17 Aprila, 2026
image
Home Articles posted by a&s Adria (Page 350)

Važnost izrade ček-liste

Ne kaže se džaba u narodu da „budala pamti dok pametan zapisuje“. U svakodnevnom radu trebamo praviti vlastite baze podataka te jednostavne formulare ili ček-liste, koje će nam pružati osnovne informacije o štićenim osobama, ali i podsjećati na eventualne obaveze koje moramo obaviti u toku redovnih aktivnosti.

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Prije početka pružanja usluga zaštite osoba, a nakon zaključivanja ugovora o određenom radu, praksa nalaže da se kreira interna baza podataka svih štićenih osoba. Da bismo je kreirali, neophodno ju je popuniti podacima, odnosno upoznati se s biografijom naše štićene osobe. Prilikom popunjavanja fajla kreirat ćemo jednostavnu ček-listu, koja će sadržavati ime i prezime, ali i pseudonim te nadimak ili umjetničko ime štićene osobe. Zatim upisujemo privatnu i poslovnu adresu, adresu svih članova porodice te neko drugo mjesto stanovanja.

Ček-lista za štićene osobe

Od komunikacijskih sredstava navodimo sve moguće telefonske brojeve: privatni, poslovni, mobitel, kućni, fiksni telefon, fax te e-mail. Neophodno je upratiti i oglašavanje osobe na socijalnim mrežama: Facebooku, Twiteru ili Instagramu, jer se veliki broj informacija može dobiti upravo posredstvom njih. Dalje, jedna od rubrika treba tretirati izgled štićene osobe, odnosno podatke kao što su: spol, boja kose, boja očiju, posebna obilježja, brada, visina, težina.

Zdravstveno stanje, bankovni računi

Neophodno je, također, imati i podatke o zdravstvenom stanju štićene osobe, jer u slučaju da u toku akcije prebacivanja dođe do ranjavanja, moramo znati šta od metoda i lijekova smijemo koristiti. Rubrika će sadržavati podatke o zdravstvenim problemima i alergijama osobe, krvnoj grupi te lijekovima koje koristi svakodnevno i povremeno, kao i tretmanima. Moramo znati i osnovne podatke o ljekaru i zubaru naše štićene osobe. Potrebno je poznavati i osnovne identifikacijske osobine poput otisaka prstiju ili potpisa i uzorka rukopisa te, ako je moguće, posjedovati videosnimke i fotografije, novinske tekstove i istupe osobe koju štitimo. Naravno, u ček-listu moramo upisati i bankovne račune s imenom, adresama i telefonima banaka te brojem kreditnih kartica.

Administrativno osoblje

Ako su naše štićene osobe iz VIP kategorije, vjerovatno će povesti ili biti u kontaktu sa svojim poslovnim, odnosno administrativnim osobljem. Ukoliko oni ne učestvuju u akciji s nama, ipak je neophodno upoznati ih i ostvariti kontakt u slučaju nužde. Od njih možemo dobiti mnogo korisnih informacija o vrsti oružja i mjestu njegovog skladištenja, izvještajima o ranijim prijetnjama našoj štićenoj osobi ili njenim članovima porodice, značajnim državnim, političkim ili drugim aktivnostima štićene osobe ili članova porodice, a ponekad i informacije o vrsti hobija mogu dobro doći – pogotovo ako su u pitanju streljaštvo, borilačke vještine, karting ili nešto drugo.

Kako provjeriti vozilo

Možda biste pomislili da će formular za automobil biti kraći od onoga za štićene osobe. Ali nije tako. Prijevozno sredstvo ima izuzetnu važnost i igra veliku ulogu u transportu i zaštiti kako štićene osobe tako i našega tima. Istovremeno, automobili su jedna od najčešćih meta napada protivničke strane. Zato ček-lista treba biti velika. Prije svega treba sadržavati osnovne podatke o vozilu kao što su: tip vozila, marka, model, broj vrata, godište, vrsta i broj karoserije te broj tablica. U narednoj rubrici treba opisati vrijeme trajanja i vrstu kontrole vozila (npr. vizuelna provjera bez dodirivanja vozila). Prvo moramo potvrditi da automobil nije promijenio lokaciju. Prije ulaska u vozilo neophodno je ustanoviti postoje li naznake prisilnog ulaska u njega, tj. izvršiti kontrolu okruženja i pokušati detektovati eventualne naznake nekih promjena, otisaka prstiju, novih oštećenja i ogrebotina ili tečnost na tlu. Posebno treba obratiti pažnju na to visi li nešto oko ili ispod auta i to zabilježiti u naš formular. Dalje, pregledamo tlo oko i ispod svake gume, blatobrane, vanjske retrovizore i njihove plastike, branike i šupljine iza njih, plastične trake na karoseriji i da li dihtunzi imaju tragove prijeloma, vrata, haubu motora, prtljažnik i felge. Nakon pregleda sve čekiramo u našem formularu.

Vanjska vizuelna kontrola

Vanjska kontrola automobila podrazumijeva i pregled donje strane vozila. Ona se obično vrši vizuelnim pregledom zavlačenjem ispod vozila ili pregledom pomoću ogledala. Pregledamo motor, mjenjač, sistem auspuha, diferencijal, rezervoar, ovjes, pogonsko ili kardansko vratilo, lonac auspuha i cijev, zadnju osovinu i ovjes te točkove.

Nakon toga vizuelno kontrolišemo prtljažnik: kakav je pod, je li pomjeran, kakav je položaj rezervne gume, poleđina zadnjih sjedišta, da li je pomjerana kutija za alat i postoje li tragovi diranja žica. Kada smo sve to pregledali i zapisali u formular, pristupamo otvaranju automobila i pregledu unutrašnjeg prostora. Tom prilikom pregledamo prednja i zadnja sjedišta, vrata i obloge na vratima, krov, podne prostirke i tepihe, naslonjače za ruke i police za odlaganje te naslone za glavu, osvjetljenje i prekidače za svjetlo. Na prednjoj strani pregledamo kutiju s osiguračima, komandnu tablu, cijevi za ventilaciju, radio, DVD i zvučnike, te upaljač za cigarete i pepeljare.

Spisak opreme vozila

Nakon što se uvjerimo da automobil nije prijetnja po nas i našu štićenu osobu, pristupamo popunjavanju ček-liste opreme. Prije pokretanja vozila moramo se uvjeriti da u njemu nosimo sve što nam može zatrebati, a spisak je prilično dugačak: lanac za vuču ili sajla, rezervna guma, dizalica, kabl za premoštavanje, radiouređaji, rezervni uređaji i baterije, mobiteli s baterijama, aparat za gašenje požara, set prve pomoći, gas-maske, džepne lampe, farovi, rezervni set svih ključeva, geografske karte za određenu oblast, domaća valuta (novčanice i mnogo kovanica), pancirka, svijetleće rakete, lijekovi za štićenu osobu, kovački čekić i željezna poluga, ašov i kese za smeće, radno odijelo i rukavice, kišobran, ručni detektor metala, pirotehnika, teleskopsko ogledalo.

Najopasnije aktuelne sigurnosne prijetnje

Sigurnost nikada nije bila aktuelnija tema, a to posebno važi za IT sektor, u kojem se nove sigurnosne prijetnje pojavljuju gotovo svakodnevno. Iako je nove načine na koje zlonamjerni korisnici mogu ugroziti kompjuterske sisteme nemoguće predvidjeti, evo pregleda najgorih trenutno aktuelnih sigurnosnih prijetnji koje vrebaju nedovoljno zaštićene IT sisteme

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Najizraženija osobina svakog ozbiljnog hakera je upornost. Tamo gdje bi drugi vidjeli samo prepreke i brzo odustali, pravi hakeri vide izazov te na sve moguće načine pokušavaju pronaći način da prevare ili zaobiđu sistem. A spremni su sedmicama i mjesecima istraživati nove metode kako bi uspjeli u svojim namjerama. Svako ko prati cyber sigurnost zna da tehnike koje koriste hakeri svake godine postaju sve sofisticiranije i smjelije. Situacija je već danas veoma složena, a budućnost će donijeti samo još više problema. Evo šta trenutno vreba nedovoljno zaštićene kompjuterske sisteme.

Digitalno iznuđivanje

Sve je počelo napadom na kompaniju Sony 2014. godine. Nije to bio klasičan slučaj iznuđivanja u kojem hakeri enkriptuju sadržaj hard diska i traže otkupninu za otključavanje podataka. Iako su i ovakvi napadi sve češći, digitalno iznuđivanje je druga vrsta napada koja podrazumijeva ucjenjivanje kompanija ili drugih subjekata pod prijetnjom objavljivanja povjerljivih podataka kompanije. Motiv za ovakve napade ne mora nužno biti novac, već i neki drugi ciljevi, a najčešće je riječ o onim političkim. Najveći problem kod ovakvih napada je što backup ili pravljenje rezervnih podataka više nije dovoljno. Naime, u većini slučajeva se od hakerskih napada možete zaštititi redovnim pravljenjem rezervnih kopija podatka. Kod digitalnog iznuđivanja zaštitne kopije ne pomažu jer šteta ne nastaje uništavanjem ili oštećivanjem podataka, već javnim objavljivanjem tajnih podataka. Ove godine je već bilo nekoliko napada na bolnice i objavljivanja podataka o pacijentima, ali se ovi napadi neće zadržati na tome.

Drugi problem je praćenje ovakvih napada. Naime, ako žrtva popusti i plati ucjenu, vrlo je vjerovatno da niko nikada neće saznati za napad. Dva najpoznatija ovakva napada u 2015. su objavljivanje podataka sa web-stranice Ashley Madison, kojim su se služili preljubnici, te napad na InvestBanku Ujedinjenih Arapskih Emirata, kada su objavljeni podaci njihovih klijenata. Digitalno iznuđivanje je jedan od najgorih sigurnosnih napada jer subjekt zbog njega može biti izložen tužbama, novčanim gubicima, otkazima i sličnim problemima.

Napadi koji mijenjaju podatke

Prema izvještajima brojnih sigurnosnih agencija, napadi koji imaju za cilj mijenjanje ili manipulaciju podacima su sljedeća velika cyber sigurnosna opasnost. Najveći problem kod ove vrste podataka je stvaranje nepovjerenja u vlastite podatke. Ako niste sigurni da su vam podaci o poslovanju ispravni, kako možete dalje razvijati svoj posao? Uništavanje ili oštećenje podataka je mnogo lakše detektovati nego promjenu podataka. Na prvi pogled sve je kako treba, sistemi rade, podaci su sigurni. Međutim, ako podaci nisu tačni, sva poslovna i druga inteligencija koja se iz njih kreira postaje upitna. Posljedice neotkrivenih promjena podataka mogu biti nesagledive. Jedan od prvih problema ove vrste se desio tokom Zaljevskog rata, kada je zbog pogrešnih podataka odbrambeni projektil promašio Scud raketu, što je uzrokovalo smrt 28 američkih vojnika. Ova greška u podacima je nastala slučajno, ali je američko vojno rukovodstvo uplašeno mogućnošću da su kineski hakeri ne samo krali planove naoružanja već i mijenjali podatke koji se nalaze u njima.

Chip & Pin napadi

Kad god sigurnosni stručnjaci zatvore jedan vektor napada, hakeri se prilagode i pronađu drugi. Kada su prodavači prestali spremati podatke o kreditnim karticama i transakcijama svojih kupaca u lokalne baze podataka, hakeri su počeli da prisluškuju mrežni saobraćaj. Kada su prodavači enkriptovali podatke koji putuju mrežom, hakeri su instalirali malware softver na pos-kase kako bi došli do podataka prije nego što se enkriptuju. Banke i prodavači sada koriste pametne kartice koje u sebi imaju čipove.

Osim za autentifikaciju same kartice, čipovi kreiraju jednokratne transakcijske kodove koji sprečavaju korištenje kloniranih kartica. Zbog toga će hakerski napadi sa prodavnica od cigle preći na on-line prodavnice, koje ne koriste kartice, a samim tim ni čipove u njima. U Velikoj Britaniji je od 2004. do 2014. godine broj prevara u on-line prodavnicama porastao za 69 procenata. Iako zvaničnih podataka nema, sumnja se da je taj rast u posljednje dvije godine još i veći.

——————————————

IoT zombi botneti

Iako se 2015. godina smatra godinom Internet of Things (IoT) rješenja, automobili konektovani na internet, Barbie lutke i medicinska oprema samo su neki od uređaja koji su napadnuti kroz svoje IoT funkcionalnosti. U 2016. i godinama koje slijede broj IoT uređaja će drastično rasti, a time će se povećati i količina slabosti u ovim sistemima, pa i broj uspješnih napada. Jedan od trendova se već može uočiti, a to je kreiranje tzv. botnet mreža od hakiranih uređaja. Baš kao što se i od kompjutera zaraženim virusima kreiraju mreže koje onda napadaju druge sisteme, tako i IoT uređaji mogu postati moćno oružje. S obzirom na to da je softver na IoT uređajima znatno ograničeniji, pogotovo kada je interakcija s korisnicima u pitanju, ovakve napade je mnogo teže otkriti. Već su zabilježeni slučajevi u kojima su CCTV kamere korištene za kreiranje botnet mreža kojima su kreirani DDoS napadi. Posebno je zabrinjavajuće to što broj IoT uređaja eksponencijalno raste, ali ne postoje zvanični standardni za njihovu komunikaciju, pa je hakerima posao olakšan.

Sve više backdoora

Prošla godina završila je nevjerovatnim otkrićem da je na čak nekoliko vrlo popularnih firewall uređaja kompanije Juniper Networks bio ugrađen backdoor. Priroda tih „zadnjih vrata“, koja su hakerima dozvoljavala da dekriptuju VPN saobraćaj koji prolazi kroz firewall, nagovještava da su hakeri bili na platnom spisku neke države. Razlog je jednostavan – za iskorištavanje tolike količine enkriptovanog mrežnog prometa potrebni su ogromni resursi, a takve može finansirati samo neka država. Iako nije poznato ko stoji iza napada na Juniper Networks opremu, dobro je da se sada zna kako ovako sofisticirana backdoor rješenja izgledaju i djeluju. Zato se očekuje otkrivanje sličnih napada na mrežnu opremu drugih proizvođača hardvera. A najnovija afera u kojoj je FBI tražio od kompanije Apple da im instalira backdoor u iPhone jednog od ubijenih terorista, da bi nakon povlačenja po sudu to Federalni biro za istrage uradio bez pomoći te kompanije, samo potvrđuje činjenicu da će u budućnosti biti mnogo „zadnjih vrata“ u opremi.

Intervju: Jaroslav Barton, direktor Odjela za kontrolu pristupa za EMEA regiju, HID Global

Mi ne možemo pružati podršku svim instalaterima direktno iz našeg Evropskog distributivnog centra. Zato smo izgradili partnersku mrežu kako bismo pomogli svakom sigurnosnom profesionalcu koji radi za naše regionalne partnere. Mi razumijemo vrlo dobro da naši kupci i partneri trebaju više od prostog dobavljača proizvoda. Što su naši partneri obrazovaniji, to će i njihovo iskustvo s proizvodima i uslugama HID Globala biti bolje

Razgovarao: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Prošle su tačno tri godine otkada smo imali priliku da razgovaramo o tržištu kontrole pristupa u regiji i svijetu. Gospodine Barton, šta se promijenilo od našeg posljednjeg razgovora? Koje su se nove tehnologije pojavile i koje je proizvode HID Global predstavio u međuvremenu?

J. Barton: Iako smo posljednjih godina predstavili nekoliko novih proizvoda i rješenja, glavni okvir HID-ovog poslovanja ostao je nepromijenjen. Kao globalni lider u rješenjima za zaštitu identiteta, naša kompanija i dalje nudi najširi portfolio interoperabilnih rješenja u industriji kontrole pristupa, koja uključuju čitače, kartice, kontrolere i softver za kreiranje, upravljanje i korištenje sigurnih identiteta. Dizajnirana kako bi bila interoperabilna, otvorena platfoma HID Globala podržava višestruke tehnologije za upravljanje akreditivima i nudi najveću fleksibilnost i izbor na tržištu kontrole pristupa. Kada je riječ o svjetskom tržištu, najvidljivija promjena vjerovatno je bila pojava mobilnih uređaja. Novi životni stil sa zaštićenijim identitetom bazira se na pogodnostima sveprisutnih mobilnih uređaja. Naši korisnici sada imaju izbor da koriste tradicionalne kartice ili vlastiti smartfon da uđu na svoj posjed, što im omogućava bolje korisničko iskustvo. Ovo je postignuto ispunjavanjem sve većih zahtjeva za sigurnošću i privatnošću.

a&s Adria: Koja su ključna vertikalna tržišta za vašu kompaniju?

J. Barton: Proizvodi HID Globala su izuzetno raznovrsni i stoga ih, zapravo, možete pronaći u svakoj vertikali. U Jadranskoj regiji naši proizvodi se uglavnom koriste u komunalnim preduzećima, korporativnom i finansijskom sektoru, te u transportu. Ono što u odnosu na zapadnu Evropu još nismo pokrili su sigurnosna rješenja u obrazovnom sektoru i zdravstvenim ustanovama. U tim vertikalama vidimo budući veliki potencijal u ovoj regiji.

a&s Adria: U čemu se još ogleda vaš uspjeh? Da li konsultativno-dizajnerski prodajni pristup vašim kupcima ili ispravno korištenje HID-ove razgranate prodajne mreže igra veliku ulogu u zadržavanju vodeće pozicije?

J. Barton: Mi vjerujemo da je od ključne važnosti da kupci razumiju šta dobijaju za uloženi novac. Oni investiraju u sigurnost, a mi im trebamo pomoći da postignu željeni nivo sigurnosti, privatnosti i pogodnosti. Stoga nezavisni konsultanti i integratori sa detaljnim pristupom igraju ključnu ulogu u procesu izbora najboljeg rješenja. Na tržištu je mnogo proizvoda koji mogu na prvi pogled izgledati atraktivno, naročito iz ugla cijene. Bez znanja o svim detaljima krajnji korisnik će možda kupiti rješenje koje apsolutno nije prikladno njegovom okruženju i na kraju će biti prinuđen da investira dodatni novac. Zato su stručnjaci iz oblasti sigurnosti izuzetno značajni kako za nas tako i za krajnjeg korisnika.

a&s Adria: Iz perspektive krajnjeg korisnika, integracija također ima važnu ulogu. Na koji bi način HID, naprimjer, riješio problem klijenta koji ima stariji sistem kontrole pristupa?

J. Barton: HID je poznat po nuđenju rješenja koja kupcima omogućavaju da bez poteškoća pređu sa starijih tehnologija na novija, snažnija i sigurnija rješenja. Ne postoji proizvođač koji pruža podršku za tako širok spektar RFID tehnologija implementiranih i u čitačima i u kredencijalima. Mi razumijemo kako je teško nadograditi sistem kontrole pristupa ne narušavajući svakodnevnu rutinu u organizaciji i ponosni smo na to što kupcima možemo pomoći da lakše prebrode tu tranziciju koristeći HID-ove multitehnološke čitače i kartice. Pri tome nismo ograničeni na samu tehnologiju ili nadogradnju sistema. Mi također pružamo podršku sve većim zahtjevima za dodatnim funkcionalnostima na karticama za kontrolu pristupa, kao što su bezgotovinsko plaćanje, evidencija radnog vremena i sigurno štampanje.

a&s Adria: Šta biste mogli kazati o trenutnim najvećim trendovima u kontroli pristupa, kao i onima koji nas očekuju? I koji strateški pravac će zauzeti kompanija HID Global?

J. Barton: Industrija brzo napreduje sa statičnih, vlasnički zaštićenih arhitektura za kontrolu pristupa ka sigurnijim, otvorenijim i prilagođenijim rješenjima, koja udovoljavaju potrebama kupaca za posljednjim inovacijama u proizvodima i tehnologijama koje unapređuju njihovo poslovanje. Korisnici žele biti sigurni da će moći koristiti sistem mnogo godina i da će ga lahko moći nadograditi kada za tim bude potrebe. HID Global nudi najfleksibilnija i za izazove budućnosti najspremnija rješenja na tržištu, godinama štiteći investicije naših krajnjih korisnika i čineći ih usklađenim s inovacijama koje će doći. Osim sigurnosti, koja će i dalje biti ključni zahtjev kupaca, krajnji korisnici su sve više zabrinuti za zaštitu privatnosti i kompatibilnost. Još jedan trend koji se brzo pojavljuje u korporativnom sektoru jeste integracija tehničke kontrole pristupa i informacijske sigurnosti.

Historijski, funkcije fizičke (tehničke) i logičke kontrole pristupa bile su međusobno isključive unutar organizacija i svakom su upravljale posebne grupe ljudi. Sada, međutim, linija među njima počinje blijedjeti. Preduzeća žele kontrolu pristupa i IT identitet na jednoj kartici (ili pametnom telefonu), kojom će moći otvarati vrata i logovati se na kompjuter za korištenje ostalih aplikacija. Ovo će omogućiti jednostavno i sigurno korisničko iskustvo prilikom korištenja vrata, podataka ili cloud servisa i, zapravo, unaprijediti način na koji organizacije kreiraju, koriste i upravljaju identitetima u mnogim primjenama kako na pametnim karticama tako i na pametnim telefonima. S obzirom na to da su smartfoni postali svakodnevna pojava, potpuno je prirodno da se koriste i za mobilni pristup i zajedno s tradicionalnim karticama, čak da ih u nekim područjima i zamijene. Koristeći bežične tehnologije kao što su Bluetooth Smart i NFC, koje su već prisutne u današnjim pametnim telefonima, otvaranje vrata pomoću tih smartfona otvara cijeli niz novih mogućnosti.

a&s Adria: Kada već govorimo o kontroli pristupa putem mobilnih uređaja, mnogi izražavaju bojazan da nije sigurno imati kredencijale na jednom uređaju. Recite nam nešto više o ovom pitanju i koje tehnologije HID koristi u mobilnoj kontroli pristupa?

J. Barton: Ovo je veoma dobro pitanje. Primijetili smo da neki proizvođači koriste jednostavnu imitaciju kartice na telefonu, što može izazvati ozbiljan rizik po sigurnost. Naš pristup je značajno drugačiji jer za HID sigurnost dolazi prije svega ostalog. HID Mobile Access temelji se na našoj posljednjoj tehnologiji za upravljanje kredencijalima. Seos stoga ima više slojeva zaštite. Mi pohranjujemo mobilne identifikacijske podatke na sandbox (sigurnosni mehanizam koji ograničava program na definirani set privilegija i akcija, op. pr.), dio unutar uređaja koji je odvojen za pohranu osjetljivih informacija. U dodatku tome, mobilni ID pohranjuje se kao SIO (objekt sigurnog identiteta), koji je enkriptovan koristeći NIST Suite B kriptografiju (set kriptografskih algoritama koji su standard za vladu i industriju, op. pr.). Mobilni ID je na sigurnosnom nivou vezan za određeni telefon, tako da neće raditi na drugom uređaju. HID Global stalno vrši testiranja na svim komponentama za mobilna rješenja, uključujući testiranje uređaja trećih strana, kako bi omogućio najviši mogući nivo sigurnosti.

Nosivi uređaji

a&s Adria: Jesu li nosivi uređaji sljedeći korak? Da li već radite na tome?

J. Barton: To je zasigurno naredni korak. Iako predviđanje futuriste dr. Iana Pearsona o tome da će standardni ključevi zastarjeti do 2025. godine možda i nije u potpunosti tačno, rast upotrebe pametnih telefona svakako ih čini manje važnim kada je u pitanju otvaranje vrata. Rast nosivih uređaja razdrmat će način na koji koristimo pametne telefone. Već danas možete koristiti Apple Watch ili Android Ware sa HID-ovim mobilnim pristupom, što podiže iskustvo korisnika na novi nivo. U budućnosti sa novim generacijama nosivih uređaja, koje će nuditi nove funkcionalnosti, ovo će postati osnovni pokretač u mnogim segmentima poslovanja, uključujući i sigurnost.

a&s Adria: Vaše mišljenje o multifaktorskoj autentifikaciji? Neki kažu da je ona odgovor na potrebu za većom sigurnosti prilikom provjere identiteta?

J. Barton: Funkcionalnosti koje će se sve više koristiti u pametnim telefonima, poput biometrijske autentifikacije i kontrole pristupa bazirane na prepoznavanju gestikulacija, svakako će povećati sigurnost prilikom upotrebe telefona za otvaranje vrata. Predviđa se da će prihodi biometrijske industrije do 2020. iznositi više od 20 milijardi dolara, naročito imajući u vidu da će prepoznavanje otisaka prstiju postati uobičajena funkcionalnost u telefonima. Kombinirajući biometriju s mobilnim pristupom, preduzeća mogu implementirati djelotvornu i prilagođenu proceduru multifaktorske autentifikacije za ostvarivanje najveće moguće sigurnosne provjere.

a&s Adria: Šta je to ActivID Tap Authentication rješenje i recite nam nešto o HID-ovoj poziciji u segmentu kontrole pristupa kao usluge (ACaaS)? 

J. Barton: Kontrola pristupa kao usluga primjenjuje principe softvera kao usluge (SaaS) u industriji kontrole pristupa. ACaaS je alternativna metoda upravljanja kredencijalima, vratima i korisnicima u odnosu na tradicionalnu metodu upravljanja i održavanja na licu mjesta. Za nas je to rastući segment poslovanja koji ima nove zahtjeve. Kao proizvođač mi ne nudimo direktno sigurnosne usluge. Ipak, naše partnere snabdijevamo ključnim komponentama za ACaaS. Dobar primjer je HID-ov Mobile Access Portal, usluga koja pruža sigurnije mobilne kredencijale putem clouda. Uz ovo, ActivID Tap Authentication prvo je rješenje u ovoj industriji za sigurnu, brzu i jednostavnu provjeru identiteta prilikom pristupanja Microsoft Office 356 alatima i ostalim aplikacijama u cloudu s Android telefona ili Windows tableta i laptopa. Rješenje koristi generator šifri ugrađen u HID iCLASS Seos kartice i omogućava brz i izuzetno siguran cloud pristup s istom karticom kojom možete otvarati vrata.

a&s Adria: Tržište kontrole pristupa se konsoliduje. Spajanje Kabe i Dorme, te Allegionova akvizicija SimmonsVossa imali su ogroman utjecaj na industriju. Kakvo je Vaše mišljenje o ovome, hoće li ove promjene utjecati na kontrolu pristupa u budućnosti, da li je vaše poslovanje “ugroženo” udruživanjem konkurentskih kompanija? 

J. Barton: Upravu ste, dogodilo se mnogo toga na tržištu sigurnosti u posljednje vrijeme. Potpuno je prirodno da kompanije stalno traže prilike da učine svoje poslovanje efikasnijim i skalabilnijim. U industriji se dogodio značajan razvoj posljednjih godina, a krajnji korisnici postaju sve obrazovaniji i zahtijevaju fleksibilnija i prikladnija “end-to-end” rješenja. Stoga su akvizicije logičan korak ka udovoljavanju zahtjevima tržišta.

a&s Adria: HID Global posluje u Jadranskoj regiji već duže vrijeme. Vaše mišljenje o regionalnom tržištu sigurnosti, da li je napredovalo, sustiže li globalne trendove, šta je potrebno učiniti kako bi se unaprijedilo njegovo stanje i za koje su tehnologije i proizvode regionalni korisnici najviše zainteresovani?

J. Barton: Na tržištu Jadranske regije HID uspješno posluje mnogo godina. Gledajući unazad nekoliko godina, možemo ustvrditi da se regionalno tržište promijenilo. Čini se da se slična stvar desila i sa zahtjevima kupaca. Iako mnogi kupci imaju ograničen budžet, sve više organizacija razumije da je ključni faktor u investiranju u sigurnost ukupna cijena posjedovanja takvog sistema. Dugoročna isplativost mora nadići kratkoročnu uštedu. Instalirali smo proizvode za kontrolu pristupa širom Jadranske regije. U posljednje vrijeme prisutan je trend nadogradnje starih sistema kako bi se udovoljilo posljednjim sigurnosnim standardima. Kao rezultat toga primijetili smo rast interesa za našom Seos tehnologijom, koja je danas najbolji izbor kako za sigurnost tako i za druge primjene. Sa Seosom našim kupcima nudimo mogućnost da sigurnosne kredencijale koriste u karticama, pametnim telefonima ili nosivim uređajima, i to istovremeno.

a&s Adria: Koji su najveći izazovi za HID i njegovo poslovanje u regiji?

J. Barton: Mislim da je i dalje najveći izazov kako objasniti nekim kupcima da sistem kontrole pristupa dolazi prije svih sigurnosnih sistema. To je razlog zašto se mora sastojati od sigurnosnih komponenata koje će raditi u zatvorenom sistemu ne ostavljajući iza sebe nikakve propuste. Trošenje novca na ranjivo rješenje koje svakom pojedincu bez nekog posebnog znanja dozvoljava da uđe u vaš posjed – a ovo je, da budem iskren, prilično često – predstavlja kako sigurnosnu prijetnju tako i bacanje para. Prilično je jednostavno putem interneta nabaviti duplikator kartica s ciljem ostvarivanja neovlaštenog pristupa i zaobilaženja sigurnosnog sistema. Ovo je, doduše, više globalni nego regionalni izazov.

a&s Adria: Ko su vaši glavni distributeri i da li je lista vaših partnera otvorena za kompanije koje su zainteresovane da rade s vama? Na koji im način pružate podršku, igra li tu garancija i servis važnu ulogu?

J. Barton: Ovo je veoma važno pitanje. Mi ne možemo pružati podršku svim instalaterima direktno iz našeg Evropskog distributivnog centra. Zato smo izgradili partnersku mrežu kako bismo pomogli svakom sigurnosnom profesionalcu koji radi za naše regionalne partnere. Želeći udovoljiti zahtjevima tržišta za rješenjima za zaštitu identiteta, osmislili smo HID Advantage Partner program kako bismo našim distributerima, integratorima i OEM partnerima pružili polaznu tačku s koje će širiti svoju ponudu proizvoda i usluga. Mi razumijemo vrlo dobro da naši kupci i partneri trebaju više od prostog dobavljača proizvoda. Također smo osmislili edukativni centar, koji im je dostupan putem interneta. Genuine HID akademija nudi niz kurseva iz svih proizvodnih segmenata. Što su naši partneri obrazovaniji, to će i njihovo iskustvo s proizvodima i uslugama HID Globala biti bolje. Kada je riječ o garanciji, potrebno je istaći da naša kompanija nudi izvanredne uslove garancije. Većina čitača i kartica za kontrolu pristupa imaju doživotnu garanciju.

Važnost Adria Security Summita

a&s Adria: Koje kanale i aktivnosti koristite da promovirate vaš brend? U tom pogledu, da li je Adria Security Summit kao najveća regionalna konferencija i izložba iz oblasti sigurnosti važna prilika da prezentirate vašu kompaniju i upoznate nove kupce?

J. Barton: Nama je uvijek zadovoljstvo da posjetimo postojeće i upoznamo nove partnere, njihove preprodavače, sigurnosne profesionalce i krajnje korisnike. Učestvovali smo na Adria Security Summitu prošli septembar i prepoznali taj događaj kao važnu priliku da upoznamo ljude koji su ozbiljno zainteresovani za sigurnost i koji žele da razgovaraju o izazovima, prilikama i trendovima u ovoj industriji. Namjeravamo ponovo učestvovati na Adria Security Summitu.

Operativna soba, obrasci, grafički prikazi i prezentacije

Postoji veliki broj obrazaca koji se mogu koristiti u svakodnevnom poslu i koji mogu umnogome olakšati naš rad. Nemojte se ustručavati da obrasce koristite i po potrebi ih izmijenite i prilagodite vlastitim i potrebama vašeg tima

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e
E-mail: redakcija@asadria.com

Ranije smo govorili da što je veća akcija koju vodimo i tim kojim upravljamo, to će teže biti pravovremeno iznaći sveobuhvatnije rješenje. Nekada ćemo imati više ljudskih i tehničkih resursa, a nekada manje. No, treba znati da empirijske vrijednosti ne znače da ne moramo dosljedno, precizno i disciplinovano upravljati operacijom. Postoji veliki broj obrazaca koji se mogu koristiti u svakodnevnom poslu i koji mogu umnogome olakšati naš rad. Nemojte se ustručavati da obrasce koristite i po potrebi ih izmijenite i prilagodite vlastitim i potrebama vašeg tima. Obrasce držite što je moguće jednostavnijim, a nastojte da uvijek izradite vremenski plan svih aktivnosti, koji će vam pomoći da lakše i uspješnije vodite tim. Sve zadatke, djelomične probleme i odluke uvijek nastojte prikazati grafički.

I format je bitan

Grafički prikaz, osim bolje preglednosti, olakšat će nam i da uočimo eventualne nedostatke, odnosno bolje sagledamo izvodljivost akcije. Imajte na umu da sve što se ne može logično prikazati, u stvarnosti vjerovatno neće ni funkcionisati. Prilikom popunjavanja obrazaca držite se, kad je god moguće, formata A4 i radite, ukoliko je neophodno, s odgovarajućim projektorom. A4 formati su jednostavni za transportovanje, a mogu se svugdje kopirati po potrebi, poslati faksom te skladištiti u registratorima i drugim odlagalištima. Nikad ne radite direktno na samim kartama, nego zalijepite preko njih providne folije i tek onda ucrtajte markiranje. Tako se karte mogu više puta koristiti, a označene informacije se mogu sigurno ukloniti. Mislite uvijek i na tragove koje ostavljate iza sebe. Prečesto je protivnička strana našla informacije u kantama za smeće i na mjestima za skupljanje starog papira i iskoristila ih. Sama prezentacija koju ćemo spremiti za sastanak sa timom mora biti jednostavna, razumljiva i pregledna. Trebala bi sadržavati neke osnovne elemente poput:

  • Cilj/svrha (o čemu se mora odlučiti)
  • Trenutno stanje (osnovne činjenice, uslovi itd.)
  • Prikaz problema
  • Sloboda djelovanja
  • Varijante (sa nekoliko prednosti i nedostataka)
  • Zahtjevi/prijedlozi za osobu koja odlučuje
  • Odluka (mjesto za bilježenje odluke)

I za prezentaciju važe ista pravila: mora biti kratka, jasna, bogata grafičkim prikazima i, naravno, bez grešaka. Vi prezentirate zato što ste najkompetentniji u toj oblasti, stoga se od vas očekuje stručna kompetencija.

Struktura upravljanja

Također, ranije smo govorili i o infrastrukturi, pa smo rekli da ona varira ovisno o situaciji. U praksi to znači da ćemo nekada komandovati akcijom iz udobnih kancelarija, a nekada je voditi iz preinačene hotelske sobe sa stolom i nekoliko stolica ili sa zadnjeg sjedišta vozila. Kako god, komandno mjesto ili centrala za vođenje operacije se mora uspostaviti. Također, neophodno je uspostaviti centralno mjesto prvog kontakta za sva pitanja i koordinaciju unutar tima te logistički centar. Iako to u praksi neće uvijek biti moguće, neophodno je razdvojiti logističke i administrativne centrale tima od mjesta za vođenje i upravljanje. Operativna prostorija mora biti prikladno namještena i svakako odgovarajuće veličine. Idelno bi bilo da njena pozicija bude takva da ima optimalan pregled i da se u svako doba može znati ko se nalazi unutar ili van zgrade.

Uvijek mislite i na odgovarajuću zaštitu, jer je operativna soba mjesto u kojem se skupljaju sve informacije. Ona je lokacija od posebne važnosti za cijeli tim, mjesto je prvog kontakta i dobivanja informacija.

Prostorija upravljanja

Prostorija za upravljanje trebala bi se nalaziti na što je moguće mirnijem mjestu kako bi omogućila proaktivan način rada. Stolovi i stolice u prostoriji trebali bi biti mobilni, a zidovi se trebaju opremiti kartama i drugim informacijama. Prostorija se mora moći prilagoditi kako za kratke tako i za duge sastanke. Aparat za kopiranje, projektor, faks i druga tehnička pomagala bi se također trabali nalaziti u neposrednoj blizini, kao i telefoni i priključak na internet. Prostoriju je neophodno zaštititi od elektronskog prisluškivanja i špijuniranja, te strogo voditi računa o tome ko, kako i šta je napušta. Sve ono što je urađeno tokom boravka u prostoriji i sastanaka vezanih za operacije, strategije i planove se nakon upotrebe mora odnijeti iz prostorije ili uništiti paljenjem ili rezačem papira. Mislite i na kontrolu pristupa vašim prostorijama, kao i vlastitoj zaštiti. Razmislite i o slabim tačkama s obzirom na osoblje zaduženog za čišćenje, kao i druge pružaoce usluga koji imaju pristup prostorijama.

Poslovi i zadaci vezani za operativni centar

Prijava i odjava sa dužnosti (kontrola/obračunavanje radnog vremena)

Informacije o svim aktivnostima protivničke strane

Planovi smjena i operacija

Uvid u zadatak

Koncept operacije

Podjela tima

Tabela s resursima

Informacije o uputama i kratkim sastancima

Dalji tok mjere (aktivnosti štićene osobe)

Logistika i opskrba

Oprema (dodatni materijal i materijal za tim)

Koordinacija ključeva (vozila, soba itd.)

Videonadzor pojedinih područja

Telefonska centrala

Vođenje izvještaja (šta se, kad, kako i gdje desilo uz evaluaciju)

Administracija radiouređaja i sredstava komunikacije (stanica za punjenje itd.)

Administrativna priprema i praćenje mjere

Planiranje i utvrđivanje opisa poslova

Jedan od temeljnih zadataka sigurnosnih odjela je dizajniranje opisa radnih aktivnosti. Opis posla nije samo puki dokument u dosjeu uposlenika nego „živi“ dokument na temelju kojeg sigurnosni odjel prima uposlenike, evaluira ih i upravlja njihovim radom. Jasno definiranje onog što se očekuje od uposlenika predstavlja važan temelj aktivnosti sigurnosnog menadžmenta

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

S obzirom na postojanje jasne veze između snage i učinkovitosti neke organizacije ili odjela i kvaliteta pratećih opisa poslova, ovoj oblasti se mora posvetiti dovoljno pažnje. Kvalitet obavljenog rada na ovom planu može se evaluirati na temelju preciznosti i sveobuhvatnosti opisa radnih zaduženja, podudaranju između kandidata i opisa rada, te nivoa razumijevanja očekivanja uprave među uposlenicima. Od kvalitetnog opisa posla zavisi i mogućnost sigurnosnog odjela da isplanira svoje aktivnosti na planu obuke i vršenja evaluacije učinka uposlenika.

Kreiranje sklada

Sve navedeno je pokazatelj da opis radnih aktivnosti predstavlja važan dokument koji diktira uspješnost odjela, dok njegovo nepostojanje kreira klimu konfuzije, loše radne prakse i subjektivne evaluacije učinka uposlenika. Konačno, na taj način se stvara nesklad na nivou same organizacije. Jedan od načina da se ovo spriječi je temeljitost i preciznost u samom opisu prirode posla i očekivanja menadžmenta. Za početak se mora utvrditi kakav je karakter samog zadatka čije se izvršavanje očekuje od uposlenika kako bi se nakon toga mogao pripremiti i opis traženih kvalifikacija. Navedene kvalifikacije postaju kriteriji za primanje osoblja u radni odnos. Tu je važno uspostaviti kvalitetnu saradnju između odjela za ljudske resurse i sigurnosnog sektora. Prilikom utvrđivanja kvalifikacija treba izbjegavati praksu korištenja generalnih ili nejasnih opisa. Naprimjer, nije dovoljno navesti da kandidati za određenu poziciju moraju imati „univerzitetsku diplomu“ (koje institucije?) i „odgovarajuće iskustvo od tri godine“ (u čemu?). Primjer kvalitetnijeg pristupa na ovom planu je navođenje konkretne tražene akademske kvalifikacije (npr. bakalaureat) uz opis oblasti iz kojih se traži iskustvo, poput prava, administracije ili istražiteljskog rada.

Obuka i evaluacija kao sastavni dio opisa rada

Nisu rijetki slučajevi kada ni sami uposlenici nisu upoznati s opisom posla, a da su već na određenom radnom mjestu. Jedan od pokazatelja loših menadžerskih odluka je raskorak između radnog učinka i očekivanja menadžmenta i ovo nije pojava koja se dešava samo na nižim nivoima. To može dovesti do nezadovoljstva uposlenika, koji će imati pravo na stav da organizacija ili sigurnosni odjel ne valorizira njihove radne rezultate na pravi način. Dodatni problem je činjenica da brojne sigurnosne kompanije danas same organiziraju obuku za svoje osoblje i tome se, usljed nekvalitetno dizajniranog opisa poslova, nerijetko pristupa generički. Naprimjer, svi istražitelji moraju proći obuku iz vođenja intervjua ili ispitivanja i to obuhvata kako stručnjake za detekciju falsifikata tako i eksperte za oblasti otkrivanja prevara, sprečavanja krađa i dr. Kako bi se obuke iz oblasti ove tehnike održale „živim“ i aktuelnim, njih je potrebno periodično obnavljati u vidu radionica. Na njima bi uposlenici, u skladu sa svojim zaduženjima, simulirali situacije s kojim će se suočavati u svom terenskom radu, poput ispitivanja očevidaca ili osumnjičenika. Posebno imenovana osoba unutar sigurnosnog odjela mora biti zadužena za organizaciju obuka, i to u skladu s važećim opisima poslova. Ukoliko to nije izvedivo unutar odjela, može se angažirati i neka eksterna konsultantska kompanija.

Osim obuke, s kvalitetnim dizajniranjem opisa poslova neraskidivo su vezane i evaluacije uposlenika. One povlače i uvođenje disciplinskih mjera protiv uposlenika ako je njihov radni učinak ispod opisom utvrđenog standarda, kao i nagrade u vidu promaknuća za vrhunske radne rezultate. Sve navedeno se mora uskladiti s opisom poslova, čiji su sastavni dio i navedene evaluacije. Naprimjer, istražitelj koji se primarno bavi provjerom biografskih podataka može izvršiti privođenje osoba koje zatekne u vršenju krivičnog djela. Istovremeno, iako su njegove akcije pohvalne, njemu se za to ne može uručiti nagrada ili priznanje jer one nisu definirane u opisu njegovih radnih zadataka. Rezultat je proizvoljnost i haotičnost u segmentu nagrađivanja i/ili kažnjavanja uposlenika, što narušava ugled sigurnosnog odjela.

Opisi poslova kao „živi“ dokumenti

Ako su opisi poslovnih zaduženja temeljni dokumenti za praćenje radnih učinaka neke organizacije ili sigurnosnog odjela, njihova uloga se mora održavati kontinuiranim ažuriranjem u odnosu na rezultate koje daju. Oni moraju reflektirati isključivo aktuelno stanje u kojem se sigurnosni odjel nalazi. Ako osobe koje vode istrage kreditnih prevara sada imaju direktan pristup kreditnoj dokumentaciji, nužno je navesti tu činjenicu u opis posla. Isto tako, ako je matična kompanija izvršila akviziciju manje firme u drugom kraju države, mjesečna službena putovanja bi mogla postati obavezna za sigurnosno osoblje. Rezultat mora biti navođenje službenih putovanja i odsustva u oficijelnom opisu pratećeg posla. Razlog za insistiranje na ovom je jednostavan – jedina konstantna stavka danas su kontinuirane promjene na tržištu, a moderni i savremeni sigurnosni odjeli moraju stalno pratiti šta se dešava i čemu treba posvetiti pažnju. Tu, jasno, spada i ažuriranje opisa poslova. To se u prvom redu odnosi na njihova tri osnova elementa: funkcije, odgovornosti i ovlasti te međusobne odnose. Kvalitetni opisi poslova će, osim ovih elemenata, navesti i ciljeve određene pozicije, njen djelokrug i karakter, poziciju unutar organizacije, organizacijsko okruženje, specifične funkcije, funkcije nadređenih, primarne izazove, ovlasti, međusobne odnose, zaduženja i zahtjeve. Insistiranje na kreiranju kvalitetnih opisa poslova ne bi trebalo biti iznenađujuće ako znamo da se ono temelji na iskustvima u izgradnji razumijevanja, saradnje i vrhunskih radnih rezultata.

To, naravno, ne znači da oni trebaju biti rigidni i da u okviru sigurnosnog odjela u vanrednim situacijama neće biti i izlaska iz sfere onog što je predviđeno opisom rada. Tu je ključna riječ fleksibilnost, uz svijest da se u sigurnosnoj industriji situacija nerijetko mijenja i preko noći, što dovodi do čestih promjena u segmentu opisa radnih zadataka. A zahtjevima tržišta se mora kvalitetno odgovoriti. Zato je u cijeloj organizaciji svijest o ovoj problematici potrebno širiti kako od najnižih tako i do najvišeg menadžerskog nivoa. Pravilno razumijevanje ove oblasti sigurnosnom odjelu može uštediti dovoljno vremena u smislu odsustva potrebe za bavljenjem neželjenim posljedicama po organizaciju. Na taj način se svako u hijerarhijskom lancu može fokusirati na realizaciju radnih zadataka u skladu sa svojim jasno i nedvosmisleno utvrđenim i usvojenim opisom poslova.

Tehnološke istražne tehnike i izrada vizuelnih materijala

U okviru istraga često se koriste vizuelni materijali. Istražitelji u privatnom sektoru moraju posjedovati barem upotrebljive vještine u radu s tri vrste vizuelnih materijala: fotografijom, CCTV videozapisima i snimcima s videokamera. Takvi materijali nude veliku količinu informacija koje se u brojnim kontekstima ne mogu izraziti verbalnim ili pisanim putem. Tačnije, slika doista govori za hiljadu riječi

Piše: Mirza Bahić
E-mail: redakcija@asadria.com

Kako bi vizuelni materijal bio od koristi, on mora biti konzistentan i korektno zabilježen. U kontekstu privatnih istražiteljskih radnji, obično se koristi za prikaz lokacije ključnog događaja ili incidenta, kao i posljedica počinjenog kriminalnog akta, poput vandaliziranih izloga ili tragova na mjestu zločina u slučaju provale. Vizuelni materijal može sadržavati i prikaz samog činjenja nekog nedozvoljenog djela, kao u slučaju blagajnika koji stavlja novac u svoj džep ili predaje ukradenih predmeta trećoj osobi. Uvid u neku situaciju može se steći već na temelju jedne kvalitetne slike, a da ne govorimo o seriji slika koje mogu otkriti važne detalje i ključne dokaze za potrebe istrage.

Fotografija

Iako se fotografija u kriminalistici koristi više od stotinu godina, ona i danas predstavlja svestran i veoma koristan alat. Brojni istražitelji je koriste kao primarni metod prikupljanja vizuelne dokumentacije jer fotoaparat nudi visoke rezolucije, jednostavnu pohranu i zahvalan je za korištenje čak i za početnike. Uz to, za svijet privatnih istražitelja važne su i funkcionalnosti digitalnih kamera, jer mogu na mjestu događaja utvrditi je li neki prizor adekvatno zabilježen i obrisati ga ukoliko nije. Osim toga, digitalne fotografije se jednostavno inkorporiraju u izvještaje i prezentacije o obavljenim istražnim radnjama, a prednost digitalnih kamera jesu i modovi koji i neobučenim osobama olakšavaju adekvatno fotografisanje scene. Objektivi visokog kvaliteta koji omogućavaju zumiranje na većim udaljenostima također su koristan dodatak, pri čemu istražitelji trebaju imati na umu da veći stepen zumiranja obično sužava vidno polje, tako da je tu potrebno pronaći balans. Prije odlaska na teren istražitelji moraju prekontrolisati stanje baterija za aparat, dostupnost materijala za čišćenje objektiva, postolja (ako je potrebno) te papira ili elektronskog uređaja pomoću kojeg će praviti bilješke o snimljenom materijalu.

Tajno snimanje

Videonadzor se već decenijama koristi za osiguravanje poslovnih i rezidencijalnih prostora i njegova uloga u vođenju istraga posebno je važna. Istražitelji videonadzorne kamere mogu koristiti na prikriven ili transparentan način. Za istražitelje koji rade rekonstrukciju određenog kriminalnog akta, videozapisi mogu biti ključni dokazni materijal. Tajno snimanje za potrebe prikupljanja informacija je rutinski dio posla privatnih istražitelja. U većini slučajeva se utvrđuje odgovornost neke osobe za određeno krivično djelo, kao i za praćenje samog akta u trenutku njegova odvijanja. Jedan od primjera je postavljanje kamere na vrata kroz koja se vrši dostava robe radi praćenja radnika za koje se sumnja da potkradaju kompaniju. Prilikom postavljanja nadzornih kamera istražitelj se mora pobrinuti da one budu nenametljive ili zakamuflirane. Moderne kamere su, zahvaljujući svojim manjim dimenzijama, naročito pogodne za to. One se na jednostavan način mogu postaviti u utikače, satove ili detektore požara, te zamaskirati da izgledaju neprimjetno u odnosu na komade odjeće ili nosive predmete na nekoj osobi (naočale, ručni satovi i dr.).  Pri tome, istražitelj mora najprije razmotriti je li tajna instalacija kamere u nekoj zoni dozvoljena ili ne. Prikupljanje vizuelnog dokaza o tome da neko, naprimjer, koristi ilegalne narkotike ili krade robu može povući pitanje pravne odgovornosti istražitelja ili kompanije. Narušavanje privatnosti u nekim zemljama je prekršaj, koji može povlačiti isplaćivanje visokih naknada oštećenom, koji može tužiti kompaniju ili samog istražitelja. Zbog toga istražitelj prije odlučivanja na ovaj korak mora detaljno razmotriti sve zakonske implikacije takvog čina.

Dokumentiranje i vođenje evidencije na terenu

U nemalom broju situacija vizuelni materijal ostaje trajni dokaz za incidente, pljačke, akte vandalizma i druga krivična djela. Pri tome je potrebno voditi i kvalitetnu evidenciju o ovim materijalima. Primarni razlog za to je činjenica da se takva dokumentacija može naknadno analizirati u bilo kojoj fazi istrage. Istražitelj se stoga mora pridržavati određenih profesionalnih standarda. Na mjestu zločina, naprimjer, može biti korisno evidentirati sve zatečene predmete, i to prije nego što se uđe na samu lokaciju. Fotografije ili snimci se rade iz različitih perspektiva, najčešće iz sva četiri ugla sobe, ako je riječ o zatvorenom prostoru. U toj situaciji istražitelju je korisno da pokuša napraviti snimke iz perspektiva drugih osoba, npr. svjedoka koji navode gdje su se nalazili u vrijeme incidenta ili službenog osoblja koje se prvo nađe na terenu. Kako bi se stekao što bolji uvid u situaciju na terenu, predmeti od interesa za istražitelja se trebaju snimati u sekvenci od šireg ugla kadriranja prema užem. Ovu akciju prati i pisana evidencija o lokaciji na kojoj je zatečen navedeni predmet. Ako je on pomjeren, istražitelj ga najprije treba snimiti na poziciji na kojoj ga je i zatekao. Nakon toga se pristupa postavljanju predmeta na njegovu izvornu lokaciju. Također, prije pomjeranja namještaja korisno je napraviti snimak aparatom koji se drži iznad njega radi dokumentiranja izvorne pozicije u odnosu na predmete. Istražitelj treba nositi i papir ili elektronski uređaj za vođenje evidencije, na kojem će navesti metričke vrijednosti udaljenosti između objekata od interesa te, po potrebi, pripremiti opis ili skicu cijele lokacije, uz navođenje datuma, vremena, smjera i postavki aparata.

Sve u svemu, tehnološki napredak na planu mogućnosti i praktičnosti korištenja modernih fotografskih aparata, kamera pa i telefona istražiteljima je značajno olakšao pristup alatima za izradu vizuelnih materijala i prateće dokumentacije. Veliki izbor znači da istražitelj mora biti pažljiv prilikom odabira kvalitetne i pristupačne opreme. U većini slučajeva one će u njegovim rukama igrati bitnu ulogu u pronalaženju odgovora na pitanja ko, šta, kako i kada, koja su esencijalni element svake profesionalno vođene istrage.

10 najpoznatijih hakera svih vremena

Nakon što smo govorili o 10 najgorih virusnih zaraza, red je da nešto kažemo i o ljudima koji stoje iza nekih od najpoznatijih hakerskih napada. Bitno je uočiti da hakeri tek u određenoj mjeri koriste tehnološka sredstva, dok je u većini slučajeva njihov napad kreiran na osnovu socijalnog inženjeringa. Uspješan hakerski napad najčešće sadrži dobro isplaniranu strategiju u pogledu najveće slabosti sistema, a to su po pravilu ljudi, a ne tehnologija. Iako ima i nekih suprotnih primjera, socijalni inženjering je najčešće glavno oružje hakera

Izvor: Goran Milić
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako se pojava hakera i hakerskih napada veže za osamdesete godine 20. vijeka, prvi zabilježeni hakerski napad se desio davne 1903, kada je Nevil Maskelyne tokom demonstracije rada bežičnog telegrafa ubacio neprikladan sadržaj u poruke kodirane Morseovim kodom. Nešto kasnije, 1930. godine, tri poljska kriptologa Marian Rejewski, Henryk Zygalski i Jerzy Rozycki razbili su kod čuvene Enigma mašine za šifriranje. Nakon toga bilo je još sličnih primjera, a svi su vezani za vrijeme prije nego što su digitalni kompjuteri ušli u masovnu upotrebu.

Kevin Mitnik

Nijedan pregled slavnih hakera ne može proći bez Kevina Mitnika, najtraženijeg cyber kriminalca svog vremena. Američko ministarstvo pravde ga je proglasilo najtraženijim kompjuterskim kriminalcem u historiji SAD-a. Kevin je provalio u sisteme mnogih velikih kompanija, kao što su Novell, Sun, Nokia i Motorola, a navodno je prisluškivao i telefonsku mrežu Američke državne sigurnosne agencije (NSA), mada za to ne postoje dokazi. Ono najvažnije jeste da je Kevin Mitnik u svojim napadima koristio socijalni inženjering, o čemu je kasnije otvoreno i govorio. Uhapšen je 1995. i osuđen na pet godina zatvora. Kaznu je odslužio 2000. i od tada se bavi konsultantskim poslom u sigurnosnom sektoru.

Kevin Poulsen

Drugi Kevin je bio poznat kao Dark Dante. Njegova specijalnost su bili telefonski sistemi, a jedan od njegovih najpoznatijih napada je povezan s radiostanicom KIIS-FM i njihovom nagradnom igrom, koju je Poulsen tako namjestio da dobije glavnu nagradu – automobil Porsche 911. Na listu traženih kriminalaca je dospio kada je otkriveno da je upao u federalne baze podataka SAD-a, te je FBI pokrenuo veliku istragu. Poulsen je uhvaćen i osuđen na zatvorsku kaznu od četiri godine i četiri mjeseca. Nakon izlaska iz zatvora posvetio se novinarskom poslu i trenutno je jedan od urednika poznatog časopisa Wired.

Jonathan James

Poznat kao Comrade, Jonathan James je prvi maloljetni haker koji je uhvaćen i osuđen na zatvorsku kaznu. Sa 15 godina James  upada u sisteme velikih kompanija i američkih škola, ali je najpoznatiji po upadu u američko Ministarstvo odbrane 1999. godine. Ovaj haker je uspio doći do izvornog koda programa koji je upravljao Međunarodnom svemirskom stanicom. Nakon što je upad otkriven, NASA je ugasila svoj kompjuterski sistem na tri sedmice. Uhapšen je 2000. i osuđen na kućni pritvor. Sedam godina poslije bio je pod istragom zbog napada na kompanije Boston Market, Barnes & Noble i Office Max, ali nije uhapšen. 2008. godine Jonathan James je izvršio samoubistvo.

Vladimir Levin

Ruski haker Vladimir Levin je 1995. godine pristupio kompjuterima banke Citibank i preusmjerio 10 miliona američkih dolara na druge račune širom svijeta. Još jednom Levin nije koristio kompjutere za ovaj napad, već je prisluškivao telefonske razgovore u kojima su korisnici iznosili podatke o svojim bankovnim računima i tako dobio podatke koji su mu bili potrebni. Levin je uhvaćen i osuđen na tri godine zatvora, a FBI je uspio da vrati gotovo cjelokupnu ukradenu sumu.

Gary McKinnon

Škot Gary McKinnon u početku je bio lovac na leteće tanjure, ali je onda odlučio da potraži podatke direktno u bazama NASA-e. Uspio je provaliti u čak 97 kompjutera američke vojske i Svemirske agencije, na kojima je brisao podatke i instalirao viruse. McKinnon je na web-sajtove vojnih institucija u koje je upadao ostavljao poruku: “Your security is crap.” Ovaj haker uspio je na 24 sata ugasiti kompletnu vojnu mrežu američke države Washington sa oko 2.000 kompjutera. Ovo je i danas najveći hakerski napad na neku vojnu mrežu.

Mathew Bevan i Richard Pryce

Ova dva hakera su mogla prouzrokovati međunarodni sukob većih razmjera, pa čak možda i nuklearni rat. Jer šta drugo pomisliti kada čujete informaciju da su Mathew Bevan i Richard Pryce hakirali sisteme SAD-a i Sjeverne Koreje. Prvo su upali u vojne sisteme američke vojske, a onda su preko njih napadali vojne sisteme drugih država. Ključan je bio upad u Korejski istraživački institut za atomsku energiju i prebacivanje podataka u bazu američkih zračnih snaga (USAF). Sreća u nesreći je što su zabunom napali institut Južne Koreje, pa podaci nisu bili toliko bitni. Da su bili podaci Sjeverne Koreje, ko zna šta bi se desilo.

Adrian Lamo

Vjerovatno jedna od omraženijih ličnosti čak i u hakerskoj zajednici, jer je njegov “rad” doveo do hapšenja američkog vojnika Chelsea Manninga, koji je proslijedio 750.000 povjerljivih dokumenata američke vojske i diplomatije web-sajtu WikiLeaks. Prije toga Adrian Lamo je provalio u bazu podataka The New York Timesa i ukrao podatke o 3.000 novinara i saradnika ove ugledne novine. Njegove žrtve uključuju i kompanije Yahoo, Microsoft i Google. Lamo nikada nije odslužio zatvorsku kaznu, što se dovodi u vezu s otkrivanjem Manninga, ali je izjavio da je to bila njegova velika greška i da ne prođe ni dan a da ne razmišlja o njemu, jer odslužuje dugotrajnu zatvorsku kaznu.

Astra

Astra na Sanskritu znači oružje, ali to je i ime grčkog hakera koji je najpoznatiji po krađi i prodaji nacrta za moderno naoružanje. Ovaj 58-godišnji matematičar je hakirao sistem francuske kompanije Dassault Group, krao strogo povjerljive podatke o tehnologiji izrade modernog naoružanja i prodavao ih drugim državama čitavih pet godina. Riječ je o podacima o borbenim avionima, a pretpostavlja se da je Astra povodom toga bio u kontaktu sa 250 ljudi iz svih krajeva svijeta. Ukupna šteta se procjenjuje na 360 miliona američkih dolara. Astra je uhvaćen i osuđen na šest godina zatvora, a njegov pravi identitet je ostao tajna.

Albert Gonzalez

Albert Gonzalez drži rekord za najveću krađu kreditnih kartica u historiji. On je tokom dvije godine prikupljao podatke o kreditnim karticama i prodavao ih na internetu. Procjenjuje se da prodao oko 170 miliona kreditnih kartica i brojeva bankomata. Ovo je uspio zahvaljujući instaliranom sniffer alatu, koji mu je slao podatke iz jedne velike američke kompanije. Gonzalez je osuđen na 20 godina zatvora.

Anonymus

Na kraju, moramo spomenuti i hakersku grupu Anonymus, koja okuplja veliki broj anonimnih hakera. Za njih je karakteristično to što djeluju kao borci protiv cenzure, kontrole i ostalih vidova ugnjetavanja slobode. Sebe nazivaju digitalni Robin Hoodovi, a prepoznatljivi su i po maskama Guy Fawkesa, koje je popularizovao film V for Vendetta. Žrtve ove hakerske grupe su Vatikan, FBI, PayPal, Sony, Mastercard, Visa te državni organi Kine, Izraela, Tunisa i Ugande.

 

Intervju: Aleksandar Dobnikar, menadžer kompanije Sony za istočnu Evropu

Sony je još davne 1970. započeo razvoj CCD čipa, a 1972. javnosti je predstavljena prva slika (slovo S) napravljena u rezoluciji 8×8 piksela. Prvi komercijalni CCD senzor se pojavio 1978, a prvu CCD kameru na svetu je napravio 1980. godine. To je bio rezultat investicije vredne 20 milijardi jena. Kamera XC-1 bila je u rezoluciji 120K piksela i služila je pilotima jumbo jet putničkih aviona za bezbednije poletanje i sletanje

Razgovarao: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Gosp. Dobnikar, hvala Vam što ste odvojili vrijeme za ovaj razgovor. Za početak, molio bih Vas da nam se ukratko predstavite: vaš obrazovni put, profesionalna iskustva, kada i kako ste počeli raditi za Sony, koju funkciju obavljate u vašoj kompaniji, za koje zemlje ste zaduženi?

Dobnikar: Mislim da sam veoma srećan čovek koji je uspeo da dva omiljena hobija spoji u profesionalno zanimanje: ljubav prema elektronici i fotografiji. A to sam nasledio od svog oca. Inače, prvi posao sam imao u Institutu Mihajlo Pupin u Beogradu u razvojnom odeljenju za visokostabilne kristalne oscilatore. Posle karijeru sam nastavio kod distributera bezbednosne opreme CCTV Centar Master. Paralelno sa poslom u IMP-u, imao sam svoju privatnu firmu, koja se bavila ugradnjom antenskih sistema, bezbednosnih kamera i alarma. Imao sam privilegiju da učim od najboljih, a jedan od prvih ozbiljnijih poslova je bila ugradnja sistema za videonadzor u rezidenciji Japanskog ambasadora. Naravno, to je bio moj prvi susret sa Sonyjevom opremom, pre skoro 30 godina. Kada je Master postao distributer za Sony, ja sam dobio zaduženje da se detaljno upoznam sa proizvodnim programom, prezentujem ga i ponudim ga svim kupcima. Kada se 2008. godine ukazala prilika, prešao sam da radim za kompaniju Sony kao regionalni menadžer prodaje. Sony Proffesional Solution Europe (Sony PSE) je kompanija sa sedištem u Engleskoj i deo je grupacije Sony, koja se bavi prodajom profesionalne opreme kao što su audio/video studijska oprema, projektori, monitori, videokonferencijski sistemi, medicinska oprema i, naravno, oprema za videonadzor. Trenutno pokrivam 18 zemalja istočne Evrope i zadužen sam za videonadzornu opremu.

a&s Adria: Recite nam nešto o tome kada je Sony počeo poslovati u oblasti sigurnosti s osvrtom na otvaranje regionalnog ureda? Jesu li postojale neke važne prekretnice, na koji način su iskustva na brojnim ostalim poljima pomogle Sonyju da izgradi brend na tržištu sigurnosti i kako, zapravo, Sony stoji u ovoj sve konkurentnijoj industriji?

Dobnikar: Sony je još davne 1970. započeo razvoj CCD čipa, a 1972. je javnosti predstavljena prva slika (slovo S) napravljena u rezoluciji 8×8 piksela. Prvi komercijalni CCD senzor se pojavio 1978, a prvu CCD kameru na svetu je napravio 1980. godine. To je bio rezultat investicije vredne 20 milijardi jena. Kamera XC-1 bila je u rezoluciji 120K piksela i služila je pilotima jumbo jet putničkih aviona za bezbednije poletanje i sletanje. Sony je zvanično objavio da 2017. prestaje sa proizvodnjom CCD senzora, a najnovi modeli CMOS senzora su već prevazišli, do skora, neprevaziđenu osetljivost CCD čipa. SuperHAD, ExwaveHAD, DynaView, EXwavePRO, Effio, Exmor i Exmor-R su zaštitni znaci kompanije Sony i nalaze se u skoro svim tehničkim karekteristikama kamera, bez obzira na namenu. Mnogi prodavači kamera upravo koriste, odnosno zloupotrebljavaju ovu činjenicu kako bi zbunili korisnika i „preimenovali“ svoje proizvode nepoznatog porekla u Sony kamere. Ako kamera ima ugrađen Sony senzor, ne mora da znači da je u pitanju i Sony kamera. Inače, regionalno predstavništvo kompanije Sony počelo je s radom pre 10 godina. Trenutno Sony PSE u Beogradu ima troje zaposlenih i regionalno pokrivamo kompletan asortiman profesionalnih proizvoda, osim medicinske opreme. Upravo to nam daje mogućnost da svim našim partnerima možemo da ponudimo veliki asortiman vrhunske opreme, bez obzira na glavni/osnovni posao kojim se bave.

a&s Adria: Koje su to najznačajnije Sonyjeve temeljne (core) tehnologije? Opišite nam na koji način one utječu na kvalitet vaših proizvoda?

Dobnikar: U svetu trenutno postoje samo dve kompanije koje mogu da proizvedu kameru. Jedna je, naravno, Sony. Kada kažem proizvedu, mislim na dizajn, objektiv, CMOS čip i procesor, odnosno sistemski blok za obradu slike (DSP). Ovo je možda i najveća prednost kompanije Sony s obzirom na to da se svi najbitniji sastavni elementi kamere proizvode pod istim krovom u istom kvalitetu. Ako neko poredi kvalitet proizvoda isključivo prema parametrima koji su navedeni u tehničkoj specifikaciji, onda je veoma bitno da se ustanovi i dokaže metodologija, odnosno standard prema kojem su ta merenja izvršena. Na žalost, u današnje vreme, u našem regionu, gde je korišćenje ljudskih resursa skoro besplatno, gde uglavnom ne postoje profesionalni konsultanti i gde je cena jedini parametar pri izboru opreme – ova činjenica je zanemarena.

Sony ima daleko najveći deo tržišta kada je reč o senzorima (CCD & CMOS), čak i kod većine proizvođača kamera  kompletan blok kamere je Sony. Takođe, Sony je najveći proizvođač studijske (broadcast) opreme, a napredna tehnologija koja se primenjuje u tom segmentu prenosi se na celukupan asortiman video-opreme. U skladu s tim, Sony je standardizovao format i rezoluciju slike i svi proizvodi iste generacije kao što su kamere, monitori ili uređaji za snimanje su kompatibilni. Počeli smo sa HD rezolucijom, zatim full HD, 4K, 8K… Sony može da proizvede čip kakav želite i kada želite, ali mislim da trka za megapikselima nema smisla. Usko grlo je prateća mrežna oprema, koja limitira brzinu i količinu podataka koji se obrađuju, odnosno koji treba da se prenesu. Naš moto je „designed for security“, odnosno mogućnost da postojeću, naprednu tehnologiju koju posedujemo stavimo u službu bezbednosti, a u skladu s postojećim resursima. Sony je jedan od osnivača ONVIF platforme, što osigurava dugoročnu kompatibilnost naših proizvoda.

a&s Adria: Sony ima široku paletu proizvoda sa raznovrsnom primjenom. Predstavite nam vaš proizvodni portfolio i njegovu primjenu?

Dobnikar: Konkretno, u okviru opreme za videonadzor tu su pre svega kamere, snimači, program za monitoring i snimanje i prateća oprema. Nakon sjedinjenja sa grupom koja prodaje profesionalne monitore, projektore i opremu za video-konferenciju, u mogućnosti sam da mojim klijentima ponudim mnogo veći asortiman opreme. Svaki sistem za video-nadzor podrazumeva i korišćenje monitora, odnosno da bi mogli da gledate sliku sa 4K kamere, potreban vam je i monitor u istoj rezoluciji. Moram da iskoristim priliku da spomenem najnovije laserske projektore koji su bez konkurencije na tržištu.

a&s Adria: Prema vašem mišljenju, koji su najvažniji tehnološki noviteti koje ste predstavili u prošloj godini te koje bismo mogli očekivati u novoj godini?

Dobnikar: Najnovi proizvod koji smo predstavili je spoljna kamera u 4K rezoluciji SNC-VM772R. Zahvaljujući velikom senzoru (1“) i naprednoj tehnologiji, na tržištu trenutno ne postoji slična kamera. Glavni problemi s kojima se susrećemo kada je u pitanju visoka rezolucija, kao što su brzina prikaza u realnom vremenu, osetljivost, količina podataka (protok), brzina obrade slike, dinamički opseg, odgovarajući objektiv itd. – rešeni su i kamera, bez obzira na to što ima 4x veću rezoluciju, ima iste parametre kao i kamera u rezoluciji 1080 (full HD). Maksimalna rezolucija slike je 20 MPix i kamera može sama da prepozna prostor koji posmatra i da sve parametre prilagodi trenutnim uslovima. Kako je vreme novac, potrudili smo se da olakšamo i ubrzamo instalaciju naših novih kamera. Tokom podešavanja pristup kameri je obezbeđen bežičnim putem (wireless direktno sa kamere), a slika se prati na bilo kojem bežičnom uređaju, Android ili IOS, dok je softver besplatan i dostupan na internetu.

a&s Adria: Trendovi u videonadzoru ukazuju na postepen prelazak na H.265 kompresiju, 4K rezoluciju, potrebu za rješenjima kojima će se upravljati velikom količinom podataka (big data), zatim upotrebu nosivih uređaja, sve veću prisutnost interneta stvari itd. U kojoj mjeri Sony već prati ove trendove i koliki je njihov utjecaj na tržištu Jadranske regije?

Dobnikar: Novi, “pametni“ kodek, veća kompresija, veća rezolucija, pametne kamere, laka integracija su glavni aduti budućih kamera. Naravno, ne i bezbednosnih kamera. Sony je još pre 5 godina predstavio 8K senzor (studijska kamera F65), ali će proći još dosta vremena dok ta tehnologija ne zaživi u videonadzornim kamerama. U našem regionu mrežna infrastruktura je dosta nerazvijena i upotreba 4K kamera je dosta ograničena. Sony se fokusira na primenu novih, pametnih kodeka, koji omogućavaju automatsku promenu kompresije i rezolucije u delovima slike u zavisnosti od onoga šta se želi videti. Osim toga, usavršavamo i koristimo ugrađenu analitiku u samoj kameri kako bismo smanjili protok kroz mrežu, ubrzali pregled i analizu pristiglih podataka i smanjili opterećenje servera.

a&s Adria: Sony je za sada videonadzorna kompanija. Planirate li da se okušate u drugim segmentima industrije sigurnosti, poput kontrole pristupa, protivprovale i sl?  

Dobnikar: Sony Video Security je samo deo grupe Presentation & Comunication, koja je deo kompanije SONY PSE. Trenutno ne postoje planovi da se proizvodni program proširi sa drugom opremom kao što je kontrola pristupa ili protivprovala, zaštita od požara. Nije isplativo da razvijamo nešto što već postoji, a u čemu ne možemo da budemo najbolji. Naš fokus je da napravimo najbolju kameru, da obezbedimo odgovarajuću dodatnu opremu i da to prezentujemo našim partnerima.

a&s Adria: Na koja se vertikalna tržišta fokusirate i zašto?

Dobnikar: Uglavnom svaki proizvođač opreme će vam dati, više ili manje, sličan odgovor na ovo pitanje. Videonadzor gradova, banke, trgovina, obrazovanje i transport. Mislim da budućnost kompanije Sony upravo leži u tome da možemo da ponudimo nešto što konkurencija nema – najbolje kamere, najbolje monitore, najbolje laserske projektore ili jedinstveno sistemsko i programsko rešenje kao što je Hawk-Eye ili Visual Presenter, i da ne budemo ograničeni samo na bezbednosne sisteme.

SLUČAJEVI IZ PRAKSE

a&s Adria: Predstavite nam nekoliko uspješnih slučajeva iz prakse na regionalnom tlu? 

Dobnikar: Nekoliko uspešnih projekata za koje smo dobili odobrenje da mogu biti prezentovani u javnost se nalazi na našoj web-prezentaciji na stranici https://www.pro.sony.eu/pro/lang/en/eu/products/video-security-case-studies. Takođe, mogu da podelim sa vašim čitaocima uspešan projekat, čiju prezentaciju upravo spremamo, a odnosi se na sistem video-nadzora poljoprivrednih mašina (tokom rada) i otvorenih prostora. Sistem je trenutno pilot-projekat i namenjen je poboljšanju bezbednosti na radu i povećanju efikasnosti opreme. Osim toga, najzastupljeniji su projekti nadzora gradova, sportskih i trgovinskih objekata, a u poslednje vreme aktuelni su projekti nadzora u vozilima, bez obzira na to da li je reč o autobusima, trolejbusima ili šinskim vozilima.

a&s Adria: Na koji način gradite odnos s vašim partnerima i kako bi, zapravo, potencijalni klijent mogao postati vaš partner? Šta su to SSPR i A&E programi?

Dobnikar: Kada je Sony, odnosno visokotehnološka IT oprema u pitanju, institucija klasičnog distributera je prevaziđena. Svesni smo da oprema brzo gubi na vrednosti i da je protok novca veoma otežan. Distributeri se trude da unaprede poslovanje tako što će dodati svoju vrednost u cenu opreme. To može biti trening, pomoć pri izradi projekta, servisiranje ili „post-sales“ podrška. Specifičnost security trgovaca je da mi prodajemo poverenje, koje se teško stiče, a koje se veoma lako gubi. Upravo iz navedenih razloga moj posao se sastoji u obuci menadžera prodaje, ali pre svega u negovanju dobrog odnosa sa Sonyjevim partnerima. To su uglavnom sistem-integratori koji imaju pristup projektima u kojima je kvalitet i pouzdanost opreme od presudnog značaja. Budući partner kompanije Sony sklapa ugovor direktno sa Sonyjem i opremu može kupovati gde želi, od bilo kog autorizovanog distributera. Partnerski odnos, osim boljih cena, obezbeđuje brzu tehničku podršku, poručivanje demo-opreme, podršku i pomoć pri organizovanju prezentacija, zajedničke posete krajnjim korisnicima itd.

a&s Adria: Manje se spominje, ali važnu ulogu svakako pruža kvalitetan servis i garancija. Recite nam nešto o tom pitanju iz Sonyjevog ugla?

Dobnikar: Kada je u pitanju oprema za videonadzor, kvalitetna i pravovremena tehnička podrška i servis su od primarnog značaja. Standardna garancija za naše kamere je tri godine (Prime Support) sa mogućnosti proširenja do pet godina (Prime Support +). U slučaju potrebe kupac dobija nov proizvod, a zatim kurirska služba preuzima neispravan uređaj i šalje ga na popravku. Glavni servisni centar se nalazi u Francuskoj (Alsace). U zavisnosti od tipa proizvoda, opremu uglavnom menjamo ili popravljamo na nivou zamene borda (PCB). Izuzetno smo ponosni na vrlo mali procenat kvarova.

a&s Adria: Vaše mišljenje o poziciji Sonyja u Jadranskoj regiji? Imate li neke posebne planove razvoja na ovom području i postoji li dovoljno veliki interes regionalnih firmi i krajnjih korisnika za vašim proizvodima?

Dobnikar: Mislim da interes za Sony proizvodima postoji i da Sony i dalje predstavlja premium brend. Kada god sam u mogućnosti da krajnjem korisniku prezentujem našu opremu, verovatnoća da projekat dobijemo se drastično uvećava. S obzirom na to da se bavimo B2B poslom, ne pojavljujemo se na tržištu direktno, već samo kroz mrežu autorizovanih partnera. Fondove za marketing plasiramo uglavnom preko naših partnera, jer verujemo da oni tržište poznaju bolje od proizvođača opreme. Aktivno učestvujemo u pronalaženju novih, potencijalnih korisnika opreme, a razvoj tržišta je u skladu sa planovima koje kompanija ima za naš region.

PROMOCIJA SONYJA NA ADRIA SECURITY SUMMITU

a&s Adria: Koje kanale i aktivnosti koristite kako biste promovisali vaš brend? Da li je u tom pogledu Adria Security Summit kao najveća regionalna konferencija i izložba sigurnosti bila važna prilika za promociju Sonyja i sklapanje novih poslovnih partnerstava?

Dobnikar: Moram da priznam da sam na vašoj prvoj regionalnoj konferenciji učestvovao samo kao slušalac, ali sam zainteresovan da aktivno uzmem učešće u septembru. Zato mislim da je od presudnog značaja da na konferenciju pozovete što više dobrih sistem-integratora koji će da predstave svoja rešenja iz oblasti bezbednosti. Mislim da puko čitanje tehničkih karakteristika više nikome ne treba. Takođe, mislim da bi vašu konferenciju trebalo da iskoriste svi mladi projektanti kako bi stekli saznanja o novim tehnologijama, odnosno ideje za svoja buduća rešenja. Nadam se da će Adria Security Summit 2016. biti još uspešniji i da će to biti pravo mesto za promociju proizvoda kompanije Sony.

Definicije općih pojmova

Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali da se pri tome u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)
E-mail: redakcija@asadria.com

Opasnost je postojeća ili moguća situacija koja može prouzrokovati povredu, gubitak i/ili uništavanje kako tijela i života tako i materijala i opreme.

Stanje

Pod stanjem se podrazumijeva vrsta i stepen fizičke i psihičke spremnosti osoblja i materijala. Stanje korištenog materijala može također znatno utjecati na rizik pojedinačnih akcija, npr. ako na automobilu imamo ljetne gume po zimi.

Vjerovatnoća nastanka

Opisuje vjerovatnoću nastanka nekog događaja. U redoslijedu koriste se sljedeći pojmovi:

  • nije vjerovatno – vjerovatno
  • rijetko – često
  • povremeno

Posljedica

Najčešće opisuje obim povrede tijela i oštećenja korištenog materijala. U navedenom redoslijedu najčešće se koriste sljedeći pojmovi:

  • zanemarena (prva pomoć ili jednostavan ljekarski tretman su dovoljni, materijal je još upotrebljiv…),
  • ograničena (lakše povrede, nekoliko dana radno nesposobni, manja oštećenja materijala),
  • kritična (znatne i kontinuirane povrede, koje mogu biti trajne, znatna oštećenja na materijalu, znatan utrošak za popravku),
  • katastrofalna (gubitak života ili teške povrede sa trajnim oštećenjem i invaliditetom, krupno oštećenje materijala ili totalna šteta).

Rizik

Rezultat je manipulacije vjerovatnoćom nastanka (s posljedicama). Može se dogoditi da neki događaj u klasifikaciji „nije vjerovatno“, ali s katastrofalnom posljedicom predstavlja veći rizik nego česti događaj sa zanemarenom posljedicom. Za proračunavanje pojedinačnih rizika najbolje je uspostaviti tabelu vjerovatnoća nastanka i posljedica:

E – ekstremno visok (zadatak se više ne može izvršiti)

V – visok (zadatak se samo uslovno može izvršiti, izrazito smanjenje učinka)

S – srednji (zadatak se može samo umjereno izvesti)

N – nizak (mali ili nikakav utjecaj na izvođenje zadatka)

Izloženost

Frekvencija i/ili vremenski interval u kojem su osoblje i materijalna sredstva izloženi opasnosti.

Kontrole

Poduzete mjere kako bi se minimizirao rizik.

Menadžment rizika

U najkraćem bismo mogli reći da je to primjena i provođenje sljedećih koraka:

  • identificiranje opasnosti
  • sve tekuće i buduće mjere moraju biti uključene
  •  procjena opasnosti
  • pojedinačna procjena opasnosti i određivanje rizika
  • izrada mjera za smanjenje rizika
  • izrada mjera za svaki rizik (sa različitim varijantama)
  • određivanje preostalog rizika
  • donošenje konačne odluke

Vođa operacije mora odlučiti koji je „preostali“ rizik i u kojoj je mjeri podnošljiv. U pojedinačnom slučaju svaki član tima mora za sebe odlučiti u koji se rizik smije upustiti u aktuelnoj situaciji, ali tako da se u opasnost ne dovedu zadatak i cjelokupna predviđena mjera. Kod direktnog suzbijanja opasnosti do uspjeha nas može dovesti samo dobra fizička i psihička priprema.

Uspjeh se mora moći mjeriti. Mjereći stepene uspjeha, postići ćemo da se možemo konstantno razvijati i izgrađivati na stečenim iskustvima. Menadžment rizika mora postati stalni proces razmišljanja.

Radna tehnika

Različiti, odnosno individualni su pristupi pojedinačnim izazovima i načinima na koji se oni pretvaraju u upotrebljiva rješenja. Optimalna infrastruktura i tehnička pomagala neće nam stajati uvijek na raspolaganju, a uprkos tome, od nas će se uvijek tražiti da dođemo do odluke čak i u veoma nezgodnim vremenskim i drugim okolnostima. Što je veća akcija i tim kojim upravljamo, to će teže biti pravovremeno iznaći sveobuhvatnije rješenje. To što ćemo nekada imati više ljudskih i tehničkih resursa, više empirijske vrijednosti, ne znači da ne moramo dosljedno, precizno i disciplinovano upravljati.

Ček-lista: Osmatranje pješice

Promatranje rute:

Da li je pomicanje formalno ili neformalno?

Može li se prognozirati dionica ili vrijeme?

Da li je ta dionica najkraća?

Je li prisutna minimalna opasnost?

Gdje su tačke opasnosti?

Da li se utvrdila alternativna dionica (rezervna ruta) u slučaju zatvaranja ili drugih ometajućih događaja na glavnoj dionici?

Jesu li utvrđena sigurna mjesta ili lokacije (luke) u slučaju prisilnih pauza zbog uznemiravajućih događaja na dionici?

Da li smo odabrali kontrolne tačke na dionici i dogovorili dodijeljene kodove sa kontrolorima dionice?

Može li nas službeno vozilo uporedo pratiti?

Koja je najbolja ruta za evakuaciju?

Najbliže dežurne službe: Naziv, adresa, broj telefona, radno vrijeme, vrijeme vožnje za hitne službe, vrijeme vožnje, rute vožnje.

Postoje li fizički rizici kao što su: loša sposobnost kretanja, naporna dionica pješačenja, opasni psi i sl.

Sigurnosna mjesta: vrsta, lokacija, odgovorna osoba, kontakt.

Budite oprezni u vezi sa: sumnjivim predmetima, novim građevinama, popravkama i gradilištima (mogle bi biti sakrivene eksplozivne naprave), kantama za smeće i kontejnerima, papirnim i plastičnim kesama, podršci s kojom raspolažemo, dodatnom osoblju koje nam stoji na raspolaganju za kontrolu okupljanja mase te strateškoj postavljenosti osoblja za sigurnost duž rute.

 

Vođenje procesa angažovanja novog sigurnosnog osoblja

Primanje novog sigurnosnog osoblja u radni odnos predstavlja jednu od najvažnijih funkcija i zaduženja sigurnosnog menadžmenta. Ovo se podjednako odnosi na situacije kada je poslodavac sigurnosni odjel neke kompanije ili samostalni poslovni subjekt za pružanje sigurnosnih usluga

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Standardi u pogledu pratećih aktivnosti i tražene posvećenosti ovom zadatku moraju biti visoki za strukture koje vode ovaj proces, a isto važi i za kriterije na nivou pojedinca-kandidata koji se želi baviti navedenim pozivom. Kandidat mora zadovoljavati sljedeće minimalne standarde koji se primjenjuju kako za početne sigurnosne poslove poput uniformiranog čuvara i zaštitara tako i za prijem na rukovodeće pozicije.

Standardi za prijem u radni odnos

Za početak, aplikant na radno mjesto u sigurnosnoj industriji ne smije patiti od bilo kakvih fizičkih ili emotivnih poremećaja ili nedostataka koji mogu negativno utjecati na unaprijed utvrđene standarde u pogledu izvršavanja radnih zadataka. To ne znači da osobe koje imaju posebne fizičke potrebe ili su na bilo koji način hendikepirane ne mogu adekvatno izvršavati svoje radne obaveze. One to, naprimjer, mogu činiti u sferi kontrole pristupa i praćenja alarma. Osim toga, potencijalni uposlenici moraju biti u stanju da demonstriraju odgovornost, zrelost i iskrenost, i to putem lahko provjerivih podataka o prethodnim angažmanima ili stepenu obrazovanja. Konačno, osobe koje žele raditi u ovoj industriji ne smiju imati historiju počinjenih krivičnih djela za koje su osuđene. Ipak, u mnogim državama danas se za sigurnosno osoblje izdaju licence za koje je predviđeni prag u pogledu ranije počinjenih krivičnih djela previše nizak i svodi se na nivo kaznenog djela. To znači da lica koja su osuđivana za prekršaje imaju pravo na radno mjesto u ovoj industriji, kao i na licencu. Ovo je pogrešno iz više razloga. Za početak, brojna kaznena djela se tretiraju kao prekršaji radi lakšeg vođenja sudskog procesa. Također, takvo djelo može ostati nedosuđeno zbog nedostatka dokaza ili sprečavanja u njegovom vršenju. Zbog toga je važno da se kao standard prijema u radni odnos na poslovima sigurnosti češće primjenjuje standard prema kojem se, umjesto kriterija ozbiljnosti kaznenog djela, primjenjuje analiza karaktera takvog djela, pri čemu se kao eliminatorna tretiraju ona protiv morala, poštenja i pravde.

Vođenje procesa angažmana osoblja: oglašavanje

Proces primanja sigurnosnog osoblja u radni odnos odvija se u fazama. To su: oglašavanje, početni intervjui, sekundarni intervjui, odabir najboljeg kandidata, analiza biografije aplikanta i formalna ponuda posla. U fazi oglašavanja najpoželjniji je direktni pristup. To znači da se može navesti ime kompanije, lokacija obavljanja posla, početna plata, beneficije i minimalni zahtjevi. Ovaj proces obično vode odjeli za ljudske resurse unutar kompanija, no i u okviru njega se traži mišljenje sigurnosnog menadžera. Prilikom oglašavanja, naprimjer, nenavođenje iznosa plate ne mora nužno imati negativan utjecaj na ovaj proces, nego stvoriti dojam o manjku njegove transparentnosti. To znači da pitanje visine iznosa plate može biti ključno u evaluaciji atraktivnosti oglasa za određeno radno mjesto. Za početne pozicije u sigurnosnoj industriji oglasi se, osim standardnih platformi za oglašavanje, mogu objavljivati i na nivou lokalnih fakulteta sigurnosti ili srednjih škola. Ove institucije su nerijetko kvalitetan izvor budućih uposlenika na početnim pozicijama, jer studenti vještinu stječu jako brzo i spremni su raditi u smjenama i satnicama koje se tretiraju kao najmanje poželjne.

Proces oglašavanja za prijem više rangiranog osoblja je nešto drugačiji. Umjesto direktnog i otvorenog pristupa, preporučuju se posebni oglasi koji će privući profesionalce ili ljude okrenute karijeri. Tu od koristi mogu biti i lokalne asocijacija uposlenika u oblasti sigurnosti. Pri tome se ne mora navoditi o kojoj je konkretno kompaniji riječ, ali je potrebno dati informaciju o količini traženog iskustva. Ovakvi oglasi omogućuju kompanijama da vode izrazito selektivan proces odabira kandidata s posebnim vještinama.

Inicijalni i sekundarni intervjui

Prvi kontakt s kompanijom aplikanti ostvaruju putem odjela za ljudske resurse i poželjno je da inicijalni intervju s kandidatom vode profesionalci iz tog sektora. Prvi intervju se ne vodi s ciljem odabira uposlenika, nego ima funkciju pripreme aplikanta za razgovor s predstavnikom sigurnosnog odjela. Voditelj intervjua koji vodi uposlenik u sektoru sigurnosti mora dobro poznavati sve propise kojim se zabranjuje diskriminacija po osnovi spola, dobi, porijekla ili uvjerenja. To je posebno važno u kontekstu odbijanja kandidata, koji se mogu odlučiti na pokretanje tužbi, zbog čega je korisno u cijeli proces uključiti i odjel za ljudske resurse. Tokom inicijalnog intervjua koji vodi predstavnik sektora sigurnosti nadležno lice mora utvrditi postoji li korelacija između interesa i kvalifikacija aplikanta i potreba sigurnosnog odjela, što se može postići samo tokom razgovora s pojedinačnim kandidatima. Prije intervjua poželjno je da predstavnik odjela detaljno analizira aplikaciju za posao svakog kandidata i, u tom kontekstu, razmisli o temama o kojima će se razgovarati tokom intervjua. Nakon ove faze slijedi sekundarni intervju, koji se, zapravo, sastoji od konsultacija između nadzornika i menadžera sigurnosti, pri čemu se mora postići kompromis o isključivanju određenih kandidata ili njihovom stavljanju u najuži izbor.

Provjera podataka

Nakon ove faze slijedi provjera biografije odabranih kandidata. U tome se potrebno pridržavati određenih standarda. Kao prvo, potrebno je provjeriti je li aplikant osoba za koju se predstavlja i da li posjeduje radno iskustvo koje je navela. Isto važi i za provjeru stepena obrazovanja i posjedovanja traženih vještina. Pri tome je potrebno ispitati i da li je kandidat u stabilnoj finansijskoj situaciji i je li ranije osuđivan. Ovim je obuhvaćena i provjera njegove reputacije i, ako je moguće, ugleda koji uživa kod bivših poslodavaca. Nakon okončanja i ovog procesa ciklus je kompletiran i cijeli proces se vraća na odjel za ljudske resurse, koji s kandidatima dogovara visinu plate i datum stupanja u radni odnos. Iz tog odjela se šalje i formalna ponuda za posao odabranom kandidatu. Sigurnosni odjeli se, u principu, ne bave ovim stvarima jer u slučaju konflikta u vezi s datumom početka rada ili plate ne moraju prolaziti kroz nerijetko neugodne situacije s kojim se lakše nose odjeli za ljudske resurse. Predstavnik sigurnosnog odjela, stoga, u ovoj finalnoj fazi ima isključivo funkciju posrednika.

 

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.