Ako ste mislili da po utvrđivanju da je neki alarm lažan možete odahnuti, razmislite još jednom. I bez realne prijetnje, svaki lažni alarm je izvor frustracija, troškova za korisnika i nadležne službe, kao i štete po ugled proizvođača

Piše: Mirza Bahić; E-mail: redakcija@asadria.com

Svima je poznata stara priča o dječaku pastiru koji je stalno upozoravao druge na nepostojeće vukove, da mu po dolasku pravih zvijeri više niko nije vjerovao. Lažni alarmi u protivprovali rade po istom principu i prate sigurnosnu industriju od njenih prvih dana. Ipak, priča se od stvarnosti razlikuje u tome da bi vas ignorisanje ponavljajućih lažnih alarma moglo skupo koštati jer svako nepotrebno uzbunjivanje ima svoju cijenu. U nastavku teksta donosimo nove pristupe raspetljavanju vječnog “Gordijevog čvora” industrije – lažnih alarma u protivprovali.

Ćudljivi, ali esencijalni sistemi

I korisnici i sigurnosni eksperti stalno naglašavaju važnost protivprovalnih alarma za zaštitu organizacija i domova od potencijalnih opasnosti. Elektronski sigurnosni sistemi su se pokazali vrlo efikasnim u prepoznavanju prijetnji i obavještavanju vlasnika i korisnika objekata o incidentnim situacijama.

“Nažalost, glavni problem kod svih protivprovalnih sistema ostaje pojava lažnog alarma. Lažni alarm može da bude ne samo iritantan i dosadan nego korisniku sistema može doneti dodatne troškove tokom korištenja. Lažne alarme je nemoguće potpuno eliminisati, ali možemo preduzeti više koraka kako bismo taj broj sveli na minimum”, kaže Aleksandar Dobnikar, menadžer distributivne prodaje za JI Evropu u kompaniji Bosch Building Technologies. Njegovo mišljenje dijeli Ketrin Stepančić-Kontošić, voditeljica prodaje u firmi Vlado Elektronika. “Vrlo često slušamo o sigurnosnim sistemima koji prave probleme. Tu se lažni alarmi često spominju kao prvi uzrok nezadovoljstva korisnika”, kaže Stepančić-Kontošić.

U protivprovali povezivanje jednog zamršenog i reaktivnog sistema i njegovih promjenjivih postavki s interakcijama s ljudima i njihovom okolinom povećava vjerovatnoću od pojave lažnih alarma. Iako ovi sigurnosni sistemi nude ogromne prednosti u smislu zaštite života i imovine, lažni alarmi su smetnja i za organizacije i za interventne službe koje moraju odgovarati na njih izlaskom na teren.

Koliko su, zapravo, lažni alarmi česti?

Stopa lažnih alarma u protivprovalnim sistemima može varirati u zavisnosti od konkretne instalacije i njene konfiguracije, kao i faktora kao što je radno okruženje. Općenito govoreći, lažni alarmi se mogu pojaviti iz različitih razloga, uključujući slučajne okidače, kvarove na opremi i ljudske greške.

Ma kakvi razlozi bili, dovoljno ilustrativan podatak je da 98% poziva na intervencije u Sjedinjenim Američkim Državama otpada na lažne alarme, navode u Međunarodnom udruženju šefova policije (IACP). “Kada su u pitanju protivprovalni alarmni sistemi, procjenjuje se da se više od 90% svih protivprovalnih alarma pokaže lažnim”, kaže Marco Zittino, prodajni menadžer u AVS Electronicsu. Prema izvještaju Koalicije sigurnosne industrije za alarme (Security Industry Alarm Coalition), prosječna stopa lažnih alarma za stambene objekte u Sjedinjenim Državama u 2018. bila je 0,8 lažnih alarma godišnje po sistemu. S druge strane, kompanija Reolink navodi da između 94% i 98% svih aktivacija protivprovalnih sistema u Americi predstavlja lažne uzbune, što rezultira troškovima od 1,5 milijardi dolara.

Ni korisnici nisu zadovoljni, što pokazuje istraživanje Parks Associatesa u okviru kojeg je od ispitanika traženo da opišu svoja iskustva s nadzornim i alarmnim sistemima u domaćinstvima. Gotovina polovina (48%) vlasnika sigurnosnih sistema navela je da njihov sistem pokreće previše lažnih alarma. Istovremeno, najmanje 62% ispitanika potvrdilo je aktiviranje najmanje jednog lažnog alarma u godini dana.

No, je li situacija bolja kod sigurnosnih sistema opremljenih videoanalitikom? U tom smjeru je išlo istraživanje NW Systems Grupe, koje je pokazalo da je 93% srednjih i velikih preduzeća u Engleskoj prijavilo veliki broj lažnih upozorenja u CCTV sistemima koji posjeduju videoanalitičke funkcije. Prema istom izvještaju, 27% svih donosilaca odluka među ispitanicima navodi da njihovi CCTV sistemi generišu višak lažnih upozorenja upravo zbog pogrešne specifikacije ili konfiguracije softvera za videoanalitiku.

U izvještaju se navodi da su dobavljači videoanalitičkih sistema skloni davanju viška obećanja i korištenju zbunjujućih fraza u svojoj prodajnoj i marketinškoj literaturi o sprečavanju lažnih alarma. Zbog toga barem 33% ispitanih navodi zbunjenost opisima funkcija, dok 28% njih smatra i da je dovedeno u zabludu. Materijali o prodaji i marketingu obično su sadržavali popularne fraze kao što su “analitika na bazi vještačke inteligencije (AI)”, “duboko učenje”, “pametna detekcija pokreta”.

Posljedice se potcjenjuju

Lažni alarmi ne samo da uzrokuju neugodnosti vlasnicima zgrada i narušavaju reputaciju alarmnih kompanija već mogu dovesti i do znatnih troškova za lokalne zajednice u vidu nepotrebnog angažmana službi koje prve izlaze na teren u slučaju lažne uzbune.

“Pravi teret lažnih uzbuna pada na interventne službe. Svaki lažni alarm u protivprovali podrazumijeva da policijska uprava ili nadzorna stanica angažira službenika ili operatera da ispita slučaj i obično je potrebno 20-30 minuta da se situacija riješi”, kaže Zittino. Lažni alarmi koštaju američke policijske uprave oko 1,8 milijardi dolara i 64.000 radnih sati godišnje, navodi se u istraživanju Centra za policiju, prodaju i integraciju. U Velikoj Britaniji ovi troškovi se procjenjuju na oko milijardu funti godišnje.

Razlog za ovaj veliki trošak je taj što se na mjesto poziva alarma šalju patrolna vozila i osoblje jer se svi alarmi tretiraju kao događaji visokog prioriteta. Ove intervencije danas ne koštaju samo policijske uprave već mogu povlačiti i kazne koje plaćaju kompanije i korisnici. Zbog toga pitanje lažnih alarma izlazi izvan okvira individualnog izvora frustracija i uključuje i konkretnu cijenu koju korisnik snosi u ime cijele zajednice.

Zato rješenje koje može ublažiti ovaj problem ne samo da štedi vrijeme interventnim službama nego i novac korisnika sigurnosnog sistema, uz lakše preusmjeravanje resursa na autentične alarmne događaje koji zahtijevaju pažnju. Zbog toga su mnogi gradovi širom svijeta bili prinuđeni implementirati programe smanjenja lažnih alarma u svojim zajednicama. Naprimjer, u Los Angelesu već se godinama primjenjuje policijska praksa naplate kazni za izlazak na teren usljed lažnih alarma. Za licencirane korisnike alarma, prvi lažni alarm će rezultirati kaznom od 267 USD, uz povećanje od 50 USD za svaki naredni.

Pored pratećih frustracija, lažni alarmi su zbog kazni koje se primjenjuju u nekim zajednicama postali i stvarni izvori finansijskih gubitaka za svoje korisnike, što samo podiže ukupne troškove vlasništva nad sigurnosnim sistemom.

Pri tome, bezopasne pojave poput aktiviranja alarma tokom igre djece ili kretanja kućnih ljubimaca mogu obezvrijediti sigurnosni sistem na više načina jer se javlja jednako opasan fenomen – ignorisanje stvarne uzbune ili isključivanje sistema radi lažnih okidača kako bi se izbjegle kazne ili frustracije.

Zbog pojave trenda da se za lažne alarme kažnjavaju i pružaoci usluga u oblasti protivprovale, sigurnosna industrija se našla pred jedinstvenim izazovom koji traži i tehnološki i pravni odgovor. Za ovo drugo pobrinuli su se lobiji koji su u više američkih saveznih država izdejstvovali zabranu da lokalne vlasti kažnjavaju pružaoce sigurnosnih usluga. Ipak, ova pravna bitka još je u toku, a njeni ishodi će umnogome odrediti pristup industrije problemu lažnih alarma i njihovog utjecaja na lokalne zajednice.

Kažnjavanje pružalaca usluga protivprovalne zaštite umjesto korisnika

Neke države i lokalne zajednice poduzimaju inicijative da za lažne alarme kažnjavaju pružaoce usluga protivprovalne zaštite, a ne vlasnike objekata u kojima se navedena oprema koristi. Sličan sistem se primjenjuje i u američkom gradu Seattleu, pri čemu je tamošnja zajednica već zabilježila znatan pad stope lažnih alarma na osnovu naplate ovih kazni (sa 25.000 lažnih alarma na 11.000 nakon uvođenja programa). Pri tome, naplate kazni se odnose na same alarmne kompanije, od kojih se traži da budu licencirane i ponude naprednu provjeru alarma prije nego što se zatraži izlazak policije na teren. Tačnije, tamošnja policija traži dostavljanje fizičkih dokaza prije intervencije, pri čemu se kao adekvatan dokazni materijal ne smatra sama aktivacija alarma, otvaranje vrata ili prozora i sl.

Uzročnici pojave lažnih alarma

“Lažni alarmi jesu česti kod protivprovalnih sistema, ali su uzroci njihovih pojava jedinstveni”, kaže Zittino. Njegov kolega Dobnikar iz Boscha navodi da se greške uglavnom dešavaju kada je postojeći sistem zastario i prevaziđen. “To su uzroci više sile (strujni udar, grom) kod neadekvatnog uzemljenja ili kabliranja, no najčešći uzrok svih lažnih alarma se javlja kao posledica ljudske greške”, smatra on. U konačnici, uzročnici lažnih alarma u protivprovalnim sistemima se mogu zbirno opisati kao faktori tehničkog, ljudskog i prirodnog karaktera.

Korisničke greške

Korisničke greške čine oko 50% svih lažnih alarma u protivprovali, navode u AVS Electronicsu. Najčešći uzroci su nedovoljna obuka osoblja ili korisnika koji rukuju sistemom. Osim toga, ekipe za čišćenje, osoblje za održavanje ili drugi povremeni izvođači radova često ne dobijaju odgovarajuća uputstva o tome kako koristiti protivprovalni sistem. Oni ga zbog toga mogu slučajno aktivirati dok pokušavaju ući ili izaći iz zgrade. Isto važi i za korisnike koji sami obavljaju rutinske aktivnosti na održavanju sistema, npr. prilikom zamjene baterija sigurnosnih uređaja. I oni mogu slučajno aktivirati alarm za neovlašteno rukovanje ako prethodno nisu instruirani da prije takvih aktivnosti pozovu nadzorni centar.

Kako spriječiti lažne alarme zbog pogrešne instalacije?

Svaki detektor prije puštanja sistema u rad treba podesiti i testirati. Posebna opreznost je potrebna prilikom podešavanja detektora koji imaju antimasking zaštitu i onih koji koriste radar za detekciju. Noviji sistemi imaju mogućnost da se kontrolišu s udaljene lokacije i da, po potrebi, ručno ili automatski “premoste” ili onesposobe zonu ili detektor koji generiše lažne alarme. Ovo jeste brzo i efikasno rješenje, ali i veoma opasno, ako ne postoji odgovarajuća provjera ili verifikacija uzroka alarma, navode u Boschu. “Najčešće greške su nepravilna pozicija (ugao i visina) na kojoj se detektor montira, nepravilna upotreba nosača detektora i pogrešno programiranje sistema. Greška može da se javiti kod pogrešnog izbora zonskih otpornika (ili EOL otpornika). Spojevi se zbog premalih klema i malo mesta unutar detektora u većini slučajeva rade jednostavnim uvrtanjem krajeva, što zna da dovede do prekida konekcije u toku eksploatacije. Noviji detektori imaju mikroprocesor, odnosno komponente koje su osetljive na elektrostatički elektricitet, zbog čega treba izbegavati direktan dodir sa pločicom (PCB)”, navodi Aleksandar Dobnikar iz Boscha.

Neadekvatno održavanje

Alarmni sistemi su precizni instrumenti koji zahtijevaju rutinsko održavanje. Pod održavanjem se, između ostalog, podrazumijeva testiranje sistema i svih perifernih modula, zamjena potrošenih baterija (rezervno napajanje) i detektora te čišćenje i pregled kablova.

U protivnom, ako je alarmni sistem oštećen ili zapostavljen, njegovi ugrađeni detektori pokreta, senzori na prozorima i vratima te drugi terenski uređaji mogu otkriti prijetnje i tamo gdje ih nema. “Ponekad se dešava da instalater, u nedostatku odgovarajućeg alata, izbuši veću rupu na detektoru za ulaz kablova. Kroz taj otvor ulaze sitne životinje (pauk, mrav, bube) koje vrlo često generišu lažni alarm. Predlažem da svaki korisnik unapred dogovori redovan servis i pregled alarmnog sistema barem jednom u toku dve godine”, navodi Dobnikar.

Čak i naizgled bezazleni ambijentalni faktori kao što je gusta paučina na detektoru pokreta mogu aktivirati alarm u inače bezopasnoj situaciji. Ostali lažni ambijentalni okidači alarma su nevrijeme, prolazak životinja ispred senzora i pomjeranje vegetacije.

Za razliku od divljih životinja, kućni ljubimci su nešto češći okidač ponavljajućih alarma. Zato kompanije poput Boscha i Venitema nude detektore koji su imuni na aktiviranje alarma usljed detekcije pokretnih objekata ranije definirane mase. Venitem svom rješenju dodaje i softver koji analizira vrstu životinje prema njenoj veličini, uz dva nivoa razlikovanja i antimasking funkciju, koja senzore za rad na otvorenom čini otpornim na okidače u vidu insekata.

Nestanak struje ili pražnjenje baterija također je jedan od uzročnika pojave lažnih alarma. Zato su neki protivprovalni uređaji, poput Venitemovih, opremljeni nadzornim sistemom koji omogućava konstantno praćenje stanja svih instalacija.

Loš inžinjering i instalacija

Neke kompanije zanemaruju faktor kvaliteta instalacije alarmnog sistema i tako doprinose učestalosti lažnih alarma. Ako senzori na vratima i prozorima nisu pravilno postavljeni ili se određeni tip senzora pokreta koristi s pogrešnim postavkama, može doći do češćeg aktiviranja lažnih alarma. Loše instalirani i projektovani sistemi mogu uključivati i uređaje koji nisu predviđeni za konkretna okruženja, a tu je i opasnost instalacije jeftinijih komponenti unutar sigurnosnog sistema koje jednostavno ne mogu izaći na kraj sa stalnim korištenjem u odnosu na robusnije i standardizirane materijale.

Pouzdanost protivprovalnog alarma direktno je povezana s kvalitetom komponenti, njihovom ugradnjom i održavanjem. Zato je kod odabira i instalacije ovih sistema oslanjanje na kvalificirane instalatere i certificirane i proizvode karta na koju vrijedi igrati u situaciji u kojoj vam niko ne može ponuditi stopostotnu zaštitu od lažnih alarma. “Moraju se poštovati preporuke proizvođača vezano za opremu koja se koristi i ista se mora uskladiti sa zahtevom korisnika. Tipska rešenja su retka i ne treba ih primenjivati. Ovde pre svega mislim na mesto na kojem se alarmni detektor montira, pravilan izbor detektora, povezivanje sa sistemom za dojavu, postavljanje kablova, dimenzioniranje rezervnog napajanja i način rada sistema”, kaže Dobnikar.

Lažne alarme aktiviraju i ANPR kamere

Lažne alarme aktiviraju ne samo standardni senzori nego i specijalistički uređaji kakve su ANPR kamere za prepoznavanje registarskih tablica. Kako ovi uređaji moraju odobriti pristup samo za specifična vozila, lažni alarmi su najčešće posljedica pogrešnog očitanja simbola na tablicama, npr. ako kamera snimi odraz tablica u lokvi umjesto fizičke oznake na automobilu i pošalje pogrešnu poruku do alarmnog sistema. Zato ovi uređaji moraju biti postavljeni na odgovarajuću visinu, i pod ispravnim uglom udaljenosti od vozila. Vremenski uvjeti kao što su kiša ili snijeg, ali i performanse snimanja također treba uzeti u obzir kako bi se izbjegli lažni alarmi izazvani jakim farovima i potencijalnom refleksijom s obližnjih objekata.

 Vizuelna verifikacija kao rješenje?

S vremenom se izdvojila i “škola mišljenja” unutar industrije po kojoj lažne alarme treba primarno rješavati na tehnološkom, a ne pravnom bojnom polju. “Instalacija videonadzora ili mogućnost videoverifikacije alarma može donekle da reši ovaj problem, privremeno”, kaže Dobnikar.

Razvoj i integracija rješenja baziranih na AI-ju i vizuelnoj verifikaciji pojavili su se kao važni tehnološki trendovi s ciljem smanjenja lažnih alarma u protivprovali i otklanjanja potrebe za regulatornim okvirima koji povlače kažnjavanje korisnika ili kompanija. Pri tome se “verifikovani” alarmni događaj definiše kao situacija koju sigurnosni sistem najprije registrira, nakon čega nadležni operater prema standardizovanom protokolu utvrdi prisustvo osoba i veliku vjerovatnoću da je napad u toku.

Videoverifikacija se koristi za provjeru autentičnosti prijetnje prije nego što se kao odgovor na nju angažuje ljudstvo ili materijalni resursi. U kompaniji Ajax Systems navode da je za smanjenje broja alarma dovoljna i tzv. fotografska verifikacija, odnosno mogućnost da se terenski događaj koji je aktivirao alarm vidi prije intervencije. Njihova MotionCam serija, primjerice, ne traži dodatna sistemska podešavanja za ovaj vid pogodnosti i približava je i tehnički manje potkovanim korisnicima.

“Kod videonadzora sve više ljudi koristi videotehnologiju u svrhu alarmiranja i zato posvećujemo posebnu pažnju razvoju videoanalitike koja se temelji na specijalnim algoritmima za klasifikaciju potencijalnih uljeza”, navode Andrej Češek i Elvis Ferhatović, pretprodajni inžinjeri u kompaniji Hikvision Adriatic. Hikvisionova tehnologija AcuSense oslanja se na klasificiranje vozila i ljudi, pri čemu se sve informacije ponovo filtriraju uz anuliranje lažnih alarma s visokim postotkom efikasnosti. Ova tehnologija radi na principu algoritma dubokog i mašinskog učenja.

“Za smanjivanje broja lažnih alarma imamo i drugu varijantu – korištenje termalnih kamera u svrhu perimetarske zaštite. U tom je slučaju slika ista i danju i noću jer vremenski i svjetlosni uvjeti ne mogu uzrokovati lažne alarme, pa je detekcija vrlo pouzdana”, navode Češek i Ferhatović. U Ajaxu se, s druge strane, problem lažnih alarma tretira kao sistemski, a ne isključivo hardverski problem. Zato ova kompanija naprednijim korisnicima nudi i ručno podesive funkcije za redukciju lažnih alarma. Instalateri mogu ograničiti uvjete aktiviranja alarma na aktivaciju više sistema istovremeno ili razdvojiti uključivanje alarma na dvije faze – inicijalnu i završnu.

U tom slučaju, alarm se aktivira tek kada se uključi i drugi uređaj, dok se nehotično aktiviranje sprečava zahtjevom da pokretanje alarma zavisi od pritiska dva panik-tastera. Na kraju, lažni alarmi usljed kvarova se preveniraju tako što sistem ignoriše oštećene ili pogrešno postavljene senzore ako se oni ne vrate u početno stanje u određenom roku.

Uloga vještačke inteligencije

U Vlado Elektronici, zastupniku italijanske kompanije EL.MO., uspon vještačke inteligencije u sigurnosnom sektoru vide i kao najavu početka kraja dominacije lažnih alarma kao ključnog nedostatka protivprovalnih sistema. “Kroz ove nove tehnologije krajnjim potrošačima i sigurnosnim stručnjacima moguće je pružiti alate potrebne za jačanje performansi protuprovalnih alarmnih sistema, a da se u isto vrijeme znatno umanje mnogi problemi koji se mogu javiti nakon instalacije takvih sistema”, kaže Stepančić-Kontošić.

U saradnji s kompanijom EL.MO. Vlado Elektronika vještačku inteligenciju tretira kao alat za redukciju lažnih alarma te kao dio šireg integrisanog ekosistema. U praksi, to znači da su e-Vision videonadzorni sistemi s AI mogućnostima koje nudi EL.MO. integrisani sa PROXIMA i PREGIO serijom centrala za kontrolu upada. Kao most između njih služi interfejs nazvan D-PULSE preko kojeg alarmni događaji generisani analizom tokova videopodataka (npr. upad, prelazak linije ili ostavljeni objekat) aktiviraju alarm u kontrolnoj tabli za detekciju upada na isti način kao i senzor.

Na taj način vještačka inteligencija može precizno “protumačiti” praćenu scenu i raščlaniti njene elemente. Tako se rizik od pojave lažnih alarma u protivprovali znatno smanjuje jer će AI prepoznati pojave poput pomjeranja lišća, vremenskih pojava i kretanja životinja. “Svojevrsna pronicljivost ovih sistema omogućava napredno prepoznavanje ljudskih oblika i ponašanja, vrsta životinja i vozila”, navodi Stepančić-Kontošić, “što podržava aktiviranje prethodno definiranih scenarija automatizacije kako bi se postigao maksimalni nivo prilagodljivosti i zaštite od lažnih alarma.”

Uloga zvuka u redukciji lažnih alarma

Korištenje videa za verifikaciju alarmnih događaja prije uzbunjivanja interventnih službi može znatno smanjiti broj lažnih alarma. Ipak, video je tek dio slagalice u borbi za prevenciju lažnih alarma. Važni dokazi potrebni za verifikaciju se prikupljaju i kada je uključena audiokomponenta sigurnosnog sistema, npr. ako se čuje lomljava stakla, pucnjevi ili razgovor napadača tokom pokušaja provale. Uključivanje tehnologije audionadzora u sigurnosni sistem može pomoći interventnim službama da potvrde da li je alarmni događaj autentičan i tako osiguraju da policija reagira samo na stvarne prijetnje. Monitori za zvuk mogu uživo pratiti i snimati audiosadržaje nakon aktiviranja alarma, što korisniku omogućava da lakše utvrdi šta se događa i zašto. Tu su i dodatne informacije u vezi s lokacijom događaja i nivoom prijetnje, čime se organima reda omogućava da pripreme adekvatan odgovor u odnosu na stanje na terenu.

Je li moguće pomiriti osjetljivost i otpornost na lažne alarme?

“Komponenta koja je najviše uključena u probleme s lažnim alarmima u protivprovalnom sistemu je senzor, posebno vanjski, jer je on za razliku od internog detektora izložen vremenskim nepogodama i vanjskim faktorima”, kaže Barbara Lomartire, menadžerica marketinga i komunikacija u kompaniji Venitem.

Zato su u Venitemu prepoznali atmosferske prilike kao važan uzročnik pojave lažnih alarma, što se prvenstveno odnosi na grad, maglu, ali i sunčevu svjetlost. To se posebno odnosi na situacije u kojima se koriste PIR detektori jer su oni znatno osjetljiviji na varijacije u temperaturi i atmosferske uvjete, npr. sunčevu svjetlost koja može aktivirati lažni alarm. Njihovi detektori posjeduju tehnologiju temperaturne kompenzacije u okviru koje algoritmi za obradu automatski optimiziraju nivo detekcije prema vanjskoj temperaturi.

I drugi ponuđači protivprovalnih rješenja odgovor na problem lažnih alarma vide u usavršavanju senzorske tehnologije koja je prva linija komunikacije alarmnog sistema i vanjskog svijeta. “U kompaniji Optex nudimo širok portfolio proizvoda i tehnologija za detekciju lažnih alarma koji odgovaraju različitim tipovima lokacija, potrebama i nivoima sigurnosti”, navodi Jacek Wójcik, direktor za odnose s kupcima za Centralnu i Istočnu Evropu u kompaniji Optex.

Optexovi PIR senzori opremljeni su SMDA sistemom za multidimenzionalnu analizu, što omogućava detektoru da analizira pasivne infracrvene signale i informacije o ambijentu kako bi mogao razlikovati prave pokušaje provale od lažnih alarma izazvanih, naprimjer, promjenom temperature. “Protivprovalni sistemi često imaju vanjsku komponentu, zbog čega lažne alarme izazivaju ambijentalne pojave poput vjetra. Optex tu kao rješenje nudi optičke senzore otporne na elektromagnetne i radiosmetnje, vlagu, so, UV zračenje i udare groma, što minimizira šansu da alarm aktivira bilo koji ambijentalni faktor umjesto autentične prijetnje”, navodi Wójcik.

Informacije o uočenim objektima šalju se u stvarnom vremenu, uz mogućnost podešavanja detekcije za praćenje isključivo ciljeva koji su veći od unaprijed definirane veličine ili samo onih koji se zadržavaju u polju detekcije duže od definiranog vremena. Drugi parametri detekcije se mogu mijenjati kako bi se što fleksibilnije prilagodili mjestu instalacije i tako spriječili lažne alarme.

Na sličan pristup se oslanjaju u AVS Electronicsu. “Nudimo mogućnost konfigurisanja detektora po mjeri korisnika, što znači da ga možete prilagoditi okruženju i standardima lokacije ugradnje”, kaže Zittino.

Analitika kao odgovor na lažne alarme

Vjera u videoanalitiku kao rješenje za redukciju učestalosti pojave lažnih alarma nije poljuljana kod korisnika, navodi se u istraživanju kompanije NW Security. Najmanje 30% firmi vjeruje da softver za videoanalitiku koji koriste pomaže u smanjenju broja lažnih alarma.

I u Optexu smatraju da će dodatna redukcija lažnih alarma ići u pravcu analitike. Rješenje vide u uvođenju vanjskih PIR senzora s funkcijom inteligentne vizuelne verifikacije i tehnologije analize videosadržaja (VCA) u samoj kameri. Ovi senzori bit će u mogućnosti da nauče ignorisati efekte svjetla, vjetra, kiše ili snijega, uz toleranciju uočenih životinja kako bi se efikasno smanjio broj slučajeva lažne detekcije.

U AVS Electronicsu tvrde da će u borbi protiv lažnih alarma biti važna detekcija na bazi više tehnologija. “Mi već koristimo tehnologije bazirane na PIR i mikrovalnim senzorima. Svaku sumnju u lažni alarm otklonit će videoverifikacija i detektori s ugrađenim kamerama i mikrofonima koji će komunicirati s korisnikom ili nadzornom stanicom”, kaže Zittino.

Iako je povjerenje u analitiku kao univerzalni lijek za lažne alarme prisutno kod većine, nije mali broj ni onih koji navode da neće uložiti u analitiku čak i po cijeni nošenja s problemom lažnih alarma. Glavni razlozi zbog kojih ulaganja izostaju povezani su s nedostatkom materijalnih resursa za ulaganje u videoanalitiku i potrebom za angažmanom sistem-integratora koji im treba pomoći u odabiru i konfiguraciji analitike.

Za sada se može reći da u sektoru protivprovale vladaju dva međusobno isključujuća trenda kada je u pitanju prevencija lažnih alarma. Jedan je svijest o ulozi analitike i pravilne instalacije i konfiguracije sistema u odnosu na ambijentalne i terenske faktore, dok je drugi nesklonost prema ulaganju zbog manjka resursa i činjenice da proizvođači opreme ne koriste jasan i koncizan jezik ili nude nerealna obećanja.

Detektor kao ključna komponenta

Postoji više tipova detektora i njihov pravilan izbor je od presudne važnosti za rad alarmnog sistema. Oni uključuju detektor pokreta, PIR, mikrotalasni detektor (MW), dualni detektor (PIR+MW), detektor loma stakla, seizmički detektor, detektor vibracija i dr.

“Detektor je osnovni element svakog alarmnog sistema koji služi za prikupljanje podataka iz štićenog objekta. To je upravo onaj dio alarmnog sistema koji generiše lažni alarm, ako ne računamo sabotažu sistema”, kaže Dobnikar. Zbog toga se njegova matična kompanija Bosch u borbi protiv lažnih alarma fokusirala na komponentu detektora, odnosno njegove funkcije kao što su vrijeme odziva, osjetljivost, zona pokrivanja, otpornost na smetnje i dr.

Jedan od glavnih uzročnika lažnih alarma u protivprovali je i temperaturna kompenzacija jer većina kvalitetnijih detektora na tržištu posjeduje funkciju tzv. linearne temperaturne kompenzacije. To znači da sa povećanjem temperature raste i osjetljivost detektora. Ovakvo rješenje dovodi do pojave lažnih alarma u slučaju da ambijentalna temperatura nastavi rasti i bude veća od temperature tijela.

Umjesto toga, Bosch koristi tehnologiju dinamičke temperaturne kompenzacije. U praksi, to znači da se osjetljivost detektora povećava samo u opsegu 32,2°C – 37,7°C, što odgovara temperaturi ljudskog tijela. Ako temperatura nastavi rasti, osjetljivost detektora se smanjuje, dok će Boschev detektor detektovati razliku temperature tijela u odnosu na ambijent.

“Naš TriTech detektor u prvih deset sekundi po uključenju vrši samokalibraciju, odnosno podešavanje radnih parametara u skladu sa okruženjem. To se ne odnosi samo na temperaturu i svetlo već i na sve predmete (pokretne i nepokretne) koje detektor ‘vidi’. Ako u prostoriji postoji bilo kakav izvor smetnji (npr. temperatura), detektor će to zapamtiti i u odnosu na taj nivo signala podesiti osetljivost kako bi prepoznao provalnika”, kaže Dobnikar.

Na kraju, Bosch polaže nade i u MEMS (Micro Electric Mechanical System) senzor, koji mnogi poznaju iz mobilnih telefona ili automobila, a sada je dio najnovijeg “Commercial Series Gen2” detektora. On služi da poveća otpornost detektora na lažne alarme kada je u pitanju sabotaža (pomjeranje, udaranje i iznenadne vibracije) kao i da mnogo brže prepozna ovakve aktivnosti.

Edukacija nezanemariv faktor

Pored svega navedenog, postoji li i treći “X faktor” u jednačini lažnih alarma, a koji se ne tiče finansija, marketinga ili tehnologija? Naši sagovornici problem vide i u nedovoljnoj edukaciji korisnika o sprečavanju i posljedicama lažnih alarma.

“Glavni uzrok grešaka je, pre svega, nedovoljna obučenost krajnjeg korisnika. Najčešće je u pitanju pogrešno unesena ili zaboravljena šifra, nepridržavanje uputstva ili protokola za korištenja sistema (temperatura u objektu, otvoren prozor, AC, grejno telo, životinje)”, navodi Dobnikar dodavši kako sabotaža sistema ponekad izgleda kao lažni alarm i na ovakvu situaciju posebno treba obratiti pažnju, pogotovo ako se desi kada alarmni sistem nije aktiviran.

U kompaniji Ajax Systems odgovor na ovaj izazov vide u produbljivanju komunikacije s korisnicima preko aplikacije. “Podaci jasno pokazuju da su sami korisnici najveći generatori lažnih uzbuna. Iako je lako obučiti profesionalca za sigurnost koji od tih vještina zarađuje za život, isto ne vrijedi i za korisnika. Mi u Ajax Systemsu vjerujemo da što više interakcije ostvarujemo s našim korisnicima putem naše aplikacije i što im više vrijednosti nudimo, i oni će se osjećati ugodnije. Pozitivno korisničko iskustvo i obuka pomoći će u smanjenju broja lažnih alarma više nego sama obuka. To je moje dosadašnje iskustvo”, kaže Ilia Yashmakov, direktor prodaje za Balkan i Jadransku regiju u kompaniji Ajax.

AVS Electronics edukacije provodi s fokusom na lokalnim partnerstvima. “Znati kako koristiti alarmni sistem nije znanje s kojim se ljudi rađaju. Tu dolazi drugi korak: partnerstvo sa dobavljačem komercijalnih alarmnih sistema sa decenijama iskustva u projektovanju, instalaciji i održavanju vrhunskih poslovnih alarmnih sistema. Važan faktor je pažljivo prilagođavanje svakog komercijalnog protivprovalnog sistema, kao i posvećenost korištenju samo najkvalitetnijih dobavljača i uređaja”, kaže Zittino. Na kraju, tu su i servisni ugovori i planovi preventivnog servisiranja za održavanje zdravlja i funkcionalnosti sistema.

Bosch rješenje vidi i u općem smanjenju utjecaja ljudskih faktora na lažne alarme, zbog čega nude i obuku distributera, a ne samo korisnika opreme. “Našim korisnicima dostupna su dva tipa treninga – komercijalna i tehnička sertifikacija. Na ovaj način obezbeđujemo da svi naši partneri budu pravovremeno upoznati sa najnovijim tehničkim rešenjima i da u svakom trenutku mogu da pruže kompletnu podršku krajnjim korisnicima naše opreme”, kaže Dobnikar.

Nadu u edukaciju polažu i u Hikvisionu, posebno na nivou redovnih stručnih radionica na lokalnom nivou. Tu su i Hikvisionova akademija kao i treninzi koji se odvijaju u prostorima distributera i obuhvataju obuku o lažnim alarmima za partnere, instalatere i ostale zainteresirane stručnjake. “Razvoj tehnoloških rješenja bez prave edukacije korisnika i instalatera nema smisla i osuđena je na propast i velike teškoće u svakodnevnom radu. Preduvjet pravilnog djelovanja i korištenja tehnologije sigurno je dobra edukacija svih sudionika u lancu – od prodavača, preko instalatera do krajnjih korisnika. Oni moraju znati pravilno konfigurirati i ugrađivati naše sustave”, zaključuju Češek i Ferhatović.