Home Kategorija Tehnologija i proizvodi (Page 86)

Tehnologija i proizvodi

Aperio E100: Jedan uređaj, višestruka primjena

Fleksibilnost i pouzdanost u stvarnim okruženjima ključni su kriteriji pri odabiru bilo koje nove elektronske brave. S bežičnom Aperio E100 bravom kompanije ASSA ABLOY Opening Solutions dobijate oboje
Piše: Thomas Schulz, direktor marketinga i komunikacija za EMEA regiju, ASSA ABLOY
E-mail: thomas.schulz@assaabloy.com

Robustan uređaj pogodan za gotovo sva vrata, bez obzira na cirkulaciju ljudi, E100 je lako bežično instalirati, što je idealan izbor kako za naknadnu tako i za novogradnju. S otvorenom platformom Aperio je jednostavno integrisati s gotovo bilo kojim novim ili postojećim sigurnosnim sistemom. E100 možete integrisati online ili offline ili čak kombinovati i online i offline vrata unutar istog sistema kontrole pristupa, a nudi i praktičnu kombinaciju slobodnog izlaza iznutra s automatskim zaključavanjem prilikom zatvaranja izvana. Ako želite, možete sigurno zaključati i iznutra pomoću funkcije privatnosti. Dolazi u raznim specifikacijama kako bi odgovarao različitim nivoima sigurnosti vrata ili svakodnevnoj upotrebi. Dopunjavajući standardnu verziju, E100 Premium nudi dodatne sigurnosne funkcije koje su također certificirane (DIN/EN) za upotrebu na vatrogasnim i izlaznim vratima.

Primjena u nizu vertikala
“Dostupna za EURO, DIN, skandinavske i finske profile vrata, Aperio rozeta pruža pouzdanu sigurnost za niz osjetljivih mjesta, uključujući univerzitete, urede, stadione, javne zgrade i bolnice širom Evrope”, kaže Lars Angelin, menadžer za razvoj poslovanja za Aperio u ASSA ABLOY Opening Solutionsu za EMEA regiju. Naprimjer, u Métropole Savoie centralnoj bolnici u Francuskoj oko 1.300 E100 brava integrisano je s centralnim pristupnim sistemom. Žičanim i bežičnim vratima bolnice upravlja se zajedno, uz unose u stvarnom vremenu i daljinsko otvaranje. Kredencijali su prilagođeni i kompatibilni s nacionalnom elektronskom zdravstvenom karticom, tako da osoblje nosi samo jednu RFID iskaznicu za obje namjene.

Na holandskom Univerzitetu primijenjenih nauka InHolland Aperio se bez problema integriše s Nedapovim AEOS sistemom. Jedna iskaznica omogućava korisnicima da otključaju sve otvore kojima upravlja AEOS, bilo da je riječ o žičanim ili vratima osiguranim pomoću Aperio brava. Novom kampusu InHolland u Amsterdamu bit će potrebna kontrola pristupa integrisana sa sistemom pametne zgrade. Aperio je dizajniran da bude interoperabilan, pa je zato i prirodan izbor. “Veoma sam zadovoljan implementacijom i radom Aperio rješenja”, kaže Frans Bruggeman, savjetnik za usluge u InHollandu.

Brza instalacija i cjenovna isplativost
Budući da su svi Aperio uređaji za zaključavanje bežični i da se napajaju baterijama, instaliraju se brzo i uz minimalne radove. Nedavna studija kompanije ASSA ABLOY je zabilježila da su troškovi rada instalatera najmanje 80% niži u odnosu na standardne žičane brave. “Ista studija potvrđuje i veću energijsku efikasnost s Aperiom. Troškovi rada ovih bežičnih brava na baterije mnogo su niži nego za ekvivalentne žičane elektronske brave, kojima je potrebno stalno napajanje električnom energijom da bi se zadržao siguran status. Potencijalne uštede znatne su tokom životnog ciklusa svake brave”, dodaje Angelin. Uz sveobuhvatnu visokofrekventnu i niskofrekventnu RFID kompatibilnost, Aperio omogućava i mobilni pristup napajan Bluetooth Low Energyjem. Korisnikov identitet se pohranjuje i štiti pomoću zaštite na samom uređaju i jake end-to-end enkripcije. Za ulazak na vrata korisnik treba primaknuti svoj pametni telefon ili mobilni uređaj čitaču ugrađenom u rozetu, koji sigurno komunicira s pristupnim sistemom kako bi donio brzu odluku.

Posjetioci Metro Malla sigurniji uz Hikvision

Osiguravanje hiljada posjetilaca u Metro Mallu, jednom od najvećih tržnih centara u Ankari, nije jednostavno. Zato je sigurnosno osoblje odabralo Hikvisionovu pouzdanu, inovativnu i isplativu tehnologiju za cjelodnevnu zaštitu kupaca i osoblja
Pripremio: Odjel marketinga za Evropu, Hikvision
E-mail: marketing.eu@hikvision.com

Metro Mall je jedan od najprometnijih zabavnih i poslovnih centara u glavnom gradu Turske. Više od 200 prodavnica, uredi, kino, kafići, restorani i teretana prostiru se na gotovo 220.000 kvadratnih metara, dok kroz obližnju metrostanicu svakodnevno prođe više od 300.000 putnika. S obzirom na prometnost i složenost lokacije, sigurnost kupaca i radnika glavni je prioritet – ali i izazov. “Prije nego što je otvoren, znali smo da će Metro Mall postati žarišna tačka za kupce i putnike te da će sigurnost biti izazov. Bilo nam je potrebno rješenje koje se može nositi s tom složenošću i na koje bismo se mogli osloniti. Imali smo niz prijedloga videonadzornih rješenja, ali Hikvisionov je bio daleko najbolji. Cjelovito rješenje bilo je vrlo detaljno, a tehnologija se činila izuzetno kvalitetnom”, kaže Bahri Berçin, menadžer Metro Malla.

Rješenje
Hikvision je projekat započeo tražeći od kompanije Meriç Technology da analizira lokaciju. “Budući da je riječ o složenoj i prometnoj lokaciji, trebalo nam je dovoljno kamera da bismo mogli ponuditi sveobuhvatnu sigurnost”, kaže Yunus Bölükbaş, inžinjer pretprodaje Hikvisiona u Turskoj. Nakon analize dizajnirano je rješenje s više od 500 kamera unutar tržnog centra, parkirališta i oko perimetra. Za osiguravanje unutrašnjosti centra Hikvision je preporučio 2 MP varifokalne IR bullet kamere na zidovima i mrežne kupolaste antivandalske kamere na plafonima. Za pouzdanu sigurnost na otvorenom – danju, noću i po svim vremenskim prilikama – Hikvisionove mrežne IR PTZ kupolaste kamere instalirane su oko perimetra tržnog centra, pri čemu njihov 20x optički zum sigurnosnom osoblju omogućava da detaljno ispita potencijalne prijetnje. Hikvision je također instalirao centrale za kontrolu pristupa i Mifare čitače kartica kako bi se sigurnosnom i drugom ovlaštenom osoblju trgovačkog centra omogućio siguran ulazak u područja s ograničenim pristupom. Cijelo rješenje povezano je s mrežnim snimačima kako bi se sva obrada i analiza snimaka vršila u nadzornoj sobi u tržnom centru.

Veća sigurnost za posjetioce i osoblje
“Velika je razlika. Rješenje nam pomaže da mnogo učinkovitije zaštitimo kupce i pruža nam pouzdane dokaze u slučaju istrage sigurnosnih incidenata, čemu smo se i nadali”, kaže Hüseyin Gençer, tehnički direktor Metro Malla. Centrale za kontrolu pristupa također pomažu u osiguravanju prostora tržnog centra sa zabranom neovlaštenog ulaska. “Svakom članu osoblja možemo omogućiti pristup prostorima tržnog centra gdje trebaju nešto uraditi, a u prilici smo da u svakom trenutku vidimo gdje su svi. Također, integracija Hikvisionovog videonadzora i Mavili vatrodojave pomogla nam je da unaprijedimo upravljanje niskonaponskim sistemom”, dodaje on. U planu je i širenje sistema na obližnje stambeno područje, koje se sastoji od pet zgrada sa po 30 spratova. Hikvision također planira instalirati iVMS-5200E centralizirani sistem upravljanja i integrisati ga s alarmnim sistemom druge kompanije, tako da osoblje Metro Malla s jednog mjesta mjesta upravljati videonadzorom, kontrolom pristupa i alarmnim sistemom.

Incedo Business, kontrola pristupa koju zahtijevate, fleksibilnost koju trebate

Ovaj univerzalni sigurnosni sustav kombinira hardver i softver u jednom rješenju kontrole pristupa
Način na koji se krećemo, živimo i radimo neprestano se razvija. Mi u ASSA ABLOY prepoznajemo da je sigurno i praktično kretanje ljudi kroz prostore sve izraženiji izazov. Način na koji se krećemo i koristimo današnje pametne zgrade neprekidno se mijenja, a različite osobe zahtijevaju različito vrijeme i mjesto pristupa zgradi.

Sa svakom promjenom dolazi potreba za bržim i prilagodljivijim sigurnosnim sustavima koji nas čuvaju dok smo u pokretu. Sustavima koji koriste podatke i povezivost za otvaranje novih vrata i koji čine naše svakodnevne živote jednostavnijima. Sustavi koji zadovoljavaju sigurnosne potrebe našeg tržišta koje se brzo mijenja.

Incedo je novi koncept u sigurnosti, osmišljen da ispuni svoju svrhu

Sigurnosni izazovi našeg svijeta stalno se mijenjaju – dok povezivanje softvera i hardvera unutar robusne, prilagodljive platforme olakšava svaku buduću promjenu.

Organizacijama je potrebna jedinstvena, sveobuhvatna platforma koja uključuje usklađivanje, povezivanje i jednostavnost. Uloga tehnologije nije samo slijediti trendove, već i postavljati nove, koji donose pametniju budućnost za sve. Također razumijemo da, kada je riječ o osiguranju naših vrata i prostora, raznolikost je sve.

Ovdje nastupa Incedo Business: sa sustavom koji kombinira svjetski vodeći ASSA ABLOY raspon pristupa hardvera i sigurnosnih rješenja s fleksibilnim softverom uz više mogućnosti upravljanja.

Pozdravite Incedo
Okruženje koje pruža kontrolu pristupa koju zahtijevate uz fleksibilnost koju trebate. Kako bi napredovali, promjenili se, razvili – i kretali. Zajedno.

ASSA ABLOY Incedo sustavi su dizajnirani kako bi osigurali upotrebljivost, fleksibilnost i ažurnost zahtjeva današnjeg užurbanog svijeta. Jednostavno proširivo i beskrajno skalabilno, brzo se instalira, brzo se nadograđuje i trenutno daje rezultate. Incedo je agilan sustav koji se prilagođava najnovijim tehnološkim promjenama, intuitivno kombinirajući sigurne, povezane pristupne točke s inteligentnim tehnologijama identifikacije, za rješenje koje je usmjereno na budućnost. Incedo Business osmišljen je kako bi osigurao besprijekornu integraciju sa svim Incedo hardverom koji temeljito testiramo prije povezivanja, radi lakših, pouzdanijih integracija s drugim proizvođačima.

Rješavanje ključnih izazova sigurnosti obrazovnog sektora

Svaka obrazovna institucija mora voditi brigu o svojim korisnicima. Time se dodatno naglašava uloga sigurnosti. Dodajte tu i vrijednu opremu i lične podatke koji se čuvaju na licu mjesta i tada ova oblast postaje jedan od najvećih izazova za škole i univerzitete. Odabir pravog rješenja za kontrolu pristupa tu igra presudnu ulogu.

Filtriranje pristupa u svaku obrazovnu instituciju i unutar nje predstavlja težak zadatak. Različite korisničke grupe imaju različite potrebe: menadžerski timovi imaju drugačije zahtjeve u odnosu na čistačice, a IT osoblje u odnosu na studente. Unutrašnji i vanjski prostori mogu zahtijevati potpuno različite nivoe sigurnosti. Posjetitelji trebaju uživati kontrolirano i organizirano kretanje kroz objekat. Osoblju je potreban pravovremeni pristup učionicama. Pristup učenika biblioteci ili IT opremi se mora nadgledati. Sve se to mora postići uz zadržavanje balansiranog nivoa otvorenosti i dobrodošlice.

Budžetiranje je trajni izazov. Iako su dobro poznata tehnologija, fizički ključevi zahtijevaju upravljanje sigurnošću, što može biti dugotrajan i radno intenzivan proces. Na primjer, administrator fizičkog ključa vrši dodatni pritisak na zaposleno osoblje kada neko izgubi ključ. Brave treba mijenjati, ključeve izrađivati i izdavati a sve to košta. Uz elektronski pristupni sistem, umjesto tradicionalne zaštite pomoću brave i ključa, dovoljno je tek nekoliko klikova u softveru za upravljanje da se otkažu i ponovo izdaju svi relevantni akreditivi, gotovo bez dodatnih troškova. Tako se štede dragocjeno vrijeme upravitelja objekata i sredstva organizacije.

Bežično zaključavanje je brzo i isplativo za instalaciju jer ne podrazumijeva invazivno bušenje. Također je jeftinije koristiti bežične sisteme u odnosu na žičane brave, jer se ovi uređaji na vratima napajaju baterijama i troše vrlo malo energije. Obrazovne institucije širom svijeta već su postigle uspjeh prelaskom sa mehaničke na bežičnu i elektronsku kontrolu pristupa, kako na planu uštede troškova, tako i u pogledu otklanjanja izazova specifičnih za njihov sektor i situaciju.

Škole: kontrola pristupa koja štedi vrijeme

Male ustanove kao što su lokalne škole nemaju budžet niti potrebu za internim stručnjacima za sigurnost. Ipak, njihovi sigurnosni izazovi jednaki su onim s kojima se suočavaju velike institucije. Tehnologija kontrole pristupa pogodna za škole mora biti intuitivna za korištenje na hardverskom i softverskom planu.

Održavanje predstavlja još jedan problem: malo je vjerovatno da interno osoblje ima sva potrebna stručna znanja, a angažiranje stručnjaka je skupo. U školi Vejle Friskole u Danskoj, na upravljanje sigurnošću na bazi fizičkih ključeva dugo vremena se trošilo “otprilike pet sati sedmično”. To tvrdi Henrik Kækel, radnik tehničke službe u školi.

Mehanički ključevi u školi Vejle Friskole zamijenjeni su sistemom za kontrolu pristupa. Oko 80 vrata i ormara osigurano je SMARTair bežičnim bravama. Otprilike 250 učenika i nastavnika nosi vlastite privjeske za ključeve programirane s individualnim dozvolama za pristup. Uređaji za zaključavanje odgovaraju različitim namjenama, tako da svi u školi otvaraju vrata i ormariće jednim privjeskom. Nema potrebe za odvojenim ključevima za ormariće.
Bežični uređaji štite urede i učionice i dovoljno su robusni da podrže veliku prometnost na glavnim ulaznim vratima. Svim komponentama se efikasno upravlja pomoću softvera SMARTair.

„Ranije je bilo teško jer smo imali velikih problema s izgubljenim ključevima“, dodaje Henrik Kækel. „Bilo je puno posla s upravljanjem ključevima“. Danas osoblje škole troši pet minuta sedmično za upravljanje pristupnim sistemom. Oni sada imaju i mogućnost proširenja sistema kontrole pristupa kad god požele još detaljniju kontrolu nad školskim zgradama. Brzi uređaji za zaključavanje SMARTair idealni su za instaliranje i predstavljaju isplativo rješenje za naknadnu ugradnju u sektoru obrazovanja.

Univerziteti: privlačenje međunarodnih studenata uz modernu sigurnost

Budući studenti pri odabiru univerziteta uzimaju u obzir i sigurnost kampusa*. To može biti posebno važno na unosnom i konkurentnom tržištu za privlačenje međunarodnih studenata. Njihovi brižni roditelji su važni donositelji odluka koje je potrebno uvjeriti u stepen sigurnosti **.

Studenti uživaju u tehnološkim rješenjima za svakodnevne probleme – uključujući sigurnost i kontrolu pristupa. U Meksiku, kampus Querétaro (ASUCQ) u sklopu Univerziteta Arkansas za otključavanje vrata koristi mobilno rješenje umjesto ključeva ili kartica-ključeva. Pametni telefon komunicira sa čitačima-bravama putem standardnih mobilnih protokola, onako kako bi to radila i pristupna kartica. Nema razlike u hardveru za zaključavanje, već samo u akreditivu.

Uz SMARTair Openow mobilni sistem, osoblje i studenti nose „virtualne„ ključeve u aplikaciji. Menadžeri kampusa mogu izmijeniti prava pristupa na svakom virtualnom ključu kad god to žele i u stvarnom vremenu, ako je potrebno. To je moguće jer ASUCQ-ov sistem radi preko interneta.

Rješenje zasnovano na pametnom telefonu savršeno je za korisničku grupu koju čine studenti jer oni lako gube akreditive. „Puno je lakše izgubiti karticu nego mobilni telefon”, kaže José Alfonso Suárez, šef operativnog ureda kampusa***. Lozinka na uređaju i ID otiska prsta dodaju još jedan nivo zaštite akreditiva. Takva savremena sigurnost funkcionira i kao marketinški alat koji signalizira posvećenost univerziteta sigurnosti studenata. Povrat ulaganja se tako ostvaruje i izvan sfere sigurnosti kampusa.

Studentski domovi: jednostavno rješenje za problem gubitka ključeva

Ključevi se lako gube. Studenti začas zagube svoje stvari. To je težak izazov za sve koji vode studentske domove.

U novom objektu u Rennesu u Francuskoj, vlasnik doma Easy Student tražio je pouzdano zaključavanje bez ključa. Traženo je da dom funkcionira efikasno, „poput hotela“ i bez opterećenja upravljanjem fizičkim ključevima. Prelazak na bežično elektronsko zaključavanje kojim se upravlja putem jednostavnog softvera štedi vrijeme u radu studentskih domova.

Easy Student je izabrao i SMARTair kontrolu pristupa****. „SMARTair ne zahtijeva nikakva tehnička znanja. Brzo sam prošao obuku i smatram da je softver jako jednostavan”, kaže Cyril Verger, izvršni direktor doma Easy Student Rennes. “Rješenje mi je stvarno pojednostavilo život.”

Ako neko izgubi akreditiv, softversko sučelje njegovo otkazivanje čini brzim i lakim. To je velika promjena u odnosu na nekadašnja vremena mehaničkih brava i organizacijskih shema za ključeve. “Izgubljeni ključ se i dalje može koristiti”, dodaje M. Verger. “Izgubljeni akreditiv se može lako otkazati.”

Svaki akreditiv za dom Easy Student programiran je za otvaranje više vrata: vrata studentskih soba, glavni ulaz i biciklistički park, u svako doba dana. Pokriven je i zajednički prostor i vešeraj u intervalu između 6.30 i 23.30.

“Naši su studenti vrlo zadovoljni rješenjem”, dodaje on. “Brzo su se navikli na njega, jer se ova vrsta kontrole pristupa nalazi u mnogim hotelima i privatnim kućama.”

Saznajte više o prednostima SMARTair bežične elektronske kontrole pristupa i preuzmite besplatni vodič za rješenja na: https://campaigns.assaabloyopeningsolutions.eu/smartair

Hikvision: Koliko su sigurne nadzorne kamere?

Pitanje može na prvi pogled izgledati jednostavno, ali ono to, zapravo, nije. Definicija sigurnog je subjektivna, govorimo li o fizičkoj ili digitalnoj sigurnosti ili njihovoj kombinaciji. Zbog toga se ovo pitanje mora preformulisati: “Je li lako hakirati sigurnosnu kameru?”
Pripremio: Odjel marketinga za Evropu, Hikvision
E-mail: marketing.eu@hikvision.com

Mikko Hypponen, poznati finski ekspert za cyber sigurnost, postao je popularan po izjavi: “Ako je uređaj pametan, ranjiv je!” Time je ukazao na činjenicu da su nesigurni svi uređaji koji se sastoje od hardvera i softvera, a povezani su s internetom. Prema njemu, IP sigurnosna kamera je ranjiv uređaj koji je izložen potencijalnim hakerskim napadima i ključno pitanje je u kojoj mjeri ih je lako izvesti? Sigurnosne kamere dostupne su na tržištu u brojnim oblicima, a dizajnira ih, razvija i izrađuje više proizvođača iz različitih zemalja. Moderne kamere toliko su tehnološki napredne da spadaju u kategoriju rubnih računarskih uređaja za internet stvari. To znači da one obrađuju više složenih procesa i posjeduju veliku računarsku snagu.

Napadi i odbrane
Prateća tehnološka dostignuća pružaju nevjerovatne inovativne sigurnosne mogućnosti, ali nose i ozbiljne digitalne rizike. Savremene kamere sastoje se od mnoštva komponenti koje se proizvode interno ili ih rade drugi proizvođači i upravo zbog te svoje složenosti, kamera postaje zanimljiva i privlačna platforma za napade “cyber negativaca”. Činjenica je da je u historiji bilo mnogo primjera hakiranih kamera (npr. slučaj Mirai botnet malvera), što ih čini omiljenom metom cyber napadača. No, jesu li kamere stvarno laka meta? Zavisi. Kao što postoje različite vrste kamera, isto važi i za raznolike tipove digitalnih sigurnosnih mjera za kamere koje proizvođači mogu primijeniti. Upravo to je suštinski odgovor na gore navedeno pitanje. Otpornost kamera u osnovi zavisi od spremnosti proizvođača kamere da uloži napor i resurse u njihovu zaštitu.

Učiniti kamere težom metom
Je li sigurnost kamere investicijski prioritet za proizvođača? Činjenica je da su sve IP kamere ranjive. Međutim, istina je i sljedeće: što je teže hakirati kameru, veća je vjerovatnoća da će napadač odustati i preći na drugu kameru koju percipira kao lakšu metu. Hakeri su pametni i sofisticirani, ali i vrlo pragmatični ljudi. Oni više vole lake mete, ukoliko mogu postići sličan rezultat. Proizvođač kamera koji ulaže u cyber sigurnost kako bi proizveo kameru otpornu na ovu vrstu napada učinit će svoj proizvod nepoželjnijom metom za hakere. Oni će se, u tom slučaju, radije fokusirati na kamere na kojima će postići iste rezultate uz manje napora. Zbog toga ulaganja u cyber sigurnost, poput proizvodnih procesa na bazi koncepta sigurnosti ugrađene u dizajn (Secure by Design) i Centra za sigurnosni odgovor, predstavljaju razliku između hakirane i kamere otporne na napade. Isto važi i za ulaganja u Centar za transparentnost izvornog koda i imenovanje regionalnih direktora za cyber sigurnost. Iako ove mjere ne moraju nužno podizati opći nivo sigurnosti, one pokazuju predanost kompanije cyber sigurnosti. Zato odgovor na pitanje je li lako hakirati sigurnosnu kameru najlakše možete dobiti ako provjerite proizvođača i njegov pristup zaštiti svojih proizvoda od cyber napada. Tada je na ovo pitanje lakše dati odgovor.

DXS-1210 serija iz D-Linka: Bolji i lakši pristup korporativnim mrežama

Novi DXS-121028S i DXS-121028T pametni switchevi isplativa su i inteligentna opcija za korporativno umrežavanje i pristup ili osnovne SMB mrežne uloge. Visoke performanse i niska latencija čini ih savršenim izborom za primjene koje zahtijevaju obiman mrežni saobraćaj
Piše: Ivo Pavičić, regionalni menadžer za Jadransku regiju i Grčku, D-Link
E-mail: ivo.pavicic@dlink.com

D-Link, multinacionalni proizvođač mrežne opreme, obogatio je svoju DXS-1210 seriju 10-gigabitnih pametnih upravljivih switcheva sa dva nova modela velike gustine portova: DXS-1210-28S i DXS-1210-28T. Omogućavajući pristup i agregaciju u korporativnim mrežama, kao i formiranjem temelja za manje poslovne mreže, novi modeli predstavljaju intuitivne, fleksibilne i isplative opcije za IT menadžere.

Visoke performanse
DXS-1210-28T dolazi sa 24x 10GBASE-T i 4x 25GE SFP28 porta. 10GBASE-T portovi omogućavaju laku nadogradnju na 10-gigabitnu povezivost korištenjem postojeće CAT6/7 kablovske infrastrukture, dok 25GE SFP28 portovi omogućavaju povezivanje sa serverskim farmama ili mrežnim jezgrama. DXS-1210-28S je opremljen sa 24x SFP+ porta i 4x 10GBASE-T porta, što omogućava povezivost na velikim udaljenostima uz korištenje fiber primopredajnika, kao i fleksibilnost koju donose dodatni bakarni portovi. Oba switcha nude visoke performanse i nisku latenciju, koja je pogodna za virtualizaciju, cloud servise i server-to-server aplikacije, što ih čini savršenim izborom za primjene koje zahtijevaju obiman mrežni saobraćaj.
DXS-1210 serija switcheva ima robustan izbor L2 mogućnosti s ciljem poboljšavanja performansi mreže i mogućnosti upravljanja njome. Te mogućnosti uključuju port mirroring te Spanning Tree funkcije, kao što je brzo žičano preusmjeravanje između VLAN-ova radi dodatnog povećanja mrežne efikasnosti smanjivanjem opterećenja rutera i osnovnih mreža.

Sigurnosne mogućnosti
Svaki switch iz DXS-1210 serije također ima niz sofisticiranih i praktičnih sigurnosnih mogućnosti, uključujući D-Linkov inovativni Safeguard Engine, koji štiti od preopterećenja mreže uzrokovanog hakerskim napadom. Također, switchevi podržavaju 802.1X mrežnu autorizaciju preko portova i hostova, kao i ACL, ARP prevenciju spoofinga i DHCP provjeru servera s ciljem poboljšanja mrežne sigurnosti i zaštite od cyber prijetnji. D-Linkova Green tehnologija pomaže switchevima da minimiziraju energijske i rashladne zahtjeve tako što, kada je to moguće, isključuje portove koji se ne koriste kako bi se smanjila potrošnja resursa. Switchevima iz DXS-1210 serije moguće je upravljati pomoću besplatnog D-Link Network Assistant (DNA) alata, koji nudi mogućnost istovremene konfiguracije i održavanja više switcheva. Alternativno, mrežom se može upravljati i putem višejezičnog web-interfejsa, komandnog interfejsa preko Telneta ili konzolnog porta, kao i putem D-View 7 sistema za upravljanje mrežama.

Magla u zaštiti lica i imovine

Kroz historiju se činilo da su mnogi izumi poboljšali sigurnost. Od vijaka za drvo i brava do modernih alarmnih sistema i sigurnosnih kamera došli smo u poziciju gdje su sigurnosni sistemi sve više zahtjevniji. Sada je na djelu nova vrsta sigurnosne tehnologije – magla
Piše: Walid Shihaden, izvršni direktor, SPSC Group
E-mail: walid@spscgroup.com

Sigurnosna magla je inovativna mjera zaštite koja se može ugraditi u privatnim i poslovnim prostorima ili čak vozilima kako bi se spriječile provale rekordnom brzinom. Aktivira se na nekoliko načina, a ispunjava prostor maglom za manje od 30 sekundi, čime sprečava pljačku i veće materijalne štete, čak i ljudske živote u slučajevima oružane pljačke. SPSC Group nudi najefikasnije rješenje protiv provale, sisteme koji sadrže najnoviju sigurnosnu tehnologiju i jedino rješenje koje može zaustaviti i onemogućiti pljačku momentalno te spriječiti veće materijalne štete i spasiti ljudske živote u slučajevima oružane pljačke. Riječ je o UR Fog maglenoj zaštiti, koja je aktivno i isplativo rješenje u zaustavljanje krivičnih djela.

Prednosti UR Foga
Ovo rješenje nadopunjava prazni prostor koji se javlja između aktiviranja zvuka alarma i dolaska policije, a ne djeluje kao odvraćanje poput konvencionalnih sistema, već efikasno sprečava da se krađa dogodi. Od trenutka kada se sistem aktivira, zahvaljujući patentiranoj pumpi, počinje pumpanje guste magle velikom brzinom, koja za samo nekoliko sekundi stvara 0% vidljivost. Inače, sistem odlikuje najbrži generator magle na svijetu, čija snaga i brzina generisanja magle omogućavaju punjenje prostora bilo koje veličine. Također, tu je i najgušća magla, koja potpuno onemogućava vidljivost, a ono što se ne vidi ne može se ni ukrasti. Punjenje se lako mijenja i omogućava višekratnu upotrebu, dok sistem osigurava i nisku potrošnju električne energije te znatne uštede u odnosu na druge slične sisteme zaštite. Senzor na mlaznici detektuje bilo kakve promjene na mlaznici i šalje obavijesti o stanju kako niko ne bi neopaženo mogao dirati ili mijenjati elemente sistema, a tu je i UPS ili back-up baterija za osiguranje u slučaju nes¬tanka električne energije. S obzirom na to da je sistem potpuno fleksibilan i siguran za ljude, životinje ili elektroniku i ima certificirani fluid za maglu u skladu s EU propisima, UR Fog se čini idealnim za objekte poput ureda, prodavnica mobilne i računarske opreme, supermarketa, zlatara, mjenjačnica, banaka i bankomata, benzinskih pumpi i skladišta, a može se koristiti čak i u stambenim prostorima ili vozilima.

Široka primjena
Postoji nekoliko jednostavnih načina za odabir vrste povezanosti sa sistemom zaštite, u zavisnosti od aplikacije. UR Fog se može povezati s postojećim alarmnim sistemom, tastaturom, PIR senzorom pokreta, IR daljinskim upravljačem ili se može aktivirati čak putem dojavnih centara i clouda. I dok se svi drugi sistemi koriste za odvraćanje ili tek evidentiranje zločina, maglena zaštita se ističe kao jedina koja može pružiti 100% aktivnu i djelotvornu zaštitu u slučaju pokušaja pljačke, jer potpuno ometa vidljivost od prvih sekundi nakon što se dogodila provala ili pljačka. Zato primjena maglene zaštite postaje uobičajena širom svijeta, jer je siguran i veoma efikasan način zaštite imovine i lica.

Napredne ExGo centrale štite zgradu bugarske vlade

Osjetljiva imovina u zgradi Ministarstva obrazovanja i nauke u glavnom gradu Bugarske odnedavno je zaštićena ExGo centralama za gasno suzbijanje požara kompanije Advanced, proizvođača vrhunskih protivpožarnih sistema
Piše: Jeremy Mountain, šef Odjela za odnose s javnošću, Advanced
E-mail: jmountain@advancedco.com

Ministarstvo obrazovanja i nauke zaduženo je za regulisanje sektora obrazovanja i naučnog rada u Bugarskoj. Osnovano je davne 1879. i ime je mijenjalo više puta sve do 2013. godine. Nadogradnju protivpožarnog sistema u sjedištu Ministarstva u Sofiji obavio je FireTech Engineering kao partner kompanije Advanced, jednog od svjetskih lidera u razvoju i proizvodnji inteligentnih protivpožarnih sistema. Projekt je uključivao instalaciju ExGo protivpožarnog sistema na bazi gasa, koji je postavljen u glavnoj arhivskoj sobi. Sistem je podržan tehnologijom optičke detekcije dima i kontrole zraka, LCD, LED i daljinskim indikatorima.

Za osjetljive resurse
“Za Ministarstvo obrazovanja i nauke odabrali smo sistem kompanije Advanced jer iz iskustva prethodnog rada s njima znamo da je ExGo sistem izuzetno pouzdan. Trebao nam je najsavremeniji sistem za zaštitu najvažnije prostorije u zgradi, s mogućnošću proširenja i poboljšanja u budućnosti”, kaže Stoyan Grozdanov, glasnogovornik FireTech Engineeringa. ExGo je posebno razvijen za osjetljive i strateške resurse kao što su serverske sobe i podatkovni centri, kontrolne sobe te historijske i kulturne znamenitosti. Pogodan je za gotovo sve primjene koje uključuju mogućnost pojave poplava i pružaju cijeli spektar kontrolnih opcija i uređaja. Podržavaju EN54 standard, odnosno njegove segmente 2, 4 i 13, kao i EN12094-1. One su jedan od prvih sistema koji kombinira navedene standarde sa EN12094 u jednom rješenju (EN12094-3 se odnosi na integrisano ručno ispuštanje na prednjoj strani centrale). ExGo se može integrisati s Axis EN vatrodojavnim sistemom kompanije Advanced i bilo kojim alarmnim sistemom drugih proizvođača.

Vodeće performanse
“Zadovoljstvo mi je što smo Firetech mogli podržati opremom potrebnom za zaštitu važne lokacije kao što je Ministarstvo obrazovanja i nauke u Sofiji. Serija ExGo nudi vodeće performanse, instalaciju i konfiguraciju na nivou industrije. Može se koristiti kao samostalan sistem ili se povezati sa svakim protivpožarnim sistemom preko većeg broja programabilnih ulaza i izlaza”, kaže Vladimir Zrnić, direktor prodaje za Južnu Evropu. Vrhunske performanse, kvalitet i jednostavnost korištenja proizvoda preporučuju Advanced kao partnera na različitim lokacijama širom svijeta. Inače, kompanija je u vlasništvu FTSE 100 PLC Halma grupacije i štiti prestižne i ugledne lokacije širom svijeta, ali na Balkanu, poput Kulturnog centra Fondacije Stavros Niarchos u Atini, Aja Sofije u Istanbulu ili Univerziteta u Sofiji.

Važnost cyber sigurnosti kamera u umreženom svijetu

Danas se sve više videonadzornih kamera temelji na IP tehnologiji. Ipak, šira primjena IP kamera nosi nove rizike, od kojih su najveći cyber napadi i prijetnje. Kompanija Trend Micro je izvijestila da je u samo prvih pet mjeseci 2019. godine blokirano pet miliona pokušaja cyber napada na IP kamere. U tekstu ćemo analizirati šta se može poduzeti kako bi videonadzorni sistemi korisnika bili zaštićeni
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

S rastom svijesti o sigurnosti kamera proizvođači su počeli ugrađivati razne funkcije u svoje uređaje kako bi im podigli otpornost na cyber napade. Ipak, oni ne mogu sami obavljati ovaj posao: kameru moraju pravilno instalirati, pokrenuti i održavati i integratori i krajnji korisnici. S obzirom na to da sve više kamera koristi IP tehnologije, njihova sigurnost je dobila ključnu ulogu u sve umreženijem svijetu. Kako bi osigurali da su krajnji korisnici zaštićeni na najbolji način, proizvođači kamera ulažu velike napore da uređaje učine otpornijim na cyber napade.

Vodič za odabir najsigurnijih
Videonadzor se, još od prve pojave IP kamera na tržištu krajem 90-ih, neprestano kreće ka primjeni te tehnologije zbog većeg kvaliteta, bolje integracije i podrške pametnim funkcijama. Zahvaljujući tim prednostima, potražnja za IP kamerama se neprestano povećava. Ipak, one se u mreži ponašaju poput ostalih umreženih uređaja i mogu biti podjednako osjetljive na prijetnje i cyber napade. “Zahvaljujući brzom širenju uređaja za internet stvari (IoT), na mreži je više povezanih sistema nego ikad prije”, kaže Sara Chaput, direktorica marketinga za kritičnu infrastrukturu u kompaniji FLIR Systems, i dodaje da hakeri iskorištavaju slabe lozinke na IoT uređajima za ostvarivanje pristupa mreži i time su ugrožene i sigurnosne kamere.

Napadi kojima su IP kamere podložne uključuju, između ostalog, napade grubom silom (brute force) i preko posrednika (man-in-the-middle) i uskraćivanjem resursa (DoS). Važno je napomenuti da broj napada raste iz dana u dan i da postaju sve sofisticiraniji. “Raznolikost cyber napada ubrzano raste i oni postaju sve jači, prije svega zbog upotrebe vještačke inteligencije, koja dovodi do toga da zlonamjerni softver (malver) može pouzdano skenirati mrežu i tražiti slabe tačke. “Zbog eksponencijalnog rasta broja umreženih uređaja i količine pratećih podataka, od kojih su neki vrlo osjetljivi, mogućnost hakiranja ovih sistema postaje sve veća i, prije svega, profitabilnija”, kaže Thomas Lausten, izvršni direktor kompanije MOBOTIX. Osim toga, pandemija koronavirusa hakerima nudi još više poticaja da napadaju IP kamere krajnjih korisnika, jer su sada kancelarije često prazne, a IT osoblje manje dostupno. “Cyber napadi su ojačali jer hakeri žele iskoristiti pandemiju i rad na daljinu. Uz veliki broj ljudi koji rade na daljinu, hakeri se nadaju da će ovi napadi proći neopaženo”, kaže Aaron Saks, direktor za proizvode i tehničke usluge u kompaniji Hanwha Techwin America.

Šta proizvođači poduzimaju
Kako cyber napadi postaju sve rašireniji i sofisticiraniji, koncept tzv. osiguranja sigurnosnog uređaja dobija na popularnosti. “Mnogi vodeći zapadni i evropski proizvođači ulažu mnogo u istraživanje i razvoj cyber sigurnosti i uvode nove mjere za jačanje otpornosti na takve napade. Kompanije koje se bave sigurnošću izvode testove otpornosti na napade, uklanjaju sumnjive račune i fabrički zadane lozinke, uvode softver za nadgledanje mreže i primjenjuju cjelovitu enkripciju pomoću zaštićenih TLS veza”, kaže Chaput. U međuvremenu, sve je više dobavljača koji na nivou uređaja primjenjuju odbrambene mjere utemeljene na konceptu “sigurnosti ugrađene u dizajn”. Osnovni cilj je učiniti kameru što otpornijom na virtuelne upade. “Sve u svemu, cilj je učiniti kameru dovoljno teškom preprekom da haker na kraju odluči da odustane od nje i potraži lakšu metu za napad”, kaže Saks. U vezi s tim, navodimo neke od mjera koje proizvođači kamera uvode kako bi ih zaštitili od napada.

Modul za šifriranje i pouzdanu platformu
Kamera treba šifrirati podatke u mirovanju, kao i tzv. podatke u pokretu (video i podaci o korisničkom imenu i lozinki koji se prenose). Da bi se to postiglo, potreban je skup javnih i privatnih ključeva, pri čemu se privatni koriste za dešifriranje kodiranih poruka i njih treba zaštititi na nivou uređaja. U tu svrhu, sve više IP kamera posjeduje takozvani modul pouzdane platforme koji čuva privatni ključ, čime se osigurava da isti ostane u sigurnom okruženju, koliko god se uljez trudio da dođe do njega. “Pobrinut ćemo se da podaci budu šifrirani na rubu mreže (kada ih kamera zabilježi), kao i da tokom prijenosa i u mirovanju. Kriptografski ključevi za šifriranje pohranjeni su u modulu pouzdane platforme”, kaže Roel Smolenaers, stručnjak za marketing i komunikacije u kompaniji Bosch Building Technologies.

Sigurno pokretanje
Poznato je da hakeri i napadači ubacuju zlonamjerni softver u kamere. Sigurno pokretanje je mehanizam kod kojeg se kamera pokreće isključivo sa sigurnim ili ovlaštenim firmverom, uključujući ažuriranja firmvera ili zakrpe koje potvrđuje proizvođač. Kamere sve češće imaju funkciju sigurnog pokretanja kako bi se spriječilo njihovo kvarenje. “Hakeri ne mare za kameru, oni samo žele pristup mreži. Ako se osigura da se cijeli sistem pokreće sigurno prije komunikacije s nekim drugim dijelom sistema, moguće je spriječiti prekid procesa pokretanja koji se može zloupotrijebiti. Nudimo sigurnu rutinu pokretanja koja pruža zaštitu od osoba koje pokušavaju učitati vlastiti softver. Ako to kamera prepozna, ona se neće pokrenuti jer može prepoznati da je nešto promijenjeno. Ovo je ključna prednost posjedovanja vlastitog centra za sigurnosne operacije i koncepta sigurnosti ugrađenog u dizajn”, ističe Smolenaers.

Upozorenja i izvještavanje
U slučaju narušavanja sigurnosti ili sumnjivih aktivnosti kamera odgovarajući alati trebaju odmah upozoriti korisnika na incident i ponude mu izvještaj o tome šta se dogodilo. “Nudimo neposredno upravljanje alarmom za cyber sigurnost pomoću kojeg kamera može poslati obavijest o događaju čim bude napadnuta, kao i alarmirati krajnjeg korisnika u situaciji kada je uređaj ugrožen. Naš korisniku prilagođeni VAST2 softver povezan je s kamerama i pomoću njega možete dobiti izvještaj o ugrožavanju sigurnosti putem interaktivne kontrolne ploče za praćenje cyber napada u stvarnom vremenu. Softver za upravljanje pomaže korisnicima da lako prepoznaju standardne tipove cyber napada i poduzmu dalje korake. Tu je i mogućnost filtriranja evidencija o napadima prema različitim kriterijima”, kaže Saks.

Obavezna promjena fabrički zadane lozinke
Većina slučajeva hakiranja kamera dešava se zbog korištenja fabrički zadanih lozinki, koje se lako mogu pronaći na internetu. Podsjećanje korisnika da promijeni standardnu lozinku tako postaje ključna funkcija za IP kamere. “Podsjećanje instalatera na odabir složene lozinke prije nego što se kamera konfiguriše je odličan način zaštite uređaja od upotrebe fabričkih lozinki. Na Hanwhinim kamerama se ne koriste nesigurne lozinke. One moraju dobiti jedinstvenu lozinku prije nego što ih se uopće može konfigurisati”, napominje Saks. Neki pokušavaju dobiti pristup kameri koristeći napade grubom silom ili višestrukim unošenjem lozinke, uz nadu da će jedna od njih biti tačna. Kamera bi, dakle, trebala imati mehanizam koji je štiti i od ovih napada. “Teško je zaustaviti hakerske napade ako koristimo samo tradicionalne mjere kao što su promjena lozinke ili nadogradnja firmvera. Mi sada našem sistemu IP videonadzora omogućavamo da proaktivno reaguje na cyber napade i upade u svakom trenutku. Uz ugrađeni Trend Microv softver za zaštitu od upada, VIVOTEK-ove kamere i mrežni snimači mogu automatski prepoznati napade grubom silom. Višeslojna zaštita koju nudi Trend Micro IoT Security za kamere i videosnimače uključuje prepoznavanje napada grubom silom, otkrivanje upada i prevenciju, i pomaže u kreiranju robusnog štita za sistem videonadzora”, kaže Chang.

Važnost procesa
Važno je znati da tehnologija u kameri sama po sebi nije dovoljna. Proizvođač mora pomoći sistem-integratoru i krajnjem korisniku da razviju postupak u okviru kojeg se IP kamera može pravilno postaviti, konfigurisati, kontrolisati i održavati. “Zaštita IP sistema videonadzora odgovornost je ne samo proizvođača već i krajnjih korisnika. Tržištu i korisnicima potrebno je više edukacije kako bi shvatili koliko je važna cyber sigurnost i kako trebaju reagovati u slučaju da njihov uređaj bude napadnut. Edukacija krajnjih korisnika uključuje davanje smjernica o potrebi čestih promjena lozinke, korištenja uputa za pravilno postavljanje sistema i ažuriranja na najnoviju verziju firmvera. To su tri glavna koraka u procesu zaštite nadzornih kamera”, kaže Chang. “Implementacija procesa nudi garanciju uspjeha. Najbolji integratori s kojima ulazimo u partnerstva imaju obavezu da se pobrinu da inžinjerski timovi prouče proizvođačke vodiče za jačanje otpornosti sistema, tehničke knjige i druge smjernice kako bi razvili vlastite korporativne standarde procesa”, kaže Saks.

Uloga integratora i krajnjeg korisnika
Krajnji korisnici se u svakoj situaciji trebaju upoznati barem s osnovama ove problematike. “Kupac, odnosno korisnik trebao bi osigurati pokretanje najnovijeg firmvera na uređajima u svim situacijama. Oni se moraju pobrinuti i da ovi uređaji ne postanu laka meta zbog korištenja nešifrirane mrežne komunikacije. Trebalo bi što više ograničiti pristup kamerama. U tu svrhu preporučuje se upotreba Digest autorizacije s jakom lozinkom i IP kontrolom pristupa kamerama”, kaže Lausten. “Najvažnija stvar je promjena načina razmišljanja. Iako to na prvu zvuči nelogično, najsigurniji uređaj je umreženi uređaj. Mi kao industrija moramo prihvatiti činjenicu da kamere moraju biti povezane kako bi se omogućilo automatsko i bežično ažuriranje firmvera. Ovo je najbolja zaštita od cyber kriminala, jer zakrpe za firmver uključuju i najnovije odbrambene mehanizme od cyber napada”, kaže Smolenaers.

Savjeti za korisnike
Zaštita IP kamera od cyber napada i danas je složen problem jer nivo zaštite kamera na tržištu može varirati. Čak i ako su naizgled sigurne, zaštita od prijetnji i cyber napada i dalje predstavlja multidisciplinarni zadatak koji uključuje više aktera.
Jasno je da se sigurnosne kamere sve više temelje na IP-u, a direktna posljedica toga su cyber napadi i druge vrste prijetnji mrežnim kamerama koje se ponašaju poput svakog drugog uređaja na mreži. “Sa CCTV sistemima povezanim na IP infrastrukturu zajedno s pratećim uređajima mreže su u opasnosti od hakiranja, posebno one zastarjele. Uređaji ostaju povezani s internetom s fabrički zadanim akreditivima. U jednom slučaju napadači su razvili softver koji je pretraživao internet tražeći ranjive uređaje. Nakon toga su preuzeli kontrolu nad njima pomoću vlastitog zlonamjernog softvera”, kaže Vinayak Sane, operativni direktor kompanije Elmark Engineers. “IP kamere, kao i drugi IoT uređaji, češće su priključene na javni internet i, nažalost, mnogi od tih uređaja nisu zaštićeni od vanjskog pristupa. Drugi problem je činjenica da dobavljači i dalje dizajniraju sisteme uz pretpostavku da će biti povezani s bezopasnom mrežom kojom upravljaju prijateljski raspoloženi korisnici. I danas su uobičajeni problemi kao što su loša kontrola pristupa, tajni stražnji ulazi u uređaje, protokoli iz kućne radinosti koji su osjetljivi na napade, nezaštićeni osjetljivi podaci itd.”, kaže Rodney Thayer, inžinjer za konvergenciju u kompaniji Smithee Solutions.
Narušavanje sigurnosti doista može dovesti do katastrofalnih posljedica. “Traženjem web-kamera koje koriste ranjive protokole za streaming i nemaju autorizaciju pomoću lozinke napadači u video feed mogu ubaciti snimke bilo čega, od privatnih soba za sastanke do dječijih spavaćih soba”, kaže Stephen Mak, zamjenik direktora prodaje za SPARK za Azijsko-pacifičku regiju u kompaniji BlackBerry, i zaključuje da zbog toga cyber kriminalci imaju više potencijalnih ciljeva nego ikad i mogu nanijeti znatno veću štetu od prisluškivanja.

Napadi u praksi
“Nekoliko dana prije inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa hakeri su ransomverom napali uređaje za pohranu za 123 policijske IP kamere na području distrikta Washington, zbog čega su te lokacije ostale bez nadzora. Ovo nije prvi put da su IP kamere izložene velikim napadima. Više od 60 kamera napadnuto je u Japanu”, navode Luke Bencie, direktor kompanije Security Management International i njegov kolega i saradnik Zachary Smith. Kako napadi postaju raznovrsniji i složeniji, poželjno je da korisnik ima barem osnovno znanje o onim najčešćim. “To uključuje zlonamjerni ili softver koji izvodi zlonamjerne aktivnosti na ciljnom uređaju ili mreži. Tu su i napadi putem posrednika, u kojima se napadač ubacuje u poziciju između pošiljaoca i primaoca, te napad uskraćivanjem resursa, npr. web-stranice, što uzrokuje pad sistema zbog preopterećenja potražnje”, kaže Sanjay Kumar, predsjednik Odbora za ljudske resurse u Željeznicama Indije.

“Uobičajeni napadi i dalje uključuju pokušaje probijanja lozinke grubom silom budući da se neki proizvođači i integratori ne pridržavaju najboljih praksi kada su lozinke u pitanju. Mnoge kamere se postavljaju s vezama u otvorenom prostoru (naprimjer, preko http-a i porta 80, za razliku od https veze posredstvom 443 ili drugog porta koji koristi protokol za sigurnost prijenosa podataka (TLS). I danas se za napade koriste zlonamjerni softveri i otvoreni portovi (naprimjer, telnet) za prijavu na druge uređaje na tzv. ravnim mrežama”, kaže Salvatore D’Agostino, direktor IDmachinesa.

Koliko su moderne kamere zaista sigurne?
Mnogi proizvođači IP kamera navode da su svojim proizvodima dodali razne sigurnosne funkcije kako bi ih učinili sigurnim. No, je li to zaista tako? Prema konsultantima i integratorima, situacija se popravlja u posljednjih nekoliko godina, ali u mnogim slučajevima sigurnost kamere i dalje je izazov koje treba riješiti. “Mnoge IP kamere još imaju brojne slabe tačke koje napadači mogu iskoristiti. One uključuju fabričke lozinke, nepotrebne protokole, usluge i portove te ranjivosti povezane s firmverom”, kaže Brian Lipscomb, PSP menadžer za usluge cyber sigurnosti u kompaniji Convergint. Problemi sa cyber sigurnošću povezanom s kamerama često imaju veze s vremenom potrebnim za izbacivanje proizvoda na tržište i pritiskom konkurencije na proizvođača, u kombinaciji s nedostatkom svijesti kod korisnika. “Mislim da većina IP kamera nije potpuno zaštićena od cyber napada. Ako pogledate proizvođače u segmentu interneta stvari, kod njih imate dvije stvari koje su vrlo problematične. Prvo, oni su pod pritiskom da skrate vrijeme do lansiranja proizvoda na tržište. Moraju pobijediti konkurente ili u isto vrijeme izaći sa svojim rješenjem. Drugo, suočavaju se i s ograničenjima troškova. Iako se potrošači često uznemire čitajući o riziku po sigurnosne kamere, kupci tih proizvoda sigurnost rijetko smatraju važnim faktorom prilikom nabavke. Oni obično gledaju cijenu, a ponekad i performanse i recenzije proizvoda”, kaže Kumar.

Treba napomenuti i da se sigurnost kamera razlikuje od brenda do brenda. “Ako ljudi svoju privatnost i web-sigurnost shvataju ozbiljno, onda je odgovor potvrdan i većina IP kamera na tržištu je uglavnom zaštićena. To, međutim, ne znači da su sve kamere jednake. Brendovi koji nude dvofaktorsku autorizaciju, ali i WPA2-AES i SSL šifriranje općenito su sigurniji od onih koji ne nude ove funkcije. Najsigurnija kamera nudi šifriranje i 2FA”, kažu Bencie i Smith.

Ne radi se samo o kamerama
Važno je napomenuti da kamere ne mogu samostalno utjecati na sigurnost nekog objekta krajnjeg korisnika. Čak i najzaštićenija kamera može dovesti do ugrožavanja sigurnosti ako nije pravilno instalirana, aktivirana i održavana. “Iako većina proizvođača sada od korisnika traži postavljanje nove lozinke i administratorske akreditive prilikom instalacije, preduzeća, gradovi i državne institucije sa starijom opremom nikada ne ažuriraju lozinke. Time potencijalno ugrožavaju ostale ključne podatke i sisteme na njihovoj mreži. Nažalost, naše istraživanje je ponovo ukazalo na čestu praksu ignorisanja lozinki, čime se u opasnost dovode sigurnost i privatnost ljudi. Dovoljna je samo jedna kamera sa zastarjelim firmverom ili starom lozinkom da napadač dobije prostor da ugrozi cijelu mrežu”, kaže Sane. Održavanje videonadzornog sistema u objektu krajnjeg korisnika složen je proces koji uključuje više učesnika. Kvalitetan program za cyber sigurnost mora pokriti sve stavke koje mogu utjecati na IP kameru, u rasponu od softvera i mrežne infrastrukture do instalacije, adekvatne ventilacije i redovnog ažuriranja i održavanja softvera i hardvera kamere. “Svaki uređaj je ranjiv kada ga tek aktivirate i sve dok kamera ima pristup internetu, morate se prema njemu odnositi kao prema svakoj drugoj komponenti mreže”, kaže Joseph Saracino, predsjednik i direktor kompanije Cino. “Neki proizvođači ugrađuju sigurnosne funkcije u svoje uređaje, ali je i dalje važno da integratori pomognu krajnjim korisnicima da svoju osnovnu zaštitu podignu na viši standard”, kaže Lipscomb i dodaje da odjeli za IT podršku često zanemaruju starije modele kamera koje rade sa zastarjelim firmverom i verzijama koje su ranjive jer nisu zakrpljene.

Kako prepoznati napadnutu kameru?
Korisnik mora s vremena na vrijeme provjeravati da li se njegova kamera našla na udaru napadača. Srećom, postoje pokazatelji koji ukazuju na to. “Ako uređaj ima funkciju dvosmjerne komunikacije, možete pratiti njegov zvuk. Sumnjiv zvuk može značiti da se uređaju pristupa daljinski. Također, treba pratiti aktivne LED indikatore koji upozoravaju na to da kamera aktivno snima i da joj se pristupa”, kažu Bencie i Smith. “Ako opazite da kamera prati vaše kretanje, postoji velika vjerovatnoća da je hakirana. Kad neko hakira PTZ kameru ili monitor za bebe i preuzme kontrolu nad njima, mogu se sami okretati ili usmjeravati prema nestandardnim pozicijama. Neophodan korak je i provjera jesu li sigurnosne postavke promijenjene i je li lozinka promijenjena u odnosu na fabrički zadanu. Osoba koja hakira vašu sigurnosnu kameru može ostaviti i podatke o postavkama. Neki ambiciozni hakeri čak i pretvaraju nazive u kamerama u lažne poruke o potrebi nadogradnje firmvera i tako pokazuju svoj hakerski talent”, kaže Kumar.

Šta krajnji korisnici moraju poduzeti?
Evo nekoliko savjeta šta krajnji korisnik može poduzeti da adekvatno zaštiti videonadzorni sistem. Prvo, kupite kvalitetnu kameru od pouzdanog proizvođača. Kontrola zaštite kamere započinje kupovinom ispravnog modela. Prva mjera koju bi svako trebao poduzeti kako bi provjerio je li kamera zaštićena je utvrditi da li se može efikasno zaštititi. Jeftine, loše izrađene ili zastarjele IP kamere nemaju sigurnosne karakteristike koje krase one više klase koje se redovno ažuriraju.

“Prije kupovine povezanog uređaja morate obaviti obavezno istraživanje. Provjerite koje mjere je proizvođač poduzeo kako bi zaštitio podatke na njegovom uređaju. Koliko često će ih ažurirati i koje su sigurnosne mjere dostupne odmah nakon kupovine”, kaže Mak. “Organizirajte postupak instalacije tako da on podrazumijeva zaštitu IP kamere tokom postavljanja. Provjerite da li proizvođač ima vodič za jačanje njene otpornosti. Kad god je moguće, provjerite jesu li IP kamere temeljito provjerene na isti način kao i svaki drugi mrežni uređaj. Zatražite od IT osoblja da pokrene najbolje alate za mrežnu sigurnost i testira sigurnost IP kamere. Provjerite da li dobavljački lanac vašeg proizvođača uključuje i cyber zaštitu i raspitajte se kako se provjerava kvalitet uređaja. Provjerite standardne izvore informacija o IT sigurnosti kako biste utvrdili da li se vaš proizvođač povezuje s isporukom sumnjivih proizvoda”, kaže Thayer.

Veza preko žice, lozinka, firmver
Nakon nabavke kamere korisnik bi trebao pokušati osigurati povezivanje putem žice kako bi spriječio daljinsko hakiranje uređaja. “Korisnici bi trebali pokušati povezati IP kameru putem Etherneta umjesto preko Wi-Fi/5G tehnologije. Ako to nije moguće, to ne znači da će kamera biti nezaštićena, nego da korisnik jednostavno treba poduzeti dodatne korake kako bi se zaštitio od napada”, kažu Bencie i Smith. Iako se ovo pitanje iznova ponavlja, krajnjeg korisnika ipak treba podsjetiti da promijeni fabrički zadane postavke. “Promijenite zadane lozinke u one koje imaju više od 14 znakova i udovoljavaju kriterijima potrebne složenosti. Redovno ih mijenjajte”, kaže Lipscomb. “Promijenite fabrički zadane konfiguracije na kamerama i svim uređajima povezanim s internetom, jer se fabrički zadane lozinke mogu pronaći na mreži. Koristite snažne i jedinstvene lozinke ili pristupne fraze zajedno s dvofaktorskom autorizacijom”, kaže Saracino. Tokom rada korisnik treba onemogućiti nepotrebne portove, protokole i usluge. Isto tako, treba redovno provjeravati postavke uređaja kako bi se uvijek mogao preuzeti najnoviji firmver i instalirati na uređaj. “Redovno ažurirajte sve. Čak i kod proizvođača koji redovno izbacuju sigurnosne zakrpe, one se ponekad ne preuzimaju automatski. Budite u toku s ažuriranjem firmvera i hitnih zakrpi za sigurnosne slabosti”, kaže Mak. Na kraju, tu su i smjernice i reference za zaštitu mrežnih uređaja koje krajnji korisnici mogu iskoristiti kao, npr., publikacija američkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) o cyber sigurnosti itd.

Rasna i spolna pristrasnost sistema za prepoznavanje lica

Prekomjerna upotreba sile organa reda nad Afroamerikancima i protesti koje su takvi slučajevi izazvali širom SAD-a i dijela evropskih zemalja u fokus su stavili probleme vezane za rasizam i šovinizam. Pokrenulo je to dijalog i o tome jesu li nove tehnologije podložne rasnoj i spolnoj pristrasnosti
Piše: Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Tokom kampanje “Black Lives Matter” bačeno je svjetlo na mogućnost da algoritmi u sistemima za prepoznavanje lica mogu biti pristrasni kada je riječ o ljudima tamnije boje kože, ali i ženama. Čitava situacija je dovela do toga da su, počevši od maja, tehnološki giganti poput IBM-a i Amazona suspendovali ili potpuno povukli iz upotrebe svoje sisteme za prepoznavanje lica zasnovane na AI algoritmima. Amazon je otišao i korak dalje te policiji uskratio upotrebu svog Rekognition softvera na godinu dana.

Tehnologija protkana predrasudama?
Miriam Vogel, predsjednica i izvršna direktorica kompanije Equal AI, napisala je na ovu temu veoma zanimljiv članak za TechChrunch. Naime, Vogel je jedno vrijeme radila sa Sally Yates, zamjenicom glavnog tužioca SAD-a, na educiranju o implicitnoj pristrasnosti pred saveznim organima za provođenje zakona u američkom Ministarstvu pravde. Tokom obuke su spoznali da aktivnosti pri provođenju zakona, kao što je prediktivni rad policije, često ciljaju zajednice u kojima žive stanovnici tamnije boje kože, što je na kraju i rezultiralo disproporcionalnim brojem hapšenja u tim zajednicama. Sva ta hapšenja se unose u sistem, gdje postaju statistički podaci, koji se zatim objedinjuju u veće skupove podataka, a koji se posljednjih godina koriste za stvaranje AI sistema. I tu dolazimo do problema. Ovaj postupak stvara povratnu petlju, gdje prediktivni policijski algoritmi navode zakonodavce da posmatraju kriminal samo u naseljima kojima i inače patroliraju, utječući tako direktno na podatke, a samim time i na buduće preporuke koje se tiču upotrebe ove tehnologije. To implicira da bi i hapšenja na protestima također mogla rezultirati statističkim podacima u budućim skupovima podataka koji će biti korišteni za izradu AI sistema.

Ova povratna petlja u okviru AI-ja indirektno utječe na zakonodavstvo, pravdu, pa i samo društvo, jer s podacima prikupljenim na ovakav način dolazi do odluka, poput one koliko dugo će se neko zadržati u zatvoru, odnosno koliku kaznu će dobiti. Utjecaj se prostire na čitavo društvo jer će ovakvi podaci sutra utjecati i na to ko može dobiti kredit za kupovinu kuće ili ko će dobiti priliku da dođe na intervju u nekoj kompaniji itd. Kada imate automatiziran sistem zasnovan na vještačkoj inteligenciji koji očito nije imun na ljudska prirodna obilježja, poput boje kože, postavlja se pitanje kako u ovakvim slučajevima izbjeći još veću nepravdu prema određenim društvenim skupinama, prvenstveno onima nad kojima već postoji društvena stigma.

Promjenjiva stopa tačnosti
Nedavni izvještaj Centra za etiku podataka i inovacije (CDEI), nezavisnog odbora koji je osnovala britanska vlada, pruža objašnjenje brojnih aspekata tehnologije za prepoznavanje lica: kako tačno funkcioniše, koristi i rizike njene upotrebe te pravni i regulatorni okvir kojim je okružena tehnološka sfera u toj zemlji. A da je tema pristrasnosti sistema za prepoznavanje lica izazvala pažnju britanske vlade, govori i činjenica da i ovaj izvještaj skreće pažnju na promjenjivu stopu tačnosti sistema koja zavisi od etničke pripadnosti, spola i starosti, sa često lošijim performansama kada je riječ o tamnoputim ljudima i Azijatima, stvarajući tako dodatne prepreke za nedovoljno zastupljene grupe koje pristupaju ključnim uslugama koje država nudi.

Prema riječima Miriam Vogel, jasno je da vještačka inteligencija kakvu danas poznajemo i koristimo može održati, pa čak i uvećati nesvjesnu pristrasnost i to zahvaljujući tome što se prikupljeni podaci koje koriste zakonodavne snage, a koji ciljaju na ljude druge boje kože, koriste kao statistički podaci prilikom stvaranja AI sistema i kao takvi doprinose širenju pristrasnosti čak i kroz današnju tehnologiju.

Potencijalno rješenje problema
Međutim, i za ovaj problem postoji rješenje, a ono se svodi na uvođenje raznolikosti ideja i iskustava prilikom stvaranja AI-ja. Ali kao što se dosad pokazalo, to i nije lako uraditi. Uprkos dugogodišnjim obećanjima onih koji rade u IT sektoru na mnogo složenijim stvarima od uklanjanja na predrasudama stvorenih algoritama da će poraditi na povećanju raznolikosti, posebno kada je riječ o spolu i rasnoj pripadnosti, to se ipak nije desilo. Naime, nedavno objavljeni izvještaji pokazuju da je u Googleu i Microsoftu broj zaposlenika tamnije boje kože već pet godina i dalje skoro isti, odnosno da nije porastao čak ni za jedan cijeli procenat. Udio tamnoputih radnika u Appleu, prema posljednjim izvještajima, nije se do danas maknuo s mjesta od početnih 6%. Zanimljivo je spomenuti da nabrojane kompanije objavljuju demografske izvještaje o tehničkoj radnoj snazi, dok neke, kao što je Amazon, ne rade čak ni to.

Vogel smatra da bi, ukoliko se cijela situacija želi popraviti, etika obavezno trebala biti dio informatičkog obrazovanja, ali i zapošljavanja u okviru IT-a. Isto tako, AI timovi bi trebali biti obučeni i upoznati s antidiskriminacijskim zakonima i implicitnoj pristrasnosti, a pri tome bi se stalno trebalo naglašavati kakve sve negativne posljedice mogu proisteći iz zloupotrebe ovih stavki te kakav negativan utjecaj mogu imati na ljude. Kompanije bi morale poraditi na uključivanju različitih perspektiva prilikom kreiranja vlastite vještačke inteligencije, dok bi im vlada trebala biti partner tako što bi uspostavila jasna očekivanja i uputstva vezana za nastanak AI-ja.

Zakon o algoritamskoj odgovornosti
Prošle godine je u SAD-u predložen i zakon koji bi od korporacija zahtijevao da revidiraju svoje sisteme zasnovane na mašinskom učenju (poput onih namijenjenih prepoznavanju lica ili algoritama za ciljano reklamiranje) kada je u pitanju pristrasnost. Riječ je o Zakonu o algoritamskoj odgovornosti (Algorithmic Accountability Act). Inače, podržalo ga je nekoliko američkih senatora i, ukoliko bude odobren, tražio bi od Savezne trgovinske komisije da kreira pravila za procjenu “veoma osjetljivih” automatiziranih sistema. U tom slučaju, kompanije bi morale procijeniti jesu li algoritmi koji pokreću ove sisteme pristrasni ili diskriminirajući, kao i da li predstavljaju rizik za privatnost ili sigurnost potrošača. Zakon o algoritamskoj odgovornosti zapravo je usmjeren na velike kompanije koje imaju pristup ogromnoj količini podataka. Primjenjivao bi se na kompanije koje godišnje zarade više od pedeset miliona dolara, koje posjeduju informacije o najmanje milion ljudi ili uređaja ili koje primarno djeluju kao posredničke kompanije koje kupuju i prodaju podatke potrošača. Ove godine u aprilu američka Savezna trgovinska komisija izdala je i vodič u kojem kompanije drži odgovornim za razumijevanje podataka koji leže u samoj osnovi AI-ja, kao i za njihove implikacije, te za pružanje transparentnih i objašnjivih ishoda potrošačima.

Ron Wyden, jedan od senatora koji je podržao spomenuti zakon, dao je sljedeću izjavu: “Računari su u sve većoj mjeri uključeni u proces donošenja najvažnijih odluka koje utječu na život Amerikanaca – bilo da je to odluka ko može ili ne može kupiti kuću, zaposliti se ili čak ko će otići u zatvor. Ali umjesto da eliminišu pristrasnost, ovi algoritmi prečesto ovise o pristrasnim pretpostavkama ili podacima koji, zapravo, mogu pojačati diskriminaciju protiv žena i tamnoputih ljudi.”

Pristrasnost u AI algoritmima postala je problem posebno kada je riječ o softveru za prepoznavanje lica. U Velikoj Britaniji su brojni sudski slučajevi dali zeleno svjetlo za legitimnu upotrebu ovog tipa tehnologije u svrhu borbe protiv kriminala, tako da je njihova policija već započela s tom praksom počevši od ove godine. Međutim, bitno je napomenuti da je u nezavisnom izvještaju Etičke komisije londonske policije navedeno da bi se ova tehnologija trebala koristiti samo ukoliko bi se pokazalo da neće generisati rodnu ili rasnu pristrasnost u policijskim operacijama.

Protivljenje IBM-a
U pismu upućenom Američkom kongresu u junu ove godine izvršni direktor IBM-a Arvind Krishna rekao je da se njihova kompanija čvrsto protivi upotrebi bilo koje tehnologije, uključujući tu i onu za prepoznavanje lica koju nude drugi dobavljači, za masovni nadzor, rasno profiliranje, kršenje osnovnih ljudskih prava i sloboda ili za bilo koju svrhu koja nije u skladu s vrijednostima kompanije i principima povjerenja i transparentnosti. “Vjerujemo da je sada vrijeme da započnemo nacionalni dijalog o tome trebaju li i kako tehnologiju za prepoznavanje lica koristiti domaće agencije za provođenje zakona”, rekao je Krishna. U pismu dalje stoji da dobavljači ove tehnologije, kao i korisnici, imaju zajedničku odgovornost da se AI obavezno testira na potencijalnu pristrasnost i to posebno ukoliko se koristi u provođenju zakona te da se takvo testiranje revidira i da se o njemu izvještava. “Nacionalna politika također treba poticati i unaprijediti upotrebu tehnologije koja bi policiji donijela veću transparentnost i odgovornost, kao što su nosive kamere ili moderne tehnike analize podataka”, navodi Krishna.

Da ironija bude veća, IBM je upao u probleme pokušavajući istraživačima osigurati veću raznolikost u svojim setovima podataka namijenjenim prepoznavanju lica. Naime, kompanija se našla na meti kritika zbog upotrebe jednog miliona slika dobijenih s Flickra (platforma za razmjenu fotografija) do kojih su došli bez pristanka osoba koje su se nalazile na fotografijama. Fotografije su bile dio skupa podataka koji nosi naziv Diversity in Faces, a same fotografije su bile kodirane kako bi opisale fizičke osobine subjekata kao što su, između ostalog, geometrija lica, ton kože i procijenjena dob i spol.

Ovo nije jedini takav slučaj. Dvoje građana Illinoisa podnijeli su tužbe protiv Amazona, Alphabeta (Googleova matična kompanija) i Microsofta navodeći da su njihove slike pribavljene bez njihovog pristanka te da je to u suprotnosti sa državnim statutom o očuvanju privatnosti biometrijskih podataka.

Zabrinjavajući trend
Dosta podataka koji su u novije vrijeme izašli u javnost ukazuje na zabrinjavajući trend da AI i algoritmi za prepoznavanje lica mogu biti predmet nesvjesnih pristrasnosti u pogledu rasne i etničke pripadnosti. Istraživači s MIT-a i Univerziteta Stanford otkrili su da su tri komercijalna programa vodećih tehnoloških kompanija za analizu lica pokazala pristrasnost prema tipu kože i spolu. I dok postotak grešaka u određivanju spola muškaraca svijetle puti ni u jednom slučaju nije bio veći od 0,8 posto, stope pogrešaka porasle su na više od 34 posto kod žena tamnije puti.

Najnoviji od nekoliko testova programa za prepoznavanje lica objavio je Nacionalni institut za standarde i tehnologiju u SAD-u u decembru prošle godine. Testirajući gotovo 200 algoritama za prepoznavanje lica od gotovo stotinu developera, utvrđeno je da su lažni pozitivni rezultati – koji imaju mnogo veće razlike nego lažni negativni rezultati – bili najviši među afroameričkom, azijskom i američkom indijskom populacijom. NIST je također preporučio operaterima da istražuju karakteristike algoritama koje koriste tako što će ih redovno testirati, jer je utvrđena velika razlika u tačnosti različitih algoritama. Mnogi smatraju da jedini način da se situacija popravi na ovom polju jeste da se zakonodavnim putem reguliše upotreba ovog softvera, jer mnogi stručnjaci misle da nije dovoljno samo to da developeri ubuduće pripaze na pristrasnost prilikom kreiranja algoritama.

Ubrzan rast upotrebe vještačke inteligencije
Ljudi vjerovatno nisu ni svjesni u kolikoj mjeri se posljednjih godina povećala upotreba vještačke inteligencije u svijetu. Prema podacima koje iznosi vodeća istraživačko-savjetodavna kompanija Gartner, broj preduzeća koja koriste AI porastao je za čak 270% od 2015. do 2019. godine. Prema podacima kompanije za istraživanje tržišta Omdia Tractica, očekuje se da će vrijednost tržišta vještačke inteligencije porasti sa 9,5 milijardi dolara u 2018. na 118,6 milijardi do 2025. Zanimljiv je i Gallupov podatak da je još 2017. godine 85% Amerikanaca koristilo AI u nekom obliku.