Videonadzorne kamere za noćno snimanje posljednjih su godina doživjele veliki uspon zahvaljujući senzorima slike i tehnološkom napretku koji im olakšava rad pri slabom osvjetljenju. Sigurnosne kamere za noćno snimanje danas su mnogo snažnije i, za razliku od zrnastih monohromatskih slika s noćnih kamera, moderni uređaji ovog tipa sada mogu ponuditi jasne slike u punoj boji i uz minimalno osvjetljenje

Izvor: a&s International; E-mail: redakcija@asadria.com

Prava sigurnosna kamera za noćno snimanje može biti dragocjena komponenta svakog sigurnosnog sistema za rad na otvorenom. Ipak, uz veliki broj modela dostupnih na tržištu, odabir pravog rješenja može biti veoma složen proces. Pravilno razumijevanje faktora koje treba uzeti u obzir pri odabiru kamere može predstavljati razliku između uspješne i neuspješne instalacije. U nastavku teksta govorimo o boji prikaza, ambijentu i osvjetljenju kao nekim od najvažnijih faktora koje treba uzeti u obzir prilikom biranja najbolje kamere za noćno snimanje.

Noćno snimanje u boji vs. crno-bijeli režim rada

Tradicionalne sigurnosne kamere za noćno snimanje s infracrvenim filterima (poznate i kao IR-cut modeli) nude crno-bijelu sliku. Međutim, napredak tehnologije izrade kamera, senzora slike i podrške za rad u uvjetima slabog osvjetljenja unaprijedili su mogućnosti kamera za noćno snimanje u boji. Budući da je sada dostupan širi izbor modela, prvo što treba utvrditi prilikom odabira najbolje kamere za noćno snimanje jeste da li vam treba ona s prikazom u boji ili vam je dovoljan crno-bijeli video. Iako se ovo može činiti kao jednostavna stavka za razmatranje, Andres Vigren, globalni menadžer proizvoda u kompaniji Axis Communications, navodi da odgovor na ovo pitanje uveliko određuje koje je rješenje najbolje za vas. “Za prikaz kvalitetnog videa u boji potreban vam je adekvatan izvor svjetlosti koji odgovara potrebama kamere. Na tržištu su dostupni noviji modeli s naprednim tehnologijama za rad pri slabom osvjetljenju koji zahtijevaju manje svjetlosti”, kaže on. Max Fang, direktor za IP proizvode u kompaniji Hikvision Digital Technology, naglašava da dužina trajanja prikaza u boji zavisi od sposobnosti kamere da izađe na kraj sa slabim osvjetljenjem. U protivnom, kamere će se prebaciti u infracrveni (IC) način rada kada osvjetljenje postane nedovoljno (npr. kada padne mrak), a zaslon će se prebaciti na crno-bijeli prikaz.

U slučajevima slabog osvjetljenja važno je provjeriti je li IC svjetlo na kameri odgovarajuće ili vam je potreban zasebni IC uređaj. Ako ugrađeno IC svjetlo nije dovoljno za ravnomjerno osvjetljenje, to bi moglo dovesti do toga da na slici imate crne uglove.

Osim toga, morat ćete provjeriti i je li IC svjetlo potpuno ili djelimično skriveno. Ako krajnji korisnik želi da kamere budu potpuno neprimjetne, prikladna opcija je skriveno IC svjetlo koje je nevidljivo za ljudsko oko. Međutim, Vigren navodi da je ono manje osjetljivo kada je u pitanju rad kamere i da će biti potrebno dodatno osvjetljenje u okruženju kako bi se došlo do najbolje slike.

Dodatni faktori važni za noćno snimanje

Promjene u nivou osvjetljenja tokom godišnjih doba su još jedan od ključnih faktora prilikom odabira kamere za noćno snimanje. U idealnoj situaciji, kamere koje kvalitetno rade pri slabom osvjetljenju trebale bi jednako dobro raditi i tokom dana. Istovremeno, postavke koje se koriste za noćno snimanje možda neće biti optimalne u nekom drugom dobu dana. “Kako se godišnja doba mijenjaju, sunčeva svjetlost pada na kamere na različite načine, posebno tokom jeseni i proljeća. Zato je jako bitno osigurati da se kamera može automatski prilagoditi ambijentu. To znači da ona mora moći mijenjati režime rada u uvjetima slabog osvjetljenja i koristiti široki dinamički opseg (WDR) u zavisnosti od ambijentalnog osvjetljenja”, kaže Vigren.

Analizirajte okruženje koje nadzirete

Okruženje u kojem se koristi kamera također je bitan faktor pri odabiru pravog uređaja za noćno snimanje. Pri tome treba razmotriti faktore kao što su veličina pokrivenog područja i postojanje potrebe za otkrivanjem, identifikacijom i prepoznavanjem objekata. Na taj način možemo utvrditi specifikacije buduće kamere za noćno snimanje i ustanoviti da li nam je potrebna podrška dodatnih tehnologija, poput termalnih sistema ili radara. Mjesto postavljanja također igra značajnu ulogu tokom procjene potrebnih karakteristika kamere. Naprimjer, ako je postavljena nisko i lako joj se može pristupiti, može biti izložena neovlaštenom rukovanju i vandalizmu. U tom slučaju krajnji korisnici trebaju uzeti u obzir i IK standard otpornosti na udare. Ako će kamera biti izložena nepovoljnim vremenskim uvjetima (npr. kiši, snijegu itd.), potrebno je osigurati kvalitetnu zaštitu od nepogoda i vlage za prednje staklo uređaja. Kapljice na staklu mogu uzrokovati pojavu odsjaja kod uključenog IC svjetla, što u konačnici smanjuje jasnoću i kvalitet slike.

Napredni senzori slike

Nadzorne kamere za noćno snimanje kontinuirano se ažuriraju pomoću novih tehnologija. Fang navodi da danas uključuju više objektiva, fuziju dvostrukog svjetla i prateće tehnologije, objektive sa širim otvorom blende, namjenske senzore za veće površine i inteligentniju tehnologiju za rad pri slabom osvjetljenju. “Što se tiče senzora slike, došlo je do značajnih poboljšanja njihove tehnologije kako bi ih se učinilo osjetljivijim na svjetlost i omogućila obrada slike u stvarnom vremenu. Implementacija ovako snažnih čipova nudi i veći kapacitet za obradu slike, što u konačnici podiže i njihov kvalitet. Ovakav razvoj situacije doveo je do pojave kvalitetnijih kamera za rad pri slabom osvjetljenju s prikazom u znatno višim rezolucijama. U odnosu na period od prije deset godina, kada su kamere za rad pri slaboj svjetlosti bile dostupne samo u SVGA i D1 rezoluciji, sada se ista osjetljivost nudi sa 4K kamerama”, objašnjava Vigren. Eaden Xie, direktor IPC serije proizvoda u kompaniji Dahua Technology, navodi da njihove kamere koriste senzor slike osjetljiv na noćne izvore svjetla, koji omogućava modelima u boji da ponude veće dimenzije piksela i pozadinsko osvjetljenje za njih, kao i veći stepen konverzije svjetla (HCG) pri slabom osvjetljenju. “Korištenje HCG tehnologije može ponuditi viši stepen konverzije svjetla unutar senzora. Ovakvo pojačanje se dešava u prednjem segmentu signalne veze, što može smanjiti utjecaj pozadinskog šuma i tako donijeti kvalitetniji omjer signala i šuma”, objašnjava Xie.

 Kako vještačka inteligencija i duboko učenje pomažu kamerama?

Napredak u segmentu hardverskih i softverskih tehnologija omogućio je primjenu inteligentnih načina rada s kamerama za noćno snimanje. Stalnim poboljšanjem algoritama vještačke inteligencije i smanjivanjem sistemskih zahtjeva za njihovu primjenu, u sve više scena sada se koristi cijeli spektar boja i vještačka inteligencija. “Kada je riječ o kamerama za noćno snimanje, ljudi mogu pomisliti da je slika dovoljno dobra ako je prikaz jasan, dobro osvijetljen i u boji. Kod inteligencije se više pažnje posvećuje pribavljanju kvalitetnih informacija o praćenom subjektu, a ne samo o prikazu boja, poboljšanju svjetline i smanjenju šuma. Krajnji cilj stalne optimizacije učinaka noćnog snimanja je primjena algoritama dubokog učenja za podršku reagiranju na konkretne situacije uz dovoljnu količinu i detaljnost prikazanog videa”, kaže Xie. U budućnosti bi interna i eksterna primjena  vještačke inteligencije mogla igrati važnu ulogu u poboljšanju mogućnosti tehnologija za rad pri slabom osvjetljenju. To uključuje poboljšanje kvaliteta videa koji kamera prikazuje, snima i prenosi.

Bolje performanse traže više procesorske snage

Bilo da je riječ o dovoljnom dostupnom infracrvenom (IC) svjetlu, nivou osvjetljenja (lux) ili drugim komponentama, sve navedeno utječe na kvalitet rada kamere za noćno snimanje i domet u kojem ona može obavljati svoj posao. Osim toga, dostupna procesorska snaga može utjecati ne samo na daljinu vidokruga kamere nego i na kvalitet slike. Procesorska snaga, međutim, ima svoju cijenu i njen iznos je obično takav da će krajnji korisnici morati dobro razmisliti da li je mogu priuštiti i žele li platiti za nju. Razlika u cijeni između ulaznog i vrhunskog modela kamere za noćno snimanje može se kretati u rasponu od 200 do 5.000 američkih dolara. Vigren naglašava da kompanijama s manjim prostorijama nije isplativo ulagati u vrhunske modele, jer bi troškovi premašili njihov budžet, a da pritom ne bi nužno ponudili dodatnu vrijednost. “Na kraju, odabir kamere zavisi od ukupnih troškova ulaganja i konkretne primjene. Ulazni modeli fiksnih fokalnih kamera često nude područje pokrivenosti od oko 10 metara. Za manje prostorije s ograničenim budžetom, ovaj tip kamere može biti dovoljan”, kaže on, dodavši da je za veće prostore bolja opcija standardna 1080p kamera s dometom od 30-ak metara.

Veći domet traži dodatno IC svjetlo

Količina svjetlosti koju kamera dobija je još jedan faktor koji u velikoj mjeri može utjecati na njene performanse u pogledu dometa. “Općenito govoreći, više svjetla donosi kvalitetniju sliku i to je još važnije na većim udaljenostima. Za postizanje visokog kvaliteta slike potrebna vam je dovoljna količina ugrađenog IC svjetla koje troši više energije. U ovom slučaju može biti isplativije osigurati izvor dodatnog IC svjetla koje će podržati performanse kamere”, kaže Vigren. Za scenarije primjene u kojima je potreban veći domet (npr. mostovi, ceste, pogranična kontrola itd.) Vigren preporučuje korištenje kamera s vrhunskim zumom. On naglašava da takve kamere mogu pokriti udaljenost i do 400 metara podešavanjem infracrvene zrake prema nivou zuma kamere. “Za korisnike koji moraju pratiti objekte na velikim udaljenostima kombinirano rješenje u vidu dodatnih radara ili termalnih kamera može ponuditi najbolje rezultate, jer te tehnologije ne zavise od količine svjetla da bi bile efikasne”, kaže on.

 Česte zablude povezane s kamerama za noćno snimanje

Postoji više zabluda koje se tiču rada nadzornih kamera za noćno snimanje i njih se potrebno riješiti prije ulaska u proces odabira. One mogu dovesti do nabavke pogrešne kamere i loših rezultata pri njihovom korištenju. Ideja noćnog snimanja obično zaziva asocijacije na crno-bijele monohromatske slike ili snimke u zelenkastim nijansama koje često viđamo na televiziji. To danas više nije slučaj. Moderne kamere tokom noćnog snimanja nude prikaz u cijelom spektru boja. Mnoge kompanije naporno rade na poboljšanju tehnologije za rad pri slabom osvjetljenju kako bi tokom noćnog rada ponudile realnije i jasnije videozapise u boji. Iako mnoge kamere za noćno snimanje danas mogu prikazivati boje, njima je i dalje potrebna dovoljna količina svjetla kako bi se to postiglo. Zbog toga su opremljene izvorom infracrvenog (IC) svjetla, koji im omogućava da se prebace na crno-bijeli prikaz ako osvjetljenje postane nedovoljno za efikasnu primjenu prikaza u boji. Kompanije kao što je Dahua Technology lansirale su proizvode koji podržavaju prikaz u punoj boji i nude cjelodnevni nadzor u boji u uvjetima slabog osvjetljenja. Kako kaže Xie, “u poređenju s drugim kamerama, kod ovih modela nema mjesta zabrinutosti zbog gubitka kvaliteta videa/boje usljed prebacivanja na crno-bijeli režim rada”.

Jedna od uobičajenih zabluda u vezi sa sigurnosnim kamerama za noćno snimanje jeste da one “vide” bolje tokom dana u odnosu na noć. “Dnevne performanse snimanja zavise od brojnih faktora, poput dubinske oštrine, širokog dinamičkog opsega (WDR), rezolucije itd. Njih treba sveobuhvatno procijeniti. Ovo su glavni faktori koji utječu na kvalitet videa tokom dana. Tehnologija za rad pri slabom osvjetljenju ne poboljšava kvalitet slike tokom dana”, objašnjava Fang.

Specifikacije i tehnički podaci nisu ključni!

Još jedna uobičajena zabluda je izjednačavanje proizvođačevih brojki s konkretnim performansama. Krajnji korisnici se često previše oslanjaju na tehničke specifikacije kada odlučuju o nabavci kamere. Ustvari, tehnički podaci ih često zavaraju i zbog njih donose odluke bez fokusiranja na načine na koje kamera, zapravo, radi. Ako ne uspoređujemo modele istog proizvođača, tehničke specifikacije mogu zavarati jer one ne daju nikakve garancije u vezi s kvalitetom kamere ili njenim performansama u praksi. Osim toga, ograničavanjem izbora kamera prema određenom rasponu specifikacija vi iz postupka odabira možete isključiti i druge pogodne i kvalitetne opcije, što može dovesti do neželjenih ishoda. “Ako se oslanjaju samo na suhe podatke, krajnji korisnici mogu nabaviti rješenje za koje smatraju da će ponuditi očekivane performanse, a onda ih ono može iznevjeriti na duže staze jer se specifikacije ne podudaraju s realnošću. Jedini način da se to izbjegne je testirati kameru na terenu prije donošenja konačne odluke”, objašnjava Vigren. On vjeruje da vrijedi uložiti dodatno vrijeme u testiranje i procjenu potencijalne kamere, odnosno provjeriti kvalitet njihovog rada tokom dana i noći, jer na taj način krajnji korisnici mogu donijeti odluku na osnovu konkretnih pokazatelja o performansama.

Danas se sve više videonadzornih kamera temelji na IP tehnologiji. Ipak, šira primjena IP kamera nosi nove rizike, od kojih su najveći cyber napadi i prijetnje. Kompanija Trend Micro je izvijestila da je u samo prvih pet mjeseci 2019. godine blokirano pet miliona pokušaja cyber napada na IP kamere. U tekstu ćemo analizirati šta se može poduzeti kako bi videonadzorni sistemi korisnika bili zaštićeni
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

S rastom svijesti o sigurnosti kamera proizvođači su počeli ugrađivati razne funkcije u svoje uređaje kako bi im podigli otpornost na cyber napade. Ipak, oni ne mogu sami obavljati ovaj posao: kameru moraju pravilno instalirati, pokrenuti i održavati i integratori i krajnji korisnici. S obzirom na to da sve više kamera koristi IP tehnologije, njihova sigurnost je dobila ključnu ulogu u sve umreženijem svijetu. Kako bi osigurali da su krajnji korisnici zaštićeni na najbolji način, proizvođači kamera ulažu velike napore da uređaje učine otpornijim na cyber napade.

Vodič za odabir najsigurnijih
Videonadzor se, još od prve pojave IP kamera na tržištu krajem 90-ih, neprestano kreće ka primjeni te tehnologije zbog većeg kvaliteta, bolje integracije i podrške pametnim funkcijama. Zahvaljujući tim prednostima, potražnja za IP kamerama se neprestano povećava. Ipak, one se u mreži ponašaju poput ostalih umreženih uređaja i mogu biti podjednako osjetljive na prijetnje i cyber napade. “Zahvaljujući brzom širenju uređaja za internet stvari (IoT), na mreži je više povezanih sistema nego ikad prije”, kaže Sara Chaput, direktorica marketinga za kritičnu infrastrukturu u kompaniji FLIR Systems, i dodaje da hakeri iskorištavaju slabe lozinke na IoT uređajima za ostvarivanje pristupa mreži i time su ugrožene i sigurnosne kamere.

Napadi kojima su IP kamere podložne uključuju, između ostalog, napade grubom silom (brute force) i preko posrednika (man-in-the-middle) i uskraćivanjem resursa (DoS). Važno je napomenuti da broj napada raste iz dana u dan i da postaju sve sofisticiraniji. “Raznolikost cyber napada ubrzano raste i oni postaju sve jači, prije svega zbog upotrebe vještačke inteligencije, koja dovodi do toga da zlonamjerni softver (malver) može pouzdano skenirati mrežu i tražiti slabe tačke. “Zbog eksponencijalnog rasta broja umreženih uređaja i količine pratećih podataka, od kojih su neki vrlo osjetljivi, mogućnost hakiranja ovih sistema postaje sve veća i, prije svega, profitabilnija”, kaže Thomas Lausten, izvršni direktor kompanije MOBOTIX. Osim toga, pandemija koronavirusa hakerima nudi još više poticaja da napadaju IP kamere krajnjih korisnika, jer su sada kancelarije često prazne, a IT osoblje manje dostupno. “Cyber napadi su ojačali jer hakeri žele iskoristiti pandemiju i rad na daljinu. Uz veliki broj ljudi koji rade na daljinu, hakeri se nadaju da će ovi napadi proći neopaženo”, kaže Aaron Saks, direktor za proizvode i tehničke usluge u kompaniji Hanwha Techwin America.

Šta proizvođači poduzimaju
Kako cyber napadi postaju sve rašireniji i sofisticiraniji, koncept tzv. osiguranja sigurnosnog uređaja dobija na popularnosti. “Mnogi vodeći zapadni i evropski proizvođači ulažu mnogo u istraživanje i razvoj cyber sigurnosti i uvode nove mjere za jačanje otpornosti na takve napade. Kompanije koje se bave sigurnošću izvode testove otpornosti na napade, uklanjaju sumnjive račune i fabrički zadane lozinke, uvode softver za nadgledanje mreže i primjenjuju cjelovitu enkripciju pomoću zaštićenih TLS veza”, kaže Chaput. U međuvremenu, sve je više dobavljača koji na nivou uređaja primjenjuju odbrambene mjere utemeljene na konceptu “sigurnosti ugrađene u dizajn”. Osnovni cilj je učiniti kameru što otpornijom na virtuelne upade. “Sve u svemu, cilj je učiniti kameru dovoljno teškom preprekom da haker na kraju odluči da odustane od nje i potraži lakšu metu za napad”, kaže Saks. U vezi s tim, navodimo neke od mjera koje proizvođači kamera uvode kako bi ih zaštitili od napada.

Modul za šifriranje i pouzdanu platformu
Kamera treba šifrirati podatke u mirovanju, kao i tzv. podatke u pokretu (video i podaci o korisničkom imenu i lozinki koji se prenose). Da bi se to postiglo, potreban je skup javnih i privatnih ključeva, pri čemu se privatni koriste za dešifriranje kodiranih poruka i njih treba zaštititi na nivou uređaja. U tu svrhu, sve više IP kamera posjeduje takozvani modul pouzdane platforme koji čuva privatni ključ, čime se osigurava da isti ostane u sigurnom okruženju, koliko god se uljez trudio da dođe do njega. “Pobrinut ćemo se da podaci budu šifrirani na rubu mreže (kada ih kamera zabilježi), kao i da tokom prijenosa i u mirovanju. Kriptografski ključevi za šifriranje pohranjeni su u modulu pouzdane platforme”, kaže Roel Smolenaers, stručnjak za marketing i komunikacije u kompaniji Bosch Building Technologies.

Sigurno pokretanje
Poznato je da hakeri i napadači ubacuju zlonamjerni softver u kamere. Sigurno pokretanje je mehanizam kod kojeg se kamera pokreće isključivo sa sigurnim ili ovlaštenim firmverom, uključujući ažuriranja firmvera ili zakrpe koje potvrđuje proizvođač. Kamere sve češće imaju funkciju sigurnog pokretanja kako bi se spriječilo njihovo kvarenje. “Hakeri ne mare za kameru, oni samo žele pristup mreži. Ako se osigura da se cijeli sistem pokreće sigurno prije komunikacije s nekim drugim dijelom sistema, moguće je spriječiti prekid procesa pokretanja koji se može zloupotrijebiti. Nudimo sigurnu rutinu pokretanja koja pruža zaštitu od osoba koje pokušavaju učitati vlastiti softver. Ako to kamera prepozna, ona se neće pokrenuti jer može prepoznati da je nešto promijenjeno. Ovo je ključna prednost posjedovanja vlastitog centra za sigurnosne operacije i koncepta sigurnosti ugrađenog u dizajn”, ističe Smolenaers.

Upozorenja i izvještavanje
U slučaju narušavanja sigurnosti ili sumnjivih aktivnosti kamera odgovarajući alati trebaju odmah upozoriti korisnika na incident i ponude mu izvještaj o tome šta se dogodilo. “Nudimo neposredno upravljanje alarmom za cyber sigurnost pomoću kojeg kamera može poslati obavijest o događaju čim bude napadnuta, kao i alarmirati krajnjeg korisnika u situaciji kada je uređaj ugrožen. Naš korisniku prilagođeni VAST2 softver povezan je s kamerama i pomoću njega možete dobiti izvještaj o ugrožavanju sigurnosti putem interaktivne kontrolne ploče za praćenje cyber napada u stvarnom vremenu. Softver za upravljanje pomaže korisnicima da lako prepoznaju standardne tipove cyber napada i poduzmu dalje korake. Tu je i mogućnost filtriranja evidencija o napadima prema različitim kriterijima”, kaže Saks.

Obavezna promjena fabrički zadane lozinke
Većina slučajeva hakiranja kamera dešava se zbog korištenja fabrički zadanih lozinki, koje se lako mogu pronaći na internetu. Podsjećanje korisnika da promijeni standardnu lozinku tako postaje ključna funkcija za IP kamere. “Podsjećanje instalatera na odabir složene lozinke prije nego što se kamera konfiguriše je odličan način zaštite uređaja od upotrebe fabričkih lozinki. Na Hanwhinim kamerama se ne koriste nesigurne lozinke. One moraju dobiti jedinstvenu lozinku prije nego što ih se uopće može konfigurisati”, napominje Saks. Neki pokušavaju dobiti pristup kameri koristeći napade grubom silom ili višestrukim unošenjem lozinke, uz nadu da će jedna od njih biti tačna. Kamera bi, dakle, trebala imati mehanizam koji je štiti i od ovih napada. “Teško je zaustaviti hakerske napade ako koristimo samo tradicionalne mjere kao što su promjena lozinke ili nadogradnja firmvera. Mi sada našem sistemu IP videonadzora omogućavamo da proaktivno reaguje na cyber napade i upade u svakom trenutku. Uz ugrađeni Trend Microv softver za zaštitu od upada, VIVOTEK-ove kamere i mrežni snimači mogu automatski prepoznati napade grubom silom. Višeslojna zaštita koju nudi Trend Micro IoT Security za kamere i videosnimače uključuje prepoznavanje napada grubom silom, otkrivanje upada i prevenciju, i pomaže u kreiranju robusnog štita za sistem videonadzora”, kaže Chang.

Važnost procesa
Važno je znati da tehnologija u kameri sama po sebi nije dovoljna. Proizvođač mora pomoći sistem-integratoru i krajnjem korisniku da razviju postupak u okviru kojeg se IP kamera može pravilno postaviti, konfigurisati, kontrolisati i održavati. “Zaštita IP sistema videonadzora odgovornost je ne samo proizvođača već i krajnjih korisnika. Tržištu i korisnicima potrebno je više edukacije kako bi shvatili koliko je važna cyber sigurnost i kako trebaju reagovati u slučaju da njihov uređaj bude napadnut. Edukacija krajnjih korisnika uključuje davanje smjernica o potrebi čestih promjena lozinke, korištenja uputa za pravilno postavljanje sistema i ažuriranja na najnoviju verziju firmvera. To su tri glavna koraka u procesu zaštite nadzornih kamera”, kaže Chang. “Implementacija procesa nudi garanciju uspjeha. Najbolji integratori s kojima ulazimo u partnerstva imaju obavezu da se pobrinu da inžinjerski timovi prouče proizvođačke vodiče za jačanje otpornosti sistema, tehničke knjige i druge smjernice kako bi razvili vlastite korporativne standarde procesa”, kaže Saks.

Uloga integratora i krajnjeg korisnika
Krajnji korisnici se u svakoj situaciji trebaju upoznati barem s osnovama ove problematike. “Kupac, odnosno korisnik trebao bi osigurati pokretanje najnovijeg firmvera na uređajima u svim situacijama. Oni se moraju pobrinuti i da ovi uređaji ne postanu laka meta zbog korištenja nešifrirane mrežne komunikacije. Trebalo bi što više ograničiti pristup kamerama. U tu svrhu preporučuje se upotreba Digest autorizacije s jakom lozinkom i IP kontrolom pristupa kamerama”, kaže Lausten. “Najvažnija stvar je promjena načina razmišljanja. Iako to na prvu zvuči nelogično, najsigurniji uređaj je umreženi uređaj. Mi kao industrija moramo prihvatiti činjenicu da kamere moraju biti povezane kako bi se omogućilo automatsko i bežično ažuriranje firmvera. Ovo je najbolja zaštita od cyber kriminala, jer zakrpe za firmver uključuju i najnovije odbrambene mehanizme od cyber napada”, kaže Smolenaers.

Savjeti za korisnike
Zaštita IP kamera od cyber napada i danas je složen problem jer nivo zaštite kamera na tržištu može varirati. Čak i ako su naizgled sigurne, zaštita od prijetnji i cyber napada i dalje predstavlja multidisciplinarni zadatak koji uključuje više aktera.
Jasno je da se sigurnosne kamere sve više temelje na IP-u, a direktna posljedica toga su cyber napadi i druge vrste prijetnji mrežnim kamerama koje se ponašaju poput svakog drugog uređaja na mreži. “Sa CCTV sistemima povezanim na IP infrastrukturu zajedno s pratećim uređajima mreže su u opasnosti od hakiranja, posebno one zastarjele. Uređaji ostaju povezani s internetom s fabrički zadanim akreditivima. U jednom slučaju napadači su razvili softver koji je pretraživao internet tražeći ranjive uređaje. Nakon toga su preuzeli kontrolu nad njima pomoću vlastitog zlonamjernog softvera”, kaže Vinayak Sane, operativni direktor kompanije Elmark Engineers. “IP kamere, kao i drugi IoT uređaji, češće su priključene na javni internet i, nažalost, mnogi od tih uređaja nisu zaštićeni od vanjskog pristupa. Drugi problem je činjenica da dobavljači i dalje dizajniraju sisteme uz pretpostavku da će biti povezani s bezopasnom mrežom kojom upravljaju prijateljski raspoloženi korisnici. I danas su uobičajeni problemi kao što su loša kontrola pristupa, tajni stražnji ulazi u uređaje, protokoli iz kućne radinosti koji su osjetljivi na napade, nezaštićeni osjetljivi podaci itd.”, kaže Rodney Thayer, inžinjer za konvergenciju u kompaniji Smithee Solutions.
Narušavanje sigurnosti doista može dovesti do katastrofalnih posljedica. “Traženjem web-kamera koje koriste ranjive protokole za streaming i nemaju autorizaciju pomoću lozinke napadači u video feed mogu ubaciti snimke bilo čega, od privatnih soba za sastanke do dječijih spavaćih soba”, kaže Stephen Mak, zamjenik direktora prodaje za SPARK za Azijsko-pacifičku regiju u kompaniji BlackBerry, i zaključuje da zbog toga cyber kriminalci imaju više potencijalnih ciljeva nego ikad i mogu nanijeti znatno veću štetu od prisluškivanja.

Napadi u praksi
“Nekoliko dana prije inauguracije američkog predsjednika Donalda Trumpa hakeri su ransomverom napali uređaje za pohranu za 123 policijske IP kamere na području distrikta Washington, zbog čega su te lokacije ostale bez nadzora. Ovo nije prvi put da su IP kamere izložene velikim napadima. Više od 60 kamera napadnuto je u Japanu”, navode Luke Bencie, direktor kompanije Security Management International i njegov kolega i saradnik Zachary Smith. Kako napadi postaju raznovrsniji i složeniji, poželjno je da korisnik ima barem osnovno znanje o onim najčešćim. “To uključuje zlonamjerni ili softver koji izvodi zlonamjerne aktivnosti na ciljnom uređaju ili mreži. Tu su i napadi putem posrednika, u kojima se napadač ubacuje u poziciju između pošiljaoca i primaoca, te napad uskraćivanjem resursa, npr. web-stranice, što uzrokuje pad sistema zbog preopterećenja potražnje”, kaže Sanjay Kumar, predsjednik Odbora za ljudske resurse u Željeznicama Indije.

“Uobičajeni napadi i dalje uključuju pokušaje probijanja lozinke grubom silom budući da se neki proizvođači i integratori ne pridržavaju najboljih praksi kada su lozinke u pitanju. Mnoge kamere se postavljaju s vezama u otvorenom prostoru (naprimjer, preko http-a i porta 80, za razliku od https veze posredstvom 443 ili drugog porta koji koristi protokol za sigurnost prijenosa podataka (TLS). I danas se za napade koriste zlonamjerni softveri i otvoreni portovi (naprimjer, telnet) za prijavu na druge uređaje na tzv. ravnim mrežama”, kaže Salvatore D’Agostino, direktor IDmachinesa.

Koliko su moderne kamere zaista sigurne?
Mnogi proizvođači IP kamera navode da su svojim proizvodima dodali razne sigurnosne funkcije kako bi ih učinili sigurnim. No, je li to zaista tako? Prema konsultantima i integratorima, situacija se popravlja u posljednjih nekoliko godina, ali u mnogim slučajevima sigurnost kamere i dalje je izazov koje treba riješiti. “Mnoge IP kamere još imaju brojne slabe tačke koje napadači mogu iskoristiti. One uključuju fabričke lozinke, nepotrebne protokole, usluge i portove te ranjivosti povezane s firmverom”, kaže Brian Lipscomb, PSP menadžer za usluge cyber sigurnosti u kompaniji Convergint. Problemi sa cyber sigurnošću povezanom s kamerama često imaju veze s vremenom potrebnim za izbacivanje proizvoda na tržište i pritiskom konkurencije na proizvođača, u kombinaciji s nedostatkom svijesti kod korisnika. “Mislim da većina IP kamera nije potpuno zaštićena od cyber napada. Ako pogledate proizvođače u segmentu interneta stvari, kod njih imate dvije stvari koje su vrlo problematične. Prvo, oni su pod pritiskom da skrate vrijeme do lansiranja proizvoda na tržište. Moraju pobijediti konkurente ili u isto vrijeme izaći sa svojim rješenjem. Drugo, suočavaju se i s ograničenjima troškova. Iako se potrošači često uznemire čitajući o riziku po sigurnosne kamere, kupci tih proizvoda sigurnost rijetko smatraju važnim faktorom prilikom nabavke. Oni obično gledaju cijenu, a ponekad i performanse i recenzije proizvoda”, kaže Kumar.

Treba napomenuti i da se sigurnost kamera razlikuje od brenda do brenda. “Ako ljudi svoju privatnost i web-sigurnost shvataju ozbiljno, onda je odgovor potvrdan i većina IP kamera na tržištu je uglavnom zaštićena. To, međutim, ne znači da su sve kamere jednake. Brendovi koji nude dvofaktorsku autorizaciju, ali i WPA2-AES i SSL šifriranje općenito su sigurniji od onih koji ne nude ove funkcije. Najsigurnija kamera nudi šifriranje i 2FA”, kažu Bencie i Smith.

Ne radi se samo o kamerama
Važno je napomenuti da kamere ne mogu samostalno utjecati na sigurnost nekog objekta krajnjeg korisnika. Čak i najzaštićenija kamera može dovesti do ugrožavanja sigurnosti ako nije pravilno instalirana, aktivirana i održavana. “Iako većina proizvođača sada od korisnika traži postavljanje nove lozinke i administratorske akreditive prilikom instalacije, preduzeća, gradovi i državne institucije sa starijom opremom nikada ne ažuriraju lozinke. Time potencijalno ugrožavaju ostale ključne podatke i sisteme na njihovoj mreži. Nažalost, naše istraživanje je ponovo ukazalo na čestu praksu ignorisanja lozinki, čime se u opasnost dovode sigurnost i privatnost ljudi. Dovoljna je samo jedna kamera sa zastarjelim firmverom ili starom lozinkom da napadač dobije prostor da ugrozi cijelu mrežu”, kaže Sane. Održavanje videonadzornog sistema u objektu krajnjeg korisnika složen je proces koji uključuje više učesnika. Kvalitetan program za cyber sigurnost mora pokriti sve stavke koje mogu utjecati na IP kameru, u rasponu od softvera i mrežne infrastrukture do instalacije, adekvatne ventilacije i redovnog ažuriranja i održavanja softvera i hardvera kamere. “Svaki uređaj je ranjiv kada ga tek aktivirate i sve dok kamera ima pristup internetu, morate se prema njemu odnositi kao prema svakoj drugoj komponenti mreže”, kaže Joseph Saracino, predsjednik i direktor kompanije Cino. “Neki proizvođači ugrađuju sigurnosne funkcije u svoje uređaje, ali je i dalje važno da integratori pomognu krajnjim korisnicima da svoju osnovnu zaštitu podignu na viši standard”, kaže Lipscomb i dodaje da odjeli za IT podršku često zanemaruju starije modele kamera koje rade sa zastarjelim firmverom i verzijama koje su ranjive jer nisu zakrpljene.

Kako prepoznati napadnutu kameru?
Korisnik mora s vremena na vrijeme provjeravati da li se njegova kamera našla na udaru napadača. Srećom, postoje pokazatelji koji ukazuju na to. “Ako uređaj ima funkciju dvosmjerne komunikacije, možete pratiti njegov zvuk. Sumnjiv zvuk može značiti da se uređaju pristupa daljinski. Također, treba pratiti aktivne LED indikatore koji upozoravaju na to da kamera aktivno snima i da joj se pristupa”, kažu Bencie i Smith. “Ako opazite da kamera prati vaše kretanje, postoji velika vjerovatnoća da je hakirana. Kad neko hakira PTZ kameru ili monitor za bebe i preuzme kontrolu nad njima, mogu se sami okretati ili usmjeravati prema nestandardnim pozicijama. Neophodan korak je i provjera jesu li sigurnosne postavke promijenjene i je li lozinka promijenjena u odnosu na fabrički zadanu. Osoba koja hakira vašu sigurnosnu kameru može ostaviti i podatke o postavkama. Neki ambiciozni hakeri čak i pretvaraju nazive u kamerama u lažne poruke o potrebi nadogradnje firmvera i tako pokazuju svoj hakerski talent”, kaže Kumar.

Šta krajnji korisnici moraju poduzeti?
Evo nekoliko savjeta šta krajnji korisnik može poduzeti da adekvatno zaštiti videonadzorni sistem. Prvo, kupite kvalitetnu kameru od pouzdanog proizvođača. Kontrola zaštite kamere započinje kupovinom ispravnog modela. Prva mjera koju bi svako trebao poduzeti kako bi provjerio je li kamera zaštićena je utvrditi da li se može efikasno zaštititi. Jeftine, loše izrađene ili zastarjele IP kamere nemaju sigurnosne karakteristike koje krase one više klase koje se redovno ažuriraju.

“Prije kupovine povezanog uređaja morate obaviti obavezno istraživanje. Provjerite koje mjere je proizvođač poduzeo kako bi zaštitio podatke na njegovom uređaju. Koliko često će ih ažurirati i koje su sigurnosne mjere dostupne odmah nakon kupovine”, kaže Mak. “Organizirajte postupak instalacije tako da on podrazumijeva zaštitu IP kamere tokom postavljanja. Provjerite da li proizvođač ima vodič za jačanje njene otpornosti. Kad god je moguće, provjerite jesu li IP kamere temeljito provjerene na isti način kao i svaki drugi mrežni uređaj. Zatražite od IT osoblja da pokrene najbolje alate za mrežnu sigurnost i testira sigurnost IP kamere. Provjerite da li dobavljački lanac vašeg proizvođača uključuje i cyber zaštitu i raspitajte se kako se provjerava kvalitet uređaja. Provjerite standardne izvore informacija o IT sigurnosti kako biste utvrdili da li se vaš proizvođač povezuje s isporukom sumnjivih proizvoda”, kaže Thayer.

Veza preko žice, lozinka, firmver
Nakon nabavke kamere korisnik bi trebao pokušati osigurati povezivanje putem žice kako bi spriječio daljinsko hakiranje uređaja. “Korisnici bi trebali pokušati povezati IP kameru putem Etherneta umjesto preko Wi-Fi/5G tehnologije. Ako to nije moguće, to ne znači da će kamera biti nezaštićena, nego da korisnik jednostavno treba poduzeti dodatne korake kako bi se zaštitio od napada”, kažu Bencie i Smith. Iako se ovo pitanje iznova ponavlja, krajnjeg korisnika ipak treba podsjetiti da promijeni fabrički zadane postavke. “Promijenite zadane lozinke u one koje imaju više od 14 znakova i udovoljavaju kriterijima potrebne složenosti. Redovno ih mijenjajte”, kaže Lipscomb. “Promijenite fabrički zadane konfiguracije na kamerama i svim uređajima povezanim s internetom, jer se fabrički zadane lozinke mogu pronaći na mreži. Koristite snažne i jedinstvene lozinke ili pristupne fraze zajedno s dvofaktorskom autorizacijom”, kaže Saracino. Tokom rada korisnik treba onemogućiti nepotrebne portove, protokole i usluge. Isto tako, treba redovno provjeravati postavke uređaja kako bi se uvijek mogao preuzeti najnoviji firmver i instalirati na uređaj. “Redovno ažurirajte sve. Čak i kod proizvođača koji redovno izbacuju sigurnosne zakrpe, one se ponekad ne preuzimaju automatski. Budite u toku s ažuriranjem firmvera i hitnih zakrpi za sigurnosne slabosti”, kaže Mak. Na kraju, tu su i smjernice i reference za zaštitu mrežnih uređaja koje krajnji korisnici mogu iskoristiti kao, npr., publikacija američkog Nacionalnog instituta za standarde i tehnologiju (NIST) o cyber sigurnosti itd.

Metoda brojanja ljudi u masi tradicionalno se koristila u maloprodaji za registrovanje posjeta objektima i procjenu uspješnosti prodajnih kampanja. Njena se upotreba s vremenom proširila i ova se tehnologija danas koristi u više različitih segmenata, od proizvodnje i objekata za održavanje skupova do javnih prostora
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Pojavom potrebe za socijalnim distanciranjem zbog pandemije koronavirusa analitika za praćenje okupljanja pokazala je potencijal u nadziranju javnih površina. U zavisnosti od zahtjeva i okruženja, korisnicima je sada na raspolaganju više rješenja za praćenje okupljanja koja mogu osigurati da svaki vid primjene ove tehnologije donese maksimalne rezultate. Najnovija dostignuća u analitici za praćenje okupljanja povećavaju njenu tačnost i pouzdanost prvenstveno zahvaljujući dubokom učenju i Wi-Fi podacima. Kompanije za brojanje ljudi u većim grupama koriste čak i anonimne podatke koji se prikupljaju s uređaja povezanih s Wi-Fi mrežom. Ove metode korisnicima nude alternativu tradicionalnim modelima detekcije, regresije i praćenja nivoa zbijenosti ljudi u masi.

Povećanje preciznosti pomoću dubokog učenja
Mašinsko učenje je okosnica analitike za praćenje okupljanja. Ipak, kako vještačka inteligencija napreduje, duboko učenje je povećalo preciznost i pouzdanost brojanja ljudi u masi, što predstavlja značajan iskorak. Tom Hofer, voditelj proizvodnje u kompaniji Senstar, smatra da se uz danas dostupan hardver naprednih performansi ograničenja analitike za praćenje okupljanja obično svode na skupove podataka koji su dostupni za “obuku” novih sistema. Uključivanje mehanizama dubokog učenja (tj. konvolucijskih neuronskih mreža) i povećanje obima i kvaliteta podataka doprinijelo je jačanju preciznosti savremene analitike za praćenje okupljanja. Duboko učenje korisnicima omogućava primjenu velikih količina podataka i detaljno podešavanje analitike, a dostupno je i više skupova podataka za okupljanja s raznolikim brojem učesnika. “Mašinsko učenje koje se prilagođava skupovima podataka za obuku sistema može biti ograničeno u pogledu robusnosti, što otežava primjenu i zahtijeva od korisnika dodatne unose informacija. Algoritmi dubokog učenja koji su unaprijed ʻnaučeniʼ trebali bi omogućiti korisnicima da odaberu željeno okruženje i iskoriste ranije ʻnaučeneʼ skupove podataka za konkretne slučajeve primjene”, kaže Hofer. Izazov leži u ispunjavanju očekivanja koja se tiču ambijenta i veličine okupljanja. Međutim, primjena okvira za duboko učenje koji smanjuju potrebu za ljudskim unosom parametara pruža veće mogućnosti, dovodi do veće preciznosti, posebno kada se analitika primjenjuje na veće skupove s velikom zbijenošću učesnika.

Korištenje podataka s Wi-Fi mreža
Kompanije koje nude analitiku za praćenje okupljanja koriste i anonimne podatke s uređaja povezanih s Wi-Fi mrežom za brojanje ljudi u gužvi. Neki istraživači tvrde da brojanje ljudi pomoću Wi-Fi-ja nudi prednosti u odnosu na analitiku zasnovanu na videu. Naprimjer, upotreba Wi-Fi podataka otklanja probleme s osvjetljenjem, a u mračnijim okruženjima sa slabim osvjetljenjem analitika za praćenje okupljanja temeljena na videu može naići na poteškoće koje dovode do manje pouzdanosti podataka. Brojanje osoba pomoću podataka koje organizacijama i osoblju objekata nude Wi-Fi mreže može pomoći u upravljanju socijalnim distanciranjem, zaštiti klijenata i osoblja, kao i boljem razumijevanju vlastitih uloga.

“Primjena našeg rješenja je jednostavna i odvija se pomoću glavnih Wi-Fi pristupnih tačaka. Najveća prednost je u tome što organizacijama omogućava da budu proaktivne u upravljanju socijalnom distancom tako što će znati i moći smanjiti rizike prije nego što oni postanu problem”, kaže Chris Bruce, direktor kompanije GlobalReach Technology. Važno je napomenuti da ova metoda koristi mrežne podatke s Wi-Fi i nosivih uređaja povezanih na Wi-Fi mrežu. GlobalReach Technology procjenjuje da približno 80 posto pametnih telefona ima uključen Wi-Fi, a kako bi odgovorili na varijabilnost, Bruce navodi da objekti u kojima se okupljaju ljudi mogu definisati odgovarajuće pragove broja osoba, kao i sisteme upozoravanja u slučaju njihovog kršenja.

Upravljanje tokovima kretanja ljudi
Na kraju se sve svodi na konkretnu potrebu. Hoće li ljudi u određenoj zoni biti gusto zbijeni, postoje li u njoj Wi-Fi pristupne tačke itd. Iako ne postoji savršeno rješenje za svako okruženje ili jedinstvena metoda koja garantuje stopostotnu tačnost, odabir pravog rješenja može pomoći organizacijama da ispune očekivanja i zahtjeve. Socijalno distanciranje će sigurno potrajati još neko vrijeme, a analitika za praćenje okupljanja tu može biti koristan alat za lakše provođenje novih smjernica u raznim okruženjima.

Analitika za praćenje okupljanja može poslužiti i za dinamičke izmjene ruta i pravaca kretanja kako bi se održala socijalna distanca. “Da bi se izbjegli bliski kontakti i zagušenja u prodavnicama, menadžeri mogu iskoristiti jednosmjernu detekciju na bazi videoanalitike kako bi upozorili kupce i nadležno osoblje ukoliko se neko počne kretati u pogrešnom smjeru. Na taj način menadžeri trgovina mogu dobiti dragocjene informacije i statističke podatke o efikasnosti primjene ruta kretanja koje su odabrali za svoju trgovinu”, kaže Bjorn Skou Eilertsen, tehnički direktor Milestone Systemsa. Analitika za praćenje okupljanja dostupna je u brojnim formatima i kreće se u rasponu od rubnih uređaja do servera. Odabir najboljeg rješenja zavisi od konkretnog okruženja i potreba. Primjena sistema za praćenje okupljanja na rubnom uređaju ili serveru uveliko zavisi od vida primjene i pratećeg okruženja. Operateri moraju uzeti u obzir veličinu skupova i izlazne tačke te imati na umu da ne postoji univerzalan pristup za sve.

Ograničavanje popunjenosti i okupljanja
Analitika za praćenje okupljanja može se koristiti za ograničavanje popunjenosti i prekobrojnog okupljanja u konkretnom okruženju. Budući da kod socijalnog distanciranja ne smije biti izuzetaka, primjena analitike za praćenje okupljanja može biti ključan alat koji će osigurati poštivanje fizičkog distanciranja u svim situacijama. Analitika je najkorisnija kada se primjenjuje u cijelom objektu, s posebnim naglaskom na mjesta nastanka najvećih gužvi na kojima ljudi formiraju redove ili se okupljanju.

“Naša analitika i prateća upozorenja koja se aktiviraju ako se prekorači određeni prag broja ljudi mogu pomoći osoblju objekta da predvidi ili prepozna probleme poput stvaranja gužve, zbijanja ili formiranja redova koji ugrožavaju provođenje smjernica za socijalno distanciranje”, kaže Stuart Mills, izvršni direktor CrowdVisiona. Hofer skreće pažnju na primjenu sistema integrisane analitike za brojanje ljudi na ulazima i izlazima jer mogu pomoći u provedbi smjernica o socijalnom distanciranju. Iako se ovaj pristup direktno ne bavi fizičkim razdvajanjem pojedinaca, Hofer objašnjava da je jako korisno osigurati poštivanje ograničenja u pogledu popunjenosti zgrada ili prostorija.

Mjere za provedbu socijalnog distanciranja
Socijalno distanciranje i prateći propisi o njemu mogu se razlikovati prema okruženjima. Budući da vlasnici objekata sami najbolje poznaju svoje prostore, tako se razlikuju i konkretni slučajevi primjene sistema za praćenje. Bruce vjeruje da bi svaki objekat u kojem se okupljaju ljudi trebao postavljati vlastite pragove koji se tiču dozvoljenog broja učesnika. “Različite mjere koje objekti mogu poduzeti uključuju korištenje sistema slanja upozorenja u scenarijima koji se tiču transporta ljudi. U tom slučaju se poduzima zatvaranje stanice ili platforme kako bi se osiguralo da putnici i osoblje drže socijalnu distancu, kao i da u autobusima ili vagonima ne dođe do stvaranja gužvi. Ukoliko se kapaciteti popune, o tome se obavještava vozač”, kaže Bruce. Osim toga, vlasnici objekata građanima mogu ponuditi i vizuelnu kontrolnu ploču u vidu digitalnog ekrana, npr. u tržnim centrima, a isto se može izvesti i putem aplikacije na koju se korisnici mogu prijaviti. To bi građanima omogućilo da sami donose odluke o tome hoće li ući u konkretni prostor ili rutu za kretanje. Osim analitike za praćenje okupljanja i slanja pratećih upozorenja, tu su i rješenja s dodatnim opcijama poput GRT-ovog, koje menadžerima nudi mogućnost vođenja evidencije i praćenja ranijih dolazaka u njihove objekte. Na temelju ovih informacija, vlasnici objekata mogu lakše donositi operativne odluke koje se tiču prostornog planiranja. “Po potrebi, izvještaji se mogu koristiti kako bi se državnim tijelima pokazao stepen poštivanja socijalne distance u određenom objektu, kao i dokazala spremnost menadžmenta da poduzme konkretne korake”, kaže Bruce. Korištenje ovih informacija može pomoći u sprečavanju prinudnog zatvaranja objekata, što podrazumijeva visok stepen povjerenja ljudi koji su najviše pogođeni novonastalom situacijom, poput osoblja koje je na prvoj liniji (nastavnika, konobara, radnika u prodavnicama itd.). Postavljanje alata za praćenje okupljanja nadležnim institucijama služi kao dokaz da određeni objekat čini sve da zaštiti ljude u njemu.

Video i analitika na rubnim uređajima
Kada je riječ o troškovima, video je jedan od najefikasnijih načina primjene ove vrste analitike jer može iskoristiti postojeću nadzornu infrastrukturu. Primjena kamera omogućava osoblju objekta i da vizuelno identificira pojedince u masi, ako je to potrebno. Hofer navodi da bi druga rješenja mogla ponuditi veću preciznost od videa, naprimjer senzori dubine i 3D skupovi podataka LiDAR sistema (laserski radar). Ipak, ovi pristupi zahtijevaju veliku računarsku snagu i kao takvi bi povlačili znatno veće troškove nabavke opreme i održavanja. Jedan od pristupa koji nudi ravnotežu između troškova i potrebne hardverske snage je primjena rubnih uređaja s grafičkim procesorima. “Rubni uređaji s grafičkim procesorima oslobađaju mrežne i serverske resurse jer prebacuju obradu izvan serverskih soba i pri tome mogu raditi sa svim kamerama. To je ključni faktor u smanjenju ukupnih troškova”, kaže Hofer.

Podrška za sisteme na rubnom uređaju i serverima
Dobavljači analitičkih sistema za praćenje okupljanja primjenjuju svoja rješenja na različite načine, uključujući i tradicionalne lokalne implementacije i instalacije na rubnom uređaju i serverima. Ustvari, kako bi se analitika za praćenje okupljanja mogla primjenjivati na više lokacija, moraju se koristiti i uređaji za internet stvari (IoT) i računarstvo u oblaku. Osnovni program za detekciju koji nudi CrowdVision može se instalirati na rubni uređaj koji se nalazi uz kameru ili na namjenskom serveru u sklopu korisnikove IT infrastrukture. Prednost ovog uređaja je u tome što odmah analizira video i pretvara ga u podatke, koji se nakon toga prenose u oblak. “CrowdVision podržava instalaciju sistema na rubnom uređaju i u oblaku i lokalnu primjenu, u zavisnosti od želja klijenata. Obje metode su jednako pouzdane i odabir odgovarajuće arhitekture obično zavisi od želja korisnika i dostupne informatičke infrastrukture”, objašnjava Mills. Eilertsen kaže da su prednosti primjene “najpogodnije” platforme u tome što se ona može prilagoditi mnogim situacijama, uštedjeti vrijeme i novac te olakšati rješavanje novih i budućih izazova.

Kao i za kod ostalog softvera, hardver je potreban kako bi se omogućilo pokretanje konkretne analitike. “Ovaj hardver može biti različit, u rasponu od rubnih jedinica, poput moćnih savremenih IoT uređaja, do lokalnih sistema ili rješenja u oblaku. Otvorene platforme nude skalabilnost i mogućnost prilagođavanja većini situacija na osnovu kvalitetnih partnerstava s proizvođačima hardvera kao što su Intel, Dell i Aopen te dobavljačima tehnologija u oblaku kakav je AWS”, kaže on. U tom kontekstu, Hofer smatra da oba pristupa mogu biti efikasna ako posjedujete metodu objedinjavanja metapodataka iz više senzora. Izazovi u vezi s primjenom analitike za praćenje okupljanja su različiti, od pitanja dostupne procesorske snage do stepena pouzdanosti i zaštite privatnosti. Ipak, sve se može riješiti pomoću odgovarajućeg rješenja. Kod instalacije sistema od ključne je važnosti pristupiti ovom procesu na odgovoran i pouzdan način. Jedno ne možete postići bez drugog.

Pouzdanost, procesorska snaga i fleksibilnost
Za uspješnu primjenu rješenja za praćenje masovnih okupljanja pouzdanost je od posebne važnosti. Bez nje sama instalacija gubi svrhu. Zahvaljujući dubokom učenju i drugim tehnikama, postignut je napredak na planu algoritama koji pomažu u povećanju preciznosti i pouzdanosti. Ipak, jedan od najvećih izazova primjene analitike za praćenje okupljanja je procesorska snaga i prikladnost analitike u konkretnom okruženju u kojem se primjenjuje. “Da bi se zadovoljili zahtjevi za procesorskom snagom, može se koristiti i grafički procesor na serveru, ali bolji pristup je korištenje integrisane platforme s unaprijed ʻobučenimʼ i prilagođenim skupovima podataka”, smatra Hofer. Alati za analitiku za praćenje masovnih okupljanja moraju biti i dovoljno fleksibilni da krajnjim korisnicima omoguće postavljanje ograničenja za svako okruženje, i to na nivoima koje oni smatraju adekvatnim za njihov prostor, objašnjava Bruce.

Zaštita privatnosti
Kao i kod svake analitike koja se koristi u javnom prostoru, zaštita privatnosti je važan faktor. Korištenje softvera za prepoznavanje lica u državnim organizacijama danas je zabranjeno na nekoliko lokacija u SAD-u. Ove godine Evropska komisija je razmatrala zabranu korištenja prepoznavanja lica na javnim površinama u narednih pet godina, s tim da se od toga kasnije odustalo. “Danas pandemija koronavirusa ubrzava primjenu digitalnih tehnologija na radnom mjestu, u kući i u okviru naših društvenih interakcija. To nosi nove mogućnosti, ali i rizike i izazove na globalnom nivou. Treba slaviti inovacije u tehnologiji, ali moramo odgovorno držati i do naše uloge u razvoju novih tehnologija”, kaže Eilertsen. Budući da praćenje masovnih okupljanja podrazumijeva identifikaciju broja ljudi u određenom prostoru, javlja se i zabrinutost zbog zaštite ličnih podataka. Mills navodi kako je veoma važno ponuditi tačne podatke u stvarnom vremenu i, paralelno s tim, onemogućiti pojedinačnu identifikaciju osoba koje se nađu u vidnom polju. “Rješenje koje nudi CrowdVision može otkrivati ljude u javnim prostorima pomoću kamera koje služe kao senzori. One se postavljaju direktno iznad ljudi, tako da se lica ili pojedinačni atributi ne mogu vidjeti, a isto je moguće postići postavljanjem senzora laserskog radara (LiDAR) koji prepoznaju ljudski oblik, ali ne i lične karakteristike”, kaže on.

U GlobalReachu smatraju da je svrha njihovog softvera da objektima ponudi kontrolu nad definisanjem vlastitih pragova za okupljanja, uz paralelno korištenje anonimnih podataka prikupljenih pomoću Wi-Fi mreža. Istovremeno, osoblje objekta mora imati pristup obavještenjima i informacijama, koje će im omogućiti da poduzmu proaktivne korake za upravljanje velikim grupama ljudi. “Oni mogu objaviti informacije ili ih javno prikazati na digitalnom ekranu kako bi se ljudima omogućilo da sami poduzmu preventivne korake. Ovakav anonimni pristup štiti privatnost pojedinaca, a osoblju objekta daje informacije potrebne za upravljanje velikim grupama ljudi”, kaže Bruce. Analitika za praćenje masovnih okupljanja nastavit će napredovati kako algoritmi dubokog učenja postaju napredniji, a kreatori pratećih rješenja rade na inovacijama. Do toga nije moglo doći u bolje vrijeme. Kako svi pratimo situaciju u vezi s pandemijom i njenim dugoročnim posljedicama po interakciju među ljudima, bit će sve više slučajeva u kojim analitika za praćenje masovnih okupljanja može igrati važnu ulogu.