17 Aprila, 2026
image
Home Articles posted by a&s Adria (Page 349)

Motiviranje sigurnosnog osoblja

Motivacija uposlenika da rade više i bolje, a da zadrže zadovoljstvo i interes za posao, predstavlja kontinuirani izazov za sigurnosni menadžment. Razlog za to je činjenica da ono što motivira jednu osobu ne mora važiti i za drugu. Motivacijski faktori koji su efikasni u određenom sektoru mogu biti neprimjenjivi u sigurnosnoj industriji

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Postoje različite teorije motivacije koje danas manje ili više primjenjuje većina menadžerskih struktura u kompanijama i organizacijama. Naprimjer, prof. Douglas McGregor navodi da je motivacija neraskidivo vezana za ljudsku prirodu i ponašanje, što uvjetuje dvojak pristup njenom oblikovanju. U osnovi, njegove teorije se svode na opoziciju između autokratskog upravljanja i pristupa utemeljenog na podršci uposleniku. Na osnovu ovih postavki razrađene su tri ključne teorije motivacije: autokratska teorija, skrbnička teorija i teorija podrške. Autokratski pristup motivaciji podrazumijeva korištenje prinude i stav da uposlenik treba bespogovorno slijediti sve odluke menadžmenta, koji se smatra nepogrešivim. U tom slučaju, uposlenika se „primorava“ na postizanje odgovarajućeg radnog učinka. Ovaj pristup je danas nepopularan, iako se dugo koristio nakon industrijske revolucije. Teorija skrbništva podrazumijeva da kompanija koristi svoje resurse da osigura ekonomske pogodnosti za uposlenika i da je menadžment okrenut cilju da uposlenik bude zadovoljan i prilagođen radnom okruženju. Na kraju, teorija podrške se temelji na obavezi menadžmenta da kreira uvjete u kojima se uposlenik može razvijati i postići rezultate za koje ima odgovarajući potencijal.

Odgovornost i rezultati kao motivator

Ipak, odgovornost se nameće kao važan faktor motivacije, a u sigurnosnom okruženju on može biti i odlučujući. Razlog za to je činjenica da se, za razliku od sigurnosnih odjela, malo organizacija bavi neobičnim ili kriminalnim ponašanjem ljudi, nesrećama ili vanrednim situacijama. To znači da se sigurnosnom osoblju zaista daje prilika da blagovremeno rješava probleme prije i nakon što do njih i dođe. To znači da je njima povjerena autentična odgovornost za zaštitu života i imovine. No, to ipak ne znači da su svi uposlenici u sektoru sigurnosti „motivirani“ jer neki od njih imaju tek „osjećaj“ odgovornosti i ne djeluju uvijek u skladu s njim. Većina osoblja ipak želi da mu se povjeri odgovornost, zbog čega im je sigurnosni menadžeri i trebaju dati i pratiti kako ih njihov rad motivira da postignu najbolje. Pri tome, grupni i kolektivni uspjeh zasigurno predstavlja važan faktor motivacije za uposlenika kao dijela grupe. Istovremeno, uposlenik mora imati i priliku da sam pokaže svoje uspjehe, ma kako oni mali bili. Svako postignuće ga tjera da ostvari još bolje rezultate, a oni se najčešće realiziraju kroz rješavanje problema. Nadređeni koji prepoznaju ovaj faktor će, stoga, postići najviše ako uposleniku kao motivaciju postave problem koji oni moraju riješiti. Pri tome je važno uposleniku staviti do znanja da se njegovi rezultati uvažavaju, barem u formi verbalne pohvale.

Napredovanje i razvoj kao motivacija

Profesionalni razvoj je posljedica širenja vidika i usvajanja novih ideja i koncepata, kao i rješavanja problema i različitih situacija. To znači da sigurnosni menadžment mora kreirati radni ambijent u kojem će se razvoj uposlenika odvijati ne samo bez prepreka nego i poticati. Ako se negdje, naprimjer, održava seminar iz oblasti sigurnosti, korisno je na njega poslati što je više moguće uposlenika. Njih se, isto tako, može poticati i na učlanjivanje u profesionalne sigurnosne asocijacije. Kada se pojave novi tipovi radnih zadataka, nema potrebe da se na njih uvijek šalju isti uposlenici. Često je korisno na te zadatke poslati nove uposlenike i tako im omogućiti sticanje iskustva i profesionalni razvoj. Ovakav vid rotiranja osoblja unutar organizacije ili odjela omogućava širenje cijelog spektra vještina ne samo na uzak krug specijalista nego i na što širi krug uposlenika.

I napredovanje, odnosno mogućnost dolaska na novu poziciju unutar odjela, može biti važan motivacijski faktor. Ako unutar kompanije uposlenik ne može uočiti mogućnost vertikalnog napredovanja, on će biti demotiviran da se bavi svojim poslom i tražit će motivaciju drugdje. Stoga je poželjno da se trud i rezultati svakog uposlenika jednako uvažavaju i da se unapređenja daju dovoljno često. Mogućnost napredovanja garant je da će uposlenici svoj posao obavljati odgovornije, kreativnije i uz više lojalnosti i posvećenosti. Od toga sigurnosni odjeli ili kompanije mogu imati isključivo korist, zbog čega moraju prepoznavati individualne kvalitete uposlenika i dati im prostora da se razvijaju i napreduju.

Demotivacijski faktori

Osim faktora motivacije uposlenika, menadžment mora obratiti jednaku pažnju i na faktore demotivacije, koji, u konačnici, mogu znatno naškoditi funkcioniranju kompanije. Za početak, uposlenika se nikada ne smije ponižavati ili ismijavati, jer se tako poništava njegova volja za radom i pokazivanjem inicijative. Isto važi za kritikovanje uposlenika pred drugima. Kritika izgovorena u uredu može biti lahko prihvaćena, dok kritika pred kolegama gradi osjećaj nepovjerenja i to je nešto što menadžeri trebaju izbjegavati. S tim je usko povezana svijest o tome da menadžeri barem s vremena na vrijeme trebaju pokazati interes za uposlenika i njegov lični život. Menadžeri se moraju potruditi da uposlenici ne steknu dojam da im je njihov lični interes jedina primarna i „sebična“ motivacija.

Još jedno od važnih pravila je izbjegavanje favoriziranja jednih uposlenika nauštrb drugih. To vodi do antagoniziranja ostalih uposlenika, koji će biti manje motivirani da rade i napreduju. Umjesto toga, oni moraju imati dojam da je menadžer sigurnosti na njihovoj strani i da će osigurati njihovu lojalnost tako što će ih nagrađivati i davati im mogućnost da napreduju. Slično važi i za komunikaciju s podređenim, koja mora biti oslobođena davanja paušalnih procjena nečijeg rada, nepotrebnih i nepromišljenih kritika i ostalih demotivacijskih faktora.

Motivacija i demotivacija

Moderni pristup jačanju motivacije uposlenika temelji se na kreiranju ambijenta podrške i ohrabrivanja njihovog napredovanja i profesionalnog razvoja. U sigurnosnom kontekstu, to podrazumijeva povjeravanje odgovornosti, prepoznavanje radnog učinka, poticanje na razvoj i adekvatna unapređenja za uposlenike. Pri tome, sigurnosni menadžeri moraju obratiti jednaku pažnju i na demotivacijske faktore i svesti ih na najmanju moguću mjeru.

Izrada plana za zaštitu hotela

Ranije smo u više navrata naglašavali kako stambene i poslovne zgrade spadaju u najzahtjevnije objekte za provedbu i izradu planova za zaštitu. Hoteli također spadaju u tu kategoriju, imajući u vidu da je riječ o otvorenim i prilično prometnim objektima, a veoma bitnim po VIP štićene osobe

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija©asadria.com

Prvi korak u izradi plana zaštite hotela svakako je odabir samog objekta. Već smo govorili o tome koliko lokacija, pristupne ceste i okolina igraju važnu ulogu. U praksi uvijek ćemo se naći u dilemi da li odabrati hotel na periferiji ili u strogom centru grada. Stoga je najbolje poštovati želje naše štićene osobe i u potpunosti se prilagoditi tome. I ovaj put pripremu za osiguranje hotela počinjemo izradom odgovarajuće ček-liste, koja će sadržavati veliki broj podataka i sigurno nam oduzeti dosta vremena. No, sve će se to u konačnici isplatiti. Prvo upisujemo ime hotela, adresu i dio grada u kojem se nalazi, brojeve telefona i faksa. Također upisujemo sve ceste i raskrsnice koje vode prema hotelu, a nakon toga vrstu i namjenu zgrade, oblik, prostor za parking, broj ulaza, izgled vanjske i unutrašnje konstrukcije objekta itd.

Upoznati menadžera

O detaljima rada hotela razgovarat ćemo s njegovim menadžerom. Od njega uzimamo informacije o broju, položaju i popunjenosti soba. Informacije koje će nam također trebati su uslovi plaćanja u hotelu, način prijave i odjave, rezervisani datumi posjete nekih važnijih ličnosti (ovo je od izuzetne važnosti kako bismo izbjegli eventualnu gužvu, pogotovo sa sigurnosnim osobljem drugih osoba), načini rezervacije i putem kojeg broja, odnosno e-maila se odvija, kako se upravlja s dolaznim pozivima za štićenu osobu itd. Dakle, možda zvuči čudno, ali prije nego što smjestimo našu štićenu osobu u odgovarajući hotel, trebat ćemo se upoznati i s poslugom i svim odgovornim osobama, uključujući i osobama zaduženim za sigurnost. U našu ček-listu navest ćemo ime i prezime menadžera sigurnosti, njegove kontakt-podatke te navesti tačno vrijeme i zaključke sastanka s njim. Njemu možemo povjeriti sve informacije o našem planu. S njim ćemo diskutovati o eventualnim problemima koji mogu nastati za vrijeme naše posjete i onima koji su ranije postojali u hotelu (ispitati stopu kriminaliteta u okolini jer želimo po svaku cijenu izbjegavati hotele koji se nalaze u sumnjivim kvartovima). On će nas upoznati sa sigurnosnim osobljem te mehaničkim i tehničkim sigurnosnim rješenjima u hotelu. Moramo u svakom trenutku znati koliko je naoružanih osoba u i izvan hotela. Obavezno ćemo zapisati gdje se nalazi trezor/sef za pohranjivanje vrijednosnih papira, nakita ili depozita, te osigurati 24/7 sigurnu telefonsku liniju.

Sastanak s ostalim osobljem

Nakon toga obavit ćemo i kraći sastanak s menadžerom posluge i informisati ga o tome koje se torbe moraju odnijeti u koju sobu te iznijeti svoje zahtjeve o izboru jelovnika, stolova te načinu oslovljavanja štićene osobe i njene pratnje. Od domara hotela tražimo da bude spreman kada stigne vozilo štićene osobe te da općenito vodi računa o mogućnostima parkiranja vozila i kontroli prostora za parkiranje. Pripreme i izviđanja trebala bi se obaviti istoga dana kada je i dolazak, tako da su sve osobe s kojima se želite sastati u službi. Potrebno je da se osiguramo da se prije našeg dolaska ne dogodi smjena osoblja i da nas ne dočekaju osobe koje ne poznajemo.

Anterfile

Imena svih odgovornih u hotelu

Od iznimne važnosti za funkcioniranje našeg plana provjere hotela i kreiranja pouzdanog rješenja za nadzor štićene sobe je stalni kontakt s menadžmentom hotela i njegovim uposlenicima. Kako bismo to ostvarili, potrebno je pribaviti i zabilježiti imena i kontakt-podatke uposlenika hotela: direktora, zamjenika direktora, pomoćnog menadžera, menadžera za rezervacije, servisa za goste, kućepazitelja, glavne posluge i osobe odgovorne za sigurnost.

Inspekcija hotela

Jedna od obaveza koju moramo izvršiti nakon odabira hotela jeste i opća inspekcija, pri čemu ćemo detaljno pregledati sve ulaze i izlaze, položaj toaleta i telefona svugdje u hotelu, provjeriti stepenice i liftove, aparate za signalizaciju i gašenje požara te videonadzor. Alarmu treba posvetiti posebnu pažnju i testirati ga, jer u slučaju opasne situacije moramo znati kakav je njegov zvuk. Svaki hotel svojim gostima pruža mnogo dodatnih usluga. Na nama je da ih sve registrujemo i ispitamo. Tačne podatke o radnim vremenima pružanja usluga upisat ćemo u našu ček-listu. Najčešće usluge su internet i faks, poštanske usluge, trafika i mjenjačnica, usluge sekretarijata, notara, hotelskog ljekara i zubara, trezor/sef za pohranu vrijednosti, usluge pranja, peglanja i hemijskog čišćenja, frizera i kozmetičkog salona, prostorije za rekreaciju, fitness-klub, bazen, sauna, kablovska televizija, servis limuzina i ostale opće usluge. Sve te podatke morat ćemo prezentirati našoj štićenoj osobi ili ćemo biti u prilici da odgovaramo na pitanja o njima.

Dežurne službe

Ne treba napominjati koliko je bitno imati sve informacije o javnim dežurnim službama. U našu listu ćemo upisati imena svih dostupnih službi i brojeve njihovih telefona. Prije toga utvrdit ćemo položaj i dostupnost najbliže vatrogasne stanice, najbliže bolnice s odjelom za traumu i policijske stanice. Također, u poseban odjeljak upisat ćemo podatke o najbližoj hitnoj pomoći i stanici prve pomoći, koji će sadržavati ime, adresu, broj telefona, radno vrijeme, trajanje vožnje za hitnu službu i trajanje vožnje općenito.

10 sigurnosnih praksi kojih bismo se trebali pridržavati

Cyber sigurnost je vrlo važna tema o kojoj smo mnogo govorili na stranicama ovog magazina, ali zbog ogromnog broja prijetnji koje vrebaju korisnike interneta, nije na odmet podsjećati korisnike kako se treba ponašati u digitalnom svijetu

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

S obzirom na veliki broj stvari na koje treba obratiti pažnju tokom korištenja digitalnih alata, teško je sve obuhvatiti u jednom tekstu. Zbog toga smo izdvojili deset najvažnijih sigurnosnih praksi kojih bismo se svi trebali pridržavati. Na taj način ćemo internet učiniti sigurnijim mjestom, kako za nas same tako i za druge korisnike cyber prostora.

  1. Obratite pažnju na socijalni inženjering

Počnimo s najvećom sigurnosnom prijetnjom – socijalnim inženjeringom. Uz pomoć socijalnog inženjeringa hakeri i kradljivci podataka dolaze do povjerljivih informacija. Pri tome često koriste metode phishinga (lažnih web-stranica i e-mail poruka) ili lažnog predstavljanja kako bi žrtve nagovorili da im dobrovoljno predaju povjerljive podatke ili načine na koje mogu doći do njih. Zbog toga je potreban veliki oprez na svakom koraku. Budite sumnjičavi prema telefonskim pozivima, linkovima, e-mail porukama te, zapravo, svim vidovima komunikacije. Kao poslovni korisnik uvijek imajte na umu da većina napada dolazi iznutra. Čak i sigurnosni eksperti mogu biti prevareni, pa je oprez najvažnija metoda borbe protiv zlonamjernih korisnika.

  1. Zaključavajte svoj telefon

Pametni telefoni su postali osnovni komunikacijski uređaji, a pri tome se na njima nalaze i drugi razni povjerljivi podaci: od šifri za web-servise do sigurnosnih pinova za bankarske usluge. Zbog toga je veoma važno da uključite zaključavanje telefona. Čak štaviše, osnovni pinovi sa četiri cifre više se ne smatraju dovoljno sigurnim. Koristite više cifri ili instalirajte dodatne alate za povećanje sigurnosti. Nikako ne koristite pinove kao što su 0000, 1234 ili 9876.

  1. Uključite automatski backup

Ako svakodnevno ne pravite zaštitne kopije važnih podataka, onda oni nisu sigurni. To nikako nije lak zadatak, a posebno se teško sjetiti svakodnevno praviti kopije. Zbog toga iskoristite brojne alate koji vam stoje na raspolaganju za automatsku zaštitu važnih podataka. I Windows i Mac OS imaju ugrađene alate za pravljenje backup kopija, a postoje i mnogi specijalizovani alati, pa čak i web-servisi. Dobar backup je najbolja zaštita od većine cyber napada.

  1. Instalirajte dobar antivirusni i antimalware softver

Baš kao i u slučaju backup alata, veoma je važno da koristite antivirusne i antimalware alate. Postoje rješenja koja imaju sve zaštite u jednom paketu, a možete koristiti i odvojene alate. Ono što je važno je da imate te alate instalirane i da ih redovno koristite. Avast, Avira i nešto noviji 360 Total Security su dobri izbori, a pri tome su besplatni za ličnu upotrebu.

  1. Zaštitite bežični router

Bežični router je prva tačka odbrane kada je u pitanju lokalna mreža. Veće mreže imaju administratore koji se brinu o sigurnosti, ali manje mreže su vaša odgovornost. Obavezno promijenite login podatke za administratora vašeg bežičnog routera. Koristite isključivo WPA2 (AES) enkripciju bežičnog mrežnog saobraćaja. Uključite firewall zaštitu na routeru. Provjerite i ostale sigurnosne postavke. Ako želite da dijelite konekciju s drugim korisnicima koji nisu stalni korisnici vaše mreže, postoje i načini da to uradite na siguran način. Najlakše je kreirati takozvanu „gost“ mrežu, na kojoj korisnici nemaju pristup lokalnoj mreži već samo pristup internetu.

  1. Nikada ne šaljite povjerljive podatke e-mailom bez enkripcije

Povjerljive podatke kao što su bankovni podaci ili poslovne informacije nikada ne šaljite u e-mail porukama koje nisu enkriptovane. Korištenje enkripcije na mail porukama nije jednostavno, ali ako cijenite svoje podatke, potrošićete jedno popodne na konfiguraciju potrebnih alata kao što su PGP ili ProtonMail. A onda ćete zahtijevati od drugih učesnika komunikacije da urade isto, jer bez toga nema sigurne mail komunikacije. U slučaju da vam je to komplikovano ili teško izvodivo, ručno enkriptujte podatke prije slanja. Za to možete iskoristiti alate kao što su: VeraCrypt, 7-Zip ili AxCrypt.

  1. Ne koristite javne otvorene bežične mreže bez VPN konekcije

Nema ništa bolje nego pronaći otvorenu bežičnu mrežu i koristiti internet bez dodatnog troška. Međutim, nema gore stvari koju možete uraditi za sigurnost podataka. Prilikom takve komunikacije svi podaci koje šaljete potpuno su otvoreni za prisluškivanje, pa čak i zlonamjerni korisnici sa niskim tehničkim znanjem mogu čitati vaše mail i druge poruke. Ako već morate koristiti otvorene bežične mreže, onda obavezno koristite VPN ili Virtual Private Network tunele. Riječ je o tehnologiji koja enkriptuje mrežni saobraćaj između vas i druge strane komunikacije, tako da nema mogućnosti prisluškivanja. Brojni web-servisi nude VPN zaštitu internetske komunikacije. Ako ne želite da plaćate za VPN, onda jednostavno nemojte koristiti otvorene bežične mreže. Koristite 3G konekciju, mada ni ona nije potpuno sigurna, ili se jednostavno strpite dok ne dođete do neke mreže kojoj vjerujete.

  1. Koristite Password Manager alate

Dobra šifra je veoma važna, ali je teška za korištenje. Da imate jednu ili dvije, to bi se još i moglo savladati, ali danas prosječan korisnik interneta ima bar desetak različitih šifri, a najčešće i mnogo više. I sve one bi trebale biti kompleksne, dugačke i nikako se ne bi smjele ponavljati. Zbog toga je korištenje Password Manager alata gotovo obavezno, jer značajno olakšavaju teški zadatak upravljanja velikim brojem kompleksnih šifri. LastPass je vjerovatno najpoznatiji, ali postoje i Dashlane, KeePass, 1Password, RoboForm i mnogi drugi.

  1. Koristite dvostruku autentifikaciju

Dvostruka autentifikacija je nova sigurnosna metoda koju danas omogućavaju svi ozbiljni web-servisi. Ako još niste čuli za ovu zaštitu, riječ je o metodi autentifikacije koja osim šifre koristi još jednu provjeru, kao što je slanje sigurnosnog koda na mail ili SMS kako bi servis bio siguran da ste to sigurno vi. Dvostruka autentifikacija je posebno korisna u slučaju danas vrlo čestih hakerskih napada na baze podataka s korisničkim imenima i šiframa. Ako imate uključenu dvostruku autentifikaciju, zlonamjerni korisnici vam ni u kom slučaju ne mogu ukrasti korisnički račun. Obavezno potražite i uključite ovu opciju u svojim web-servisima. Ako je nema, nemojte ni koristiti taj servis.

  1. Redovno provjeravajte sigurnosne postavke i dozvole koje imaju aplikacije

Na kraju, nije dovoljno da samo poštujete sva ova pravila. Sigurnost treba održavati, pa povremeno provjerite poštujete li ovih deset pravila. Usput provjerite da li je softver koji koristite ažuran, te da li su mu sigurnosne postavke dobre. Provjerite koje dozvole imaju vaše mobilne aplikacije, jer se u telefonu nalazi mnogo važnih podataka. Neka vam ova pravila postanu redovna navika. I na kraju, još jednom – budite oprezni, zlonamjerni korisnici su svuda oko nas na internetu.

Intervju: Eldin Buza, direktor kompanije Ateïs Suisse SA

Ateïs je izvorno francuska kompanija. Osnovana je 1980. u Grenobleu, a njeno ime jeste skraćenica od “Atelier de l'Electronique de l'Image et du Son”, što u prijevodu približno znači „Studio za audio i video rješenja“. Do 2003. godine sva proizvodnja bila je smještena u Francuskoj, a danas kompanija posjeduje predstavništva i filijale u Švicarskoj, Njemačkoj, Holandiji, Rusiji, SAD-u, Kini, Emiratima, Tajvanu…

Razgovarao: Nermin Kabahija

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Gospodine Buza, hvala Vam na odvojenom vremenu za predstavljanje našim čitaocima. Direktor ste švicarskog odjela Ateïsa, renomirane kompanije u oblasti audio-vizuelnih rješenja. Kako je tekao Vaš životni i profesionalni put od ratom zahvaćene Bosne ‘90-tih do Švicarske, koja ste profesionalna iskustva stekli, te kada i kako ste počeli raditi za Ateïs?

Buza: Kao prvo, htio bih da se zahvalim Vašem magazinu na prilici da se predstavim kroz ovaj intervju. Kao što ste već naveli, direktor sam švicarskog odjela Ateïsa, a odgovoran sam za čitavo područje Švicarske i zemlje jugoistočne Evrope, u koje spadaju: Slovačka, Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija, Bugarska, Rumunija, Moldavija i Albanija. U Švicarskoj imamo naše predstavništvo sa sjedištem u zapadnom dijelu države na Ženevskom jezeru, a u ostalim zemljama nastupamo s regionalnim partnerima. Davne 1992. sam kao četrnaestogodišnjak s mamom i sestrom otišao na odmor kod oca, koji je već radio u Švicarskoj. Ideja je bila provesti ljetni odmor, a onda se vratiti u BiH, nastaviti školovanje u Elektrotehničkoj školi. Međutim, znate i sami da se u ljeto 1992. situacija znatno pogoršala, pa povratak nije bio moguć. Ostali smo u Švicarskoj, izgradili život, a ja sam nastavio i uspješno završio školovanje. Mogu reći da se nakon 24 godine u novoj domovini osjećam kao kod kuće. Ostao sam privržen audio/video tehnologiji i do sada sam radio u dvije lokalne firme. U Ateïsu sam počeo raditi u septembru 2013. godine. Najprije sam bio zadužen za švicarsko tržište, a prije godinu dana preuzeo sam izazov da analiziram tržište jugoistočne Evrope i uspostavim mrežu partnera u tom području.

a&s Adria: Ateïs već trideset godina posluje na tržištu audio-vizuelnih rješenja za razglas i glasovnu evakuaciju, postavši jedna od najznačajnijih evropskih kompanija u tom segmentu poslovanja. Možete li nam ukratko predstaviti historiju vaše kompanije, istaći neke najvažnije prekretnice?

Buza: Ateïs je izvorno francuska kompanija. Osnovana je 1980. u Grenobleu, a njeno ime jeste skraćenica od “Atelier de l'Electronique de l'Image et du Son”, što u prijevodu približno znači „Studio za audio i video rješenja“. Već 1985. s domaćim, francuskim znanjem konstruisana je prva audiomatrica s integrisanim računarom i do ’95. kompanija se bavila isključivo audiorješenjima za područje Francuske. Nakon toga događa se i prva važnija prekretnica, a to je ulazak na tržište razglasnih i glasovnih alarmnih sistema. Sva proizvodnja je bila u Francuskoj, dok je područje djelovanja prošireno na sve zemlje u kojima se govori francuski jezik. Dodatni korak je napravljen 2003, kada su otvorene evropske filijale Ateïsa u Švicarskoj, a zatim u Njemačkoj, Holandiji… Nakon toga se počela razvijati mreža u čitavom svijetu. Danas u Evropi imamo zastupništva u Francuskoj, Rusiji, Švicarskoj, Njemačkoj i Holandiji, firmu u Sjedinjenim Američkim Državama, a prilično dobro stojimo u Ujedinjenim Arapskim Emiratima te Kini, Tajvanu i Singapuru. Prije dvije godine završili smo s izgradnjom našeg centralnog evropskog sjedišta u Holandiji, u kojem je i veliki magacin za našu robu. Baš te godine sam dobio zadatak da provjerim potencijal poslovanja u jugoistočnoj Evropi, tako da mogu reći da je to jedna od prekretnica u mojoj poslovnoj karijeri. Od kada živim u Švicarskoj, uvijek sam radio samo na lokalnom tržištu, a sada imam zadovoljstvo i šansu da djelujem u regiji iz koje potičem i u kojoj su moji korijeni.

a&s Adria: Koje su temeljne tehnologije kompanije Ateïs. Možete li nam predstaviti vaše proizvode i pojasniti koje su njihove najvažnije karakteristike i namjena?

Buza: Naše temeljne tehnologije su audio te glasovni alarmni sistemi (audio and voice alarm). Audio IP tehnologija dobija sve više na važnosti, za koju smatramo da će u budućnosti biti rame uz rame s glasovnim alarmnim sistemima. Pod „krovom“ Ateïsa su tri brenda:

– Ateïs, u koji spadaju glasovni alarmni i razglasni sistemi, prenošenje audiosignala putem IP-ja, komercijalni audiosistemi, inteligentna akustička rješenja i interkomunikacijski sistemi;

– Penton zvučnici;

– Xavtel audio, video i telekonferencijski sistemi.

Najvažnije karakteristike naših proizvoda su stabilnost i pouzdanost. Produkti iz klase Voice Alarm su certificirani po EN54 normi. Također, i za zvučnike posjedujemo EN54 certifikat, s kojim naše proizvode možemo ugrađivati u sve projekte u kojima je neophodna ta sigurnosna norma. Inače, naši produkti su namijenjeni objektima kao što su željezničke stanice, šoping-centri, aerodromi, restorani, fitnes-centri, javne ustanove itd. Kratko rečeno, Ateïs proizvodi su namijenjeni mjestima na kojima se okupljaju ljudi. Za cilj imaju povećanje sigurnosti, a u slučaju evakuacije pomoći će da se izbjegne pojava panike. Naši sistemi se koriste za kvalitetan i učinkovit prijenos audio i video signala na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme.

a&s Adria: Koji Vaš proizvod biste istaknuli kao najvažniji u ukupnom portfoliju i zašto?

Buza: To je bez dvoumljenja matrica koja se zove IDA8. Napravljena je na osnovu korisnih povratnih informacija naših kupaca i tek je prije nekoliko godina lansirana na tržište. Bez obzira na veličinu i kompleksnost projekta, IDA8 će garantovano ispuniti sve zahtjeve. Za IDA8 posjedujemo EN54, ali i GOST certifikaciju za rusko tržište. Služi kao matrica za evakuacijske sisteme, a može se koristiti za bilo koje multimedijalne zahtjeve. Kupcu nije potrebno da koristi dva paralelna sistema (evakuacija i audio pozadinska muzika), jer s IDA8 rješenjem može objediniti oba sistema, a tu je velika prednost u cijeni i jednostavnosti instalacije. Umjesto X komponenata, IDA8 ima ugrađene sve najvažnije i neophodne funkcije, uz mogućnost nadogradnje. Mnogo naših velikih projekata je realizirano pomoću tog sistema.

a&s Adria: Koja je uloga i važnost Ateïsovih rješenja u kompletnom sigurnosnom sistemu? Kako prevazilazite probleme s integracijom sa sistemima drugih proizvođača?

Buza: Naša uloga u kompletnom sigurnosnom sistemu je velika jer se preko naših sistema šalju sigurnosne poruke. U slučaju bilo koje uzbune ili upozorenja, ljudi koji se nalaze u toj alarmantnoj zoni će dobiti jasne i glasne poruke šta da čine u tom momentu. Jasna obavještenja su veoma važna kako bi se mogla izbjeći panika. Što se tiče integracije s drugim sistemima, kao što sam već i naveo, naši proizvodi imaju razne mogućnosti integracije, da li putem kontakata koji su stalno pod nadzorom ili preko MODBUS protokola, koji je integrisan u našu matricu. Isto tako, u stanju smo da se prilagodimo protokolima koji su integrisani u periferne sigurnosne sisteme drugih proizvođača. Fleksibilnost i mogućnost da prilagodimo naša rješenja za bilo koje upite je naš veliki plus.

a&s Adria: Kao jednu od snažnih tačaka ističete usaglašenost sa EN-54 standardom. O čemu je riječ i zbog čega je on značajan za poslovanje u PA/VA industriji?

Buza: EN54 standard je evropski standard koji definiše kako proizvodi u sigurnosnom sektoru trebaju izgledati i šta moraju ispunjavati i mogu reći da je mnogo detalja definirano tom normom. Mi kao kompanija ispunjavamo sve neophodne zahtjeve i nakon proizvodnje naše produkte šaljemo na certificiranje direktno u London. Ova norma prisutna je u gotovo svim projektima i ako je ne posjedujete, nećete uopće biti u poziciji da dostavljate ponudu. PAVA centrale, koje su EN54 certificirane, spajaju se direktno na vatrodojavne centrale i međusobno komuniciraju. U slučaju aktivacije alarma na centrali, a nakon njegova potvrđivanja, audioporuka koja je pohranjena na PAVA centrali automatski će se poslati na sve zvučnike koji su u alarmnoj zoni. U EN54 normi postoje različiti sektori, a u PAVA industriji se koristi EN54-4 za punjače baterija, EN54-16 za elektroniku, dok je EN54-24 za zvučnike.

a&s Adria: Fokusirate se na više vertikalnih tržišta. O kojim vertikalama je riječ i na koji način uspijevate odgovoriti njihovim pojedinačnim zahtjevima?

Buza: Naša glavna vertikalna tržišta su transport, željeznice, cestovni saobraćaj i zračni saobraćaj, javna sigurnost, trgovinski centri, javne ustanove i kancelarije, javna mjesta, školske ustanove, rafinerije i energetski sektor nafte i plina. Naša velika prednost je fleksibilnost. Nastojimo uvijek biti aktuelni i ići u korak sa svim trendovima u navedenim vertikalnim tržištima. S obzirom na to da imamo širok portfolio proizvoda i rješenja, u stanju smo da odgovorimo na sve pojedinačne zahtjeve korisnika bez obzira iz kojeg segmenta tržišta dolazi. Uza sve to, imamo jak istraživački tim, koji je uvijek jedan korak unaprijed, tako da smo i mi kao kompanija uvijek “up to date”.

a&s Adria: Možete li nam navesti nekoliko uspješnih slučajeva iz prakse na balkanskom ili evropskom tlu?

Buza: Za početak, spomenut ću projekat željezničke stanice u Cirihu, koja je jedna od najvećih u Evropi. Naš sistem instaliran u toj stanici služi za evakuaciju, ali i pušta pozadinsku muziku te poruke i smjernice za putnike za svaki voz koji uđe i izađe. Na toj stanici ima oko 2.900 vozova u pokretu svaki dan, pa možete samo zamisliti koliko je to različitih poruka, odnosno poruka različitih prioriteta na dnevnoj bazi. Također, sistem posjeduje i tzv. noćni mod, koji se koristi u kasnim satima i koji smanjuje muziku i poruke da ne budu napadne i preglasne. Stade de France, stadion u Parizu koji ima 82.000 mjesta, također ima naš evakuacijski i sigurnosni sistem. Za vrijeme napada koji su se desili tokom utakmice Francuske i Njemačke prošle godine naš sistem je bio permanentno operativan više sati. Tu su još instalacije na objektu Mega Mall u Bukureštu, koji je najveći objekat te vrste u Rumuniji, zatim IKEA u Zagrebu također posjeduje Ateïs evakuacijski i sistem za pozadinsku muziku, kao i Hotel Orlando u Dubrovniku. To je samo mali dio naših referenci, koje se dalje proširuju na bolnice, škole, aerodrome itd.

a&s Adria: Koji su najveći izazovi za kompaniju Ateïs i na koji način im se nastojite suprotstaviti? Je li to snižavanje cijena i jačanje kvaliteta azijskih proizvođača, izostanak dovoljno jake lokalne podrške, segmentiranost tržišta…?

Buza: Snižavanje cijena i jačanje kvalitete azijskih proizvođača sigurno je jedan od izazova, ali ne i najvažniji. Mi se s našom kvalitetom i inovativnim rješenjima ne želimo porediti s drugima samo kada je cijena u pitanju. Mi našim kupcima nudimo kompletan paket, u kojem su i kvalitet i cijena. Najveći izazov predstavlja nam “boom” na našem tržištu, jer je evidentno da u posljednje vrijeme segment sigurnosti postaje sve važniji. Iz dana u dan imamo sve veću potražnju, tako da dajemo sve od sebe da brzo i efikasno odgovorimo na sve upite.

a&s Adria: Važnu dodatnu vrijednost pruža kvalitetan servis i garancija. Recite nam nešto o tom pitanju iz ugla vaše kompanije?

Buza: S obzirom na to da radimo u sektoru sigurnosti, gdje se u nekim slučajevima radi o ljudskim životima, kvaliteta produkata i kvalitetan servis za nas predstavlja najvažniji segment naše ponude. Svaki projekat je specifičan i zato je potrebna naša pomoć na početku projektovanja. Naši partneri veoma cijene naš trud, ulaganje i podršku. Mi ne želimo biti samo proizvođač koji ne nudi dodatnu vrijednost svojim kupcima, naš cilj je da pružimo kompletnu podršku našim partnerima. U tu podršku se podrazumijeva analiza projekta, odabir najbolje moguće variante, koja je efikasna, ali i cjenovno itekako povoljna.

a&s Adria: Na koji način gradite odnos s vašim partnerima? Koje im edukacije i programe nudite, koje pogodnosti, te kako bi zainteresirana firma mogla postati vaš partner?

Buza: Naši partneri su integratori u sektorima sigurnosti, audio i telekomunikacija. Kako bismo izgradili usku saradnju s njima, nudimo im i edukacijska usavršavanja kroz nastavu i kurseve kao što su: tehničko usavršavanje, programiranje i konfiguriranje naših proizvoda, edukacijski kurs o tome kako rasporediti zvučnike i izvršiti akustičku optimizaciju i instalaciju, zatim kurs o EN54-4, EN54-16 i EN54-24 normama te kurs prodaje, u kojem detaljno pokazujemo sve mogućnosti koje se pružaju instalacijom naših proizvoda i rješenja. Našim partnerima također nudimo i veoma povoljne poslovne uslove plaćanja robe i vrlo povoljne cijene. Cilj saradnje je da na kraju svi budu zadovoljni, mi kao proizvođač, naši partneri kao instalateri/integratori te krajnji kupac kvalitetom i cijenom robe. Sve integratorske firme koje su zainteresirane za saradnju mogu nas slobodno kontaktirati. Za nas je važno da ta firma posjeduje određeni nivo znanja, vještina i iskustava u sigurnosom i audio sektoru, te da ima tehnički osposobljen tim ljudi koji je u stanju instalirati i održavati naše proizvode.

a&s Adria: Prema vašem mišljenju, koji su trenutno najvažniji trendovi u PA/VA industriji i šta možemo očekivati u godinama koje su ispred nas?

Buza: U posljednje vrijeme se radi na tome da sve PA/VA instalacije budu urađene prema najaktuelnijim sigurnosnim standardima. S obzirom na to da je PA/VA jedan dio sigurnosnog lanca u čitavom projektu, trend je da se PA/VA uređajima može upravljati putem eksternih sistema/upravljača, a upravo to je već danas moguće s našim Ateïs sistemima. Aktuelni trend je i mala konzumacija električne energije, a mi već duže vrijeme koristimo isključivo D-CLASS pojačala, koja se odlikuju veoma malom potrošnjom električne energije. U budućnosti će se više insistirati i na kompaktnosti uređaja kako bi se izbjegla velika količina zasebnih jedinica. Važnu ulogu će svakako igrati i IP tehnologija, to jeste prijenos audiopodataka preko IP mreže. Mi ćemo s našim portfolijem “Audio Over IP” već za koji mjesec moći ponuditi veoma inteligentna i cjenovno povoljna rješenja pod nazivom Sound School System za objekte poput školskih ustanova. To je inteligento rješenje prijenosa audiosignala putem IP mreže, preko koje će istovremeno biti moguće osigurati i Amok Alarm. Također radimo i na novim pojačalima iz D-Class segmenta, dok nove matrice spremamo za Plug and Play podršku. Sve novitete krasit će jednostavnost komunikacije sa drugim uređajima i mnogo manje kablova, tako da će i sam integrator znatno uštedjeti na vremenu.

a&s Adria: Vaša kompanija posluje i zemljama Jadranske regije? U kojim državama tačno radite i kakvi su vaši razvojni planovi na ovom području?

Buza: Već otprilike desetak godina poslujemo na području Republike Hrvatske. U Zagrebu imamo našeg lokalnog partnera s kojim smo realizirali mnogo prestižnih projekata, o kojima smo ranije govorili. Trenutno smo u završnoj fazi projekta na državnom nivou, koji će nakon završetka sigurno biti naš najveći i najznačajniji projekat u Hrvatskoj. Od 2014. godine imamo partnera i u Sloveniji, s kojim veoma uspješno poslujemo, dok u ostalim državama bivše Jugoslavije za sada imamo veoma interesantne kontakte koji se postepeno razvijaju. Naravno, radimo na tome da proširimo našu partnersku mrežu i da postanemo jedan od važnijih igrača na Zapadnom Balkanu. Moram vam reći da razmišljamo i o otvaranju regionalnog ureda, ali za sada još nismo donijeli konkretnu odluku.

a&s Adria: Kakvo je inače Vaše mišljenje o sigurnosnom, odnosno PA/VA tržištu Jadranske regije? Koji su njegovi nedostaci, a koje prednosti? Sustižu li se svjetski trendovi i na čemu bi se trebalo više raditi? 

Buza: Po mome mišljenju, Jadranska regija posjeduje ogromni potencijal ne samo u PA/VA biznisu nego i općenito. Riječ je o području u kojem se mnogo gradi i razvija infrastruktura, a uz to automatski idu i PA/VA instalacije. S obzirom na to da PA/VA struktura nije previše razvijena u regiji, tu vidim veliki potencijal u budućnosti. Što se tiče svjetskih trendova, mislim da se region polahko uklapa, barem mi imamo takva iskustva iz Slovenije i Hrvatske, gdje su sve instalacije rađene po posljednjim standardima Evropske unije. Za ostale zemlje to ne mogu sa sigurnošću tvrditi, no veoma je važno istaći da se radi na podizanju kvaliteta i nivoa ozbiljnosti. Svaki instalater, baš kao i kupac, mora znati da je riječ o sigurnosnim instalacijama i da nikakvi propusti nisu dozvoljeni. Važno je ugrađivati kvalitetnu robu i propisno je održavati. Na početku su investicije malo veće, ali kada se sve sagleda, mnogo više se isplati ugrađivati top kvalitet koji traje dugo godina nego manje kvalitetni materijal koji se mora mijenjati svakih nekoliko godina.

a&s Adria: Na kraju, pored ukupno 14 sajmova na kojima ćete izlagati ove godine, bit ćete izlagač i na Adria Security Summitu 2016, koji će se održati u Beogradu. Koliko je Summit kao najveća regionalna konferencija i izložba sigurnosti za Vas važna prilika da promovirate Vaš brend i sklopite nova poslovna partnerstva? Kakva su Vaša očekivanja?

Buza: Adria Security Summit će biti nešto novo za nas i veoma mi je drago što imamo šansu da učestvujemo na ovogodišnjem Summitu. Sa zadovoljstvom smo prihvatili da budemo GOLD sponzori Summita i drago nam je što nam se na taj način pruža prilika da promovišemo našu firmu i dođemo do novih poslovnih partnerstava. Naša glavna očekivanja su sticanje novih poznanstava i još bolje upoznavanje sigurnosnog sektora u Zapadnom Balkanu. Po mom mišljenju, Adria Security Summit je idealna platforma za našu promociju, zaista se radujem događaju u Beogradu, a raduje me i to što ću se opet sresti s timom a&s Adria magazina. Nadam se, i uvjeren sam u to, da je pred nama blistava budućnost i da Ateïs može mnogo toga pozitivnog doprinijeti u sigurnosnom/audio sektoru ove regije.

Kako objekte učiniti sigurnim za naše odabrane goste

Stambene i poslovne zgrade zasigurno spadaju u najzahtjevnije objekte za izradu planova za zaštitu. No kako bismo sebi olakšali takav zadatak, u ovome tekstu pojasnit ćemo šta nam je sve potrebno za izradu uspješnog plana. Možda djeluje trivijalno, ali pripremu za osiguranje zgrade započinjemo izradom odgovarajuće ček-liste, koja mora sadržavati veliki broj podataka

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Pripremiti i osiguravati velike objekte i općenito objekte u kojima postoji veliki promet ljudi nikada nije lahko. Zgrade su specifične po mnogo čemu i baš svaka pojedinačno zahtijeva izradu detaljnog plana. U sigurnosnom smislu one se razlikuju prema veličini i unutrašnjem i vanskom dizajnu, ali i prema pristupnim putevima te samoj lokaciji. Pripremu za osiguranje zgrade započinjemo izradom odgovarajuće ček-liste, koja mora sadržavati veliki broj podataka. Prvo upisujemo ime, odnosno dio grada u kojem se naša zgrada nalazi i adresu, a zatim dodajemo sve ceste i raskrsnice koje vode prema njoj. Nakon toga upisat ćemo vrstu i namjenu zgrade, oblik, broj spratova i stanara (eventualno i svih uposlenika u zgradi), broj slobodnih prostorija s tačnim površinama, broj i izgled skladišta, parking-prostora, broj ulaza, izgled vanjske i unutrašnje konstrukcije objekta itd.

Vlasnik i upravitelj

Ništa manje bitno nije i ime vlasnika zgrade, njegova adresa stanovanja, kancelarija, broj telefona te osoba za kontakt, koja će nam biti dostupna cijeli dan. Ukoliko zgrada ima upravitelja, navesti njegovo ime, privatnu i poslovnu adresu, privatni i poslovni broj telefona te također osobu za kontakt dostupnu dan i noć. Svaka zgrada ima i svog portira. Potrebno je navesti njegovo ime, adresu i brojeve telefona. Nakon toga prelazimo na opis vanjskog dijela zgrade, gdje navodimo kako izgledaju vanjski zidovi i prozori, omogućavaju li zaštitu privatnosti i posjeduju li mogućnosti zamračivanja. Naravno, ovo je bitno što detaljnije opisati i zbog eventualne odbrane zgrade i prevencije upada, ukoliko to situacija bude zahtijevala. Zatim pišemo izgled i broj vrata, kapija, balkona i verandi, a treba zabilježiti i broj i izgled zasađenih biljaka u blizini fasade. U unutrašnjosti zgrade izuzetno je bitno znati oblik, veličinu i boju zidova i hodnika, te zavesti u dokument i svaki prozor koji vodi prema atriju ili gleda vani. Nakon toga pišemo broj vrata, liftova, kapija i stepenica na svakom spratu. Mnogo upada u zgradu tokom napada ili pljački obavljalo se preko krova. Zato ga moramo opisati, navesti njegovu kvadraturu i konstrukciju, te precizirati o kakvoj vrsti krova je riječ – je li u pitanju ravni ili kosi krov, posjeduje li sljeme ili neki drugi oblik. Naravno, pobrojati i opisati vrata koja izlaze na njega te eventualno prozore. Osim prevencije upada, krovni prozori ili otvori mogu predstavljati i korisan alternativni izvor svjetlosti za unutrašnjosti prostorije. Ukoliko se naša zgrada nalazi u gusto zbijenom bloku zgrada, morat ćemo detaljno navesti i sve eventualne okolne objekte s kojih je moguć prilaz našem krovu.

Krov i ulica

Moramo znati postoji li bilo kakav drugi način za prilaz krovu te na koji način funkcioniraju požarne stepenice. Idealno bi bilo da naš ciljani objekat osmotrimo i s okolnih mjesta ili zgrada – možemo, npr., u susjednom hotelu iznajmiti sobu s balkonom ili verandom i dok pijemo jutarnju kafu, skicirati detaljno vanjski izgled naše štićene zgrade. Ukoliko želimo ostati „nezapaženi“, naš objekat možemo osmotriti i s obližnjih brda, mostova, tornjeva ili drugih uzvisina. Od vanjskih osobenosti još je potrebno razmisliti o rutama ulaska i izlaska iz zgrade, podrumima i alternativnim izlazima, te „snimiti“ koliko je moguće detaljno saobraćaj koji se odvija u blizini. Mnogo atentata je uspjelo, odnosno mnogo odbrambenih tehnika je zakazalo, čak i sa smrtnim ishodom, upravo zato što saobraćaj ispred objekta u kojem je štićena osoba odsjela nije bio adekvatno regulisan. Upasti u gužvu u odsutnim trenucima jedna je od garancija neuspjeha cijelog projekta. Stoga ako smo u poziciji da biramo, za odsjedanje našeg tima i štićene osobe radije ćemo birati zgrade i objekte na periferiji grada nego u samom centru.

Anterfile

Tehnička zaštita objekta

Koliko su bitne fizičke osobine objekata, jednako su bitne i one tehničke. Na nama je da provjerimo i opišemo u detalje sve što čini sistem tehničke zaštite objekta. Dakle, bilježimo svaki alarmni uređaj, uređaj za signalizaciju požara i videonadzor, svaki senzor i kameru, protuprovalna vrata i prozore, uključujući i njihovu klasifikaciju. Zatim provjeravamo način ulaska i izlaska, tj. da li su potrebne iskaznice ili pristupnice i koje vrste za osoblje objekta, vozila, posjetioce, garažu i drugo.

Svaka manje-više poslovna ili stambena zgrada uglavnom ima i svoju osobu zaduženu za sigurnost, a kontakt s njom od izuzetnog je značaja za nas. S tom osobom provjeravamo postoji li u zgradi kontrolno mjesto za skladištenje oružje i eksploziva. Ukoliko postoji takva prostorija, moramo je obići i uvjeriti se u ispravnost njena skladištenja i osiguranja. Potrebno je provjeriti sve ulaze i izlaze iz nje, evidentirati mjesta za utovar i istovar, ulaze za dobavljače, izlaz za slučaj nužde i servisni lift. Također, ta osoba može nam dati informacije o svim naoružanim osobama u zgradi, onim koje imaju dozvolu za nošenje oružja te upoznati nas s postupkom za naoružano osoblje.

Veliki hakerski napad koji je prošao potpuno neprimijećeno

Početkom maja su iz ukradene baze podataka objavljeni milioni e-mail adresa, šifri i brojeva telefona. Napad je izvršen tokom 2015. godine, ali do danas nije jasno odakle su ti podaci došli, niti ko je odgovoran za napad

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Hakeri su 2015. godine u najvećoj tišini ukrali bazu koja je sadržavala podatke o više od 57 miliona ljudi. Krađa je objavljena tek početkom maja 2016, kada su se podaci iz baze podataka našli na prodaji u najtamnijim uglovima Dark weba (naziv za anonimni dio interneta do kojeg se ne dolazi uobičajenim putevima, a na kojem se nalaze informacije osjetljivog sadržaja poput foruma za prodaju ilegalnih roba i usluga, kao što su narkotici, oružje ili podaci s hakiranih kompjuterskih mreža). Podaci su ukradeni između 2012. i 2015. godine, a uključuju korisnička imena, e-mail adrese i šifre sa MD5 hashevima, koje se danas lahko razbijaju. Osim toga, u bazi se mogu pronaći i brojevi mobilnih telefona te Facebook korisnička imena.

Lažni i stvarni napadi

Velika većina e-mail adresa koje se nalaze u bazi povezana je s velikim kompanijama kao što su Apple, Twitter i Google, kao i s vladama zapadnih zemalja i njihovim agencijama. Informacije o ovome došle su samo nekoliko dana nakon objave o drugom napadu na velike mail servise (Google, Yahoo, Outlook i mail.ru), koji se ipak pokazao lažnim. Međutim, napad o kojem govorimo u ovom tekstu itekako je stvaran. Napade je otkrio gray hat haker poznat pod imenom Peace, koji je do baze podataka došao posredstvom ruskih hakera. Dio podataka je proslijedio web-stranici ZDNet, koja je prva izvijestila o napadu, a on kompletnu bazu podataka veličine 4,6 GB prodaje po cijeni oko 400 američkih dolara ili 0,8 bitcoina.

Sigurnosni stručnjak Troy Hunt, koji vodi web-stranicu „Have I Been Pwned“, na kojoj možete vidjeti jesu li vaši podaci žrtva nekog od hakerskih napada, objavio je da je pronašao 52,5 miliona jedinstvenih e-mail adresa, što znači da je velika većina podataka prvi put objavljena, te da je riječ o stvarnoj krađi podataka koji prije nisu bili dostupni.

Odakle je ukradena baza podataka?

Na pitanje iz podnaslova za sada nema odgovora i to je ono što ovoj priči daje posebnu notu zanimljivosti. Hacker Peace navodi da su podaci došli sa web-sajta Zoosk, koji služi za upoznavanje parova, ali on ima „samo“ oko 33 miliona korisnika. Peace kaže da je za napad iskorišten zastarjeli softver na samoj web-stranici, bez specifičnih detalja.

Nakon što je pregledao neke od objavljenih podataka, Zoosk je oštro odbacio ovakve tvrdnje pošto se objavljeni ne slažu s njihovim podacima. Njihov glasnogovornik je naglasio da se nijedan objavljeni podatak ne slaže s podacima u Zooskovoj bazi, odnosno da se samo dio objavljenih e-mail poruka slaže s podacima koje oni posjeduju, te da je to nedovoljno da bi se uspostavila pouzdana veza između dva seta podataka. Troy Hunt je otišao i korak dalje kontaktiravši nekolicinu osoba čije su e-mail adrese objavljene. Samo neki od njih su potvrdili da su koristili Zoosk, dok ih je većina negirala upotrebu tog servisa. Rasmus Poulsen, jedan od ljudi čija je e-mail adresa objavljena, kaže da uopšte nije šokiran ovakvim otkrićem, jer su sigurnosni propusti svakodnevna stvar. Miran je, kaže, jer je implementirao LastPass rješenje za zaštitu svog digitalnog identiteta. Ipak, vrijedi istaći da je Poulsen, kao i mnogi drugi korisnici, koristio istu e-mail adresu i šifru na više različitih servisa, što je jedan od najsigurnijih načina da svoje digitalne podatke pronađete objavljene na Dark webu.

Žrtva ili ne?

Još jedan servis za upoznavanje je uključen u priču. Riječ je o Badoo servisu iz Velike Britanije, koji ima oko 300 miliona korisnika. I njihov glasnogovornik je odbio bilo kakvu vezu s objavljenim podacima. „Badoo nije bio žrtva hakerskog napada i svi naši podaci su sigurni. Pratimo sigurnost našeg sistema i koristimo sva raspoloživa sredstva kako bismo zaštitili naše korisnike. Upoznati smo s ovim hakerskim napadom, ali smo apsolutno sigurni da podaci nisu naši i da naš sistem nije kompromitovan“, kaže se u prilično samouvjerenom saopštenju iz kompanije Badoo. Prema analizi koju je obavio Hunt, oko 88.000 adresa završava sa badoo.com domenom. Dalja analiza je potvrdila da je riječ uglavnom o testnim korisničkim računima, koji su imali iste ili slične podatke. Prema tome, vjerovatno se ne radi o pravim podacima vezanim za kompaniju Badoo. Ovo je potvrdio i Andrey Andreev, osnivač te kompanije, koji kaže da je u ukradenoj bazi podataka oko 19.000 testnih korisničkih računa, koji su bili aktivni samo 30-ak minuta. Prema njemu, takvi korisnički računi se ne mogu koristititi za vanjske servise, tako da od njih hakeri nemaju nikakve koristi.

Međutim, veliki broj e-mail računa ima @mobile.badoo.com ekstenziju, što je znak da je riječ o računima koji su povezani s telefonskim brojevima korisnika koji se koriste za prijavljivanje na Badoo web-stranicu. Andreev je potvrdio da se radi o mehanizmu koji njegova kompanija zaista koristi za bilježenje podataka o svojim korisnicima.

Ko je odgovoran za napad?

Ni Andreev ni glasnogovornik kompanije Badoo nisu mogli odgovoriti na pitanje kako ili zašto su se ovi podaci pojavili u ukradenoj bazi podataka, iako su čvrsti u stavu da njihov sistem nije doživio hakerski napad. Kao još jedan dokaz Andreev navodi da njegova kompanija ne koristi MD5 enkripciju šifri. Baš kao što niko nije potvrdio da su podaci njegovi, odnosno da je njegov sistem hakovan, isto tako niko nije preuzeo odgovornost za uspješan napad, što je prilično čudno u zajednici hakera koji baš vole da se hvale svojim „uspjesima“. Na kraju krajeva, nije posebno bitno ni ko je napadač ni ko je žrtva. Bitno je da su milioni korisničkih računa i šifri na tržnici Dark weba, te da se o napadu ništa nije znalo skoro godinu dana. Šta se prije javne objave dešavalo s podacima, ostaje samo da nagađamo. Baš kao što možemo nagađati da li je bilo još sličnih napada, koji su rezultirali krađama baza s milionima podataka, koje se možda prodaju na Dark webu, a možda i ne, ili ih se koristi za neke druge svrhe.

Najpoznatiji hakerski napad na web-stranicu za upoznavanje

Razotkrivanje podataka sa web-sajta za upoznavanje AshleyMadison.com direktno je uzrokovalo štetu ne samo vlasniku web-servisa već i njegovim korisnicima. Ovaj hakerski napad otkrio je podatke oko 32 miliona korisnika tog web-servisa, a veličina baze podataka iznosila je oko 9,7 GB podataka. I ona je objavljena na ilegalnim digitalnim tržnicama Dark weba, a sadrži podatke i o kreditnim karticama. Hakerska grupa koja stoji iza ovog napada naziva se The Impact Team.

Održavanje pozitivne discipline u sigurnosnim odjelima

Većina sigurnosnih menadžera zna da sama riječ disciplina kod uposlenika nerijetko izaziva snažne emotivne reakcije. Također, veliki broj menadžera nerado se bavi disciplinom jer je u ljudskoj prirodi da se opire i protivi kažnjavanju. Zbog toga je u kompanijama važno usvojiti pozitivan pristup, koji se može nazvati „pozitivna disciplina“

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Pozitivna disciplina u osnovi predstavlja obuku koja služi za oblikovanje i osnaživanje uposlenika s ciljem postizanja ciljeva kompanije ili njenog sigurnosnog odjela. Pri tome, kažnjavanje, kao nepopularan aspekt discipline, igra sekundarnu ulogu, odnosno provodi se uz fokus na ciljeve organizacije, a ne na ličnom nivou. Nakon što se akcent stavi na ponašanje i prateći učinak umjesto na konkretnu ličnost, čitav proces dobija konstruktivnu dimenziju, koja je prihvatljivija svim akterima. Sveobuhvatna primjena principa pozitivne discipline pomogla je brojnim menadžerima da otklone probleme u radu s uposlenicima. Kako se ona temelji na preventivnoj naravi, važno je da se disciplinske mjere provode brzo jer se nedostaci koji već postoje kasnije sve teže otklanjaju.

Nadzornik sigurnosti

Najvažniju ulogu u tom procesu ima nadzornik sigurnosti i on odgovornost za disciplinu ne može prebacivati na odjel za ljudske resurse ili direktora sigurnosti. Neki nadzornici izbjegavaju izvršavanje svojih obaveza iz te oblasti jer smatraju da time narušavaju odnose sa svojim podređenim, što nikako ne smije postati praksa. Korektan i objektivan nadzornik u svom odnosu prema uposlenicima zapravo dobija njihovo poštovanje ako se postavi na način da očekuje poštivanje propisa i pravila. U tom slučaju izgradnja autoriteta će predstavljati dovoljnu garanciju poštivanja discipline, bez potrebe da se primjenjuju nepopularne disciplinske mjere. Pri tome je važno imati na umu da je zabluda smatrati da se konstruktivna disciplina odnosi samo na manje učinkovite radnike jer se njom moraju obuhvatiti svi uposlenici. U nekim situacijama se mjere primjenjuju i na uposlenike koji se posebno ističu u radu, jer se kod njih može stvoriti dojam da su praktično nezamjenjivi. Odgovorna osoba mora biti u mogućnosti da prepozna razlike među uposlenicima i najprije stekne njihovo povjerenje i lojalnost, a onda ih i motiviše da postižu više. Ovo u konačnici znači značajno smanjenje problema s disciplinom.

Razgovor s uposlenikom i raspodjela zaduženja

Primjena svake disciplinske mjere počinje razgovorom. Ako im se pristupi uz uvažavanje psiholoških potreba uposlenika i njegovog tretmana kao izgrađene osobe, ovakav razgovor, zapravo, može poslužiti za podizanje nivoa kvaliteta odnosa između nadređene osobe i nižerangiranih uposlenika. Zaposlenik ne smije otići s disciplinskog razgovora uz osjećaj da ga se pogrešno shvatilo, napadalo ili da mu se nametao osjećaj krivice. Primjenom pristupa pozitivne discipline i svijesti da je ona, zapravo, vid korekcije i obuke, uposlenik će ovakav razgovor napustiti s obnovljenim samopouzdanjem i većim poštovanjem za svoje nadređene. U nekim situacijama disciplinski problemi su posljedica pogrešno utvrđenih radnih zadataka i tu krivica leži na menadžmentu, a ne na uposleniku. Oni često proizlaze zbog neizvršavanja zadataka, što može biti posljedica neadekvatne komunikacije među uposlenicima, a ne s nivoom njihovih profesionalnih kompetencija. Zbog toga je važno da kod provođenja discipline i nadređeni prepoznaju svoju odgovornost prilikom jasnog definisanja obaveza uposlenika, kao i njihovog predstavljanja uz korištenje razumljive frazeologije. U tom slučaju, umjesto direktnog naređenja, idealan način za davanje zadataka je molba ili zahtjev, jer to ostavlja prostor da uposlenik ponudi svoje sugestije koje se tiču njegove realizacije.

Pravila vođenja disciplinskog postupka

Postoji više osnovnih pravila vođenja disciplinskih postupaka koja se mogu univerzalno primjenjivati. Najprije je potrebno jasno definisati pravila i zaboraviti na ideju da se neka od njih trebaju podrazumijevati. Mnogi propisi se tiču organizacije i mogu biti novi za uposlenike koji tek zasnivaju radni odnos. Naprimjer, ukoliko postoji propis da čuvari, u slučaju da zaborave svoju, ne smiju nositi posuđene značke, to mora biti institucionalno riješeno. Ovakvi propisi se mogu staviti i na listu koju svaki novi uposlenik mora obavezno potpisati. Jednako važno je provoditi disciplinu izvan nepoželjnih očiju javnosti. Provođenje ovih mjera pred drugim kolegama može biti ponižavajuće za uposlenika na koga se one odnose, što znači da se o disciplini treba razgovarati u okruženju kancelarije, odnosno u četiri oka. Osim toga, ovakav ambijent omogućava lakše vođenje razgovora o prekršaju, pri čemu obje strane trebaju detaljno saslušati jedna drugu. Pri tome je važno zadržati objektivnost i konzistentnost jer, kako je navedeno na početku, konstruktivna disciplina se temelji na kažnjavanju akta, a ne osobe. Nema potrebe navoditi da pri tome treba izbjegavati uvrede ili ponižavanje uposlenika. Isto važi i za nekonzistentnost, koja se ogleda u različitom tretmanu uposlenika za isti prekršaj. Navedene situacije dovode do pojave nepoštovanja i prezira prema menadžmentu organizacije ili odjela i treba ih maksimalno izbjegavati.

Konstruktivna disciplina

Umjesto toga, sigurnosni menadžment treba se fokusirati na edukaciju, odnosno usklađivanju rada uposlenika sa standardima izvršavanja radnih zadataka. Radi lakšeg vođenja evidencije o disciplinskim postupcima, za svakog uposlenika koji je obuhvaćen njima potrebno je voditi odgovarajući dosje. Oni mogu biti korisni prilikom utvrđivanja slučajeva kršenja discipline koji se ponavljaju. Osim toga, vođenje ovih postupaka mora biti organizirano na progresivan način, pri čemu se odgovarajući prekršaji tretiraju proporcionalnim kaznama, kao i praćenjem njihova ponavljanja. Jedan od primjera gradacije u ovom pristupu je sekvenca koja se sastoji od sljedećih elemenata: usmeno savjetovanje, usmena opomena, pisana opomena, opomena pred suspenziju, suspenzija bez isplate dohotka i davanje otkaza. Pri tome se uposleniku u svakoj prilici mora omogućiti da navede i svoje razloge i opravdanja za određeni incident. Na kraju, konstruktivna disciplina nije samo pristup koji se odnosi na uposlenike – njegov važan segment je i samodisciplina na menadžerskoj strani. Te osobe moraju poslužiti kao primjeri drugima, a najbolji način za to je kontrola vlastitih slabosti, predrasuda i negativnih razmišljanja. Nadzornik ili menadžer na taj način kreiraju kvalitetan temelj za saradnju s drugim uposlenicima i otklanjanje njihovih grešaka, a izbjegavaju pojavu loše atmosfere.

Intervju: Dejan Obratil, regionalni menadžer kompanije SYAC-TB

Nakon prihvatanja nove tehnologije i širenja tržišta i proizvodnje došla je faza omasovljenja, kada je tehnologija postala interesantna i svjetskim tehnološkim gigantima iz drugih područja. To je značilo i ulazak u standardne ekonomske tokove razvoja, uspona, padova i integracija. Sve te faze prošao je i SYAC
Razgovarao: Semir Kapetanović
a&s Adria: Gospodine Obratil, hvala vam na odvojenom vremenu da se obratite našim čitaocima. Možete li predstaviti Vaše profesionalno iskustvo u Vašoj kompaniji? 
Obratil: U SYAC-u sam počeo raditi krajem 1991. godine, tačnije nekoliko dana nakon dolaska u Italiju. SYAC je inače skraćenica od System Automation and Control, jer se u to vrijeme bavio industrijskom automatizacijom i kontrolom procesa u realnom vremenu. Upravo kao i kompanija Energoinvest-Kibernetika, u kojoj sam radio prije odlaska u Italiju. Obje firme su rješenja bazirale na VMEbus standardu. Po dolasku u Italiju uzeo sam žute stranice i napravio spisak firmi koje ću obilaziti u potrazi za poslom. Na toj listi bio je i SYAC. Kada sam se pojavio tamo i kada su vidjeli moj CV i rad koji sam izlagao na WMEbus konferenciji 1990. godine u Mianzu, nakon kratkog razgovora uslijedio je dogovor, stisak ruke i tako je sve počelo. Nakon nekoliko godina i interesantnih projekata automatizacije i kontrole (CERN, Zanussi, Alessi, Polygram) SYAC je dobio zahtjev od italijanske vlade da modernizira videonadzor u jednom strogo čuvanom zatvoru. Tako je prije više od 20 godina, koristeći naša znanja iz obrade slike u realnom vremenu, komunikaciji, projektovanju elektronskih sklopova i u saradnji s našim tadašnjim dobavljačem opreme za VMEbus, nastao DigiEye. Bio je to prvi 16-kanalni digitalni videorekorder s ugrađenim matrix switcherom za 4 videoizlaza, digitalnim ulazima i izlazima, RS-232/485 portovima, Ethernet komunikacijom, automatskim backupom na DAT itd. To je bilo doba modema s 33,6 kbit/s, HDD kapaciteta „čak“ do 9 GB i Motorolinih 40 i 60 MHz procesora. Koristeći naš vlasnički zaštićeni kompresijski algoritam i optimizirajući programe pisane u real-time operativnom sistemu, DigiEye je uspješno pohranjivao snimke sa 16 kamera do 14 dana i komunicirao s našim DigiEye Control Centrom putem LAN-a ili telefonskih linija. U razvoju DigiEyea i transformaciji SYAC-a prolazio sam skoro sve uloge, počevši od programera, proizvodnje, tehničke podrške, marketinga, menadžera za razvoj proizvoda do međunarodnog prodajnog i menadžera za razvoj poslovanja. Raditi u takvoj firmi za koju praktično ne postoje tehnološke ni geografske granice je veliki izazov, ali pruža i velike satisfakcije kako na profesionalnom tako i na osobnom planu.
a&s Adria: SYAC ima skoro 30 godina iskustva u industriji sigurnosti. Jedan je od pionira u oblasti digitalnog videonadzora sa svojim potpuno integrisanim digitalnim sistemom za upravljanje videom nazvanim DigiEye. Recite nam nešto više od Vašoj kompaniji, koje su bile važne prekretnice, kada ste se pridružili Techboardu i koje ste koristi imali od toga, kako danas vidite SYAC▪TB-ovu poziciju?
Obratil: Kao bitne prekretnice, osim kreiranja novog proizvoda, naveo bih obrazovanje korisnika i pripremanje tržišta da prihvati novu, naprednu tehnologiju. Naime, tadašnje tržište bilo je relativno statično i čvrsto konsolidovano, kako na tehničkom tako i na poslovnom planu, i nikome nisu odgovarale promjene u pogledu uvođenja novih tehnologija i novih tržišnih igrača. Nakon prihvatanja nove tehnologije i širenja tržišta i proizvodnje došla je faza omasovljenja, kada je tehnologija postala interesantna i svjetskim tehnološkim gigantima iz drugih područja. To je značilo i ulazak u standardne ekonomske tokove razvoja, uspona, padova i integracija. Sve te faze prošao je i SYAC. Mislim da smo možda imali šanse i za veći i drugačiji rast, no poslije bitke ne bih uzimao ulogu generala. U jednoj fazi došlo je i kod nas do pada, koji je prouzrokovala opšta ekonomska kriza, pri čemu mi kao proizvođači, uprkos milionskim narudžbama, ostajemo bez likvidnih sredstava. No, kako svaka medalja ima i drugu stranu, to je 2013. dovelo do toga da Techboard, naš dugogodišnji dobavljač štampanih ploča, kupi SYAC. I tu počinje pozitivna strana medalje. SYAC postaje SYAC▪TB, odnosno Techboardov odjel za sigurnost. Od tada, osim razvoja, projektovanja i kreiranja softvera, pod naš krov dolazi i proizvodnja hardvera, odnosno cijeli proizvodni ciklus je 100% pod našom kontrolom.
a&s Adria: Koje su vaše ključne tehnologije? 
Obratil: Možda bih trebao odgovoriti da je to i dalje video, što bi bilo i logično s obzirom na dugogodišnje iskustvo i veliki know-how iz tog područja. Međutim, reći ću da je naša ključna tehnologija ipak u kreiranju, prikupljanju, obradi, analizi te upravljanju velikim podacima (big data). Velike riječi koje ću probati ukratko pojasniti. Naime, video je samo jedan izvor podataka. On se analizira, a analiza donosi nove informacije, koje nazivamo događajima. Njima moramo dodati i vanjske događaje te podatke i događaje dobivene od drugih sistema. Naš softver pruža neograničene mogućnosti na kreiranju raznih kombinacija događaja dodajući vremensku odrednicu, odnosno vrijeme trajanja za svaki događaj. Na taj način je moguće kreirati veliki broj scenarija koji tačno opisuju i detaljno razlikuju razne situacije po njihovoj važnosti. Na osnovu toga moguće je programirati niz automatskih akcija koje DigiEye izvršava i o kojima obavještava ostale uređaje iz sistema ili operatere, koji preuzimaju dalju kontrolu. Na taj način se značajno optimizira zaštita jer se smanjuje količina informacija koje operater mora obrađivati. Također, smanjuje se rizik da se velika količina informacija pogrešno obradi i donese kriva odluka. Osim tih kvalitativnih poboljšanja, nije zanemariva ni ušteda u vremenu, odnosno direktno i indirektno smanjenje troškova.
a&s Adria: Koje proizvode sadrži portfolio kompanije SYAC▪TB?
Obratil: Osim linije koja uključuje DigiEye snimače, kamere i nadzorni centar, SYAC▪TB u ponudi ima i fogging sisteme, kontrolu pristupa, a uskoro i vatrozaštitu. Naravno, uz to idu i rješenja za integrirano upravljanje svim tim proizvodima, uključujući i proizvode drugih proizvođača.
a&s Adria: Koji proizvod/rješenje biste istakli kao najvažnije i zašto?
Obratil: Osim raznolikosti ponude, kao glavni proizvod SYAC▪TB-a i dalje je DigiEye sa svim svojim specifičnostima. Tome bih dodao i rješenje za centralizovan videonadzor velikog broja geografski razuđenih instalacija, kako na nacionalnom nivou tako i na kontinentalnom, a u nekim slučajevima i svjetskom nivou (Fidelity Investments). U eri IP-ja svi govore o megapikselima, Mbps i Gbps brzinama i propusnim moćima komunikacijskih kanala, i često se uzima kao gotova stvar da je uvijek i bez problema moguće spojiti bilo koji broj kamera i uređaja. Naše iskustvo kazuje da kada govorimo o nacionalnom nivou, a naročito o širim geografskim područjima, teško možemo imati unificirane uslove komunikacije, odnosno garantovane nivoe brzine i propusnosti, bez obzira na ekonomsku i tehničku razvijenost zemalja u kojima se instalacije nalaze. Naša rješenja u komunikaciji, koja su bila razvijena za rane medije, protokole i brzine, ugradili smo u stream-flex tehnologiju. Tako smo nazvali niz rješenja koja omogućuju fleksibilnost u prilagođavanju raznim komunikacijskim okruženjima. Gledali smo da, koliko god je bilo moguće, automatiziramo optimizaciju korištenja raspoloživih resursa, unutrašnjih i vanjskih, ostavljajući pri tome uvijek mogućnost da operater personalizira konačno rješenje prema svojim potrebama.
a&s Adria: Recite nam nešto o vašoj DigiEye videoanalitici?
Obratil: DigiEye VCA je primjenjiva na bilo koji videosignal, bez obzira da li je riječ o analognom ili IP ulazu. Za sada smo VCA podijelili u dvije funkcionalne grupe: Business i Security intelligence. Business intelligence uključuje brojanje osoba i funkciju toplotnih mapa. U principu je riječ o analizi broja objekata, osoba ili, recimo, vozila. Kako su obično u pitanju osobe, najčešća upotreba je u trgovinama i poslovnim objektima. Rezultati brojanja mogu biti prikazani u raznim oblicima izvještaja, koji se mogu automatski pohraniti na određena mjesta za arhiviranje na mreži, odnosno mogu biti poslani putem e-maila, prikazani na web-pretraživaču, odnosno na DigiEye aplikacijama na pametnim telefonima ili tabletima. Toplotna mapa je specifični prikaz koji pomoću boja pokazuje koncentraciju osoba u prostoru u odabranim vremenskim intervalima. To je vrlo praktičan i efikasan marketinški alat koji daje slikovit prikaz zona od najvećeg, odnosno najmanjeg interesa. To pruža mogućnost manadžerima da imaju odziv kupaca u realnom vremenu i da efikasno i pravovremeno reaguju i reorganizuju asortimane ili cijene. Otuda i naziv Business intelligence. Security Intelligence uključuje četiri tipa videoanalitike: sterilne zone, virtuelni perimetar, loitering, ostavljen/uklonjen predmet. Događaji nastali kao rezultat ovih analiza mogu se kombinirati s ostalim događajima i na već spomenuti način kreirati scenarije raznih prioriteta koji omogućuju preventivno djelovanje i sprečavanje neželjenih događaja. Proaktivno djelovanje može biti automatsko ili operaterevo, ali u svakom slučaju analitika značajno optimizira ljudske resurse.
a&s Adria: Koje ključne beneficije kupci mogu očekivati od SYAC▪TB-a? Da li je to evropski kvalitet, vlasnički zaštićena tehnologija, integracija softvera i hardvera?
Obratil: Na prvo mjesto stavio bih veliko i široko iskustvo kako na tehnološkom tako i na geografskom planu. Drugi faktor, koji može dijeliti prvo mjesto po važnosti, jeste stopostotna kontrola proizvodnje. To daje evropski, odnosno certificirani (od ITPI instituta) 100% „Made in Italy“ kvalitet. Iako danas postojanost u vremenu nije toliko cijenjena, mi smo se uvijek trudili da ponudimo generacijsku kompatibilnost proizvoda, mada to nije jednostavno. Iskustvo nam govori da naši partneri ipak cijene činjenicu da im više od dvadeset godina nudimo taj kontinuitet. Osim toga, naša prednost je da, uz kvalitet velikih kompanija, i dalje imamo „elastičnost“ malih firmi. To u pojedinim projektima koji imaju specifične zahtjeve daje mogućnost našim partnerima da ponude rješenje urađeno po mjeri i zahtjevu krajnjeg kupca.
a&s Adria: Krajnji korisnici zahtijevaju integraciju. Jesu li vaši proizvodi kompatibilni s uređajima drugih proizvođača, da li su usaglašeni s ONVIF standardima i koje ste još standarde implementirali?
Obratil: Od samoga početka smo shvatili važnost integracije i kompatibilnosti s drugim proizvodima i sistemima. Na početku je to bila integracija putem digitalnih ulaza i izlaza, zatim preko posebnih komunikacijskih protokola, koje smo na zahtjev korisnika integrisali u DigiEye. Prije nego što je Pelco-D postao de facto standard, u DigiEye smo implementirali podršku 50 raznih PTZ protokola. Bili smo jedni od prvih koji su ponudili SDK, koji je omogućavao kompletno upravljanje i nadzor DigiEyea. DigiEye omogućava korištenje Radiusa i Active Directoryja za potpunu i centralizovanu kontrolu korisnika, a ona se može obavljati i putem integrisanog IEEE-802.1x standarda. Za integraciju s drugim sistemima, kao što su protuprovala i vatrodojava, razvili smo poseban uređaj koji vrši normalizaciju raznih protokola prema DigiEyeu. Uprkos tome što su naši proizvodi kompatibilni s ONVIF-om, još se ukazuje potreba za personalizacijom koju mi kao proizvođač i hardvera i softvera možemo uraditi.
a&s Adria: Cijena također igra važnu ulogu na tržištima u razvoju. Vaš CEO gospodin Malagoli je izjavio da je SYAC▪TB „tokom godina odlučio nastaviti sa snažnim smanjenjem cijena“. Recite nam nešto o tome, do koje mjere ste uspjeli spustiti cijene, hoće li to utjecati na kvalitet?
Obratil: Naravno da je cijena važan faktor. Nažalost, za mnoge je danas i jedini faktor, naročito kod novih korisnika ili tamo gdje odluku donosi finansijski nivo koji se ne razumije u tehniku. Mi jesmo proizvođač koji može upravljati kompletnim proizvodom i do određenih granica kontrolisati njegovu cijenu. Ipak, mi od kvaliteta ne želimo odstupiti, a nemamo količine koje nas mogu svrstati u gigante. Uzimajući u obzir da se danas više cijeni manja početna cijena nego ukupna cijena koštanja, s novom politikom smo se trudili da napravimo kompromis, odnosno da ostavimo kupcu izbor. Naime, 20 godina smo nudili besplatnu doživotnu tehničku podršku i SW update za sve proizvode. Počevši od ove godine, osim apsolutnog sniženja cijena, koje smo ostvarili raznim optimizacijama, odvojili smo cijenu tehničke podrške i budućih softverskih nadogradnji. Sada kupac može sam izabrati koliko i koju vrstu podrške želi. Tako je moguće imati investiciju s manjim početnim troškovima, a ostali troškovi ostaju kao opcija koja se može podijeliti na više godina.
a&s Adria: Na koje se vertikale fokusirate?
Obratil: Kako sam rekao, u dugoj istoriji smo imali aplikacije u skoro svim područjima, no ako bih trebao izdvojiti vertikalno tržište na kojem smo najviše prisutni, onda je to bankarsko – finansijsko.
a&s Adria: Predstavite nam neke od najvažnijih instalacija u posljednje vrijeme, koja su bile naročito teške za izvesti ili koje su od kulturne, historijske ili nacionalne važnosti?
Obratil: Osim mnoštva instalacija u bankarskom sektoru u Jadranskoj regiji, istaknuo bih da je DigiEye prisutan u prekrasnoj zgradi Mađarskog parlamenta. Ako ostanemo na Jadranskom moru, ali s italijanske strane, DigiEye čuva mnogo muzeja i ostalih kulturno-istorijskih objekata. Kada se već kvasimo raznim morima, možemo poći i do Baltičkog mora i spomenuti instalaciju koja sadrži većinu naših do sada spomenutih prednosti i kvalitete, a riječ je o zaštiti granica jedne baltičke zemlje. Projekat je započet prije petnaestak godina, a DigiEye je tada bio jedini uređaj koji je mogao odgovoriti zahtjevima tendera. Projekat je kasnije uzet kao pilot-projekat za sve evropske granice.
a&s Adria: Tržište se pomjera ka IP tehnologiji. Istovremeno, prijenos HD signala putem koaksijalnog kabla produžava vijek analogne tehnologije i svake godine, zapravo, ostvaruje sve veći tržišni udio. Kakva je SYAC▪TB-ova pozicija u pogledu ovog pitanja? Namjeravate li provesti potpunu tranziciju ka IP-ju ili možda ponuditi HD-over-Coax rješenje?
Obratil: Još i prije pojave TVI, CVI i AHD „standarda“ vidjeli smo da prijenos HD signala preko koaksijalnog kabla može biti interesantan. No, vidjeli smo da će prateća oprema biti skupa dok ne dođe do masovne proizvodnje. Do toga je moglo doći izdvajanjem jedinstvenog standarda ili omasovljenjem više njih. Ipak, mi kao malo-srednje preduzeće, a ne gigant koji bi mogao ulagati u razvoj više standarda ili forsirati svoje, za sada nismo izašli s vlastitim rješenjem, što ne znači da uskoro nećemo.
a&s Adria: Šta možemo očekivati od SYAC▪TB-a u godinama koje su pred nama (tehnologije, proizvodi, praćenje trendova)? 
Obratil: Kao i do sada, možemo očekivati stalno unapređenje tehnologija, kako vlasnički zaštićenih tako i onih prilagođenih međunarodnim standardima, zatim poboljšanje kvaliteta i performansi, povećanje učešća vještačke inteligencije u analizi videa i uopšte događaja, te stalno unapređenje integracije. Naravno, mnoge stvari ne nameće tržište, već mi njemu, implementirajući rješenja koja traže korisnici.
a&s Adria: Koji su za vas najveći izazovi u Jadranskoj regiji i na koji se način namjeravate suočiti s njima?
Obratil: Izazov je već spomenuti trend jeftinih rješenja. No to, kao i sve veći kvalitet azijskih proizvoda, može se prevazići uz dobre lokalne partnere, koji prepoznaju naše kvalitete. Naravno, i partneri imaju veliki izazov ne samo da nađu kupce koji vjeruju u dugoročni koncept kvalitete nego i one koji to mogu finansijski podržati. Teško je, ali za sada ustrajemo na tom putu.
a&s Adria: Vaše mišljenje o tržištu Jadranske regije i SYAC▪TB-ovoj poziciji na tom prostoru? 
Obratil: Tržište je zahtjevno, s ne baš velikim brojem finansijski jakih subjekata. Pri tome, tržište je sve educiranije i sa željom da implementira najbolju tehnologiju. S našom politikom u tim uslovima brza ekspanzija nije moguća, ali mi smo strpljivi.
a&s Adria: Recite nam nešto o vašem odnosu prema partnerima, distributerima, preprodavačima? Na koji im način pružate podršku, organizujete li seminare i treninge? Garancija i servis?
Obratil: Od početka naši klijenti nisu krajnji kupci, već su to lokalni partneri koji mogu ponuditi najbolji servis krajnjem kupcu. To podrazumijeva i najbolji servis s naše strane, kao i stalnu podršku te periodično školovanje, a često i zajednički nastup pred krajnjim kupcem. Takav nastup, uz unapređenje instalacija i personalizacijska rješenja potrebna krajnjem kupcu, veliki je benefit koji naši partneri cijene godinama.
a&s Adria: Kako vidite sigurnosno tržište danas i kako će izgledati u narednim godinama? Koji će biti najrašireniji trendovi?
Obratil: Već danas je počeo trend, koji će se nastaviti većom brzinom, da sigurnost postaje prisutna u svim slojevima i sferama društva, a ne samo kao opcija u određenim područjima. Već sada dolazi do konvergencije fizičke (tehničke) sigurnosti, informacijskih i svih ostalih tehnologija. Osim proizvoda, sve više će se prodavati usluge bazirane na proizvodima. Dešava se nešto što se dešavalo s pojavom mobilnih telefona. Na početku su koštali pravo bogatstvo i bili dostupni samo rijetkima, a sada su dostupni svima.
a&s Adria: Na kraju, promocija. Koje kanale i događaje koristite kako biste promovisali vaš brend? U tom pogledu, da li je Adria Security Summit dobra prilika za proboj na regionalno tržište? Kakve su vaše impresije s posljednjeg Summita i namjeravate li nam se pridružiti u septembru u Beogradu?
Obratil: Već duži niz godina pratim razvoj a&s Adrije. Mislim da ste veoma dobro shvatili potrebe regije i da ste mnogo učinili na unapređenju sektora. Adria Security Summit je samo zaokruženje svih tih napora i mislim da je to optimalno rješenje, i to ne samo za Adriatic regiju.

Provođenje obuke sigurnosnog osoblja

Nezadovoljavajući radni učinak najčešće je posljedica neadekvatne obuke. Iako se ona često navodi kao jedan od važnijih prioriteta u segmentu upravljanja sigurnošću, nerijetko se dešava da se za nju ne izdvaja dovoljno sredstava ili vremena. Edukacija je segment sigurnosnog menadžmenta kod kojeg cijela stvar nerijetko završava samo na praznim obećanjima

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Dodatnu poteškoću u kontekstu realizacije obuke predstavlja činjenica da je njena funkcija često pogrešno shvaćena. Standardna definicija edukacije kaže da je to edukativan i informativan proces kojim se želi postići određeni nivo radnog učinka putem promjene pristupa i znanja u vezi s određenom problematikom. Novim uposlenicima se mora staviti do znanja šta menadžment očekuje od njih, zašto se od njih nešto traži i kako se to želi postići. Pri tome sigurnosni odjeli primjenjuju dvije osnovne strategije: obuku uz posao i formalnu obuku.

Pristup organizaciji edukacije

Strukturiranje obuke uz posao sastoji se od prepoznavanja očekivanja u pogledu znanja koja su uposleniku potrebna za izvršavanje određenih radnih zadataka. Ovo prati procjena vremena koje će biti potrebno za stjecanje novih vještina, kao i posvećenost trenera pridržavanju plana realizacije obuke. Najbolji način za praćenje ovog procesa je izrada logičke kontrolne liste, koju će koristiti kako treneri tako i polaznici edukacije. Naprimjer, kod obuke o postupanju u slučaju izbijanja požara u ovoj listi se navode dužina pojedinačnih edukativnih sesija, datum evaluacije te ime i prezime polaznika i trenera. Po njenom okončanju supervizor ovjerava kontrolne liste i potvrđuje okončanje prve faze. Službenici zaduženi za provođenje edukacije uz posao u privatnom sektoru često dobijaju određene bonuse i poticaje za bavljenje obukom paralelno s realizacijom svojih osnovnih zaduženja. Ovi angažmani se moraju dodjeljivati isključivo najboljim uposlenicima u sektoru sigurnosti.

Formalna ili strukturirana obuka

U zavisnosti od nivoa složenosti određene pozicije u sistemu sigurnosti, može se ukazati potreba i za obukom koja se održava u za to posebno predviđenim prostorijama ili učionicama. Pri tome obuku najčešće vode eksperti ili najistaknutiji među profesionalnim trenerima. Osim prezentacija, ovaj vid edukacije može uključivati i tzv. igranje uloga, korištenje videomaterijala, filmova, kompjuterskih programa za testiranje i dr. Kao i kod pripreme za posao, i ovi programi podrazumijevaju korištenje kurikuluma, u kojem se navodi tip edukacije, ime trenera koji pokrivaju određenu materiju, kao i dosjei o polaznicima. Formalna obuka uključuje i testiranje nivoa razumijevanja i usvajanja vještina.

Tipovi edukativnih programa

Sigurnosni menadžment ima obavezu da razradi sveobuhvatnu i raznoliku listu programa obuke za svoje uposlenike. Edukacije se najčešće sastoje od seminara i radionica. Seminari su obično najučinkovitiji ako ih se realizira prema klasifikaciji uposlenika, odnosno podjeli na patrolno i uniformisano osoblje ili, npr., istražitelje u oblasti prevara. Jedan od bitnih aspekata ovih sesija, koje najčešće traju od jednog do tri dana, jeste i motivacija, koja mora biti postavljena kao prioritet u okviru plana rada. Drugi tip obuke su radionice, koje obuhvataju nešto konkretniji djelokrug. Jedan od tipičnih primjera su radionice iz oblasti vođenja ispitivanja. One najčešće traju od pola do jednog dana i obuhvataju principe i tehnike ispitivanja uz tzv. simulacije uloga u kombinaciji s videomaterijalima. Druga vrsta radionica mogu biti one koje se bave pripremom osoblja za svjedočenje na sudu. I one obično traju između pola i jednog dana i uključuju teme poput pripreme dokaza, načina oblačenja i ponašanja prilikom svjedočenja, opažanja „zamki“ i izlaženja na kraj sa stresom. Ostali popularni tipovi radionica za sigurnosno osoblje tiču se obuke iz oblasti pripreme izvještaja i najčešće obuhvataju višesatne analize izvještaja i principa njihove izrade. Na kraju, za višerangirano osoblje tu su raznovrsne obuke u sferi obavljanja radnih zadataka koji se tiču nadzora rada podređenog osoblja. One mogu trajati u rasponu od dvosatnih prezentacija do trodnevnih seminara, a teme se najčešće tiču vođenja disciplinskih postupaka za osoblje i različitih stilova pristupa menadžmentu.

Izrada sigurnosnih smjernica za obuku

Sigurnosne smjernice u vidu priručnika predstavljaju jedan od najvažnijih operativnih alata za potrebe vođenja obuke. Ovaj svojevrsni vodič mora se redovno ažurirati. Na svakoj stranici ovog dokumenta potrebno je navesti mjesec i godinu u kojoj je materijal za obuku prvobitno izrađen i/ili ažuriran. Tematika smjernica se mora temeljiti na relevantnoj sigurnosnoj politici, koja se primjenjuje na nivou kompanije ili odjela. Tu spadaju i opisi poslova, najvažniji kontaktni podaci i proceduralne upute za konkretne incidentne situacije, poput telefonskih dojava o bombama ili nestanka struje u cijelom objektu. U nekim organizacijama ovakav priručnik se tretira kao esencijalni dokument i zato se uposlenicima ograničava pristup njemu, što je apsolutno pogrešno. Ove smjernice moraju biti dostupne svim pripadnicima sigurnosnog osoblja.

———————–

Zadovoljavanje organizacijskih potreba

Tipovi programa obuke u osnovi su ograničeni organizacijskim potrebama same kompanije. Edukativni materijali obično su dostupni kod lokalnih obrazovnih institucija i sigurnosno osoblje je potrebno kontinuirano poticati na njihovo korištenje. Ipak, specifičnim potrebama se mora odgovoriti kroz interno organiziranu edukaciju, koja je uvjetovana potrebom za određenim osobljem. Uloga sigurnosnog menadžmenta u ovom kontekstu je adekvatno obrazlaganje potrebe za organizacijom određenog vida obuke. Pri tome menadžment ne smije ispustiti iz vida same zahtjeve za obukom koji dolaze od osoblja na terenu i u skladu s njima dizajnirati i pripremati prateće materijale. Ako se potrebe za obukom ne identificiraju na adekvatan način, uz jednako pažljivu pripremu materijala, programi mogu biti remek-djela iz oblasti edukacije osoblja i menadžmenta, no njihov potencijal i učinak će u konačnici biti protraćeni kao propuštena prilika za kompaniju i njen sigurnosni odjel.

Istrage ciljanih napada u poslovnom okruženju

Za razliku od javnog sektora, koji se fokusira na krivične prijave, u privatnom sektoru akcent je na sprečavanju ekonomske štete, gubitaka i discipliniranju radne snage. Ipak, jedna vrsta istražnih problema značajno odstupa od navedenih normi. Riječ je o tzv. ciljanim napadima u poslovnom okruženju, koji posljednjih godina dobijaju na važnosti

Piše: Mirza Bahić

E-mail: redakcija@asadria.com

Od početka ‘90-ih u privatnoj istražiteljskoj praksi razvio se pristup poznat kao procjena i upravljanje prijetnjama (TAM). Iako se u početku koristio kao metoda tretmana nasilja na radnom mjestu, zaštite ličnosti i praćenja nasilja u porodici, danas se primjenjuje na globalnom nivou. Od napada 11. septembra 2001. opća načela ovog pristupa se koriste i u borbi protiv terorizma. Jedna od značajnijih aplikacija TAM-a je nasilje na radnom mjestu, i to je segment u kojem njegova primjena može biti od značajne pomoći privatnom istražitelju.

Nasilje na radnom mjestu

Ovaj vid nasilja se dijeli u četiri osnovne kategorije. Prvu čine nasilni akti kriminalaca koji nemaju veze s radnim mjestom. Upadi u poslovne prostore obavljaju se isključivo s ciljem činjenja krivičnih djela kao što su pljačke. Drugi tip je nasilje za koje su odgovorni klijenti, kupci, učenici ili zatvorenici, kao i druge osobe koje od organizacije žele oduzeti sredstva ili usluge. U trećoj kategoriji su bivši zaposlenici koji napadaju svoje nadređene, uposlenike ili menadžere, dok su u četvrtoj osobe u ličnom odnosu s uposlenikom, ali koje nemaju veze sa samom organizacijom. Kod prva dva tipa nasilja moguće je primijeniti standardne strategije prevencije kriminaliteta i one se obično istražuju nakon incidenta, odnosno na reaktivnoj osnovi. S druge strane, kod druge dvije kategorije postoji „ciljano nasilje“, koje je nerijetko predmet pažnje privatnih istražitelja. Takvi napadi su obilježeni planiranjem i jasno definisanim ciljem i izvode se bez bilo kakvih emotivnih poriva. Napade na radnom mjestu menadžeri sigurnosti nerijetko potcijene, tretirajući ih kao prolaznu fazu, pretjeranu reakciju i gotovo normalnu pojavu. Poricanje izvora problema ovog tipa jedan je od glavnih faktora njegove veće zastupljenosti.

Istrage ciljanih napada su složen poduhvat koji ima najmanje dva cilja: jedan se tiče utvrđivanja da li određena situacija predstavlja rizik od izbijanja nasilja, dok je drugi povezan s donošenjem skupa mjera na nivou organizacije koje mogu preduprijediti pojavu incidenata. U tom kontekstu, na nivou kompanije moguće je uspostaviti i tim iskusnih istražitelja koji će se baviti samo ovim segmentom, što podrazumijeva da je najmanje jedan istražitelj dovoljno iskusan u radu s ovim tipom kriminaliteta i da uživa dovoljno snažan autoritet u samoj kompaniji. Pri tome treba izbjegavati situacije u kojima će, bez obzira na iskustvo, samo jedan istražitelj biti zadužen za realizaciju mjera, procedura i politika, jer mu tim može predstavljati presudan resurs u borbi protiv ciljanog nasilja.

Formiranje tima profesionalaca

Kako se u okviru prakse rješavanja kompleksnih problema ciljanih napada javila potreba za multidisciplinarnim pristupom, timovi za borbu protiv ovih pojava s vremenom su počeli okupljati sve raznolikiji skup stručnjaka različitih profila koji sarađuju s istražiteljem. Osim naziva TAM, odnosno „timovi za borbu protiv ciljanih napada“, udomaćili su se i termini poput timova za istraživanje incidenata, timova za procjenu prijetnji ili timova za upravljanje kriznim situacijama. U njima se može naći cijeli spektar različitih profesionalaca, poput predstavnika odjela za ljudske resurse, pravne poslove, sigurnost i upravljanje objektima. Pored profesionalaca regrutiranih unutar same kompanije, timovi za istrage ciljanih napada mogu uključivati i eksterne eksperte. To mogu biti pravni savjetnici, psiholozi i psihijatri za procjenu rizika od izbijanja nasilja, posebni istražitelji i savjetnici, kao i detektivske agencije. Preduvjet za adekvatnu saradnju ovog spektra profesionalaca je postojanje politike za sprečavanje nasilja na radnom mjestu. S njom moraju biti upoznati svi i mora se primjenjivati bez bilo kakvih izuzetaka, što podrazumijeva da će uposlenici koji se ne pridržavaju te politike biti automatski otpušteni s posla. Ovo je jedna od mjera prevencije pojave nasilja na radnom mjestu, jer će potencijalni počinitelj imati svijest da je otkaz jedini mogući ishod u slučaju izazivanja incidenta.

Istražiteljske metode

Za početak članovi istražiteljskog tima moraju ispitati sve informacije o samom počinitelju, počevši od njegove prijave za posao, biografije, obavljenih evaluacija i svjedočenja kolega i/ili podređenih. Korisni dokumenti su i pritužbe, informacije o okončanim obukama i historijat potencijalnih ranijih prekršaja. Druga stavka je istraživanje konteksta zbog kojeg je počinitelj postao predmet interesa TAM tima. Zbog toga je, u prvom redu, važno utvrditi kredibilitet strane koja prijavljuje krivično djelo. Po utvrđivanju kredibilnosti oštećenog lica, navedenu osobu se može iskoristiti kao izvor informacija o počinitelju samog djela te o naravi napada. Detaljniji istraživački postupci uključuju i ispitivanje javno dostupnih informacija o počinitelju, naprimjer njegov pravni status u smislu kažnjavanja za druga djela i historijat potencijalnog sukoba s određenim uposlenikom ili kompanijom, što daje dublji uvid u potencijalni motiv napada. Obavljanje razgovora s osobama koje dobro poznaju napadača također je neizostavan segment istrage. Ako je riječ o prevenciji krivičnog djela, istražitelji moraju preduzeti sve potrebne mjere da potencijalni počinitelj ne sazna da je pod istragom. Pri tome je važno prikupiti sve relevantne informacije o njegovim uvjerenjima, izvorima nezadovoljstva, porodici i socijalnom okruženju. Isto važi i za istragu na terenu jer je (potencijalni) napadač već aktivan unutar jednog konkretnog radnog okruženja i njegova kontrola može biti vrijedan izvor informacija. To se posebno odnosi na kontrolu personalnih računara uposlenika, koji su dobar izvor informacija o motivima i potencijalnim izvorima nezadovoljstva. Konačno, posljednja faza istrage treba uključivati i direktan kontakt s osobom za koju se sumnja da planira napade, uz svijest o riziku koji takav potez nosi. U svakom slučaju, ovaj vid kontakta može pomoći kod pružanja prilike uposleniku da otvoreno iznese svoje frustracije i time dođe do svijesti da problem koji ima ne mora nužno biti riješen nasiljem.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.