje u druge svrhe, uključujući i prostore za postavljanje kamera i kablova ili nosača kablova za potrebno ožičenje. U uskim prostorima, kao što su prolazi, vanjske palube ili hodnici, megapikselne kamere s dva senzora su dobar izbor. One mogu pokriti oba pravca kretanja jednom kamerom, kablom, IP adresom i VMS licencom. Za velike otvorene površine panoramska kamera s više senzora može pokriti jednako veliku površinu kao PTZ ili skup kamera s jednim senzorom, uz samo jedan kabel, IP adresu i VMS licencu“, kaže Whitney.

„Kruzeri i trajekti trebali bi ugraditi panoramske kamere s uglom prikaza od 180 i 360 stepeni kako bi se osigurala potpuna pokrivenost plovila. Isto važi i za strateški postavljene specijalne kamere (npr. infracrvene ili termalne) na određenim lokacijama kao što su vanjske ograde na palubi. Kamere s vidnim poljem od 180 stepeni idealne su za postavljanje na zidove, poput onih u dugim hodnicima, čime se sigurnosnom osoblju omogućava neometan prikaz lica putnika. Kamere s vidnim poljem od 360 stepeni nude široku pokrivenost prostranih površina kao što su palube i sportski tereni, što unapređuje kvalitet uvida u situaciju na terenu i omogućuje praćenje stanja sigurnosti u realnom vremenu“, kaže Edulbehram. Ipak, kako kruzeri i trajekti plove otvorenim morem, treba razmotriti i određene okolnosti povezane s tim. Zbog mogućnosti pojave vode, vlage i vlažnosti kamere na brodu trebaju posjedovati IP66 certifikat.

Uloga videoanalitike na kruzerima i trajektima
Videoanalitika na kruzerima se sve više koristi kako bi se podigao kvalitet uvida u situaciju na brodu. Videonadzor u tome igra ključnu ulogu jer se snimljeni materijali mogu koristiti za sprečavanje incidenata ili brže vođenje istrage nakon njih. Važno je uzeti u obzir i način prijenosa podataka i njihove pohrane. Nadzor se obično vrši u kontrolnom centru na brodu, pri čemu prijenos signala od kamera do centra igra ključnu ulogu. „Većina videonadzornih kamera na brodovima temelji se na IP tehnologiji, što uključuje slanje videosignala preko Ethernet kablova. Bežični sistemi mogu biti problematični i nepouzdani na brodu, posebno zbog blizine drugih elektronskih i električnih sistema, uskih brodskih prostora i metalnog brodskog trupa i infrastrukture“, kaže Whitney. U slučaju da se signal mora proslijediti do kontrolnog centra na kopnu, za to se može koristiti nekoliko tehnologija, uključujući satelitske komunikacije. „Kada se brodovi nađu unutar zone pokrivenosti stanicama za mobilnu telefoniju, oni mogu komunicirati niskopropusnim kanalima ili čak prebaciti videozapis koji se pohranjuje. Internetska veza tokom plovidbe skupo se plaća. Isto važi i za satelitsku komunikaciju kada ste izvan dometa. Iskoristivost dostupne propusnosti možemo optimizirati tako što ćemo reproducirati samo ono što je bitno, uz vrlo nisku propusnost i primjenu scenarija zasnovanog na pravilima. EdgeVis, naše rješenje za streaming sadržaja uživo, dokazano radi i uz niže propusne kapacitete nego bilo koja druga tehnologija za streaming preko satelita“, kaže Watts. Većina videozapisa koje naprave kamere pohranjuje se lokalno. Međutim, pojavljuju se i novi hibridni sistemi, koji kombinuju lokalnu pohranu i onu u oblaku. Ovo je mnogo jeftinije od stalnog slanja svih videozapisa do kopna. Sve se može obaviti u intervalima manjeg opterećenja ili kada su dostupni jeftiniji načini komunikacije, npr. kada se nalazite u luci ili blizu nje.

Važnost analitike
Osim hardvera, važan je i softver, posebno analitika. Ona može pratiti različite incidente kako bi operateri zadržali uvid u situaciju na terenu. „Kombinacija streaminga uživo i analitike je ključna“, kaže Watts. „Ona omogućava korisnicima da se fokusiraju na detalje u samom materijalu koji se snima i reproducira uživo. Time se omogućava fokusiranje na ono što je važno i smanjuje broj ljudi i vremena za pregled višesatnih materijala.“

Za kruzere i trajekte jedan od najvećih problema je pad putnika s palube u vodu. Analitika u kombinaciji s videonadzorom može pomoći u otkrivanju ovih incidenata. Na blogu PureTech Systemsa objavljeno je da je američka vlada 2010. donijela Zakon o sigurnosti na kruzerima, koji predviđa korištenje automatskih sistema za detekciju i praćenje slučajeva pada osoba u more. „Zbog ovih propisa mnoge kompanije sada razvijaju sisteme koji mogu detektirati pad osobe u more i aktivirati alarm“, navodi se na blogu. „PureTech Systems je patentirao algoritam i ponudio odgovarajući sistem za praćenje i aktiviranje alarma u slučaju pada osobe u more. To se odvija uz široki podržani spektar vremenskih uvjeta i stanja na moru. Sistem šalje videopodatke algoritmu koji je dizajnirao PureTech Systems. Algoritam može analizirati, izračunati i locirati mjesto pada osobe u more, bez obzira na visinu s koje je došlo do pada. Videoanalitika je više od sigurnosnog alata jer može biti od koristi i za prodaju na brodu pružajući podatke o broju kupaca, analizi pravca kretanja i kontroli mase“, kaže on.

Komunikacijski sistemi
U slučaju nužde neophodno je osigurati normalnu komunikaciju posade i putnika na kruzeru ili trajektu. Osim videonadzora, i komunikacijski sistemi na kruzerima i trajektima su ključna komponenta ukupne sigurnosti broda. Thomas Aas, direktor marketinga za pomorski sektor u kompaniji Zenitel, kaže da najtraženiji komunikacijski sistemi koji se isporučuju za kruzere i trajekte uključuju dvosmjerne komunikacijske te razglasne sisteme, alarme opće namjene i radiokomunikaciju za sigurnost i zaštitu od požara. On dodaje da bi navedeni sistemi trebali biti usklađeni s Međunarodnom konvencijom o zaštiti ljudskih života na moru (SOLAS), koja definiše minimalne sigurnosne standarde konstrukcije, opreme i načina korištenja trgovačkih brodova. „Dvosmjerni komunikacijski sistemi trebaju pratiti operativne zahtjeve navedene u SOLAS-u jednako kao i razglasni i alarmni sistemi opće namjene. Mogućnost slanja poruka u vanrednim situacijama osigurava ključnu komunikaciju između vitalnih lokacija kao što su kormilarnica, kontrolna soba za upravljanje pogonom, kontrola upravljačkog mehanizma, sistem praćenja rada propelera i stanica za vanredne situacije“, kaže Aas. Imajući u vidu važnu ulogu komunikacije na kruzerima i trajektima, kod odabira rješenja treba uzeti u obzir i određene faktore. Poznati brendovi i pouzdani proizvodi od ključne su važnosti. Rezervni dijelovi i servisi moraju biti dostupni širom svijeta.

Integracija sistema
S obzirom na činjenicu da se većina sigurnosnih sistema na kruzerima i trajektima temelji na IP tehnologiji, integracija između njih danas je realna opcija i ona nosi mnoge prednosti. „Jednostavna integracija između sistema je ključna. Naši Vingtor Stentofon i Phontech sistemi se jednostavno integrišu s drugim sigurnosnim uređajima i sistemima kao što su oni za videonadzor, UHF, digitalne telekomunikacije s bežičnim funkcijama i prijenos glasa putem Wi-Fi-ja“, kaže Aas. „Brojni su načini na koje se video može integrisati s drugim sistemima, kao što su alarmi za detekciju upada i sistemi kontrole pristupa na lokacijama na kojima je ograničen pristup za putnike, odnosno koje su namijenjene samo posadi. Tu spadaju prostorije s mašinama, kuhinje i druge prostorije za osoblje. Ovo je standardna praksa, kako za preduzeća na kopnu tako i za kruzere“, kaže Edulbehram.

Organizacija sistema sigurnosti
Ono što sisteme na kruzerima i trajektima razlikuje od ostalih je činjenica da se njima upravlja uz potpuno drugačiji set pratećih standarda. Watts nudi sljedeće savjete o tome kako organizovati odgovarajući sistem sigurnosti. Kada je brod u luci, menadžment treba razmotriti kako se plovilu može pristupiti na kontrolisan način. Jesu li ljudi na brodu ovlašteni za pristup plovilu? Ovim procesom može se upravljati pomoću tehnologije prepoznavanja lica na ulaznim i izlaznim tačkama. Sterilnim zonama na brodu kao što su utovarni prostori, parkirališta za automobile, inžinjerske prostorije i objekti za posadu može se upravljati putem sistema za slanje upozorenja prilikom detekcije kretanja. Termalne kamere mogu se koristiti za detekciju tjelesne topline osoba u teretnim vozilima ili u prtljažniku automobila. Dimenzije brodova ne smiju se zanemariti i zato je potrebno razmotriti razmještanje sigurnosnog osoblja opremljenog nosivom videotehnologijom za rad u realnom vremenu. To se posebno odnosi na situacije kada osoblje patrolira udaljenim dijelovima broda ili dođe u sukob s putnikom, kao i kada treba brzo prijaviti incident i slati podatke o onome što se uživo prati do kontrolne sobe. Tako se dolazi do informacija o lokaciji osoblja na brodu, što olakšava blagovremeno slanje pomoći. Ispod nivoa vode postoji sigurnosni rizik od pričvršćivanja mina ili ubacivanja podmorskih uređaja ili ronilaca u brod.

Bosch konferencijski sistemi u Parlamentu Finske

10 Juna, 2019

Prednosti IP-a privukle su rane usvajače te tehnologije i inovatore na tržištu konferencijske opreme, uključujući i finski Caverion. S uredima u 11 zemalja i više od 16.000 zaposlenika, taj građevinski gigant je predvodnik u naprednom dizajnu u prestižnim evropskim projektima, što se može vidjeti u finskom Parlamentu
Izvor: Caverion
E-mail: redakcija@asadria.com

Zgrada Parlamenta Finske pravi je izvor ponosa za odjel audiosistema u kompaniji Caverion. Nakon instaliranja vlastitih rješenja u zgradi Parlamenta, Caverionov odjel za audiorješenja fokusirao se i na sale za sastanke, koje predstavljaju stub finskog zakonodavstva. Za Juhanu Karija, projektnog menadžera u Caverionu, i Jarmoa Erlinga, IT projektanta u Parlamentu, potreba za novim konferencijskim sistemima koji se mogu nositi s budućim izazovima predstavljala je priliku za uvođenje IP tehnologije u objekat, ali i veliku odgovornost glede funkcionisanja sistema. “Bio sam vođa čitavog AV projekta i moram reći da sam se nosio s velikim pritiskom da sistem bude lagan za korištenje i potpuno pouzdan. Kada birate sistem koji služi čitavoj zemlji, on mora biti savršen”, kaže Erling. Kako bi to i ostvarili, Kari i Erling su sarađivali na uvođenju IP-a u sale za sastanke. Odabran je Boschev DICENTIS konferencijski sistem. “IP postaje sve bitniji u ozvučenju. Gotovo 100 posto novih projekata na kojima radimo zasnovano je na IP-u”, potvrđuje Kari.

Spremni za izazove
Prednosti su očigledne. IP omogućava nekompresovani digitalni zvuk najvećeg mogućeg kvaliteta, bez latencije, dok se istovremeno globalno prihvaćenim enkripcijskim tehnologijama održava sigurnost i zaštita privatnosti. DICENTIS IP rješenje spremno je za buduće izazove zahvaljujući tome što OMNEO koristi standardni Ethernet, a podržava i softverske nadogradnje. Možda je i najbitnije to što korištenje postojeće IT infrastrukture čini IP izuzetno isplativim. Audio, video i podaci sa sastanaka mogu se prenositi postojećim Ethernet kablom, uz vrlo malo obuke potrebne za montiranje sistema. “Budući da je naš audiosistem postao dio IP mreže, vrlo ga je lako kontrolisati i nadgledati. Prostorije u zgradi Parlamenta mogu se lako povezati preko IP mreže”, kaže Erling. Do sada su tri velike sale za sastanke opremljene Boschevim DICENTIS rješenjima, a ukupno 75 DICENTIS komunikacijskih uređaja s ekranima osjetljivim na dodir stoji na raspolaganju članovima Parlamenta koji se sastaju u velikom prostoru urađenom u baroknom stilu. Obližnja manja prostorija ima 25 DICENTIS uređaja, uz dodatak videoprijenosa pomoću tri HD kamere, dok treća prostorija koristi 63 DICENTIS bežičnih komunikacijskih uređaja s ekranom osjetljivim na dodir.

Zadovoljstvo postignutim
Čak i za utjecajnu kompaniju poput Caveriona, rad u Parlamentu njene zemlje pokazao se kao uzbudljivo iskustvo. “Sjajan je osjećaj učestvovati u tako bitnom projektu”, kaže Kari, sjedeći u velikoj sali za sastanke, u kojoj je lično programirao svaki od 75 komunikacijskih uređaja. “Privilegija je raditi u ovoj zgradi i sarađivati s tako impresivnim ljudima”, dodaje on. Erling je oduševljen i IP rješenjem. “DICENTIS sistem je veoma dobar, vrlo sam zadovoljan njime. On je sve ono što sam želio. Olakšava mi život.” Na pitanje da li i dalje osjeća pritisak, Erling kaže: “Niko se ne žali zato što sve radi dobro. To što nema vijesti je, zapravo, dobra vijest!”

Najnovije nadzorne tehnologije čine luke sigurnijim

10 Juna, 2019

S dvije velike mete, ljudima i imovinom, brodske luke su vjerovatni predmet napada. Videonadzor ima bitnu ulogu u očuvanju njihove sigurnosti, a nove i poboljšane tehnologije mu pomažu u tome. Ali, odabir odgovarajućeg ponuđača može biti podjednako bitan kao i izbor prave opreme
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Luke su mjesta kroz koja ljudi i robe ulaze u zemlje širom svijeta, što ih čini ranjivim na sve veći broj prijetnji. Zahtjevi za videonadzornim rješenjima u lukama s vremenom su se mijenjali. Ona ne samo da pružaju sigurnost i omogućavaju nadzor nego su i u funkciji zaštite radnika i operacija. “Prilikom ulazaka i izlazaka s kruzera često dolazi do kretanja velikih grupa ljudi, što stvara kritičnu komponentu u vidu neophodne zaštite tih prostora. Kada su u pitanju brodovi koji prenose dobra i materijale, postoji mogućnost da će se u njihovom inventaru nalaziti nešto sumnjivo što predstavlja potencijalnu prijetnju i zahtijeva odgovarajuće provjere i pretrese”, kaže Jumbi Edulbehram, Oncamov predsjednik za područje Amerike. Videonadzor je vrijedno rješenje za zaštitu po tim aspektima, a službenicima omogućava da u stvarnom vremenu prate dešavanja i brzo identifikuju rizike ili ranjivosti.

Veliki izazovi
Luke imaju mnoge kritične nadzorne potrebe kao što je zaštita od nezakonitog ulaska i terorističkih prijetnji, ali one se moraju izboriti i sa svakodnevnim problemima krađa i oštećivanja opreme i okruženja. To postaje sve teže za riješiti zbog velikog prostora i činjenice da se luke u principu nikada ne zatvaraju. Kao rezultat toga, imaju probleme pri odlučivanju kako efikasno i ekonomično zaštititi veoma veliki prostor. Još jedna stvar koju treba imati u vidu je povećanje obima trgovine, što rezultira još većim protokom robe i ljudi te većom količinom imovine koju luka mora nadgledati i zaštititi. Kada je u pitanju primjena videonadzornog rješenja, veliki izazovi u luci uključuju vrlo korozivno okruženje (usljed slane vode), nepogodne vremenske uslove (magla i vlaga), kao i veliki prostor na kojem se one prostiru. Jedan od načina na koji se moguće izboriti s takvim uslovima je korištenje nadzornih kamera koje su certificirane za rad na konstantnom suncu, kiši ili vjetru. Osvjetljenje u lukama i okruženje koje se stalno mijenja zbog kontejnera koji se pomjeraju i slažu na hrpe različitih visina također su izazov za održavanje sigurnosti luka. “Naslagani kontejneri su značajan izazov za adekvatnu pokrivenost videonadzorom i odgovarajuće osvjetljenje u prostorima i hodnicima između njih”, kaže Mark Brown, direktor istraživanja i razvoja u oblasti sigurnosti u FLIR Systemsu.

Nadalje, u lukama je uvijek mnogo aktivnosti. “Iako postoje privatni prostori koji se mogu nadgledati pomoću tradicionalne nadzorne tehnologije, luka također mora nadgledati i održavati sigurnost prostora koji su otvoreni za javnost i imaju veliki protok ljudi i vozila. Moraju biti u stanju brzo prikupiti korisne nadzorne podatke u slučaju nekog događaja te koristiti napredne tehnologije kako bi spriječile te događaje”, kaže Eric Olson, potpredsjednik marketinga u PureTech Systemsu.

Bolja analitika, bolje praćenje
Među brojnim poboljšanjima u tehnologiji nadzora nekoliko kompanija je istaklo vještačku inteligenciju (AI) i napredak u videoanalitici kao ključne trendove u unaprijeđenom nadzoru luka. “Stalni razvoj algoritama za vještačku inteligenciju, naročito za videonadzor, omogućit će im da efikasnije prate tzv. soft događaje, u kojima ne dolazi do pravog incidenta, nego je riječ o nizu sumnjivih aktivnosti koje mogu ukazivati na prijetnju, vandalizam ili neki drugi oblik incidenta. Pojava inteligentnijih videoforenzičkih algoritama, koji omogućavaju brže i specifičnije pretrage na videonadzornim i drugim sigurnosnim senzorima, također će biti od velike pomoći lukama u ubrzavanju istraga i omogućavanju boljih rezultata pretrage”, kaže Olson. Edulbehram objašnjava da se AI, mašinsko učenje i videoanalitika mogu kombinovati kako bi zajedno kreirali jedan od najkorisnijih aspekata videonadzornih sistema – proaktivnost.

“Te tehnologije omogućavaju sistemu da detektuje neobičnu ili sumnjivu aktivnost prije nego što dođe do incidenta, što je od ključne važnosti za sigurnost luka. Mašinsko učenje i AI donose vjerovatno neka od najboljih poboljšanja za upotrebu u transportu, a prvenstveno aerodromskom i lučnom, budući da postojeće tehnologije poput prepoznavanja lica čine mnogo preciznijim. Oni također pomažu u identificiranju anomalija koje mogu ukazivati na prijetnju u okruženju u kojem bi tradicionalna analitika zakazala zbog složenosti scena. Biti u mogućnosti detektovati i suzbiti prijetnju unaprijed znači spasiti bezbrojne živote i imovinu u okruženju u kojem je okupljeno toliko bitnih elemenata”, kaže Edulbehram.

Brown vjeruje da napredak u oblasti dubokog učenja/CNN-ova (konvolucijskih neuralnih mreža) i njihov doprinos poboljšanju videoanalitike otvara brojne prilike za lučna okruženja. Brown je identifikovao nekoliko vrsta videoanalitičkih funkcija koje poboljšavaju nadzor luka, kao što je prepoznavanje registracijskih tablica (LPR) i znakova s ciljem kontrole vozila i kontejnera koji ulaze u luku i izlaze iz nje, zatim analitika praćenja objekata namijenjena kretanju viljuškara, kamiona, kranova i kontejnera te analitika prepoznavanja lica i brojanja ljudi. Sve su primjenjive na mnoga lučna postrojenja za opsluživanje kruzera.

Naprednija tehnologija u kamerama
Poboljšanja panoramske i termalne tehnologije u kamerama omogućavaju lukama da vide više od onog što su tradicionalne nadzorne kamere mogle ponuditi. “Trenutni tehnološki jaz, koji još treba prevazići kako bi se lukama pomoglo u održavanju sigurnosti, tiče se sposobnosti ekonomičnog nadzora vrlo velikih prostora u dnevnim i noćnim uslovima. Naprimjer, termalne kamere rade veoma dobro pri noćnoj detekciji na veće udaljenosti, ali ne omogućavaju detaljnu identifikaciju. Iako su nadzorne kamere dobre u ovome, one zahtijevaju jako osvjetljenje kako bi to radile tokom noćnog nadzora. Radari skeniraju velike prostore, ali ne omogućavaju vizuelnu potvrdu. Ključ je kombinovanje tih rješenja na ekonomičan i pametan način kako bi se lukama omogućio širok spektar nadzora – i po danu i po noći”, objašnjava Olson.

Edulbehram objašnjava da je razvoj tehnologije panoramskog nadzora lučnim sigurnosnim službenicima omogućio da riješe problem sveobuhvatnog nadzora pruživši im pregled kompletne scene bez mrtvih uglova. “Ulaganje u panoramske kamere od 360 stepeni u lukama i njihovo uključivanje u generalni videonadzorni plan može omogućiti detaljno praćenje sigurnosne situacije”, kaže on. Kako kaže Brown, napredak u pogledu termalne slike s većom rezolucijom omogućio je da se termalne kamere koriste za pouzdaniju analitiku, na koju ne utječu promjenjivi uslovi osvjetljenja. “Višesenzorske kamere koje podržavaju običnu i termalnu sliku u istom kućištu omogućavaju da se analitika provodi na termalnom snimku, a da se obična slika koristi za identifikaciju uljeza”, ističe Brown i navodi da su radarske tehnologije u kombinaciji s nadzorom namijenjenim identifikaciji objekta veoma efikasne u detekciji. Mogu se koristiti da automatski skreću kamere prema objektima detektovanim na radaru i tako kreiraju vrlo efikasno rješenje za pokrivanje velikih otvorenih prostora na obali i vodi.

Kako cloud i rubno računarstvo mogu pomoći lukama
Luke su ogromne i zahtijevaju veliki broj kamera kako bi se adekvatno nadzirao čitav prostor. Rubno računarstvo i cloud mogu pomoći sigurnosnim operaterima da efikasnije upravljaju njihovim sistemima. “Bez rubnog računarstva na centralni sistem za upravljanje stavlja se veliki teret. Također, usljed veličine prostora koji treba biti pokriven nadzorom, kamere se obično postavljaju na mjesta koja je teško dohvatiti. Cloud bi mogao uveliko olakšati (njihovo) održavanje i smanjiti prateće troškove”, kaže Hu. Ranije su rubno računarstvo i cloud bili ograničeni lošim računarskim performansama i ograničenim mrežnim mogućnostima. Međutim, ti faktori su sada stabilniji i pouzdaniji, što omogućava nadogradnju nadzornih sistema i njihov efikasniji rad. “Kada je u pitanju cloud, Ipv6 je bio ključan za primjenu sistema daljinske kontrole bez firewalla i NAT-a. Međutim, LILIN je sada razvio sistem za daljinsko upravljanje – DeviceHub”, objašnjava Hu. “Više nema komplikovanih mrežnih postavki, nego samo plug and play. Na to se može gledati kao na bitan korak ka prevazilaženju ograničenja postojećih mrežnih uslova.”

Nadzor pomoću dronova
Dronovi mogu imati veliki utjecaj na lučko okruženje i kao prijetnja i kao sigurnosni alat. Dronovi s AI algoritmima i tradicionalnom videoanalitikom pružaju uzbudljive nove prilike za luke. “Luke moraju pokriti veliki prostor nadzorom, a sposobnost automatskog slanja drona na lokaciju događaja, ne samo radi videoverifikacije nego i obeshrabrivanja potencijalnih napadača zbog samog prisustva drona, može pomoći lukama da brže reaguju na događaje i smanje svakodnevne operativne troškove zaštitara, obuke, sigurnosnih vozila i goriva. Nova sposobnost kombinovanja geoprostornih alarma s praćenjem pomoću dronova s kamerama omogućava lukama patroliranje i reagiranje na događaje koristeći automatski usmjerene i kontrolisane dronove”, kaže Olson.

Prema Brownu, detekcija i odbrana pomoću dronova je, uprkos tome, i dalje tržište u nastajanju, koje prate brojni problemi, kako u pogledu detekcije tako i proaktivnog sprečavanja prijetnji dronovima. “Trenutni dronovi mogu se koristiti u nadzoru za patrole i automatsko reagovanje na incidente; međutim, još postoji problem automatskog punjenja i stanica za dronove. Legislativa koja se bavi potpuno automatiziranom kontrolom se razvija te predstavlja ograničavajući faktor za upotrebu potpuno automatiziranih sistema”, dodaje on.

Kako PSIM čini nadzor luka efikasnijim
Tokom vremena su se za odgovarajući nadzor luka koristili različiti sistemi. Erez Goldstein, direktor globalnog marketinga u Qognifyju, objašnjava kako korištenje PSIM-a za integraciju tih sistema može kreirati efikasniji sistem. “Luke ne samo da su osjetljive glede njihovih operacija nego su i jedinstvene po strukturi. Njihov otvoreni prostor uz more otežava tradicionalno ograđivanje i zaštitu, a otežavajući faktor je i veliki broj zaposlenika i posjetilaca. S obzirom na takvu situaciju, luke su s vremenom mnogo uložile u sigurnosne sisteme, uključujući videonadzor, videoanalitiku, protivprovalne sisteme i signalizaciju, kontrolu pristupa, sonare, radare, sisteme za automatsku identifikaciju i GPS, kao i dronove”, kaže Goldstein.

Uz toliko različitih sistema, veliki izazov je njihovo integrisanje, koje omogućava zajedničku operativnu sliku koju sigurnosni timovi mogu koristiti da proaktivno nadziru i održavaju sigurnost u luci. “Međutim, upravitelji u lukama su shvatili da, osim što jedinstvena centralizirana platforma može pomoći u značajnom smanjivanju izlaganja rizicima i poboljšavanju upravljanja incidentima, ona također može njihov rad učiniti i efikasnijim. Uzmite za primjer Naftoport, jedinu luku za naftni promet u Poljskoj, za koju se procjenjuje da samo jedan dan prekida njenog rada može rezultirati gubicima i do 200 hiljada dolara. “Ta luka koristi naše PSIM rješenje Qognify Situator kako bi integrisala svoju kolekciju različitih sigurnosnih sistema i senzora”, dodaje on. Time je Naftoport bio u stanju automatizirati 40 svakodnevnih sigurnosnih procedura i implementirati plan intervencija, koji njegovim sigurnosnim timovima pomaže da unaprijed planiraju, koordiniraju i upravljaju odgovorima na hitne situacije u stvarnom vremenu, kao i da efikasno upravljaju rutinskim sigurnosnim operacijama.

Kako odabrati odgovarajućeg ponuđača
Odabir odgovarajućeg proizvođača može biti podjednako bitan kao i odabir prave opreme. Jedna od stvari koje treba imati u vidu je sposobnost predlaganja rješenja koja pružaju visok nivo sigurnosti koje zahtijevaju kritični objekti, kaže Mark Brown, direktor istraživanja i razvoja u oblasti sigurnosti u FLIR Systemsu. Ne samo to nego proizvođač također treba biti u stanju pomoći u operacijama te omogućiti luci da efikasno radi. “To podrazumijeva poznavanje operacija i integraciju s dodatnim sistemima”, dodaje on. Prema Jumbiju Edulbehramu iz Oncama, integracija je apsolutno ključni prioritet za sigurnosne operacije luka, budući da njihove instalacije često zahtijevaju brojne kamere i dodatnu sigurnosnu opremu kako bi se postigla sveobuhvatna zaštita lučkog prostora.

“Integracija je važna pri korištenju postojeće infrastrukture, jer mnoge luke već posjeduju sigurnosnu tehnologiju i žele unaprijediti svoj sistem dodavanjem najnovijih rješenja. Kako bi integracija glatko funkcionisala, sigurnosno osoblje u lukama želi kompanije koje implementiraju otvorene platforme, kojima integrišu različite tehnologije i sisteme”, objašnjava Edulbehram. PureTech Systemsov Eric Olson ističe da jedinstveno okruženje tradicionalne luke – veliki prostori s velikom aktivnošću – pokazuje da je bitno odabrati pružaoca rješenja, a ne samo pukog dobavljača proizvoda. “Nema savršenog senzora za efikasan nadzor u lukama, a kako se tehnologija bude razvijala, pružaoci rješenja će morati biti agilni u reagovanju na potrebe luka.”

Razvoj analitike unapređuje nadzor aerodroma

20 Maja, 2019

Zahvaljujući strogim regulativama koje se tiču zaštite i putovanja avionom, aerodromi zahtijevaju sveobuhvatnu sigurnosnu tehnologiju. Kako bi se ti zahtjevi ispunili, najveći svjetski aerodromi koriste neke od najnaprednijih tehnologija zasnovanih na videonadzoru
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Današnji aerodromi su više nego ikada fokusirani na sigurnost. Broj napada u zračnim lukama proteklih je godina samo još više naglasio potrebu za boljom zaštitom putnika i osoblja. Kada je riječ o videonadzoru, ranije se koristio kao izvor verifikacije i pregledanja događaja, ali sada je postao i ključni izvor podataka. Na aerodromima vlada velika potražnja za videoanalitikom. S obzirom na veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju.

Dešavanja u oblasti analitike
Osim toga, te tehnologije mogu pomoći operaterima da u bilo kojem trenutku prepoznaju najbitnije informacije. “Zasnovana na sofisticiranim algoritmima, napredna analitika uključuje neuralne mreže i duboko učenje kako bi imitirala ljudsku sposobnost prepoznavanja, što joj omogućava da se prilagođava i uči iz novih situacija. Te inovacije otvaraju nove opcije za aerodrome jer omogućavaju preciznost i prilagodljivost potrebnu za napredno prepoznavanje u okruženjima s gustim protokom ljudi i raznolikom populacijom”, kaže Alan Stoddard, direktor odjela za rješenja za situacijsku analitiku u Verintu. Jumbi Edulbehram, Oncamov predsjednik za Ameriku, ističe da su aerodromi tradicionalno složeno okruženje za analitiku, ali da se danas mijenjaju zahvaljujući analitici zasnovanoj na mašinskom učenju.

Takva je analitika u stanju tokom vremena učiti o tome šta je uobičajeno u određenoj sceni te signalizirati kada nešto nije, kao što su ljudi koji idu u pogrešnom smjeru ili dugo ostavljene torbe. Ona zbog toga ima još veću vrijednost. “Analitika bi također mogla identificirati prethodno neprimijećena ponašanja ili anomalije u nekoj sceni, što bi moglo biti korisno za sigurnost, pa čak i za operativnu efikasnost aerodroma”, dodaje Edulbehram. Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu, ističe da se videoanalitika može konfigurisati tako da prepozna promjene u brzini (trčanje), obliku (čučanje) ili omjerima (padanje), što sve može biti od velike koristi za aerodrome. “Zahvaljujući nedavno dodanoj sposobnosti mašinskog učenja, Boscheve kamere se sada mogu ‘naučiti’ da prepoznaju objekte ili situacije koje su od najvećeg značaja za aerodrome. To je bitno s obzirom na to da na današnjem tržištu ne postoji jedno rješenje za sve probleme kada je u pitanju zaštita ljudi i imovine ili analitika. Videokamere se sada mogu naučiti da prepoznavaju i detektuju statične objekte ili određene situacije umjesto da budu aktivirane samo pokretom. Meta videopodaci su zbog toga dodatno obogaćeni te pružaju informacije o tome gdje su objekti prisutni, ali i kada su uklonjeni, što rezultira bogatim informacijama”, objašnjava Wings.

Bolje prepoznavanje lica
Napredak u oblasti mašinskog učenja i vještačke inteligencije analitikama kao što je prepoznavanje lica daje izuzetno precizne automatizirane i inteligentne sposobnosti prepoznavanja lica u kritičnim okruženjima kao što su aerodromi. “Veća tačnost prepoznavanja ima i veće prednosti za aerodrome, na kojima je ispravna identifikacija putnika i osoblja od ključne važnosti. Neki aerodromi i aviokompanije već počinju koristiti prepoznavanje lica za identifikaciju putnika koji se ukrcavaju na letove, dok ga drugi koriste kao biometriju za pristup osjetljivim područjima na aerodromu”, kaže Edulbehram. Potpredsjednik Milestone Systemsa za Azijsko-pacifičku regiju Benjamin Low ističe da se prepoznavanje lica koristi i kao dodatni oblik autentifikacije u graničnoj kontroli, sigurnosnoj i pasoškoj kontroli, praćenju pojedinaca s listi odobrenih i blokiranih osoba itd.

S obzirom na izuzetno veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju

Potreba za praćenjem situacije
Današnji videonadzor još zahtijeva intenzivan “ručni rad”, što rezultira velikim brojem grešaka budući da ljudi nisu posebno dobri u dugom i pažljivom gledanju videa. To na kritičnim lokacijama kao što je aerodrom može imati ozbiljne posljedice. Međutim, savremeni sistemi za upravljanje videom mogu pouzdano signalizirati incidente operaterima i u idealnom slučaju omogućiti njihovu prevenciju. David Lenot, šef u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, ističe kako bolje performanse i viša rezolucija kamere, njena veća procesorska snaga, AI, neuralne mreže itd. pomažu u izvještavanju situaciji u okruženju i njenom praćenju. “Softverske platforme za praćenje stanja sigurnosti imaju naročito velike prednosti. Ti sistemi pomažu akterima da steknu kritični uvid u sigurnosne operacije aerodroma – kako sistema za fizičku sigurnost tako i onih za računarsku sigurnost – kako bi pomogli u zaštiti infrastrukture i prikupljanju analitičkih podataka”, kaže Stoddard.

“Menadžerima je prikupljanjem korisnih podataka sa senzora poput onih za videonadzor te podataka s interneta, posredstvom crowdsourcinga, meteoroloških senzora, mobilnih lokacija i drugih izvora – omogućeno da efikasno upravljaju situacijama i reaguju na njih te lako dijele informacije s različitim agencijama, zaposlenicima, građanima, partnerskim agencijama i interventnim timovima. Štaviše, kreiranjem jedinstvenog korporativnog pregleda, koji objedinjuje različite sisteme i tehnologije, ova rješenja mogu pomoći aerodromima da skrate vrijeme intervencija, smanje operativne troškove i povećaju efikasnost u radu”, dodaje Stoddard. Poboljšavanje praćenja sigurnosne situacije također uključuje i to da svaki ugao aerodroma bude pokriven videom, bez mrtvih uglova. Prema Edulbehramu, to je ono što mnogi aerodromi žele. “Brojni aerodromi su odabrali da obogate svoj arsenal kamera panoramskom tehnologijom – i na kamerama od 180 stepeni i na onima od 360 stepeni. Sjetite se velikih prostora na aerodromu kao što su dugi hodnici koji povezuju terminale, veliki prostori s pokretnim trakama za preuzimanje prtljage ili prostrani prostori za ukrcavanje. Svi ti veliki prostori zahtijevaju dobru pokrivenost, koju tradicionalna PTZ kamera ne može osigurati bez kamera usmjerenih u svim pravcima. Umjesto toga, panoramske kamere mogu održati dobar pregled sigurnosne situacije te pomoći službenicima u praćenju pojedinaca do kritičnih kontrolnih tački, a kamere uskog vidnog polja tokom istraga mogu pomoći i u identifikaciji osoba od interesa”, objašnjava Edulbehram.

Veliki izazovi
Aerodromi se danas susreću s velikim povećanjem broja putnika. Također, i velika količina prtljage, javni i privatni pristup, kao i veliki prostor na kojem se prostiru ti objekti mogu predstavljati problem za integratore prilikom implementiranja videonadzornih rješenja. Veliki otvoreni prostori i dugi hodnici od terminala do terminala značajan su izazov za pokrivenost videonadzorom. “Ovi izazovi su tokom godina samo rasli, uz potrebu pridržavanja regulativa koje su donijele zemlje širom svijeta o tome koliko treba čuvati videosnimke s nadzornih kamera i na koji se način video koristi”, kaže Edulbehram.

Low dodaje da stariji aerodromi uklanjaju čitava nadzorna rješenja zato što više ne funkcionira stariji pristup u kojem se koristi jedan brend kamera i softvera za pokrivanje izuzetno zahtjevnog okruženja. “Kako su aerodromi dinamična okruženja, fizička infrastruktura se stalno mijenja, izvodi se mnogo građevinskih radova, koji se moraju pratiti iz kontrolne sobe. To zahtijeva često prilagođavanje videonadzornog sistema, poput promjene vidnog polja ili fokusa kamera”, kaže Wings. Osvjetljenje također predstavlja problem s obzirom na to da direktno utječe na analitiku prepoznavanja lica. Kako bi se ovo prevazišlo, uslovi osvjetljenja u aerodromskom okruženju, a naročito u interijerima, moraju se bolje kontrolisati. “Potrebno je više puta testirati kamere i uglove pod kojima se postavljaju kako bi se povećala njihova efikasnost i smanjio broj lažnih detekcija”, savjetuje Low. Lenot dodaje da u zatvorenom prostoru, gdje je osvjetljenje uglavnom kontrolisano, ograničenja onoga što ne bi trebalo biti narušeno vidljivim senzorima i uređajima uglavnom se odnose na “očekivani” dizajn ili vrstu građevinskog materijala kao što su staklo, drvo i aluminij. Konačno, kada se kamere koriste za videoanalitiku, njihove lokacije moraju biti vrlo pažljivo odabrane kako bi analitika mogla funkcionisati na očekivanom nivou.

Videosigurnosna rješenja trebala bi ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se zaštitili podaci i privatnost na najvišem nivou

Promjenjiva budućnost
Proizvođači kamera sada nude veći izbor kamera vrlo širokog ugla te panoramskih i višesenzorskih kamera, koje povećavaju pokrivenost te olakšavaju instalaciju i ugradnju nadzornog sistema smanjujući broj potrebnih uređaja i količinu kablova. Rizici vezani za računarsku sigurnost također postaju sve izraženiji. Wings ističe da bi videosigurnosna rješenja trebala ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se omogućila sigurnost podataka i zaštita privatnosti na najvišem nivou, a zaštiti podataka bi se trebalo pristupiti po end-to-end principu. “To znači da komunikacija treba biti dozvoljena samo između verificiranih uređaja, a podaci moraju biti šifrirani i tokom prijenosa i pohrane. Također, korisničkim pristupom se mora lako upravljati, a mora postojati i podrška za infrastrukturu javnih ključeva”, kaže Wings.

Kako se sigurnosne potrebe aerodroma budu razvijale tako će i potreba za naprednijom tehnologijom biti od ključne važnosti za nadzor aerodroma. Naročito u današnjem dobu IoT-a i umreženosti svega i svačega cyber sigurnosni rizici mogu samo postajati sve veći problem. Međutim, uz napredniju analitiku, bolju tehnologiju u kamerama i poboljšano praćenje sigurnosne situacije, aerodromi će biti sigurniji nego ikada.

Na šta treba obratiti pažnju prilikom odabira proizvođača
Videonadzor je samo još jedan od mnogih sistema koje operateri aerodroma i sigurnosni timovi moraju implementirati kako bi se izgradilo kompletno sigurnosno rješenje. Prema Davidu Lenotu, šefu u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, aerodromi danas očekuju sistemske platforme koje objedinjuju sve druge sisteme, kao i nivo tehničke složenosti koji omogućava postojanje interfejsa za optimalno praćenje događanja, pojednostavljeno donošenje odluka, praćenje procesa i, najbitnije od svega, poboljšanje ukupnih performansi. “Sigurnosne kompanije moraju imati sposobnost odabira pojedinačnih sistema, senzora i uređaja, ali i vladati svim aspektima IT-a, uključujući servere, umrežavanje i softver. Pored tehnologije i tehničkih aspekata, moraju posjedovati i znanje o tome kako aerodrom funkcioniše kako bi mogle definisati radne procese i standardne operativne procedure”, objašnjava Lenot. Maarten Wings iz Bosch Building Technologiesa objašnjava da bi sigurnosne kompanije trebale pokrivati više oblasti, zatim pružati rješenja koja se mogu nositi s budućim izazovima i koja se mogu nadograđivati kako bi se omogućila stalna zaštita podataka i nova funkcionalnost, te nuditi rješenja koja sigurnosti podataka pristupaju uz end-to-end princip i koja imaju ugrađenu analitiku kako bi se sigurnosnim operaterima omogućilo da prikupljaju bitne statističke podatke i tako dodatno poboljšavaju sigurnosnu sliku.

“Nema potrebe naglašavati da sve ove mogućnosti i funkcionalnosti trebaju biti integrisane s onima drugih kompanija budući da nema jednog rješenja za sve potrebe”, kaže Wings. “Aerodromi se vrlo intenzivno takmiče jedni s drugima. Redovi trebaju biti kratki, put kroz objekte transparentan, a prolazak ljudi kroz kontrolne tačke kratak. Sve to se mora odvijati u sigurnom okruženju budući da niko ne može letjeti s nesigurnog aerodroma. Oni moraju biti optimizirani, a kako bi to uradili, potrebni su im podaci za analizu, učenje i optimizaciju. Aerodromima treba kompanija s jasnom digitalnom strategijom, tako da mogu napraviti korak ka tome da postanu digitalni aerodromi.”

Kako analitika na rubnim uređajima pomaže aerodromima
Poboljšana tehnologija u kamerama i napredak u oblasti analitike omogućili su da analitika na rubnim uređajima bude upotrebljivija opcija. Naprimjer, ona može detektovati prolazak ljudi u suprotnom smjeru na pokretnim stepenicama ili okupljanje ljudi na neuobičajenim mjestima ili, pak, osobu ili vozilo u blizini ograde aerodroma. “Ugrađena videoanalitika korisnicima omogućava da brzo pronađu odgovarajuće snimke u satima snimljenog videa, analiziraju scenu pomoću svakakvih vrsta podataka te da brže, lakše i efikasnije preduzmu odgovarajuće akcije”, kaže Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu. “Uz ugrađenu videoanalitku moguće je postaviti određena pravila za signalizaciju problema, kao što su slučajevi u kojima neko prilazi ogradi ili se penje preko nje, zatim ukoliko se neko zadržava duže nego što je dozvoljeno na parkiralištu ili u slučaju da su neki objekti ostavljeni u određenim prostorima, kao što je kutija koja blokira izlaz za hitne slučajeve. Kada se prikupe podaci s više kamera, statistički podaci poput broja ljudi, gustine grupa i druge informacije mogu se koristiti za informisanje putnika o vremenu čekanja ili drugim relevantnim informacijama koje se ne tiču sigurnosti”, objašnjava on.

SMARTair skraćuje upravljanje ključevima sa pet sati na pet minuta

20 Maja, 2019

Svaka od 550 privatnih škola u Danskoj dijeli zajedničku praksu: roditelji i učenici zajedno učestvuju u vannastavnim aktivnostima, uključujući vikende. To je odlična prilika za jačanje školske zajednice, makar istovremeno predstavljalo i nemali sigurnosni izazov. To se odnosi na svakodnevno izdavanje i evidentiranje ključeva tokom radne sedmice. Škola Vejle Friskole se okrenula SMARTair bežičnoj kontroli pristupa kao rješenju.

Ranije je za upravljanje ključevima trebalo „dosta vremena, otprilike pet sati sedmično“, objašnjava Henrik Kækel, službenik za tehničke poslove u Vejle Friskole.

Sigurne bežične elektronske brave su se već dokazale u školama širom Evrope i nametnule su se kao rješenje. Školski mehanički ključevi zamijenjeni su SMARTair sistemom kontrole pristupa. Preko 80 vrata i ormara u školi sada je zaštićeno SMARTair bežičnim uređajima. Čak i u staroj zgradi kao što je Vejle Friskole, SMARTair uređaji sa baterijskim napajanjem se jednostavno i nenametljivo instaliraju.

Sada oko 250 učenika, nastavnika i roditelja ima svoj privjesak za ključeve koji je programiran sa individualnim pristupnim dozvolama. Pošto ponuda SMARTair sistema uključuje uređaje za zaključavanje prilagođene različitim vrstama prolaza, sve osobe u školi otvaraju vrata i ormare sa samo jednim privjeskom. Tako, na primjer, nema potrebe da škola dijeli odvojene ključeve za ormariće za osoblje ili učenike.

Kraće upravljanje ključevima

„Situacija je bila loša jer smo imali velike probleme sa ključevima koji su izgubljeni“, kaže Kækel. „Upravljanje ključevima je bilo veliki posao“. SMARTair tehnologijom škola može lako upravljati. Danas osoblju Vejle Friskole treba pet minuta sedmično za upravljanje kontrolom pristupa. „Nevjerojatno lako se uči i potreban vam je minut da obavite programiranje za učenika“, kaže on. Čak je i upravljanje iznajmljivanjem školskih zgrada za neškolske aktivnosti jednostavno i sigurno. Osoblje izdaje ključeve za period trajanja događaja, a zatim ih odmah poništava. Pri tom nema nikakve zabrinutosti da je neko možda kopirao fizički ključ.

Osim što olakšava svakodnevni život i štedi vrijeme i administrativne troškove, SMARTair nudi i bolju sigurnost. Uz intuitivni SMARTair softver, osoblje uvijek može znati ko je boravio u školi i kada. Evidencije se vode i prate u realnom vremenu preko SMARTair sistema. Nije nikakav problem ni ako se akreditacija izgubi. “U tom slučaju samo otkažemo akreditaciju i izdamo novu“, dodaje Henrik.

SMARTair sistem u Vejle Friskole je jednostavan, brz i isplativ za nadogradnju za nova vrata, ormariće i korisnike na početku nove školske godine ili u bilo koje doba.

Saznajte kako SMARTair može zaštititi vašu školu i uštedjeti vam vrijeme i novac na https://campaigns.assaabloyopeningsolutions.eu/smartair-schools

ASSA ABLOY: Sigurnije škole uz manje troškova

6 Maja, 2019

Škole svakodnevno privlače lopove i uljeze. U jednom izvještaju se navodi da se gotovo polovina britanskih škola suočila s krađom opreme u posljednje tri godine. Rješenje ovog problema leži u boljem upravljanju sigurnošću i pristupom
Piše: Thomas Schulz, direktor marketinga i komunikacija za EMEA regiju, ASSA ABLOY
E-mail: thomas.schulz@assaabloy.com

Sigurnost je poticaj i za inovacije. Bez fleksibilne sigurnosti nemoguće je realizovati nove inicijative u oblasti tehničkog obrazovanja. U idealnoj situaciji vrhunska kontrola pristupa bi služila kao standard za sve škole. No, izazovi su i dalje prisutni. Vrata u školama obavljaju različite uloge: neka bilježe veliki promet korisnika (glavni ulaz), dok se druga rijetko koriste. Većina direktora nisu tehnološki eksperti. Oni možda i žele primijeniti novu tehnologiju, ali ne znaju tačno kome se obratiti. Pogrešno odabranom sistemu mogu trebati dugotrajne intervencije. U konačnici, i budžet je pitanje koje se nadvija nad svakom odlukom.

Je li elektronska kontrola pristupa pravi odgovor?
Bez odgovarajuće sigurnosti nijedna škola ne može garantovati sigurnost učenika. Ofsted, državno tijelo za nadzor škola u Velikoj Britaniji, aktivno provjerava školske pristupne sisteme, što samo naglašava važnost pouzdane kontrole pristupa. Uz mnogo vrata u zgradama tog tipa, upravljanje mehaničkim ključevima može biti naporno. Jedna velika srednja škola mora kontrolisati ključeve za ulaz, učionice, laboratorije, prostorije za AV opremu, dramske sekcije, IT i serverske sobe, kancelarije, biblioteku, teretanu, kantinu i kuhinju, medicinske sobe, studentske ormariće, sobe za osoblje i sobe za održavanje. Zašto to opterećenje ne zamijeniti jednim intuitivnim softverskim interfejsom? S karticama umjesto mehaničkih ključeva lako je blagovremeno i efikasno poništiti svaki izgubljeni akreditiv, a osiguravanje pristupa novom korisniku ili poništavanje dozvole odlazećem uposleniku postaje izuzetno jednostavno. Ako dođe do incidenta, administratori mogu pratiti evidenciju korištenja za određena vrata ili samog korisnika putem softvera.

Elektronska kontrola pristupa omogućava menadžerima sigurnosti da programiraju detaljne pristupne dozvole za svakog korisnika. Tako, naprimjer, direktor škole ima pristup svim zonama pomoću jedne RFID kartice, dok osoblje za održavanje i sigurnost nema pristup kancelarijama ili prostorima za čuvanja osjetljivih podataka. Nastavnici i čistači dobijaju dozvole na osnovu ograničenog vremena, tako da mogu ostvariti pristup samo tokom radnog vremena. Takva preciznost je nemoguća s mehaničkim sistemom sigurnosti.

Sve spremno za školu
SMARTair bežični sistem kontrole pristupa namijenjen je školama. S intuitivnim softverom za upravljanje, akreditivima i bravama s baterijskim napajanjem u većini konfiguracija, sistem se lako instalira i pogodan je za korištenje čak i osoblju koje nije prošlo tehničku obuku. Sistem podržava veliki broj korisnika i evidentira svaku interakciju, tako da se incidenti mogu efikasno istraživati, a i ekonomičniji je za upravljanje od kablovskih sistema kontrole pristupa ili tradicionalne mehaničke sigurnosti. Vratima su potrebne tek minimalne intervencije prilikom ugradnje SMARTair uređaja s baterijskim napajanjem jer nema potrebe za postavljanjem kablova. Izgubljena kartica je mnogo jeftinija i jednostavnija za zamjenu od bilo kojeg ključa. Nema potrebe da mijenjate brave, već da samo izbrišete autorizaciju kartice iz sistema. Ako se vaše potrebe promijene, lako je proširiti pokrivenost na više katanaca ili kombinovati offline funkcije i rad u stvarnom vremenu unutar iste instalacije. Softver je dostupan na računaru, tabletu ili mobilnom uređaju. Sistem omogućava da se vrata prebacuju između režima rada otvorenog pristupa i kartica/PIN kontrole u različita doba dana. Jednako je lako upravljati s više instalacija putem jednog interfejsa ako, naprimjer, administrator vodi više lokacija ili škola.

Bežične komponente
SMARTair uređaji odgovaraju različitim tipovima vrata. Maske za brave na baterije su robusno rješenje za većinu vrata i nude opcionalnu PIN numeričku tastaturu za dodatnu sigurnost. Zidni čitači SMARTair jednako dobro štite vrata kojima je potreban veći nivo sigurnosti i okruženja s visokim prometom ljudi, kao što su vanjska vrata i parkirališta. Zidni čitači su pogodni za vrata opremljena protivpožarnim alarmom. SMARTair osigurava više od vrata. Za ormariće u zajedničkim prostorijama ili svlačionicama SMARTair brave s integrisanim RFID čitačima rade u istom sistemu. Programabilna kartica koja otključava glavna vrata može se koristiti i kao ključ od ormarića, a isti akreditiv se može koristiti i za plaćanje u kantini i dr.

SMARTair u akciji
U Danskoj je škola Vejle Friskole uštedila ogromnu količinu vremena zahvaljujući SMARTairu. „Upravljanje ključevima je tražilo mnogo vremena, otprilike pet sati sedmično“, objašnjava Henrik Kækel, službenik za tehničke usluge u školi. Sada su zamijenjeni mehanički ključevi, a više od 80 vrata i ormarića je osigurano pomoću SMARTair uređaja. „SMARTair je jednostavan za upravljanje. Ranije je bilo dosta teško jer smo imali velike probleme s ključevima, koje smo gubili. Na upravljanje ključevima se trošilo mnogo vremena. Danas osoblje škole troši oko pet minuta sedmično u upravljanju sistemom pristupa. Nevjerovatno lako se koristi. Potrebna je otprilike minuta da unesete kod za učenike“, kaže Henrik Kækel.

Uprava škole Lycée Kreisker u Francuskoj suočila se sa sličnom dilemom: kako zamijeniti postojeće zahtjevno rješenje, koje uključuje upravljanje dvama odvojenim sistemima ključeva? Sigurnost je bila najvažnija: svaki pristupni sistem mora zaštititi 2.500 zaposlenih i učenika te zadovoljiti stroge francuske propise o sigurnosti škola. Zidni čitači SMARTair sada kontrolišu pristup kroz glavni ulaz, koji je kritična prva linija odbrane svake škole. Učionice su zaključane bežičnim bravama. Interno osoblje, kojem ne treba tehnička obuka, upravlja pristupom putem SMARTair softvera. Konfigurisanje sistema je vrlo jednostavno. Tako se, naprimjer, vrata mogu unaprijed programirati da ostanu otvorena između 9 i 17 sati, ali da izvan radnog vremena traže akreditive.

Zahvaljujući pouzdanim mogućnostima vođenja evidencije, SMARTair se može koristiti i kao automatizirani sistem za evidenciju prisutnih, a po potrebi se može prilagoditi svakoj zgradi ili vratima

Radarska tehnologija za veći domet detekcije

6 Maja, 2019

Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na performanse radara ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zahvaljujući velikom dometu detekcije i mogućnosti rada u lošim vremenskim uslovima i zahtjevnim okruženjima, uključivanje radara u sigurnosna rješenja za zaštitu perimetra moglo bi sigurnosnim operaterima ponuditi bolju vidljivost i veće uštede. Tehnologije radara i lidara (Light Detection and Ranging) ne samo da napreduju nego i šire svoje polje primjene. Lidar je poznat po primjeni na tržištu naprednih sistema za pomoć pri vožnji (ADAS), ali i u sektorima kao što je odbrana. Radar se, međutim, pokazao korisnim za sigurnosne i videonadzorne funkcije na aerodromima, graničnim prijelazima i lukama.

Kada je riječ o raširenosti, Sjeverna Amerika je prednjačila na ovom tržištu u 2017. godini. Slijedi je Evropa s „kontinuiranim tehnološkim napretkom i programima dodavanja sigurnosnih i nadzornih radara“, što su glavni faktori koji doprinose rastu prema izvještaju Zion Market Researcha. Azijsko-pacifička regija je najbrže rastuća. U pogledu zaštite perimetra, radar može ponuditi značajne prednosti za identifikaciju uljeza. Globalno tržište radara za sigurnost i nadzor će do 2024. dostići vrijednost od 10,6 milijardi dolara, u odnosu na sedam milijardi 2017. godine, procjenjuje ZMR. Rast tržišta uglavnom se pripisuje povećanju broja navigacijskih radara, koje koriste bespilotne letjelice, kao i većoj potražnji za kompaktnijim i energetski efikasnim radarima.

Superiornost radara za zaštitu perimetra
Iako se i lidar i radar mogu koristiti za zaštitu perimetra, potonji je bolji izbor iz više razloga. Obje tehnologije imaju mogućnost skeniranja u rasponu od 360 stepeni, no njihovi dometi i metode detekcije se razlikuju. Osim toga, razlikuju se i podaci koje generiše njihov hardver: iako radar može „vidjeti“ na većoj udaljenosti, lidar nudi veću rezoluciju slike. Zbog toga ih njihove prednosti u pogledu primjene ne čine istovjetnim kandidatima za zaštitu perimetra. „Radar je pogodniji za nadzor šireg područja zbog većeg dometa detekcije. Lidar ima mnogo kraći domet zbog atmosferskih utjecaja i ograničene izlazne snage. Radar i lidar se obično koriste za otkrivanje uljeza u vidu osoba i vozila, ali su nedavno prilagođeni i za praćenje dronova“, objašnjava Phil Avery, direktor Navtech Radara.

Iz perspektive perimetarskog nadzora, radar je superiornija opcija. Često se smatra pogodnijim rješenjem u odnosu na tradicionalne mjere zaštite perimetra jer omogućava detekciju unutar i izvan njega, smatra Avery. „To operaterima na lokacijama daje cjeloviti uvid u događaje koji se odvijaju unutar i izvan kompleksa koji pokrivaju. Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na njegove performanse ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima. Lidar može biti veoma osjetljiv na prašinu, pijesak i maglu, koji negativno utječu na njegove performanse. Jednak učinak imaju i jaka kiša i snijeg, što ga čini manje prikladnim rješenjem za korištenje unutar perimetra na otvorenom, osim za kraće domete“, objašnjava Avery.

Još jedna prednost korištenja radara za velike površine je to što je jeftiniji od tradicionalnih mjera zaštite perimetra kao što su ograde, svjetla, stražari i kamere. „Jedan radar može pokriti stotine kvadratnih kilometara, vrlo je pouzdan i radi u gotovo svim vremenskim uvjetima, danju i noću, i s njim nemate stalne troškove“, kaže Bill Drafts, direktor marketinga proizvoda za integrisana rješenja za javne i vojne projekte u FLIR Systemsu. Budući da ima veći domet, potrebno vam je manje senzora za jednak nivo pokrivenosti lokacije. „Prednost nadzora širokog područja je u tome što se operaterima unaprijed šalje upozorenje. Zbog toga imaju dovoljno vremena za presretanje uljeza i tako smanjuju vjerovatnoću od stvarnog narušavanja sigurnosti. Osim toga, senzori kontinuirano prate uljeze unutar perimetra, što znači da će operateri u svakom trenutku znati njihovu tačnu lokaciju. Tradicionalne metode su daleko nepreciznije i često su sposobne samo za detekciju unutar perimetra, bez dodatnih informacija nakon što se uljez udalji od ograde“, dodaje Avery.

Nije sve ni idealno
Prednosti radara, međutim, ne znače da je on savršeno rješenje. Obje tehnologije su u nepovoljnom položaju zbog vidljivosti. Naprimjer, krupni objekti kao što su zgrade ili drveće mogu utjecati na performanse detekcije jer zaklanjaju vidik. „Prilikom postavljanja radara važno je osigurati da ima čisto vidno polje. Oni ne mogu vidjeti kroz svaki objekt. Također ih je važno postaviti dalje od velikih objekata koji mogu dovesti do odbijanja energije, što može ograničiti efikasnost radara“, objašnjava Drafts i dodaje: „Ako instalacija mora biti blizu velikog objekta, emisija se može maskirati. To znači da će se prilikom okretanja radara snop impulsa prekidati u kontaktu s objektom, čime se eliminiše odbijanje. Na kraju, radar treba postaviti dovoljno visoko iznad tla da bi se spriječili problemi s više putanja. U principu, što je veći potrebni domet, radar se postavlja više.“

Kamere kao partner radaru
Jedan od načina da se ublaže nedostaci radara kao rješenja za zaštitu perimetra jeste da ih se kombinuje s drugim senzorima, kao što su videonadzorne kamere. Kao i radari, kamere same po sebi nisu dovoljno efikasno rješenje za zaštitu perimetra. Zbog toga je najbolje da se te dvije vrste proizvoda integrišu kako bi sigurnosno osoblje imalo pristup informacijama koje se ne tiču samo položaja objekata nego i njihove vizualizacije. „Kamere nude prepoznavanje subjekata kao prijatelja ili uljeza, a mogu pratiti samo područje koje pokrivaju. To je još veći problem kada su ciljevi brojni ili se nalaze na većim udaljenostima jer ih kamera mora zumirati. Pri tome se njeno vidno polje značajno sužava i ograničava uvid u situaciju na terenu. Dok kamera identificira udaljenog uljeza, drugi napadači mogu ući u praćenu zonu izvan vidnog polja kamere“, kaže Drafts.

S druge strane, radari detektiraju sve ciljeve, u rasponu od onih manjih dimenzija, poput komercijalnih dronova, do velikih objekata kao što su brodovi, a sve to bez promjene u vidnom polju, navodi Drafts. „Radar svake sekunde neprekidno skenira prostor u rasponu od 360 stepeni, tražeći bilo koju metu koja reflektuje emitovanu energiju natrag do njega. Idealno rješenje za zaštitu perimetra uključuje radar, kameru i softver za upravljanje i kontrolu. Radar detektuje cilj, a softver naređuje kameri da se okrene kako bi ga upratila i omogućila identifikaciju uljeza.“ Avery ističe radarsku tehnologiju kao što je AdvanceGuard, proizvod kompanije Navtech Radar. Ovo rješenje može se integrisati s termalnim ili videonadzornim kamerama ili s mrežom senzora za potpunu pokrivenost konkretne lokacije. Visoka rezolucija koju nudi omogućava sistemu da prepoznaje različite ciljeve koristeći karakteristike kao što su njihova brzina, smjer kretanja i veličina.

Najvažnije vertikale
Potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama i dalje raste. Jedan od razloga za to su nedavni slučajevi upada u perimetre na aerodromima, koji su uzrokovali velike poremećaje u rasporedu letova, narušili ugled nadležnih tijela i mnogo koštali PR timove tokom upravljanja krizom, navodi Avery. Lokacije s kritičnom infrastrukturom žele smanjiti troškove sigurnosti i broj nepotrebnih lažnih alarma. Iako se lidar može koristiti za detekciju unutar perimetra, on je pogodniji za vertikale kojima je potrebna detekcija kraćeg dometa, a na lokacijama nema problema s nepovoljnim vremenskim prilikama. Tu spadaju industrijski objekti ili instalacije u zatvorenom prostoru. Međutim, radar je idealan izbor za zaštitu perimetra na velikim, otvorenim lokacijama, jer je vrlo robustan i kvalitetno radi i pri nepovoljnim meteorološkim uvjetima ili u zahtjevnim okruženjima. Osim toga, detekcija dugog dometa je najkorisnija na lokacijama na kojima prostrani tereni unutar i izvan perimetra zahtijevaju pouzdanu detekciju.
„Ako se stićeno područje nalazi u sredini šume ili je okruženo drvećem ili visokim objektima, radari nisu najbolji izbor za zaštitu. Istovremeno, svaka vertikala s otvorenim terenima koja zahtijeva ekonomičan i kontinuiran nadzor može imati koristi od njega. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na kritičnu infrastrukturu, luksuzne stambene objekte, brane, luke, aerodrome, zatvore, granične prijelaze, vojne objekte, stadione, državne zgrade, postrojenja za proizvodnju energije i podstanice. Sve ove vertikale mogu koristiti i koriste radarsku tehnologiju za zaštitu perimetra. Stalna pokrivenost, rad tokom dana i noći, različite vremenske prilike, manje dimenzije, duži domet, isplativost i relativna tajnost faktori su koji doprinose njenom širem korištenju i primjeni“, smatra Drafts. Budući da se oba sistema mogu montirati na postojeću infrastrukturu, oni tokom instalacije ne podrazumijevaju prekide u svakodnevnim aktivnostima i svode prateće troškove na minimum.

Napredak radarske tehnologije
Zion Market Research navodi da tehnološki napredak radarskih sistema može otkriti nove pravce razvoja tržišta sigurnosti i nadzornih radara u bližoj budućnosti. Rastuća potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama dovela je do pojave da kompanije kontinuirano razvijaju tehnologije koje odgovaraju specifičnim potrebama kupaca. Napredak radarske tehnologije, poboljšani algoritmi klasifikacije ciljeva, pad cijena i jednostavnost upotrebe ubrzali su primjenu ovih tehnologija za potrebe zaštite perimetra, navodi Drafts. „Kako su dronovi postali dio spektra potencijalnih prijetnji, radari su, poput onih iz FLIR Ranger serije, morali evoluirati kako bi ih mogli pratiti. Oni za nadzor perimetra ranije su se obično postavljali na tlo, što znači da su imali elevacijski snop impulsa širok pet ili manje stepeni prilikom usmjeravanja radara za detekciju uljeza na tlu. Tehnologija je u posljednje evoluirala, tako da danas može otkrivati i prijetnje iz zraka poput dronova, uz elevaciju snopa impulsa u rasponu od 20 do 60 stepeni. Povećana visina snopa nudi skoro hemisferičnu detekciju prijetnji na tlu i u zraku“, objašnjava Drafts.

Navtech Radar je nedavno unaprijedio svoj AdvanceGuard sistem kao sigurnosno rješenje za nadzor pomoću radara visoke definicije. Sada uključuje i opciju prepoznavanja „prijatelja“ ili „neprijatelja“. „Sistem koristi detekciju zasnovanu na pravilima, tako da se regularne aktivnosti filtriraju, a učestalost pojave lažnih alarma svodi na minimum. On analizira ponašanje, pri čemu se prepoznaje razlika između normalnih aktivnosti, kao što je dolazak vozila uposlenika, od pojave uljeza i prijetnji. Za razliku od drugih radarskih i lidarskih sistema, AdvanceGuard nudi kontinuirani uvid u situaciju tokom trajanja jednog događaja i operaterima prikazuje tačnu lokaciju uljeza u realnom vremenu. Njegova funkcija ranog otkrivanja veoma je važna za kompleksne lokacije, kao što su aerodromi, gdje je presretanje uljeza ključno prije samog narušavanja sigurnosti. Tako se na minimum svode poremećaji koji mogu biti dugotrajni, skupi i opasni“, kaže Avery. Uz napredak ovih tehnologija i napore koje kompanije ulažu u razvoj najboljih rješenja za svoje klijente, polje primjene radara za zaštitu perimetra će se zasigurno proširiti u godinama koje dolaze.

Banke se oslanjaju na veću otvorenost

5 Aprila, 2019

Otvoreno bankarstvo planira uvesti revoluciju u finansijske usluge. Banke i pružatelji usluga u oblasti platnog prometa morat će raditi zajedno kako bi ponudili besprijekorno korisničko iskustvo. Hoće li to trasirati put da novi igrači ukradu klijente od tradicionalnih banaka ili je ovo prilika za banke da se transformišu iznutra? Ko je stvarni vlasnik vaših bankovnih podataka?
Priredila: redakcija a&s Adrije
E-mail: redakcija@asadria

Godinama je odgovor na ova pitanja bio jednostavan: vaša banka. Jednom mjesečno biste dobijali pisani izvještaj koji vam daje uvid u transakcije, a ostatak vremena samo banka ima uvid u ostale informacije. To niko do sada nije dovodio u pitanje. Ali onda je došla digitalizacija i s njom su se pojavili i veliki podaci. Spotify nam danas predlaže muziku koja bi nam se mogla svidjeti, a Uber ucrtava najkraću rutu do našeg doma. No, uprkos tome, ljudi su počeli uviđati moć podataka koji će omogućiti pružanje praktičnijih i njima prilagođenih usluga.

Djeljenje podataka
Bitno je napomenuti da isto važi i za zakonodavce Evropske unije, koji su predložili da se korisnicima omogući da dijele bankovne podatke s bilo kojim brendom kojem vjeruju. Rezultat inicijative je ažurirana Direktiva o platnim uslugama (PSD2), usvojena 2015. godine. PSD2 zahtijeva od svih banaka u EU da kreiraju interfejse za programiranje aplikacija (API), a zatim ih podijele s ovlaštenim trećim stranama. Klijenti mogu predati svoje bankovne akreditive određenim kompanijama, koje te podatke koriste za kreiranje boljih proizvoda ili olakšavanje procedura plaćanja. Naprimjer, britanski startup Funding Options bavi se povezivanjem kompanija sa zajmodavcima. Ranije je to podrazumijevalo da se od klijenta traži da popuni dugačke obrasce i dostavi osjetljive lične dokumente. Korištenjem bankovnih API-ja za pregled računa Funding Options je eliminirao te zahtjeve i sada se cijeli posao može obaviti za nekoliko minuta.

Novi pristup
No, hoće li klijenti zaista povjeriti svoje bankovne podatke trećim stranama? Conrad Ford, generalni direktor kompanije Funding Options, misli da hoće. „Prije pet godina ne biste ušli u automobil nepoznatog čovjeka u dva sata ujutro ili dopustili da stranac spava u vašoj kući samo zato što vam to kaže vaš telefon. Sada to radite. Naposljetku ćemo vidjeti istu promjenu razmišljanja i u oblasti finansijskih usluga. Samo će za to trebati vremena“, smatra on. Funding Options je samo jedan od više desetaka start-upova kojima je odobren pristup bankarskim API-jevima u Velikoj Britaniji (putem inicijative Open Banking, koja je slična kao PSD2, samo za Veliku Britaniju). Te kompanije jasno kažu da žele unijeti inovacije u bankarski sektor, a to žele i regulatori. Međutim, je li to ono što i banke žele? Neki tvrde da se banke plaše ovakve konkurencije i da su nespremne za prihvatanje koncepta otvorenosti. Louise Beaumont, kopredsjednica Radne grupe za otvorene banke u organizaciji TechUK, smatra da većina banaka nevoljno razvija API interfejse i namjerno to loše radi. „To je kao kada 14-godišnji dječak kaže da će oprati suđe, ali to toliko loše uradi da ga ne poželite ponovo pitati“, kaže ona. Kieran Hines, menadžer finansijskih usluga u konsultantskoj firmi Ovum, ima nešto blaži stav prema bankama. „Banke rutinski pristupaju svojim API-jevima, ali su ograničene usklađivanjem s propisima i kratkim rokovima“, kaže on.

Banke i pitanje povjerenja
Širom Evropske unije regulatori su primorali banke da trećim stranama učine dostupnim podatke o klijentima (uz njihovu dozvolu). To je dovelo do spekulacija da bi ovi novi tržišni igrači mogli „eliminirati“ banke. Ako iTunes može zamijeniti HMV, a Netflix eliminirati Blockbuster, zašto digitalni igrači ne bi mogli uraditi isto s bankama? Tu je ključno pitanje povjerenja. Jedna stvar je promjena pristupa konzumaciji digitalnih sadržaja, a sasvim drugo je posrednik preko kojeg primate platu. Studija za 2017. godinu koju je na području Velike Britanije radio Accenture dodatno potvrđuje ove dileme:
– 69% potrošača ne želi dijeliti informacije o svom računu s trećim stranama
– 53% kaže da nikada neće koristiti otvoreno bankarstvo
– 73% nerado dijeli lične finansijske informacije s trgovcima
– 93% nerado dijeli iste informacije s kompanijama koje se bave socijalnim medijima
– 59% ima povjerenje samo u banke kada je riječ o informacijama o računima

Mogućnosti i rizici
Lako je shvatiti zašto su banke nervozne. Riječ je o pitanju odgovornosti: u slučaju povrede podataka, većina klijenata će uputiti žalbe bankama, čak i ako je to posljedica greške treće strane. Ipak, veća briga je ona egzistencijalna. Banke se plaše da bi novi i disruptivni tržišni igrači, bilo da je riječ o malim start-upovima ili etabliranim brendovima kao što su Amazon i Facebook, mogli iskoristiti novu otvorenost da im preotmu klijente. Međutim, nedavni izvještaji ipak ukazuju na suprotno. Kompanija Accenture je 2017. godine otkrila da 69% klijenata u Velikoj Britaniji ne planira dijeliti lične finansijske podatke sa trećim stranama. Isto tako, 59% ispitanika je izjavilo da ima povjerenja samo u banke kada su u pitanju informacije o računima. To bi značilo da su one u povoljnoj poziciji da same istraže nove mogućnosti. Zapravo, neke to već i rade. Francuska Credit Agricole učinila je svoje API-je dostupnim već 2012. godine i pokrenula vlastiti CAStore kao platformu za pristup aplikacijama i uslugama koje se kreiraju na ovaj način. Španska BBVA banka isto je uradila 2013. godine. U Skandinaviji Nordea je također usvojila otvoreni pristup i sada ima više od 800 programera koji rade na njenom API programu. „To je bio pametan potez. Regulativa nam pomaže, a banke reaguju na nju. Ovo je za nas prilika da saznamo nešto više o našim klijentima. Mi nemamo monopol na dobre ideje, posebno u pogledu korisničkog iskustva i prezentacije podataka o računima“, kaže Ewan MacLeod, direktor digitalnog sektora u Nordei.

API ili screen scraping tehnologija?
Čak i prije uspona tzv. otvorenog bankarstva, neke kompanije su nudile usluge koje su omogućavale osobama da objedine sve informacije o svojim računima na jednom mjestu. Kako su to radili bez API-ja? Zahvaljujući screen scraping tehnologiji izvlačenja podataka tzv. struganjem s ekrana. U tom slučaju klijent bi dijelio svoje šifre s trećim stranama, koje bi naknadno mogle pretražiti račun u potrazi za podacima koji im zatrebaju. Ovo možda zvuči rizično, ali milioni klijenata su pristali na ovaj model. Kompanije kao što je američki Yodlee zabilježile su brz rast zahvaljujući ovom procesu. Sada kada su mnoge banke već razvile API-je, screen scraping pristup bi trebao odumrijeti. Evropska komisija je obećala da će zabraniti tu tehnologiju do septembra 2019. Međutim, mnogi vjeruju da je, s obzirom da API-ji nisu univerzalni i da se razlikuju po mogućnostima, treba zadržati kao rezervnu opciju.

Banke kao agregatori podataka
Prethodni primjeri pokazuju kako banke mogu angažovati programere za kreiranje inovativnih usluga na osnovu već dostupnih informacija o računima svojih klijenata. Druga opcija je da same postanu agregatori podataka, odnosno da pristupaju API-jima drugih finansijskih institucija. U Njemačkoj banka Fidor to već radi. Ona klijentima nudi pristup nizu proizvoda različitih ponuđača posredstvom svog portala. Ovaj koncept postao je poznat kao “bankarstvo kao tržište” i pomaže novim bankama da ponude dodatne usluge, a da ih ne moraju interno razvijati. Naprimjer, Fidor koristi Nutmeg da ponudi usluge ličnog upravljanja bogatstvom, dok se za crowdfunding kapital isto radi preko Seedrs platforme. Međutim, analitičari tvrde da će revolucionarne inovacije tek doći. Oni, uglavnom, vjeruju da će API-ji približiti bankarske usluge svakodnevnom životu. Sulab Agarval, direktor i menadžer plaćanja u Accentureu za Veliku Britaniju i Irsku, objašnjava: “Postoji mogućnost da banke postanu dio nebankarskog ekosistema. Možete zamisliti kako bi uslužne platforme poput Expedije, koja već uveliko zavisi od API-ja za aviolinije, hotele i iznajmljivanje vozila, mogle uvesti bankarske usluge. Banke bi mogle ponuditi kredite i druge usluge na osnovu toga gdje se ljudi nalaze, a ne samo u tradicionalnim bankarskim prostorima.“ Hines iz Ovuma vidi sličnu priliku i u poslovnom svijetu. „Velike firme s više računa u različitim geografskim regijama teško mogu dobiti jedinstven uvid u svoje finansije na jednom mjestu. S API-jem za otvoreno bankarstvo, one bi, teoretski, mogle objediniti sve ove nepovezane podatke u svojim sistemima za upravljanje riznicama“, kaže on.

Kvalitetna autentifikacija
Da bi se ovi scenariji ostvarili, klijenti će morati otkloniti i dileme koje se tiču povjerenja. Već decenijama im se govori da nikada i nikome ne daju svoje akreditive, a sada ih se ohrabruje da to čine. Da bi ih uvjerili u ovo, evropski regulatori insistiraju na kvalitetnoj dvostepenoj autentifikaciji za sve transakcije povezane sa PSD2. Drugim riječima, klijent će prilikom davanja pristupa svom računu nekoj kompaniji morati unijeti šifru ili jednokratni numerički kod ili biometrijski identifikator. Međutim, zakonodavstvo još nije precizno definiralo šta je „kvalitetna“ autentifikacija za klijente. Ustvari, Evropska bankarska uprava ne planira finalizirati svoje regulatorne tehničke standarde do septembra 2019. godine. Dobra vijest je da stručnjaci za sigurnost već razvijaju rješenja koja idu dalje od onih s dva faktora. Gemalto Assurance Hub, naprimjer, analizira hiljade atributa korisnika i uređaja, kao što su geolokacija, profiliranje uređaja, IP adresa, procjena uređaja i biometrija ponašanja. Najvažnije je to da se oni iza toga grupišu u jedinstvenu ocjenu kako bi proces autentifikacije bio ne samo kvalitetan već i brz i neometan. Banke prilikom anonimiziranja podataka mogu biti fleksibilnije u pogledu sigurnosti. Analiza skupova podataka koji ne sadrže lične informacije, ali nude generičke spoznaje može biti jako korisna. Ovo je još jedna atraktivna oblast za banke. Španska BBVA banka već duži niz godina radi s trgovcima na malo i lokalnim vlastima. U okviru ispitivanja za potrebe jedne madridske parade analizirala je podatke s prodajnih mjesta, a zatim u saradnji s općinskim vlastima radila na planiranju najbolje komercijalne rute za potrebe održavanja parade. Beaumont iz organizacije TechUK vjeruje da je ovo pravac u kojem bi se banke trebale kretati. „Zamislite banku koja s energetskom kompanijom radi na identifikaciji ugroženih klijenata i pružanju pomoći prije nego što ovi zapadnu u dugove. Svi bi od toga imali koristi. Postoji dosta sličnih mogućnosti poput ove. Banke samo moraju promijeniti način razmišljanja i posvetiti im se“, kaže on.

Otvoreno bankarstvo: ko su treće strane?
Ako otvoreno bankarstvo omogućava ljudima da svoje bankovne podatke dijele s trećim stranama, nameće se i jedno očigledno pitanje: ko su treće strane? Okvirno, možemo govoriti o dvije. Prva su pružatelji usluga u oblasti informacija o računima (AISP), ali oni ne mogu upravljati novcem. Umjesto toga, oni analiziraju finansijski historijat određene osobe na svim njenim računima kako bi dali preporuke. Većina ljudi misli da se navedeno odnosi samo na stranice za usporedbu cijena, ali tu ulogu mogu obavljati i drugi – komunalna preduzeća, trgovci na malo, pa čak i same banke. Druga kategorija su pružatelji usluga u oblasti posredovanja u plaćanju (PISP). Oni mogu koristiti API-je za pristup bankovnom računu i zatim “prebacivati” plaćanje s vlasnika računa na trgovce. Ovo se razlikuje od standardnog kartičnog procesa u kojem organizacije kao što su Visa i MasterCard povlače novac s računa. Velike kompanije za trgovinu kao što je Amazon mogu doći u iskušenje da iskoriste ovaj pristup u pokušaju da izbjegnu kartične naknade. Međutim, osam mjeseci nakon uvuđenja PSD2 u Evropi posrednici ovog tipa nisu ostvarili veći utjecaj.

U posjeti kompaniji Antenall iz Beograda

7 Marta, 2019

Na početku se kompanija bavila uvozom i veleprodajom TV antena, koaksijalnih kablova, TV i audio konektora i druge slične opreme. Od prije devet godina asortiman je postepeno proširen na video-nadzor, alarmne sisteme, video i audio interfone, kontrolu pristupa, protivpožarnu zaštitu te pasivnu i aktivnu mrežnu opremu najpoznatijih svjetskih proizvođača
Piše: Mara Dragić
E-mail: redakcija@asadria.com

Jedan od regionalnih lidera u oblasti bezbjednosti i IT sistema kompanija Antenall prije nekoliko mjeseci proširila je kancelarijski prostor. U već postojećoj zgradi, izgrađenoj prije deset godina, dograđen je novi moderan i funkcionalan prostor za rad, veličine 2.200 metara kvadratnih, koji uključuje prodajni, projektni i sektor tehničke podrške, administraciju i skladište, a nalazi se u novozemunskom naselju Altina, u blizini najvažnijih saobraćajnica u Srbiji. Na svakom spratu je odvojen prostor, u kom je smješten izložbeni salon s proizvodima, koje je moguće na licu mjesta testirati i dobiti stručno mišljenje o njihovoj instalaciji. Svi segmenti poslovanja povezani su u jedan sistem, gdje je moguće kombinovati, na primjer, alarm s video-nadzorom ili kontrolom pristupa.

Od antena do vještačke inteligencije
U centralnoj prostoriji, u kojoj se održavaju sastanci i stručna predavanja, nalaze se video-bimovi, na kojima je moguće pratiti stanje na beogradskim saobraćajnicama. „Poklonili smo građanima Beograda više od 20 kamera, a oni preko KBC neta i Naxi radija mogu da prate stanje prometa na glavnim saobraćajnicama. Ova aplikacija ima više od 150.000 konekcija“, kazao je Saša Šljukić, rukovodilac Sektora logistike kompanije, dodavši da od osnivanja 2003. godine Antenall konstantno bilježi napredak i nove poslovne rezultate. Na početku su se bavili uvozom i veleprodajom TV antena, koaksijalnih kablova, TV i audio konektora i druge slične opreme. Asortiman je zatim postepeno proširivan na proizvode bezbjednosnih sistema: video-nadzora, alarmnih sistema, video i audio interfona, kontrole pristupa, protivpožarne zaštite, kao i pasivne i aktivne mrežne opreme najpoznatijih svjetskih proizvođača kao što su Hikvision, D-Link, DSC, Western Digital i ZKTeco, s kojima imaju dugogodišnju saradnju. Kompanija danas posluje na tržištima Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.

Rast tržišta i ponude
Za 16 godina rada Antenall je prolazio kroz razne faze razvoja. Od 2003. godine i dvoje zaposlenih, tj. direktora Antenalla Ivana Šljukića i njegovog partnera Milana Galića, poslovanje se stalno unapređivalo, a proširivan je asortiman i povećavan broj zaposlenih, kaže rukovodilac Sektora logistike kompanije. „Na početku je Srbija bila malo tržište, pa je i konkurencija bila manja. Međutim, sada je tržište mnogo veće, pa je i više sličnih konkurentnih kompanija koje nude slične proizvode. Zato je potrebna velika borba kako bi se zadržala liderska pozicija u oblasti bezbednosnih sistema i kompletnih rešenja, kakvu Antenall smatra da zaslužuje“, kaže on. U tom smislu, svake godine prave se presjeci i planovi koji, kako ističe Šljukić, mogu ponekad da budu i nerealni, ali se Antenall trudi da ih u što većoj mjeri ispoštuje. „Prošla godina je bila zahtevna i teška, ali ostvarili smo najbolje rezultate do sada. Ove godine očekujemo dvocifren rast. Realizovali smo neke zanimljive projekte s našim partnerima, sistem-integratorima: video-nadzor Partizanovog stadiona, nadzor grada Kruševca, video-nadzor lanca kladionica Balkan Bet kao i filijala Halkbanka“, ističe Šljukić. Izuzetni poslovni rezultati koje ostvaruju podstiče menadžment da se uhvati u koštac s novim izazovima i neprekidno investira u poslovanje, prodaju, komercijalu, distribuciju opreme i projektno odjeljenje. Veoma su ponosni na servis i tehničku podršku, koja se nalazi u sastavu firme. Treba istaći da Antenall u Beogradu zapošljava 35 mladih, stručnih i ambicioznih ljudi, posvećenih timskom radu, željnih znanja i napretka, i uvijek spremnih da ponude najbolja rješenja sistem-integratorima i ostalim korisnicima. Zainteresovanim klijentima omogućena je edukacija i praktična obuka, koju sprovode zaposleni koji su prethodno i sami obučeni u kompanijama čije proizvode prodaju.

Saradnja s Hikvisionom
Antenall je zvanični distributer kineskog Hikvisiona. Kada je riječ o proizvodnom programu te renomirane kompanije, zaposleni u Antenallu su prošli obuku u Amsterdamu, a i kineski eksperti povremeno i prema dogovoru dolaze u Beograd. „Kolegama iz Hikvisiona veoma je bitno da budu prisutni na regionalnom tržištu. Izuzetno su upućeni u dešavanja na ovom prostoru i svako tržište, bilo veliko ili malo, njima je bitno“, naglašava Saša Šljukić. On dodaje da tenzije i trgovinski rat između Kine i Amerike, u kojem američke kompanije nastoje potisnuti kineske s američkog tržišta, na neki način potiču kolege iz Kine da uvijek pronalaze i razvijaju nova tržišta. „Najznačajniji za uspostavljanje saradnje s Hikvisionom bio je Branko Rusić, direktor prodaje, koji je svojevremeno prepoznao vrednost tog brenda, koji je sada najbolji u Kini, pa i svetu. On je zaista bio vizionar i pružio nam je veliku šansu, koju smo uspešno iskoristili“, ističe Šljukić. Prednost Antenalla je, kako smatraju, sopstveno skladište i veliki lager, pa su proizvodi koje dobijaju direktno iz Kine uvijek dostupni klijentima, bez čekanja. „S obzirom na to da je reč o tehničkoj robi koja vrlo brzo zastareva, upravo smo tim velikim lagerom uspeli da privučemo i najzahtevnije kupce jer možemo odmah da im isporučimo robu. Na tržištu na kojem poslujemo za kupce je presudan odnos cene i kvaliteta, a upravo smo taj balans s kompanijom Hikvision pogodili. Ukoliko se kupci odluče za Hikvisionove proizvode, dobijaju profesionalnu opremu koju ne moraju preplatiti“, dodaje Šljukić.

Širenje poslovanja na region
Dobra poslovna politika Antenalla doprinijela je i širenju poslovanja u regionu. U Banjaluci posluje preko firme istog naziva, dok su u Crnoj Gori osnovali predstavništvo i sarađuju sa firmom Regius iz Podgorice. „Poslovanje smo podigli na viši nivo i kao kolektiv se trudimo da zadovoljimo potrebe klijenata kada je reč o prodaji i podršci. Na neki način izdvajamo se po načinu pružanja usluga. Pošto je reč o specifičnoj opremi, imamo troje zaposlenih u sektoru servisa, koji eventualne probleme odmah rešavaju“, dodaje Stefan Vukajlović, inženjer tehničke podrške Antenalla. Kompanija posjeduje i web sajt, čest je učesnik sajmova, ali prema njegovom mišljenju, kupce nije potrebno posebno animirati jer je Antenall već dobro poznat stručnjacima iz oblasti bezbjednosti.

Nove tehnologije i vještačka inteligencija
S ciljem pružanja veće bezbjednosti, zaštite ljudi i unapređenja poslovnih operacija, Antenall u ponudi ima i najnovije Hikvisionove tehnologije i vještačku inteligenciju, kao što je tehnologija prepoznavanja lica. Najbolji rezultati ove napredne tehnologije ostvaruju se kada je neophodna brza i precizna identifikacija ljudi i vozila, a pogotovo za državne ili diplomatske objekte, carine, objekte kritične infrastrukture, aerodrome i veće skupove i konferencije. „Kada je reč o veštačkoj inteligenciji, to je projektna oprema, koja postaje sve dostupnija. Do sada smo implementirali nekoliko projekata gde su uključene kamere za prepoznavanje tablica“, kaže Vukajlović i pojašnjava da prošle godine nisu radili na projektima u kojima je uključena vještačka inteligencija, ali da ove godine već imaju u vidu nekoliko projekata s tom tehnologijom.

Najtraženiji su proizvodi za video-nadzor i alarmni sistemi, ali veliki je interes i za protivpožarnu zaštitu, sisteme ozvučenja, pasivnu mrežnu opremu, D-Linkovu aktivnu mrežnu opremu, sisteme za automatizaciju, motore za rampe italijanskog proizvođača Roger, ZKTeco kontrolu pristupa, kao i biometrijske i kartične sisteme za evidenciju radnog vremena. „Kada je reč o analognom nadzoru, traže se kamere visoke rezolucije od 5 megapiksela, a veliki je interes i za sisteme automatizacije, kapije i rampe pomoću IP kamera. To je sada dostupno svima i uradili smo veliki broj takvih projekata“, navodi Vukajlović. Važno je istaći i novitete u ponudi Antenalla kada su u pitanju Hikvisionove kamere. „Među najboljim i najsavremenijim kamerama je DeepinView serija za analizu protoka. Te kamere posebno su dizajnirane da podrže upravljanje redovima i pruže korisne podatke, posebno u maloprodajnim objektima. One beleže tačan broj ljudi koji ulaze i izlaze, koliko se zadržavaju na određenom mestu, čekaju u redu i slično, a podaci prikupljeni s kamera mogu da budu korisni za razne analize poslovanja. Uz njih, imamo i DeepinMind snimače, deep learning algoritme, koji mašine čine pametnim, tj. postaju poput živih bića. Što duže rade, to više uče”, navodi Vukajlović.

Kada je riječ o prodaji, Antenall stalno u ponudu uvodi nove sisteme i obogaćuje portfolio. “Prošle godine smo uveli sisteme ozvučenja i taj se segment dobro pokazao. Takođe smo uveli i protivpožarne sisteme britanske firme Fireclass, čiji smo postali zvanični distributeri. U tom segmentu imamo sve potrebne sertifikate za konvencionalne i adresabilne sisteme, senzore za dim, toplotu i gasove. Sve je to, na neki način, tehnika”, zaključuje Šljukić.

Praćenjem učenika do duševnog mira

7 Marta, 2019

Riječ je o jednostavnoj činjenici – roditelji žele znati gdje su im djeca. Zahvaljujući rješenjima za praćenje učenika, duševni mir sada mogu imati kako roditelji tako i vozači i školsko osoblje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Većina sigurnosnih tehnologija koje se koriste u školskim autobusima, poput detekcije sudara, nadzornih kamera i praćenja pomoću GPS-a, nisu u upotrebi samo u školskom prijevozu. Mnoge se već uveliko koriste u industriji transporta. Međutim, ono što jeste jedinstveno za školski prijevoz je ubrzano povećanje popularnosti aplikacija i tehnologija za praćenje učenika. Pomoću njih vozači i roditelji mogu pratiti i autobus i učenike u njemu, istovremeno kontrolišući i efikasnost školskog prijevoza.

Različiti načini praćenja učenika
Najnovije rješenje u segmentu praćenja učenika jesu ID kartice koje će oni koristiti pri ulasku u školski autobus i izlasku iz njega. Ovo administratorima i roditeljima omogućava da provjeravaju i prate gdje se učenici nalaze na putu do škole. Kompanije poput Wireless Linksa u ponudi imaju aktivna i pasivna RFID rješenja za praćenje učenika koja se integrišu sa sistemima za upravljanje flotom autobusa. Ovo rješenje u integraciji sa sistemom za upravljanje autobusima omogućava vidljivost i kontrolu lokacije učenika i autobusa uživo, istovremeno pomažući u povećanju sigurnosti prijevoza.

Prema Geneu Ballardu, menadžeru u oblasti pametnih autobusa u Kajeetu, efikasno rješenje za praćenje učenika mora podrazumijevati sljedeće: potpuno funkcionalan GPS u autobusu, RFID ili NFC ID kartice za učenike te tablete za vozače (koji u pojedinim državama nisu dozvoljeni). “Tablet za vozača je bitan zato što će neki učenici zaboraviti ID kartice, pa se njihovi podaci moraju ručno unijeti u tablet”, objašnjava on. Kajeetovo rješenje omogućava povezivanje preko Wi-Fi-ja radi pouzdanog slanja podataka o lokaciji učenika. “Naše SmartBus rješenje također uključuje GPS kako bi se omogućilo provjeravanje trenutne i prethodnih lokacija za svaki školski autobus, vizualiziranje lokacije autobusa uz prikaz njegove putanje u određenom školskom okrugu te kreiranje prilagođenih izvještaja, uključujući i one o prekoračenjima brzine”, kaže Ballard.

Seanovo rješenje za praćenje i određivanje broja učenika u školskom prijevozu integrisano je sa softverom za upravljanje rutama, GPS-om i videonadzorom. “Praćenje učenika zahtijeva RFID karticu, čitač kartica, bežičnu vezu i interfejs za slanje podataka. Većina kompanija u svojoj ponudi ima djeliće ovog rješenja, što rezultira manjkom kompatibilnosti i nerazumljivim izvještajima. Mi nudimo potpuno integrisano rješenje za video, praćenje i usmjeravanje”, kaže Justin Malcolm, direktor upravljanja proizvodima u Safe Fleetu. ReaXium je osmislio jedinstveno rješenje koje se oslanja na biometrijske uređaje u školskim autobusima. “Učenici i vozači autobusa se pri ulasku provjeravaju pomoću uređaja koji snima njihove otiske prstiju ili ID kartice, što potvrđuje njihov identitet, vrijeme ulaska te u kojem se autobusu nalaze i na kojoj bi stanici trebali izaći”, objašnjava Edgar Zorrilla, direktor ReaXiuma. Za razliku od prozivanja učenika, korištenja kamera i GPS praćenja, koji pate od manjka vizualizacije, ReaXiumovo rješenje pouzdano određuje koji se učenici nalaze u autobusu, na kojoj stanici će izaći i kada.

Prevazilaženje izazova
Škole uvijek imaju ograničen budžet te se na dodatke za praćenje učenika, uprkos očitim prednostima, često gleda kao na nešto nepotrebno. Imajući to u vidu, pružaoci rješenja rade s ograničenim budžetom škola tako da one i dalje mogu koristiti prednosti ove tehnologije. ReaXium ima fleksibilan poslovni model kojem je cilj omogućavanje školama da izvuku maksimum iz implementiranog rješenja. “Za početak, budući da nudimo uslugu kojom daljinski upravljamo, ne tražimo od škola da ulože u nešto što će izgubiti na vrijednosti; naši kupci umjesto toga plaćaju mjesečno za kontinuirani nadzor i podršku, kao i za softverske ili hardverske nadogradnje”, objašnjava Zorrilla.

Wireless Links nudi jeftine opcije kao što su RFID rješenja integrisana s GPS telematikom. “Pored uređaja za GPS telematiku postavljenih u autobusima, nudimo i pasivna i aktivna RFID rješenja. Obje opcije su prilagođene manjem budžetu. Kada je u pitanju pasivni RFID, kartica koju koriste učenici služi kao pasivna RFID kartica. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, učenik je skenira na čitaču kako bi zabilježio lokaciju i vrijeme ulaska. Što se tiče aktivnog RFID-a, svaki učenik ima ličnu RF oznaku s jedinstvenim ID informacijama. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, RF oznaka se automatski povezuje s Piccolo Plus telematskim uređajima postavljenim u autobusu”, kaže Morgan Minster, marketinška menadžerica u Wireless Linksu.

Iako troškovi čine veliku prepreku, Leslie Kilgore, potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu, ističe da većina škola zadržava svoje autobuse po 15 godina ili više. “Čak i ako škola odluči instalirati tehnologiju za praćenje učenika, neki stariji autobusi možda neće biti kompatibilni s njom, što znači da će samo noviji (na koje otpada manji procent od čitave flote) biti opremljeni ovakvim uređajima”, kaže ona. Svijest i edukacija o tehnologiji također predstavljaju izazov. Iako škole u učionicama usvajaju nove, pametnije tehnologije, uviđanje prednosti i razumijevanje načina rada drugih tehnologija kao što je praćenje učenika ne teče uvijek tako glatko.

Za kompanije poput ReaXiuma, koja ima jedinstveno rješenje za biometrijsko praćenje učenika, edukacija korisnika o efikasnosti njihovog biometrijskog rješenja predstavlja ključnu stvar u njegovoj primjeni. “Prepreke s kojima se suočavamo su manjak znanja o tome kako biometrija funkcioniše, na koji način će poboljšati sigurnost, kao i o troškovima ugradnje ovog sistema. Kako se biometrija razvija u pravcu preventivne sigurnosti, ljudi imaju negativnu tendenciju da misle da je njihov identitet ugrožen te da su njihovi lični podaci pohranjeni u bazi podataka kojoj može svako pristupiti, što nije istina. Pored biometrije, u okviru istog rješenja nudimo i kartična rješenja za praćenje”, objašnjava Zorrilla.

Predstoji još dosta posla
S tehnološke tačke gledišta, Zorrilla kao izazove ističe povezivost i potencijalni prolazak autobusa kroz područja nepokrivena nadzorom. “Međutim, naše rješenje funkcioniše i online i offline. Svi podaci koji se prikupe tokom prekida konekcije ili prilikom prolaska kroz područja nepokrivena nadzorom kao što su podaci o lokaciji autobusa, učenicima koji ulaze u njega i drugi, automatski se sinhronizuju i ispravno bilježe po ponovnom uspostavljanju veze”, dodaje on. Praćenje učenika nesumnjivo ima svoje prednosti, naročito u razvijenom urbanom okruženju, u kojem bi pitanja zaštite i sigurnosti mogla biti bitnija. Međutim, kako stvari sada stoje, škole će, s obzirom na ograničen budžet, teško moći trošiti novac na tehnologije kao što je praćenje učenika budući da velika većina školskih autobusa ne mora čak imati ni sigurnosne pojaseve. Mada, imajući u vidu da sigurnost postaje sve bitnija tema, pojedine obrazovne ustanove će uvidjeti prednosti korištenja takve tehnologije.

Kako praćenje učenika pomaže vozačima i školskom osoblju
Praćenje učenika povećava svijest o tome ko je ko i gdje u prijevozu. Također pomaže roditeljima da se ne brinu, ali i školama da efikasnije upravljaju prijevozom. Wireless Linksovo rješenje pomaže menadžerima školskog prijevoza da bolje komuniciraju sa školama i vozačima, upoznaju se s obrascima vožnje, prate lokaciju školskog autobusa te odmah prime upozorenja ukoliko dođe do odstupanja od regularne rute, objašnjava Morgan Minster. Direktor ReaXiuma ističe da su neki od najvećih problema sa sigurnošću u školskom prijevozu praćenje prisustva u autobusu te šta uraditi u situacijama kada nisu svi učenici na broju. “Iako korištenje nadzornih kamera i softvera za praćenje autobusa donekle rješava problem prikaza njihove aktivnosti, time se ne postiže mnogo u pogledu odgovornosti. A to podrazumijeva sljedeće: ko ulazi u autobus i izlazi iz njega, kada te stalnu komunikaciju vozača autobusa i škole”, kaže Zorrilla.

Rješenja za praćenje učenika mogu pomoći u prevazilaženju problema poput onih kada učenici uđu u pogrešan autobus, ne izađu na pravoj stanici, kao i manjka obavijesti za roditelje kada ovi pitaju školu gdje im se nalazi dijete, a škola ne zna odgovor na to. Zorrilla ističe da pametni školski autobusi sada mogu komunicirati s dispečerima uživo tako što će automatski sinhronizovati svoju lokaciju i listu putnika te prosljeđivati obavijesti koje vozači pošalju. Administratori mogu pratiti autobuse i učenike u njima preko sigurnog web-interfejsa. Roditelji ili staratelji također mogu pratiti autobuse i učenike pomoću mobilne aplikacije. Praćenje učenika može poboljšati i rad vozača školskih autobusa. “Naprimjer, naš uređaj služi i za upravljanje podacima o učenicima, što znači da vozači sada mogu znati koliko će učenika biti na stanici i ko će oni biti. Ovaj uređaj služi i za prosljeđivanje obavijesti, što vozačima omogućava da blagovremeno obavijeste administratore ili porodice o neočekivanom zastoju ili incidentu”, objašnjava Zorrilla.

Prethodni
1
…
33
34
35
36
37
…
41
Sljedeći