22 Juna, 2026
image
Home Vertikalna tržišta Kategorija Prijevoz / Saobraćaj (Page 6)

Prijevoz / Saobraćaj

Razvoj analitike unapređuje nadzor aerodroma

Zahvaljujući strogim regulativama koje se tiču zaštite i putovanja avionom, aerodromi zahtijevaju sveobuhvatnu sigurnosnu tehnologiju. Kako bi se ti zahtjevi ispunili, najveći svjetski aerodromi koriste neke od najnaprednijih tehnologija zasnovanih na videonadzoru
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Današnji aerodromi su više nego ikada fokusirani na sigurnost. Broj napada u zračnim lukama proteklih je godina samo još više naglasio potrebu za boljom zaštitom putnika i osoblja. Kada je riječ o videonadzoru, ranije se koristio kao izvor verifikacije i pregledanja događaja, ali sada je postao i ključni izvor podataka. Na aerodromima vlada velika potražnja za videoanalitikom. S obzirom na veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju.

Dešavanja u oblasti analitike
Osim toga, te tehnologije mogu pomoći operaterima da u bilo kojem trenutku prepoznaju najbitnije informacije. “Zasnovana na sofisticiranim algoritmima, napredna analitika uključuje neuralne mreže i duboko učenje kako bi imitirala ljudsku sposobnost prepoznavanja, što joj omogućava da se prilagođava i uči iz novih situacija. Te inovacije otvaraju nove opcije za aerodrome jer omogućavaju preciznost i prilagodljivost potrebnu za napredno prepoznavanje u okruženjima s gustim protokom ljudi i raznolikom populacijom”, kaže Alan Stoddard, direktor odjela za rješenja za situacijsku analitiku u Verintu. Jumbi Edulbehram, Oncamov predsjednik za Ameriku, ističe da su aerodromi tradicionalno složeno okruženje za analitiku, ali da se danas mijenjaju zahvaljujući analitici zasnovanoj na mašinskom učenju.

Takva je analitika u stanju tokom vremena učiti o tome šta je uobičajeno u određenoj sceni te signalizirati kada nešto nije, kao što su ljudi koji idu u pogrešnom smjeru ili dugo ostavljene torbe. Ona zbog toga ima još veću vrijednost. “Analitika bi također mogla identificirati prethodno neprimijećena ponašanja ili anomalije u nekoj sceni, što bi moglo biti korisno za sigurnost, pa čak i za operativnu efikasnost aerodroma”, dodaje Edulbehram. Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu, ističe da se videoanalitika može konfigurisati tako da prepozna promjene u brzini (trčanje), obliku (čučanje) ili omjerima (padanje), što sve može biti od velike koristi za aerodrome. “Zahvaljujući nedavno dodanoj sposobnosti mašinskog učenja, Boscheve kamere se sada mogu ‘naučiti’ da prepoznaju objekte ili situacije koje su od najvećeg značaja za aerodrome. To je bitno s obzirom na to da na današnjem tržištu ne postoji jedno rješenje za sve probleme kada je u pitanju zaštita ljudi i imovine ili analitika. Videokamere se sada mogu naučiti da prepoznavaju i detektuju statične objekte ili određene situacije umjesto da budu aktivirane samo pokretom. Meta videopodaci su zbog toga dodatno obogaćeni te pružaju informacije o tome gdje su objekti prisutni, ali i kada su uklonjeni, što rezultira bogatim informacijama”, objašnjava Wings.

Bolje prepoznavanje lica
Napredak u oblasti mašinskog učenja i vještačke inteligencije analitikama kao što je prepoznavanje lica daje izuzetno precizne automatizirane i inteligentne sposobnosti prepoznavanja lica u kritičnim okruženjima kao što su aerodromi. “Veća tačnost prepoznavanja ima i veće prednosti za aerodrome, na kojima je ispravna identifikacija putnika i osoblja od ključne važnosti. Neki aerodromi i aviokompanije već počinju koristiti prepoznavanje lica za identifikaciju putnika koji se ukrcavaju na letove, dok ga drugi koriste kao biometriju za pristup osjetljivim područjima na aerodromu”, kaže Edulbehram. Potpredsjednik Milestone Systemsa za Azijsko-pacifičku regiju Benjamin Low ističe da se prepoznavanje lica koristi i kao dodatni oblik autentifikacije u graničnoj kontroli, sigurnosnoj i pasoškoj kontroli, praćenju pojedinaca s listi odobrenih i blokiranih osoba itd.

S obzirom na izuzetno veliki broj kamera koje treba pratiti, videonadzor koji koristi naprednu videoanalitiku za proaktivno identificiranje potencijalnih prijetnji ključan je za uspjeh na sigurnosnom polju

Potreba za praćenjem situacije
Današnji videonadzor još zahtijeva intenzivan “ručni rad”, što rezultira velikim brojem grešaka budući da ljudi nisu posebno dobri u dugom i pažljivom gledanju videa. To na kritičnim lokacijama kao što je aerodrom može imati ozbiljne posljedice. Međutim, savremeni sistemi za upravljanje videom mogu pouzdano signalizirati incidente operaterima i u idealnom slučaju omogućiti njihovu prevenciju. David Lenot, šef u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, ističe kako bolje performanse i viša rezolucija kamere, njena veća procesorska snaga, AI, neuralne mreže itd. pomažu u izvještavanju situaciji u okruženju i njenom praćenju. “Softverske platforme za praćenje stanja sigurnosti imaju naročito velike prednosti. Ti sistemi pomažu akterima da steknu kritični uvid u sigurnosne operacije aerodroma – kako sistema za fizičku sigurnost tako i onih za računarsku sigurnost – kako bi pomogli u zaštiti infrastrukture i prikupljanju analitičkih podataka”, kaže Stoddard.

“Menadžerima je prikupljanjem korisnih podataka sa senzora poput onih za videonadzor te podataka s interneta, posredstvom crowdsourcinga, meteoroloških senzora, mobilnih lokacija i drugih izvora – omogućeno da efikasno upravljaju situacijama i reaguju na njih te lako dijele informacije s različitim agencijama, zaposlenicima, građanima, partnerskim agencijama i interventnim timovima. Štaviše, kreiranjem jedinstvenog korporativnog pregleda, koji objedinjuje različite sisteme i tehnologije, ova rješenja mogu pomoći aerodromima da skrate vrijeme intervencija, smanje operativne troškove i povećaju efikasnost u radu”, dodaje Stoddard. Poboljšavanje praćenja sigurnosne situacije također uključuje i to da svaki ugao aerodroma bude pokriven videom, bez mrtvih uglova. Prema Edulbehramu, to je ono što mnogi aerodromi žele. “Brojni aerodromi su odabrali da obogate svoj arsenal kamera panoramskom tehnologijom – i na kamerama od 180 stepeni i na onima od 360 stepeni. Sjetite se velikih prostora na aerodromu kao što su dugi hodnici koji povezuju terminale, veliki prostori s pokretnim trakama za preuzimanje prtljage ili prostrani prostori za ukrcavanje. Svi ti veliki prostori zahtijevaju dobru pokrivenost, koju tradicionalna PTZ kamera ne može osigurati bez kamera usmjerenih u svim pravcima. Umjesto toga, panoramske kamere mogu održati dobar pregled sigurnosne situacije te pomoći službenicima u praćenju pojedinaca do kritičnih kontrolnih tački, a kamere uskog vidnog polja tokom istraga mogu pomoći i u identifikaciji osoba od interesa”, objašnjava Edulbehram.

Veliki izazovi
Aerodromi se danas susreću s velikim povećanjem broja putnika. Također, i velika količina prtljage, javni i privatni pristup, kao i veliki prostor na kojem se prostiru ti objekti mogu predstavljati problem za integratore prilikom implementiranja videonadzornih rješenja. Veliki otvoreni prostori i dugi hodnici od terminala do terminala značajan su izazov za pokrivenost videonadzorom. “Ovi izazovi su tokom godina samo rasli, uz potrebu pridržavanja regulativa koje su donijele zemlje širom svijeta o tome koliko treba čuvati videosnimke s nadzornih kamera i na koji se način video koristi”, kaže Edulbehram.

Low dodaje da stariji aerodromi uklanjaju čitava nadzorna rješenja zato što više ne funkcionira stariji pristup u kojem se koristi jedan brend kamera i softvera za pokrivanje izuzetno zahtjevnog okruženja. “Kako su aerodromi dinamična okruženja, fizička infrastruktura se stalno mijenja, izvodi se mnogo građevinskih radova, koji se moraju pratiti iz kontrolne sobe. To zahtijeva često prilagođavanje videonadzornog sistema, poput promjene vidnog polja ili fokusa kamera”, kaže Wings. Osvjetljenje također predstavlja problem s obzirom na to da direktno utječe na analitiku prepoznavanja lica. Kako bi se ovo prevazišlo, uslovi osvjetljenja u aerodromskom okruženju, a naročito u interijerima, moraju se bolje kontrolisati. “Potrebno je više puta testirati kamere i uglove pod kojima se postavljaju kako bi se povećala njihova efikasnost i smanjio broj lažnih detekcija”, savjetuje Low. Lenot dodaje da u zatvorenom prostoru, gdje je osvjetljenje uglavnom kontrolisano, ograničenja onoga što ne bi trebalo biti narušeno vidljivim senzorima i uređajima uglavnom se odnose na “očekivani” dizajn ili vrstu građevinskog materijala kao što su staklo, drvo i aluminij. Konačno, kada se kamere koriste za videoanalitiku, njihove lokacije moraju biti vrlo pažljivo odabrane kako bi analitika mogla funkcionisati na očekivanom nivou.

Videosigurnosna rješenja trebala bi ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se zaštitili podaci i privatnost na najvišem nivou

Promjenjiva budućnost
Proizvođači kamera sada nude veći izbor kamera vrlo širokog ugla te panoramskih i višesenzorskih kamera, koje povećavaju pokrivenost te olakšavaju instalaciju i ugradnju nadzornog sistema smanjujući broj potrebnih uređaja i količinu kablova. Rizici vezani za računarsku sigurnost također postaju sve izraženiji. Wings ističe da bi videosigurnosna rješenja trebala ponuditi najnovije hardverske i softverske mjere kako bi se omogućila sigurnost podataka i zaštita privatnosti na najvišem nivou, a zaštiti podataka bi se trebalo pristupiti po end-to-end principu. “To znači da komunikacija treba biti dozvoljena samo između verificiranih uređaja, a podaci moraju biti šifrirani i tokom prijenosa i pohrane. Također, korisničkim pristupom se mora lako upravljati, a mora postojati i podrška za infrastrukturu javnih ključeva”, kaže Wings.

Kako se sigurnosne potrebe aerodroma budu razvijale tako će i potreba za naprednijom tehnologijom biti od ključne važnosti za nadzor aerodroma. Naročito u današnjem dobu IoT-a i umreženosti svega i svačega cyber sigurnosni rizici mogu samo postajati sve veći problem. Međutim, uz napredniju analitiku, bolju tehnologiju u kamerama i poboljšano praćenje sigurnosne situacije, aerodromi će biti sigurniji nego ikada.

Na šta treba obratiti pažnju prilikom odabira proizvođača
Videonadzor je samo još jedan od mnogih sistema koje operateri aerodroma i sigurnosni timovi moraju implementirati kako bi se izgradilo kompletno sigurnosno rješenje. Prema Davidu Lenotu, šefu u oblasti aerodromskih praksi u Genetecu, aerodromi danas očekuju sistemske platforme koje objedinjuju sve druge sisteme, kao i nivo tehničke složenosti koji omogućava postojanje interfejsa za optimalno praćenje događanja, pojednostavljeno donošenje odluka, praćenje procesa i, najbitnije od svega, poboljšanje ukupnih performansi. “Sigurnosne kompanije moraju imati sposobnost odabira pojedinačnih sistema, senzora i uređaja, ali i vladati svim aspektima IT-a, uključujući servere, umrežavanje i softver. Pored tehnologije i tehničkih aspekata, moraju posjedovati i znanje o tome kako aerodrom funkcioniše kako bi mogle definisati radne procese i standardne operativne procedure”, objašnjava Lenot. Maarten Wings iz Bosch Building Technologiesa objašnjava da bi sigurnosne kompanije trebale pokrivati više oblasti, zatim pružati rješenja koja se mogu nositi s budućim izazovima i koja se mogu nadograđivati kako bi se omogućila stalna zaštita podataka i nova funkcionalnost, te nuditi rješenja koja sigurnosti podataka pristupaju uz end-to-end princip i koja imaju ugrađenu analitiku kako bi se sigurnosnim operaterima omogućilo da prikupljaju bitne statističke podatke i tako dodatno poboljšavaju sigurnosnu sliku.

“Nema potrebe naglašavati da sve ove mogućnosti i funkcionalnosti trebaju biti integrisane s onima drugih kompanija budući da nema jednog rješenja za sve potrebe”, kaže Wings. “Aerodromi se vrlo intenzivno takmiče jedni s drugima. Redovi trebaju biti kratki, put kroz objekte transparentan, a prolazak ljudi kroz kontrolne tačke kratak. Sve to se mora odvijati u sigurnom okruženju budući da niko ne može letjeti s nesigurnog aerodroma. Oni moraju biti optimizirani, a kako bi to uradili, potrebni su im podaci za analizu, učenje i optimizaciju. Aerodromima treba kompanija s jasnom digitalnom strategijom, tako da mogu napraviti korak ka tome da postanu digitalni aerodromi.”

Kako analitika na rubnim uređajima pomaže aerodromima
Poboljšana tehnologija u kamerama i napredak u oblasti analitike omogućili su da analitika na rubnim uređajima bude upotrebljivija opcija. Naprimjer, ona može detektovati prolazak ljudi u suprotnom smjeru na pokretnim stepenicama ili okupljanje ljudi na neuobičajenim mjestima ili, pak, osobu ili vozilo u blizini ograde aerodroma. “Ugrađena videoanalitika korisnicima omogućava da brzo pronađu odgovarajuće snimke u satima snimljenog videa, analiziraju scenu pomoću svakakvih vrsta podataka te da brže, lakše i efikasnije preduzmu odgovarajuće akcije”, kaže Maarten Wings, globalni menadžer za vertikalu zračnog transporta u Bosch Building Technologiesu. “Uz ugrađenu videoanalitku moguće je postaviti određena pravila za signalizaciju problema, kao što su slučajevi u kojima neko prilazi ogradi ili se penje preko nje, zatim ukoliko se neko zadržava duže nego što je dozvoljeno na parkiralištu ili u slučaju da su neki objekti ostavljeni u određenim prostorima, kao što je kutija koja blokira izlaz za hitne slučajeve. Kada se prikupe podaci s više kamera, statistički podaci poput broja ljudi, gustine grupa i druge informacije mogu se koristiti za informisanje putnika o vremenu čekanja ili drugim relevantnim informacijama koje se ne tiču sigurnosti”, objašnjava on.

Radarska tehnologija za veći domet detekcije

Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na performanse radara ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Zahvaljujući velikom dometu detekcije i mogućnosti rada u lošim vremenskim uslovima i zahtjevnim okruženjima, uključivanje radara u sigurnosna rješenja za zaštitu perimetra moglo bi sigurnosnim operaterima ponuditi bolju vidljivost i veće uštede. Tehnologije radara i lidara (Light Detection and Ranging) ne samo da napreduju nego i šire svoje polje primjene. Lidar je poznat po primjeni na tržištu naprednih sistema za pomoć pri vožnji (ADAS), ali i u sektorima kao što je odbrana. Radar se, međutim, pokazao korisnim za sigurnosne i videonadzorne funkcije na aerodromima, graničnim prijelazima i lukama.

Kada je riječ o raširenosti, Sjeverna Amerika je prednjačila na ovom tržištu u 2017. godini. Slijedi je Evropa s „kontinuiranim tehnološkim napretkom i programima dodavanja sigurnosnih i nadzornih radara“, što su glavni faktori koji doprinose rastu prema izvještaju Zion Market Researcha. Azijsko-pacifička regija je najbrže rastuća. U pogledu zaštite perimetra, radar može ponuditi značajne prednosti za identifikaciju uljeza. Globalno tržište radara za sigurnost i nadzor će do 2024. dostići vrijednost od 10,6 milijardi dolara, u odnosu na sedam milijardi 2017. godine, procjenjuje ZMR. Rast tržišta uglavnom se pripisuje povećanju broja navigacijskih radara, koje koriste bespilotne letjelice, kao i većoj potražnji za kompaktnijim i energetski efikasnim radarima.

Superiornost radara za zaštitu perimetra
Iako se i lidar i radar mogu koristiti za zaštitu perimetra, potonji je bolji izbor iz više razloga. Obje tehnologije imaju mogućnost skeniranja u rasponu od 360 stepeni, no njihovi dometi i metode detekcije se razlikuju. Osim toga, razlikuju se i podaci koje generiše njihov hardver: iako radar može „vidjeti“ na većoj udaljenosti, lidar nudi veću rezoluciju slike. Zbog toga ih njihove prednosti u pogledu primjene ne čine istovjetnim kandidatima za zaštitu perimetra. „Radar je pogodniji za nadzor šireg područja zbog većeg dometa detekcije. Lidar ima mnogo kraći domet zbog atmosferskih utjecaja i ograničene izlazne snage. Radar i lidar se obično koriste za otkrivanje uljeza u vidu osoba i vozila, ali su nedavno prilagođeni i za praćenje dronova“, objašnjava Phil Avery, direktor Navtech Radara.

Iz perspektive perimetarskog nadzora, radar je superiornija opcija. Često se smatra pogodnijim rješenjem u odnosu na tradicionalne mjere zaštite perimetra jer omogućava detekciju unutar i izvan njega, smatra Avery. „To operaterima na lokacijama daje cjeloviti uvid u događaje koji se odvijaju unutar i izvan kompleksa koji pokrivaju. Radar ima veliku prednost u odnosu na lidar i druge tehnologije detekcije unutar perimetra zbog mogućnosti rada i u nepovoljnim vremenskim i svjetlosnim uslovima. Na njegove performanse ne utječu nikakve ambijentalne promjene, tako da se može koristiti za detekciju unutar perimetra i u zahtjevnim okruženjima. Lidar može biti veoma osjetljiv na prašinu, pijesak i maglu, koji negativno utječu na njegove performanse. Jednak učinak imaju i jaka kiša i snijeg, što ga čini manje prikladnim rješenjem za korištenje unutar perimetra na otvorenom, osim za kraće domete“, objašnjava Avery.

Još jedna prednost korištenja radara za velike površine je to što je jeftiniji od tradicionalnih mjera zaštite perimetra kao što su ograde, svjetla, stražari i kamere. „Jedan radar može pokriti stotine kvadratnih kilometara, vrlo je pouzdan i radi u gotovo svim vremenskim uvjetima, danju i noću, i s njim nemate stalne troškove“, kaže Bill Drafts, direktor marketinga proizvoda za integrisana rješenja za javne i vojne projekte u FLIR Systemsu. Budući da ima veći domet, potrebno vam je manje senzora za jednak nivo pokrivenosti lokacije. „Prednost nadzora širokog područja je u tome što se operaterima unaprijed šalje upozorenje. Zbog toga imaju dovoljno vremena za presretanje uljeza i tako smanjuju vjerovatnoću od stvarnog narušavanja sigurnosti. Osim toga, senzori kontinuirano prate uljeze unutar perimetra, što znači da će operateri u svakom trenutku znati njihovu tačnu lokaciju. Tradicionalne metode su daleko nepreciznije i često su sposobne samo za detekciju unutar perimetra, bez dodatnih informacija nakon što se uljez udalji od ograde“, dodaje Avery.

Nije sve ni idealno
Prednosti radara, međutim, ne znače da je on savršeno rješenje. Obje tehnologije su u nepovoljnom položaju zbog vidljivosti. Naprimjer, krupni objekti kao što su zgrade ili drveće mogu utjecati na performanse detekcije jer zaklanjaju vidik. „Prilikom postavljanja radara važno je osigurati da ima čisto vidno polje. Oni ne mogu vidjeti kroz svaki objekt. Također ih je važno postaviti dalje od velikih objekata koji mogu dovesti do odbijanja energije, što može ograničiti efikasnost radara“, objašnjava Drafts i dodaje: „Ako instalacija mora biti blizu velikog objekta, emisija se može maskirati. To znači da će se prilikom okretanja radara snop impulsa prekidati u kontaktu s objektom, čime se eliminiše odbijanje. Na kraju, radar treba postaviti dovoljno visoko iznad tla da bi se spriječili problemi s više putanja. U principu, što je veći potrebni domet, radar se postavlja više.“

Kamere kao partner radaru
Jedan od načina da se ublaže nedostaci radara kao rješenja za zaštitu perimetra jeste da ih se kombinuje s drugim senzorima, kao što su videonadzorne kamere. Kao i radari, kamere same po sebi nisu dovoljno efikasno rješenje za zaštitu perimetra. Zbog toga je najbolje da se te dvije vrste proizvoda integrišu kako bi sigurnosno osoblje imalo pristup informacijama koje se ne tiču samo položaja objekata nego i njihove vizualizacije. „Kamere nude prepoznavanje subjekata kao prijatelja ili uljeza, a mogu pratiti samo područje koje pokrivaju. To je još veći problem kada su ciljevi brojni ili se nalaze na većim udaljenostima jer ih kamera mora zumirati. Pri tome se njeno vidno polje značajno sužava i ograničava uvid u situaciju na terenu. Dok kamera identificira udaljenog uljeza, drugi napadači mogu ući u praćenu zonu izvan vidnog polja kamere“, kaže Drafts.

S druge strane, radari detektiraju sve ciljeve, u rasponu od onih manjih dimenzija, poput komercijalnih dronova, do velikih objekata kao što su brodovi, a sve to bez promjene u vidnom polju, navodi Drafts. „Radar svake sekunde neprekidno skenira prostor u rasponu od 360 stepeni, tražeći bilo koju metu koja reflektuje emitovanu energiju natrag do njega. Idealno rješenje za zaštitu perimetra uključuje radar, kameru i softver za upravljanje i kontrolu. Radar detektuje cilj, a softver naređuje kameri da se okrene kako bi ga upratila i omogućila identifikaciju uljeza.“ Avery ističe radarsku tehnologiju kao što je AdvanceGuard, proizvod kompanije Navtech Radar. Ovo rješenje može se integrisati s termalnim ili videonadzornim kamerama ili s mrežom senzora za potpunu pokrivenost konkretne lokacije. Visoka rezolucija koju nudi omogućava sistemu da prepoznaje različite ciljeve koristeći karakteristike kao što su njihova brzina, smjer kretanja i veličina.

Najvažnije vertikale
Potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama i dalje raste. Jedan od razloga za to su nedavni slučajevi upada u perimetre na aerodromima, koji su uzrokovali velike poremećaje u rasporedu letova, narušili ugled nadležnih tijela i mnogo koštali PR timove tokom upravljanja krizom, navodi Avery. Lokacije s kritičnom infrastrukturom žele smanjiti troškove sigurnosti i broj nepotrebnih lažnih alarma. Iako se lidar može koristiti za detekciju unutar perimetra, on je pogodniji za vertikale kojima je potrebna detekcija kraćeg dometa, a na lokacijama nema problema s nepovoljnim vremenskim prilikama. Tu spadaju industrijski objekti ili instalacije u zatvorenom prostoru. Međutim, radar je idealan izbor za zaštitu perimetra na velikim, otvorenim lokacijama, jer je vrlo robustan i kvalitetno radi i pri nepovoljnim meteorološkim uvjetima ili u zahtjevnim okruženjima. Osim toga, detekcija dugog dometa je najkorisnija na lokacijama na kojima prostrani tereni unutar i izvan perimetra zahtijevaju pouzdanu detekciju.
„Ako se stićeno područje nalazi u sredini šume ili je okruženo drvećem ili visokim objektima, radari nisu najbolji izbor za zaštitu. Istovremeno, svaka vertikala s otvorenim terenima koja zahtijeva ekonomičan i kontinuiran nadzor može imati koristi od njega. Ovo uključuje, ali nije ograničeno na kritičnu infrastrukturu, luksuzne stambene objekte, brane, luke, aerodrome, zatvore, granične prijelaze, vojne objekte, stadione, državne zgrade, postrojenja za proizvodnju energije i podstanice. Sve ove vertikale mogu koristiti i koriste radarsku tehnologiju za zaštitu perimetra. Stalna pokrivenost, rad tokom dana i noći, različite vremenske prilike, manje dimenzije, duži domet, isplativost i relativna tajnost faktori su koji doprinose njenom širem korištenju i primjeni“, smatra Drafts. Budući da se oba sistema mogu montirati na postojeću infrastrukturu, oni tokom instalacije ne podrazumijevaju prekide u svakodnevnim aktivnostima i svode prateće troškove na minimum.

Napredak radarske tehnologije
Zion Market Research navodi da tehnološki napredak radarskih sistema može otkriti nove pravce razvoja tržišta sigurnosti i nadzornih radara u bližoj budućnosti. Rastuća potražnja za radarskim i lidarskim tehnologijama dovela je do pojave da kompanije kontinuirano razvijaju tehnologije koje odgovaraju specifičnim potrebama kupaca. Napredak radarske tehnologije, poboljšani algoritmi klasifikacije ciljeva, pad cijena i jednostavnost upotrebe ubrzali su primjenu ovih tehnologija za potrebe zaštite perimetra, navodi Drafts. „Kako su dronovi postali dio spektra potencijalnih prijetnji, radari su, poput onih iz FLIR Ranger serije, morali evoluirati kako bi ih mogli pratiti. Oni za nadzor perimetra ranije su se obično postavljali na tlo, što znači da su imali elevacijski snop impulsa širok pet ili manje stepeni prilikom usmjeravanja radara za detekciju uljeza na tlu. Tehnologija je u posljednje evoluirala, tako da danas može otkrivati i prijetnje iz zraka poput dronova, uz elevaciju snopa impulsa u rasponu od 20 do 60 stepeni. Povećana visina snopa nudi skoro hemisferičnu detekciju prijetnji na tlu i u zraku“, objašnjava Drafts.

Navtech Radar je nedavno unaprijedio svoj AdvanceGuard sistem kao sigurnosno rješenje za nadzor pomoću radara visoke definicije. Sada uključuje i opciju prepoznavanja „prijatelja“ ili „neprijatelja“. „Sistem koristi detekciju zasnovanu na pravilima, tako da se regularne aktivnosti filtriraju, a učestalost pojave lažnih alarma svodi na minimum. On analizira ponašanje, pri čemu se prepoznaje razlika između normalnih aktivnosti, kao što je dolazak vozila uposlenika, od pojave uljeza i prijetnji. Za razliku od drugih radarskih i lidarskih sistema, AdvanceGuard nudi kontinuirani uvid u situaciju tokom trajanja jednog događaja i operaterima prikazuje tačnu lokaciju uljeza u realnom vremenu. Njegova funkcija ranog otkrivanja veoma je važna za kompleksne lokacije, kao što su aerodromi, gdje je presretanje uljeza ključno prije samog narušavanja sigurnosti. Tako se na minimum svode poremećaji koji mogu biti dugotrajni, skupi i opasni“, kaže Avery. Uz napredak ovih tehnologija i napore koje kompanije ulažu u razvoj najboljih rješenja za svoje klijente, polje primjene radara za zaštitu perimetra će se zasigurno proširiti u godinama koje dolaze.

Praćenjem učenika do duševnog mira

Riječ je o jednostavnoj činjenici – roditelji žele znati gdje su im djeca. Zahvaljujući rješenjima za praćenje učenika, duševni mir sada mogu imati kako roditelji tako i vozači i školsko osoblje
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Većina sigurnosnih tehnologija koje se koriste u školskim autobusima, poput detekcije sudara, nadzornih kamera i praćenja pomoću GPS-a, nisu u upotrebi samo u školskom prijevozu. Mnoge se već uveliko koriste u industriji transporta. Međutim, ono što jeste jedinstveno za školski prijevoz je ubrzano povećanje popularnosti aplikacija i tehnologija za praćenje učenika. Pomoću njih vozači i roditelji mogu pratiti i autobus i učenike u njemu, istovremeno kontrolišući i efikasnost školskog prijevoza.

Različiti načini praćenja učenika
Najnovije rješenje u segmentu praćenja učenika jesu ID kartice koje će oni koristiti pri ulasku u školski autobus i izlasku iz njega. Ovo administratorima i roditeljima omogućava da provjeravaju i prate gdje se učenici nalaze na putu do škole. Kompanije poput Wireless Linksa u ponudi imaju aktivna i pasivna RFID rješenja za praćenje učenika koja se integrišu sa sistemima za upravljanje flotom autobusa. Ovo rješenje u integraciji sa sistemom za upravljanje autobusima omogućava vidljivost i kontrolu lokacije učenika i autobusa uživo, istovremeno pomažući u povećanju sigurnosti prijevoza.

Prema Geneu Ballardu, menadžeru u oblasti pametnih autobusa u Kajeetu, efikasno rješenje za praćenje učenika mora podrazumijevati sljedeće: potpuno funkcionalan GPS u autobusu, RFID ili NFC ID kartice za učenike te tablete za vozače (koji u pojedinim državama nisu dozvoljeni). “Tablet za vozača je bitan zato što će neki učenici zaboraviti ID kartice, pa se njihovi podaci moraju ručno unijeti u tablet”, objašnjava on. Kajeetovo rješenje omogućava povezivanje preko Wi-Fi-ja radi pouzdanog slanja podataka o lokaciji učenika. “Naše SmartBus rješenje također uključuje GPS kako bi se omogućilo provjeravanje trenutne i prethodnih lokacija za svaki školski autobus, vizualiziranje lokacije autobusa uz prikaz njegove putanje u određenom školskom okrugu te kreiranje prilagođenih izvještaja, uključujući i one o prekoračenjima brzine”, kaže Ballard.

Seanovo rješenje za praćenje i određivanje broja učenika u školskom prijevozu integrisano je sa softverom za upravljanje rutama, GPS-om i videonadzorom. “Praćenje učenika zahtijeva RFID karticu, čitač kartica, bežičnu vezu i interfejs za slanje podataka. Većina kompanija u svojoj ponudi ima djeliće ovog rješenja, što rezultira manjkom kompatibilnosti i nerazumljivim izvještajima. Mi nudimo potpuno integrisano rješenje za video, praćenje i usmjeravanje”, kaže Justin Malcolm, direktor upravljanja proizvodima u Safe Fleetu. ReaXium je osmislio jedinstveno rješenje koje se oslanja na biometrijske uređaje u školskim autobusima. “Učenici i vozači autobusa se pri ulasku provjeravaju pomoću uređaja koji snima njihove otiske prstiju ili ID kartice, što potvrđuje njihov identitet, vrijeme ulaska te u kojem se autobusu nalaze i na kojoj bi stanici trebali izaći”, objašnjava Edgar Zorrilla, direktor ReaXiuma. Za razliku od prozivanja učenika, korištenja kamera i GPS praćenja, koji pate od manjka vizualizacije, ReaXiumovo rješenje pouzdano određuje koji se učenici nalaze u autobusu, na kojoj stanici će izaći i kada.

Prevazilaženje izazova
Škole uvijek imaju ograničen budžet te se na dodatke za praćenje učenika, uprkos očitim prednostima, često gleda kao na nešto nepotrebno. Imajući to u vidu, pružaoci rješenja rade s ograničenim budžetom škola tako da one i dalje mogu koristiti prednosti ove tehnologije. ReaXium ima fleksibilan poslovni model kojem je cilj omogućavanje školama da izvuku maksimum iz implementiranog rješenja. “Za početak, budući da nudimo uslugu kojom daljinski upravljamo, ne tražimo od škola da ulože u nešto što će izgubiti na vrijednosti; naši kupci umjesto toga plaćaju mjesečno za kontinuirani nadzor i podršku, kao i za softverske ili hardverske nadogradnje”, objašnjava Zorrilla.

Wireless Links nudi jeftine opcije kao što su RFID rješenja integrisana s GPS telematikom. “Pored uređaja za GPS telematiku postavljenih u autobusima, nudimo i pasivna i aktivna RFID rješenja. Obje opcije su prilagođene manjem budžetu. Kada je u pitanju pasivni RFID, kartica koju koriste učenici služi kao pasivna RFID kartica. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, učenik je skenira na čitaču kako bi zabilježio lokaciju i vrijeme ulaska. Što se tiče aktivnog RFID-a, svaki učenik ima ličnu RF oznaku s jedinstvenim ID informacijama. Kada uđe u autobus ili izađe iz njega, RF oznaka se automatski povezuje s Piccolo Plus telematskim uređajima postavljenim u autobusu”, kaže Morgan Minster, marketinška menadžerica u Wireless Linksu.

Iako troškovi čine veliku prepreku, Leslie Kilgore, potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu, ističe da većina škola zadržava svoje autobuse po 15 godina ili više. “Čak i ako škola odluči instalirati tehnologiju za praćenje učenika, neki stariji autobusi možda neće biti kompatibilni s njom, što znači da će samo noviji (na koje otpada manji procent od čitave flote) biti opremljeni ovakvim uređajima”, kaže ona. Svijest i edukacija o tehnologiji također predstavljaju izazov. Iako škole u učionicama usvajaju nove, pametnije tehnologije, uviđanje prednosti i razumijevanje načina rada drugih tehnologija kao što je praćenje učenika ne teče uvijek tako glatko.

Za kompanije poput ReaXiuma, koja ima jedinstveno rješenje za biometrijsko praćenje učenika, edukacija korisnika o efikasnosti njihovog biometrijskog rješenja predstavlja ključnu stvar u njegovoj primjeni. “Prepreke s kojima se suočavamo su manjak znanja o tome kako biometrija funkcioniše, na koji način će poboljšati sigurnost, kao i o troškovima ugradnje ovog sistema. Kako se biometrija razvija u pravcu preventivne sigurnosti, ljudi imaju negativnu tendenciju da misle da je njihov identitet ugrožen te da su njihovi lični podaci pohranjeni u bazi podataka kojoj može svako pristupiti, što nije istina. Pored biometrije, u okviru istog rješenja nudimo i kartična rješenja za praćenje”, objašnjava Zorrilla.

Predstoji još dosta posla
S tehnološke tačke gledišta, Zorrilla kao izazove ističe povezivost i potencijalni prolazak autobusa kroz područja nepokrivena nadzorom. “Međutim, naše rješenje funkcioniše i online i offline. Svi podaci koji se prikupe tokom prekida konekcije ili prilikom prolaska kroz područja nepokrivena nadzorom kao što su podaci o lokaciji autobusa, učenicima koji ulaze u njega i drugi, automatski se sinhronizuju i ispravno bilježe po ponovnom uspostavljanju veze”, dodaje on. Praćenje učenika nesumnjivo ima svoje prednosti, naročito u razvijenom urbanom okruženju, u kojem bi pitanja zaštite i sigurnosti mogla biti bitnija. Međutim, kako stvari sada stoje, škole će, s obzirom na ograničen budžet, teško moći trošiti novac na tehnologije kao što je praćenje učenika budući da velika većina školskih autobusa ne mora čak imati ni sigurnosne pojaseve. Mada, imajući u vidu da sigurnost postaje sve bitnija tema, pojedine obrazovne ustanove će uvidjeti prednosti korištenja takve tehnologije.

Kako praćenje učenika pomaže vozačima i školskom osoblju
Praćenje učenika povećava svijest o tome ko je ko i gdje u prijevozu. Također pomaže roditeljima da se ne brinu, ali i školama da efikasnije upravljaju prijevozom. Wireless Linksovo rješenje pomaže menadžerima školskog prijevoza da bolje komuniciraju sa školama i vozačima, upoznaju se s obrascima vožnje, prate lokaciju školskog autobusa te odmah prime upozorenja ukoliko dođe do odstupanja od regularne rute, objašnjava Morgan Minster. Direktor ReaXiuma ističe da su neki od najvećih problema sa sigurnošću u školskom prijevozu praćenje prisustva u autobusu te šta uraditi u situacijama kada nisu svi učenici na broju. “Iako korištenje nadzornih kamera i softvera za praćenje autobusa donekle rješava problem prikaza njihove aktivnosti, time se ne postiže mnogo u pogledu odgovornosti. A to podrazumijeva sljedeće: ko ulazi u autobus i izlazi iz njega, kada te stalnu komunikaciju vozača autobusa i škole”, kaže Zorrilla.

Rješenja za praćenje učenika mogu pomoći u prevazilaženju problema poput onih kada učenici uđu u pogrešan autobus, ne izađu na pravoj stanici, kao i manjka obavijesti za roditelje kada ovi pitaju školu gdje im se nalazi dijete, a škola ne zna odgovor na to. Zorrilla ističe da pametni školski autobusi sada mogu komunicirati s dispečerima uživo tako što će automatski sinhronizovati svoju lokaciju i listu putnika te prosljeđivati obavijesti koje vozači pošalju. Administratori mogu pratiti autobuse i učenike u njima preko sigurnog web-interfejsa. Roditelji ili staratelji također mogu pratiti autobuse i učenike pomoću mobilne aplikacije. Praćenje učenika može poboljšati i rad vozača školskih autobusa. “Naprimjer, naš uređaj služi i za upravljanje podacima o učenicima, što znači da vozači sada mogu znati koliko će učenika biti na stanici i ko će oni biti. Ovaj uređaj služi i za prosljeđivanje obavijesti, što vozačima omogućava da blagovremeno obavijeste administratore ili porodice o neočekivanom zastoju ili incidentu”, objašnjava Zorrilla.

 

Osiguravanje školskih autobusa pomoću tehnologije

Zaštita miliona djece koja se svakodnevno prevoze školskim autobusima na vrhu je liste prioriteta. Nove i naprednije tehnologije pomažu školama da zaštite učenike u autobusima, ali i van njih
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Školski autobusi jedan su od najsigurnijih načina prijevoza. Štaviše, prema američkoj Nacionalnoj upravi za sigurnost u saobraćaju, učenici imaju 70 posto veću šansu da sigurno stignu do škole ako putuju autobusom, a ne automobilom. Uprkos tome, autobuske nesreće poput one iz 2016. godine u Chattanoogi u Tennesseeju, u kojoj je poginulo šestero učenika, ukazuju na potrebu za boljim sigurnosnim mjerama. Kako naglašava Justin Malcolm, direktor upravljanja proizvodima u Safe Fleetu, danas je kombinacija javne svijesti o ovom problemu, obuke učenika i vozača autobusa te instalacije integrisanih sigurnosnih tehnologija od ključne važnosti za savremeno osiguravanje autobusa.

Korištenje kamera i GPS praćenja
Danas postoje različite vrste sigurnosnih rješenja za školske autobuse. Kamere su uobičajena sigurnosna mjera, a u prošlosti su uglavnom bile postavljane unutar autobusa. Međutim, razvoj tehnologije sada školama omogućava da videonadzorom uživo prate dešavanja u autobusima i van njih. Ovo je bitno zato što su učenici najranjiviji tokom ulaska u autobus i izlaska iz njega. Iako je upotreba rampi, ležećih policajaca i STOP znakova smanjila broj smrtnih slučajeva i povreda učenika, ugrađivanje kamera na autobusima pomaže u kažnjavanju vozača koji na nepropisan način prolaze pored njih. “Kamere postavljene pored STOP znakova detektuju kada vozila nepropisno presijecaju traku, a neke države omogućavaju korištenje ovih kamera kako bi se kaznili prestupnici. Stražnje kamere pružaju vozačima još jedan način da provjere ima li pješaka iza školskog autobusa. Osim toga, vozači autobusa imaju tihi alarm i panik-dugme, koje mogu pritisnuti kako bi upozorili na problem ili hitnu situaciju u školskom autobusu”, kaže Gene Ballard, Kajeetov menadžer u oblasti pametnih autobusa.

Leslie Kilgore, potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu (TBB), objašnjava kako korištenje kamere s prikazom od 360 stepeni, kao što je PV360 sistem kamera te kompanije, može omogućiti pogled od 360 stepeni iz ptičije perspektive na eksterijer autobusa. “Za razliku od drugih kamera na tržištu koje sliku šalju na podijeljenom ekranu, PV360 omogućava potpuni pregled oko čitavog autobusa pomoću više slika spojenih kako bi se dobila jedna”, kaže ona. PV360 koristi četiri kamere kako bi se vozačima autobusa u stvarnom vremenu omogućio videoprikaz svega što se dešava oko autobusa, bez potrebe za stalnim prebacivanjem na druge uglove.

GPS praćenje je još jedno popularno rješenje koje se koristi za zaštitu autobusa. Škole na taj način mogu saznati tačnu lokaciju svih autobusa u svom voznom parku. “GPS tehnologija omogućava generisanje izvještaja o brzini na putu, kao što su oni o stvarnoj brzini kretanja autobusa u odnosu na ograničenje brzine na cesti. Prema tome, ako vozač autobusa prekorači brzinu, prijevozni centar može vidjeti ko je prekoračio brzinu, na kojem mjestu i za koliko”, objašnjava Ballard. Prema Morgan Minster, marketinškoj menadžerici u Wireless Linksu, ugrađivanje GPS telematskih uređaja pomaže menadžerima prijevoza u školama u dobijanju bitnih podataka, od lokacije autobusa u stvarnom vremenu, preko ponašanja vozača autobusa tokom vožnje do informacija o održavanju i obavijesti o ulasku vozila u unaprijed određena područja i rute te izlasku iz njih.

Kako je Wi-Fi promijenio situaciju
Osim naprednije tehnologije i GPS telematike, kompanije su razvile i veliki broj rješenja za poboljšanje zaštite u školskom prijevozu. Za to je velikim dijelom zaslužna veća dostupnost Wi-Fi mreža i cjelokupna IoT revolucija. “Tehnologija rezultira sve većim brojem sigurnosnih rješenja u školskim autobusima. Prvo rješenje koje je školske autobuse uvelo u 21. vijek je pristup internetu. Budući da oni postaju dobro umrežena vozila, mora postojati faktor koji svu tu tehnologiju drži na okupu. A taj povezujući faktor je pristup internetu. S Wi-Fi-jem u autobusima škole dobijaju pristup internetu potreban za napredak u umreženom svijetu, istovremeno štedeći novac i proširujući mogućnosti integracije sa svim rješenjima koja podržavaju Wi-Fi”, objašnjava Ballard.

Kilgore spominje da mobilne mreže i Wi-Fi omogućavaju pristup aplikacijama i njihovo funkcionisanje u autobusima. Osim toga, mobilna mreža omogućava usputno nadograđivanje određenih tehnologija, a to menadžerima i tehničarima autobuskih voznih parkova štedi vrijeme i novac te poboljšava sigurnost učenika. Malcolm ističe da uvođenje videoprijenosa uživo, koje omogućava korištenje kamera radi praćenja hitnih situacija u autobusima, otežava visoka cijena tarifnih planova na mobilnim mrežama. “Korištenje mobilnog Wi-Fi-ja pomoći će u smanjenju broja prepreka za uvođenje prijenosa videa uživo tako što će omogućiti raspodjelu troškova tarifnih planova”, kaže on.

Uz to, Wi-Fi s filterima koji učenicima u školskim autobusima omogućava da se fokusiraju na svoju zadaću ili edukativne igre zaokuplja im pažnju i smanjuje šansu da će u autobusu izbiti svađa ili tuča, smatra Ballard. “Neće trošiti vrijeme na društvenim mrežama ili gledajući TV. A učenici s Wi-Fi-jem u školskim autobusima mogu dobiti dodatnih 20 dana učenja”, objašnjava on.

Nove tehnologije za sigurnije autobuse
Na današnjem tržištu brojne su nove i inovativne tehnologije koje se koriste u autobusima radi poboljšanja sigurnosti. “Ne uvodimo inovacije tek reda radi. Umjesto toga, pokušavamo riješiti probleme u industriji i raditi na tome da autobusi budu sigurniji, efikasniji, lakši za održavanje, kao i da smanjimo ukupne troškove korištenja”, kaže Kilgore. Jedna takva tehnologija u razvoju je detekcija pješaka. TBB trenutno razvija vlastito rješenje za detekciju pješaka, koje će se sastojati od LED svjetala na retrovizorima i više radara s frekvencijskim pojasom od 77 GHz, postavljenih s vanjske strane Thomas Bult autobusa. “Ovi radari većeg frekvencijskog pojasa koji se koriste za autonomna vozila i meteorološka ispitivanja u visokoj rezoluciji omogućit će precizniju detekciju i mjerenje pješaka ili objekata na udaljenosti od tri metra s prednje i stražnje strane autobusa, kao i s njihovih strana. Bit će vidljiva čitava zona oko autobusa. Kada dođe do detekcije pješaka, sistem će o tome obavijestiti vozača na tabletu u njegovoj kabini, kao i preko signalnih svjetala na retrovizorima”, objašnjava Kilgore.

Safe Fleet također radi na pametnim tehnologijama za detektovanje pješaka, koje koriste kombinaciju videa, senzora, vještačke inteligencije i dubokog učenja, što će pomoći u analiziranju i smanjivanju broja budućih nesreća. “Safe Fleet trenutno radi na određenom broju tehnologija za zaštitu školskih autobusa koje povećavaju vidljivost oko autobusa te analiziraju opasne faktore u njihovoj neposrednoj blizini i obavještavaju vozače i učenike o njima. Ove tehnologije će kombinovano analizirati koja je vjerovatnoća da će prilazeće vozilo proći pored autobusa na nepropisan način te će upozoriti učenike i vozače da put nije slobodan. One će s ciljem smanjenja broja sudara povećati vidljivost i slati vizuelne i zvučne obavijesti vozačima kada se na semaforu detektuje kretanje u neposrednoj blizini autobusa”, kaže Malcolm. Škole počinju koristiti i upozorenja o prelasku iz trake u traku, kao i obavještenja o potencijalnim sudarima koja vozače upozoravaju prije moguće nesreće.

Izazovi za zaštitu i sigurnost
Jedna od najvećih prepreka s kojima se škole susreću kada žele uvesti novu tehnologiju je budžet. “Školski budžeti su ograničeni, a kada je riječ o dilemi između kupovine više školskih autobusa ili opremanja samo nekoliko njih najnovijom tehnologijom, većina škola će odlučiti da kupi više autobusa”, objašnjava Kilgore. Još jedan izazov je, kako smatra Minster, manjak želje da se stvari promijene. “Iako su škole svjesne njihovih prednosti, one ne žure da donesu budžet neophodan za opremanje školskih autobusa ovim vrstama tehnologija ili misle da im trenutno ne trebaju. To uzrokuje kašnjenje u implementaciji ovih rješenja, što je šteta budući da svi mogu imati koristi od njih”, kaže Minster. S druge strane, Malcolm kao prepreke za brže uvođenje novijih tehnologija vidi probleme s povezivošću, visoku cijenu tarifnih planova i nivo znanja o mrežnoj IT infrastrukturi.

Promjena regulativa radi sigurnijeg školskog prijevoza
Fatalne nesreće u školskom prijevozu potiču američke zakonodavce na federalnom i državnom nivou da ojačaju regulative kojima se uređuje oblast zaštite u školskom prijevozu. Nove uredbe često su rezultat tragičnih nesreća. Naprimjer, smrt dvogodišnje djevojčice u New Jerseyu rezultirala je tzv. Abigailinim zakonom. Njime se propisuje da školski autobusi u toj američkoj saveznoj državi moraju biti opremljeni senzorima za detektovanje objekata s prednje i stražnje strane autobusa. Zatim, nesreća u New Jerseyu iz maja 2018. godine, u kojoj su poginule učenica i učiteljica, stavila je fokus na zaštitu u školskom prijevozu. Kao rezultat toga, državni zakonodavci su donijeli zakon koji propisuje da svi novi školski autobusi imaju pojaseve koji osiguravaju donji i gornji dio tijela – prethodno su školski autobusi morali imati samo pojaseve za donji dio tijela.

Na nivou Sjedinjenih Američkih Država zaštita autobusa uređena je strogim regulativama donesenim u okviru Federalnih standarda o sigurnosti vozila (FMVSS). “Školski autobusi moraju ispuniti 42 FMVSS-ova zahtjeva, više od bilo kojeg drugog vozila na cestama”, objašnjava potpredsjednica inžinjeringa u Thomas Built Busesu (TBB) Leslie Kilgore. “Osim federalnih propisa, države imaju vlastite sigurnosne regulative, a Nacionalna uprava za sigurnost u saobraćaju (NHTSA) i Nacionalna komisija za sigurnost u transportu (NTSB) daju dodatne prijedloge za poboljšanje zaštite u školskom prijevozu”, pojašnjava Kilgore. Prema NHTSA-i, samo u jednom danu 2017. godine više od 104 hiljade vozača školskih vozila suočilo se s nepropisnim prolaskom 77.972 vozila pored njihovih autobusa. Nacionalna konferencija državnih legislativa (NCSL) izvijestila je da s ciljem borbe protiv ovog problema trenutno 15 američkih saveznih država dozvoljava lokalnim vlastima ili školama korištenje kamera za snimanje i kažnjavanje vozača koji na neprimjeren način prolaze pored zaustavljenih školskih autobusa.

Pojasevi, senzori, stabilizatori…
Nedavno je NTSB preporučio da svi školski autobusi u Americi budu opremljeni pojasevima za osiguravanje gornjeg i donjeg dijela tijela, kao i elektronskom stabilizacijom. Iako se neke savezne države pridržavaju ovih preporuka, ostale ih još razmatraju. Prema NCSL-u, trenutno samo osam država SAD-a – Arkanzas, Kalifornija, Florida, Luizijana, Nevada, New Jersey, New York i Teksas – imaju zakone koji propisuju da školski autobusi moraju imati pojaseve za putnike. Elektronska stabilizacija, koja asistira vozačima školskih autobusa detektujući kada je autobus nestabilan i ispravlja njegovu putanju prije nego što dođe do prevrtanja ili gubitka kontrole, može pomoći u prevenciji nesreća. Kilgore naglašava da Kanada od svih novih školskih autobusa zahtijeva da budu opremljeni elektronskom stabilizacijom. “S vremenom će sve više ovih sigurnosnih funkcija postajati standardna pojava u školskim autobusima. Danas naši novi Saf-T-Liner C2 školski autobusi imaju elektronsku stabilizaciju i telematiku motora u okviru standardne opreme. Uskoro će se zbog regulativa ili potreba u ovoj industriji ugrađivati i više funkcija. Ali trebat će vremena i dodatnih edukacija da bi školski autobusi u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi dobili sve ove tehnologije”, kaže Kilgore.

Budućnost pametnih školskih autobusa
Safe Fleetova kompanija Seon rješava problem velikih podataka nudeći potpuno integrisano rješenje za školski prijevoz, koje kombinuje video, upravljanje rutama, praćenje i identifikovanje učenika kako bi se administratorima olakšalo dobijanje smislenih podataka pomoću kojih se može poboljšati zaštita učenika. Osim toga, firmini certificirani administratori mogu školama pomoći u projektovanju njihovih bežičnih mreža kako bi se mogle nositi s visokim zahtjevima videoprijenosa.
Uprkos budžetskim ograničenjima, školski autobusi će i dalje postajati ne samo sigurniji nego i pametniji. Uz nove regulative namijenjene boljoj zaštiti učenika, zajedno s boljom povezivošću i tehnološkim napretkom, školski autobusi će neizbježno postati pametniji – ne samo zbog dostupnih tehnologija nego zato što će to biti potrebno za zaštitu učenika.

 

Videoanalitika automatizira sigurnost na aerodromima

Aerodromi su predvodnici primjene videoanalitike za potrebe automatizacije videonadzora i operativnih zadataka. Savremeni napredak na planu pretrage videa i kvalitetnije računarske mogućnosti rubnih uređaja garant su veće primjene videoanalitike u budućnosti. Ipak, za realizaciju punog potencijala potrebno je educiranje tržišta

Izvor:a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Videonadzorne kamere se već dugo koriste na aerodromima. Uvođenje analitike videosadržaja (VCA) značajno je uvećalo njihov kapacitet. „Primarni zadatak analitike je da pretvori kamere u inteligentne detektore kako bi detekcija incidenata bila pouzdanija, a faktor ljudske pogreške sveden na najmanju moguću mjeru“, kaže Denis Castanet, direktor poslovnog razvoja za EMEA regiju u kompaniji Bosch Security Systems. „Videoanalitika je prepoznata kao vodeća tehnologija u sve izraženijem trendu korištenja pouzdanih automatiziranih sistema na aerodromima“, ističe Bill Flind, direktor kompanije Ipsotek. On dalje navodi i nekoliko najvažnijih prednosti videoanalitike– njeno inteligentno korištenje smanjuje ljudske greške, reducira troškove angažovanja čuvara, nudi sekundardnu podršku za druge sisteme i značajno unapređuje vrijeme reakcije između uzbunjivanja i djelovanja zahvaljujući korištenju automatskih okidača akcija i uzbuna. JoshPhillips, direktor marketinga poslovnih i rješenja za ključnu infrastrukturu u kompaniji Verint Systems, također navodi da se „videoanalitika koristi u oblastima u kojima alternativni senzori ne predstavljaju pouzdano ili praktično rješenje, ili gdje isto važi za angažman sigurnosnog osoblja koje treba nadzirati drugo osoblje“.

Novi trendovi u oblasti pretraživanja videa 

Pored uzbunjivanja, videoanalitika ima važnu ulogu i kod pretraživanja videomaterijala. Ogromne količine ovih materijala prikupljaju se na dnevnoj bazi na prometnim lokacijama poput aerodroma i njih je praktično nemoguće pretraživati ručno. Jedna od ključnih prednosti videoanalitike je mogućnost ubrzavanja brzine pretraživanja kroz sate snimljenog videomaterijala. Različiti proizvođači videoanalitičkih rješenja nude pretragu na temelju raznih kriterija: boje, oblika, brzine, a ponekad i vremena zadržavanja u određenoj zoni. Pored toga, neka rješenja mogu kompresovati sate zabilježenog materijala u svojevrsni tok prikaza koji daje uvid u sve aktivnosti u određenom vremenskom intervalu. Na taj način se pojednostavljuje pretraga za materijalima koji zanimaju korisnika.

„Tehnologija nam danas omogućava ne samo da lociramo neku osobu ili osobe nego i da pratimo njihovu rutu kretanja i odredimo njihovu posljednju poznatu lokaciju“, kaže Jamie Wilson, voditelj marketinga sigurnosnih rješenja za EMEA regiju u kompaniji NICE systems. To je moguće zahvaljujući kreiranju pretraživih baza podataka sa slikama napravljenim u stvarnom vremenu na kojima su prikazane sve osobe koje su uočile umrežene videonadzorne kamere. Istražitelji mogu pretraživati ovu bazu podataka kako bi identificirali osobu koju traže prema vremenskom okviru ili na temelju opisa ili slike osumnjičenika. Korištenjem ovih informacija istražitelji mogu brzo pregledati rezultate i provjeriti da li se tražena osoba pojavljuje na njima. Nakon lociranja osobe sistem istražitelju daje uvid u vremenski označenu mapu na kojoj se navodi gdje se osoba nalazila i u koje vrijeme, kao i rutu njenog kretanja. U kontekstu poduzimanja mjera, od ključne je važnosti i utvrđivanje lokacije na kojoj je ta osoba posljednji put uočena.

Višestruka primjena na aerodromima

Najčešće funkcije videoanalitike su detekcija neovlaštenih upada i prtljaga bez nadzora. Kao primjer može poslužiti detekcija lica koja ulaze u prostor za prtljag, zadržavaju se u zaštićenoj zoni ili se kreću u pogrešnom smjeru. Isto važi i za detekciju nedozvoljeno parkiranih vozila, lica koja se nalaze u blizini piste ili parkiranih aviona, kao i za upravljanje redovima za prijavu i kontrolu putnika. U posljednjem slučaju videoanalitika se koristi za mjerenje vremena koje ljudi provode čekajući u redu. Iako se videoanalitika u prvom redu koristi u sigurnosne svrhe, njena popularizacija podrazumijeva i dodatne vidove primjene na aerodromima. „Naše iskustvo sa videoanalitikom pokazuje da se ona koristi u mjeri u kojoj krajnji korisnik razumije njen potencijal. Ovo obično rezultira time da se videoanalitka u početku koristi u sigurnosne svrhe, a da se, kako korisnik bolje razumijeva njen potencijal, njena primjena širi i na neka druga polja“, kaže KirkHuss, inženjer u kompaniji G4STechnology USA. „Kao i kod svake druge tehnologije, kako se korisnici budu kvalitetnije upoznavali sa videoanalitikom, bolje će razumijevati i njen potencijal i početi je koristiti i za oblasti koje nisu striktno povezane sa sigurnošću.“

I prije nego se dogodi

Primjer „dvostruke upotrebe“ jeste ponovljeno korištenje postojećih sistema za pružanje usluga kupcima (naprimjer, za upravljanje redovima) ili marketing (analiza ponašanja kupaca). „Naprednija videoanalitika ide korak naprijed i omogućava pouzdano predviđanje lokacije na kojoj će doći do formiranja dugačkog reda, dakle prije nego što se to i desi“, dodaje Phillips. Ovo omogućava poslodavcima da maksimiziraju učinak osoblja koje ne radi ništa kada su redovi prazni. Informacije se mogu razmjenjivati između različitih subjekata na aerodromu. Vlasnici prodajnih objekata na aerodromima obično imaju vlastiti videonadzorni sistem u svojim objektima. Iako oni nisu povezani sa aerodromskim sistemom, informacije se mogu razmjenjivati preko mobilnih aplikacija (npr. slanje slika osumnjičenika iz dućana policiji na aerodromu), tvrdi ToddBrodrick, direktor prodaje za jugozapad SAD-a u kompaniji Pelco by Schneider Electric.

Popis ključnih stavki za sistem-integratore prilikom implementacije VCA rješenja 

Videoanalitika može biti koristan i vrijedan alat, ali je prije njegove implementacije neophodno da sistem-integratori obrate pažnju na potrebe krajnjih korisnika. U nastavku teksta sigurnosni eksperti na temelju svog iskustva su sistem-integratorima dali savjete u vezi sa implementacijom videoanalitičkih rješenja. Izazovi su brojni i variraju u odnosu na klijenta, njegove zahtjeve i njegov pristup nabavki. Ipak, mi smo se tokom implementacija rješenja redovno susretali sa određenim zajedničkim stavkama:

  • Jesu li klijentovi zahtjevi ostvarivi? Kod nekih projekata nije moguće implementirati očekivano rješenje.
  • Razumijevanje poslovnog konteksta: ne samo navedenih rezultata nego i onih traženih ili neizvedivih.
  • Rad na protokolima: protokoli koji su usko povezani sa tehničkim rješenjem mogu biti potcijenjeni ili zanemareni, posebno kod tendera do kojih se dolazi ponudom tehničkog projekta.
  • Utvrđivanje glavne svrhe sistema: je li u pitanju donošenje odluka ili podrška odlukama?
  • Edukacija i trening: edukacija obično ide prije treninga u slučaju klijenata koji nisu upoznati sa mogućnostima i ograničenjima videoanalitike u konkretnim slučajevima.
  • Morate adekvatno razumjeti korisnikovo poslovanje kako biste utvrdili na koji način primijeniti analitiku.
  • Obratite pažnju na dizajn mreže prilikom implementacije videoanalitičkog rješenja.
  • Odaberite ponuđača sa kvalitetnom podrškom jer je svaka implementacija različita i posebna.
  • Kad god je to moguće, koristite analitiku kao rubno rješenje i videokamere sa automatskim uzbunjivanjem.
  • Provjera inovativnog koncepta je neophodna u svim situacijama kada je potrebno razraditi i prilagoditi rješenje.
  • Odaberite videoanalitičku aplikaciju koja odgovara vašoj sadašnjoj i budućoj situaciji.
  • Pažljivo proučite model licenciranja prodavača i utvrdite kako se naplaćuje za potrebe instalacije kamera.
  • Analizirajte kapacitet aplikacije da izvuče podatke i kreira izvještaje.
  • Ako su kamere već postavljene, osigurajte integraciju aplikacije i tehnologije.
  • Provjerite je li aplikacija korištena u sličnim instalacijama.

Budućnost: multisenzorna videoanalitika

Danas je najteže omogućiti funkcionisanje analitike u izrazito prometnom okruženju. Kako se videoanalitički algoritmi unapređuju, razvija se i njihova mogućnost da izađu na kraj sa prometnim zonama na aerodromima. Sljedeći izazov predstavljat će uspješno praćenje i prebacivanje s kamere na kameru. Prometne ili zaklonjene zone otežavaju precizno praćenje preko više kamera. Ipak, kombiniranjem s drugim tehnologijama i sistemima radi lakšeg označavanja i praćenja pojedinaca na prometnim lokacijama poput terminala može dati bolje rezultate. „Pored same analitike, automatizacija cijelog procesa predstavlja sljedeći korak. Ako neko ostavi torbu, sistem će se automatski vratiti i potražiti osobu koja ju je ostavila, prepoznati je shodno bazi podataka i pratiti tokom kretanja po drugim dijelovima aerodroma, prije nego obavijesti najbližeg policajca ili čuvara na dužnosti“, kaže dr.RustomKanga, direktor kompanije iOmniscient. „Mi već koristimo multisenzorsku tehnologiju u vidu zvuka i mirisa pored videa. Ljudi koriste sva svoja čula i analitika treba biti takva. Naprimjer, ako kamera uoči kako neko pada i identificira zvuk pucnja, to je već drugačija situacija u odnosu na to kada se neko posklizne i padne. U dolazećim godinama multisenzorna analitika postat će sveprisutna.“

Videoanalitika nije univerzalno rješenje za sve probleme

Nivo poznavanja ove tehnologije na tržištu i dalje predstavlja izvor zabrinutosti za distributere i sistem-integratore koji implementiraju videoanalitička rješenja. Jedan od najvećih izazova s kojim se oni suočavaju jeste kako da objasne da videoanalitika ne predstavlja potpuno rješenje, kao i da daju realističnu sliku o njoj.

„Komercijalni izazov leži u potrebi da klijenti shvate šta ova tehnologija može, odnosno šta ne može postići“, objašnjava Kanga i dodaje: „Mi se fokusiramo na educiranje tržišta. Većina kupaca vrši nabavku preko tendera. Ako su specifikacije tendera nejasne, kupac može dobiti nešto što im udovoljava, ali ne radi u praksi. Naprimjer, ako se u specifikacijama navede da se traži ‘detekcija ostavljenih objekata’, to je drugačije od traženja ‘detekcije ostavljenih objekata na prometnoj lokaciji’. Ovih nekoliko riječi razlike može prevagnutiu tome hoće li kupac dobiti nešto funkcionalno ili ne.“ „Smatram da izazov uvijek leži u kulturi. Videoanalitika je prava novina na našem tržištu, zbog čega ulažemo puno vremena u demonstraciju snage ovog rješenja našim kupcima. Nakon toga potrebno je redefinirati tehničke zahtjeve rješenja. Kupci obično tretiraju videoanalitiku kao neki ukras, a ne pravo rješenje. Mi uvijek upoznajemo potencijalne kupce sa onim koji su već nešto kupili kako bismo im demonstrirali fantastičan potencijal videoanalitičkog rješenja“, kaže JorgeHeller, tehnološki direktor u kompaniji Redisul. Ova kompanije je kao sistem-integrator učestvovala u opremanju nekih brazilskih aerodroma prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva u toj zemlji. „Kod klijenata primjećujemo velike varijacije u pogledu nivoa poznavanja analitike, od onih koji ne znaju ništa, do stručnih konsultanata. Čak i kod nabavnih timova postoje značajne razlike u pogledu znanja i nije uvijek slučaj da oni s najboljim znanjem dobiju i najviše ovlasti za nabavku“, kaže Neil Norman, direktor kompanije Human RecognitionSystems. I on smatra da edukacija predstavlja ključni element poslovnog razvoja, a tim za implementaciju analitike ima zadatak da izbjegne razočarenje ili pogrešno korištenje sistema.

Kada se koristi videoanalitika? 

Videoanalitika se obično temelji na dva tipa arhitekture: jedna se bazira na serveru, a druga na rubnim uređajima, poput kamere.  „Varijanta s kamerom nudi skalabilnost i redundanciju, ali i manje funkcija, performansi i upravljanja, dok opcija sa serverom nudi kvalitetnije performanse, funkcije i mogućnost upravljanja, ali i manje skalabilnosti i veće potrebe za propusnošću“, objašnjava ZvikaAshani, tehnički direktor u kompaniji Agent Video Intelligence (Agent Vi).Videoanalitika koja se bazira na serveru nudi nekoliko prednosti jer se svi serveri nalaze na jednoj centralnoj lokaciji: lakše podešavanje, upravljanje i održavanje. Pošto su napajanje i hlađenje manji problem, to omogućava veću procesorsku snagu i podršku za kompleksne videoanalitičke algoritme koji nude kvalitetne performanse i lakšu integraciju sa VMS i PSIM sistemima. Korištenje analitike bazirane na rubnim uređajima omogućava uštede u pogledu zahtjeva za propusnošću, jer nema potrebe za kontinuiranim videoprijenosom putem mreže. Ono omogućava i direktno upravljanje PTZ kamerom uz minimalnu latenciju, a pošto se nekompresovani video analizira direktno na kameri, performanse videoanalitike su bolje (kvalitetprijenosa videa se ne mijenja zbog kompresije). Video se može prenositi na zahtjev ili automatski prilikom detekcije događaja od interesa (tzv. black screen tehnologija). Najvažnije prepreke su veličina kamere, ograničenja u pogledu utroška energije, ograničena procesorska moć i prostor za pohranu, kao i ograničena temperaturna tolerancija prilikom rada uz direktnu izloženost suncu ili jako niske temperature. Stručnjaci u ovoj industriji predviđaju trend otklanjanja ograničenja kamera za potrebe videoanalitike na rubnim uređajima na dva načina: podjela radnog opterećenja između rubnog uređaja i servera ili dodavanje procesorske snage kamere preko eksternog uređaja. „Pristup distribuirane obrade u kojoj se koriste i kamera i serverska obrada predstavlja najbolju kombinaciju rješenja u pogledu skalabilnosti, performansi, funkcija, upravljanja i zahtjeva za propusnošću“, naglašava Ashani.

Borba za sigurne tunele

Globalna mreža tunela prostire se hiljadama kilometara. Za mnoge stanovnike velikih gradova svakodnevni prolasci kroz tunele nisu ništa neuobičajeno. Ipak, mali broj njih je svjestan ogromnih inžinjerskih izazova vezanih za zaštitu protoka saobraćaja ispod površine ili unutar tunela

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Kada je riječ o sigurnosti tunela, Evropa se izdvaja kao poseban slučaj. Na većini tog kontinenta ovaj segment sigurnosti je regulisan propisima Evropske unije, odnosno posebno direktivom EU 2004/54. Ona predviđa izradu procjene sigurnosti za sve tunele i, u zavisnosti od njenih pokazatelja, njihovu rekonstrukciju ili širenje zbog, naprimjer, dodatnih prolaza za evakuaciju. „Potreba za rekonstrukcijom tunela jedan je od najvažnijih faktora rasta tržišta u sektoru tunela. Njihov vijek trajanja obično je nekoliko decenija. Ipak, kako se u tunelima koristi sve više elektronike, vijek trajanja se skraćuje. Posljednjih godina prosječan rok za obnovu elektronske opreme u tunelima skraćen je sa 20 na oko 15 godina“, kaže Christoph Seewald, direktor sektora industrijske transportne logistike u njemačkoj kompaniji SICK, koja se bavi proizvodnjom senzora.

Legislativa kao sredstvo promocije 

Nova evropska legislativa za sigurnost tunela i smanjenje rizika od incidenata predviđa obavezno korištenje videoanalitike u tunelima dužim od 500 metara kako bi se osiguralo automatsko praćenje incidenata. „To znači da će videonadzorne kamere s ugrađenom videoanalitikom, poput inteligentnih analitičkih funkcija, uskoro postati sastavni dio projekata tunela jer je ova napredna tehnologija postala neophodna za sprečavanje ili barem ublažavanje nesreća u njima“, kaže Szymon Chlebowski, konsultant za poslovni razvoj u EMEA regiji u kompaniji Bosch Security Systems.

Sveobuhvatno rješenje obično se sastoji od više sigurnosnih i zaštitnih sistema, poput protivpožarne zaštite, sistema javnog razglasa i evakuacije te videonadzora. „Svi nadzorni sistemi prvenstveno se instaliraju radi blagovremene identifikacije neuobičajenih pojava koje mogu biti uzrok nesreća. Osim toga, u slučaju nesreće, sistemi za javni razglas i evakuaciju koriste se da izvuku ljude na sigurno iz opasne situacije“, dodaje on.

Najveći izazovi

U odnosu na ostale objekte na cestama, tuneli nose jedinstvene izazove. Oni uključuju lošiju osvijetljenost, ograničen prostor za instalaciju kamera, promjenjiv zvuk koji se odbija od zidove te ograničenja u pogledu održavanja opreme i njenog prljanja. Zbog toga proizvođači moraju dizajnirati inovativna rješenja za sigurnost i zaštitu, a ograničene mogućnosti na planu osiguranja adekvatnog osvjetljenja također predstavljaju problem. No, proizvođači su osmislili kamere za rad u uvjetima lošeg osvjetljenja opremljene tehnologijom visokog dinamičkog raspona, koje mogu izaći na kraj s kontrastima osvjetljenja unutar tunela i prilikom ulaza u njih. Kompanija Jenoptik je, naprimjer, iskoristila svoju Robot Black Flash tehnologiju u dva dugačka tunela na autocestama 4 i 71 u njemačkoj pokrajini Tiringiji. U oba tunela bilo je neophodno instalirati posebnu tehnologiju blica, koja nije smjela zaslijepiti vozače. Zbog toga je projektovan infracrveni blic, koji je skoro nevidljiv za ljudsko oko i kao takav ne može zaslijepiti vozača. Istovremeno, on nudi i prikaz u dovoljno visokoj rezoluciji za prepoznavanje vozača i registarskih tablica.

Jedan od izazova u tunelima je i veliki broj izvora ambijentalnih smetnji. Tu spadaju promjene nivoa osvjetljenja, sjenke, bljeskovi i odrazi. Softver za video mora biti u mogućnosti da prepozna ove smetnje i ignoriše ih. „Dodatni izazov kada su u pitanju tuneli su niski plafoni i ograničen prostor, zbog kojeg je smanjen broj lokacija za postavljanje kamera kojim je ugao snimanja ionako reduciran. Uprkos tome, one se često koriste za videonadzor udaljenosti i do nekoliko stotina metara. Na većim udaljenostima i uz niske uglove snimanja kreira se iluzija preklapanja i stapanja vozila. Kamera ne može opaziti čitavo vozilo dok se ono u potpunosti ne približi. Razumijevanje potrebe ‘razdvajanja’ vozila u ovim situacijama predstavlja važan izazov. Mi iz kompanije PureTech ovaj smo problem riješili korištenjem tzv. georeferentnog videa. On nam nudi informacije o lokaciji, autentičnim dimenzijama i brzini vozila, koje našem softveru omogućavaju da prepozna pojedinačne automobile, a ne da ‘vidi’ nešto nalik na voz“, kaže Larry Bowe, predsjednik i direktor kompanije PureTech Systems, koja proizvodi analitička rješenja.

Više o ovoj temi čitajte u našem printanom izdanju…

Podaci kao lokomotiva razvoja željeznice

Veliki podaci više nisu puka marketinška fraza. Krajnji korisnici se sve više oslanjaju na podatke koje dobijaju pomoću različitih senzora kako bi identificirali različite ciljeve i obrasce. Na ovaj način mogu optimizirati svoje poslovanje i povećati učinkovitost. Ovaj trend je sve prisutniji i u željezničkom saobraćaju

Izvor: a&s International

E-mail: editorial@www.asadria.com

Željeznica je jedan od najvažnijih transportnih sektora. Kako se operateri suočavaju s prijetnjom od terorističkih napada i reduciranim budžetom, oni se sve više oslanjaju na tehnologiju, ne samo za pitanja sigurnosti nego i za unapređenje učinkovitosti upravljanja. Podaci do kojih se dolazi pomoću senzora i uređaja u okviru sistema željeznica prikupljaju se i analiziraju kako bi pomogli operaterima u ostvarivanju ovih ciljeva. „Sigurnosni uređaji i platforme direktno šalju informacije preko pristupačnog interfejsa koje sa sigurnosnog menadžmenta i pratećeg osoblja skida obavezu nadzora. Na taj način se resursi i taktičke intervencije mogu učinkovitije planirati. Ovaj vid unapređenja sigurnosnog profila omogućava državnim ili privatnim željezničkim kompanijama da daju svoj doprinos primjeni tzv. velikih podataka paralelno s prikupljanjem informacija korisnih za sektor sigurnosti, poslovanje ili egzaktna ispitivanjima“, kaže Steve Birkmeier, zamjenik direktora prodaje i poslovnog razvoja u kompaniji Arteco.

Kako podaci pomažu u zaštiti željeznica

Sigurnost se i dalje nalazi u centru pažnje željezničkih operatera, posebno nakon napada na željezničke stanice i podzemnu željeznicu. „Od napada 11. septembra, a posebno nakon napada na željeznicu na području Madrida i Londona, povećana je svijest o riziku od terorističkih napada na ova sredstva prijevoza, kao i o slabostima ovog transportnog sektora. U posljednje vrijeme imamo sve više samostalnih napada na evropsku željezničku mrežu“, kaže James Chong, osnivač i direktor kompanije Vidsys. „Prilikom analize rizika po ovakva okruženja u uvjetima manjka sredstava za sprečavanje napada menadžeri moraju iskoristiti tehnologiju kako bi identificirali prijetnje i spriječili napade prije nego što do njih i dođe“, kaže on.

„Priroda javnog saobraćaja, a posebno željezničkog, takva je da on mora biti pristupačan svima i ovu slabu tačku koriste oni koji ne žele dobro ovom društvu“, kaže Adlan Hussain, zamjenik direktora marketinga u kompaniji CNL Software. „Putnici moraju vjerovati da su sigurnosni profesionalci učinili sve kako bi njihovo putovanje učinili sigurnim. Ovaj vid odgovornosti potiče operatere željeznica na analizu njihovih sigurnosnih sistema“, ističe. Srećom, sve veća dostupnost podataka omogućava operaterima da blagovremeno identificiraju prijetnje i brzo djeluju u slučaju incidenata. Primjena velikih podataka postala je preduvjet za zadržavanje najvišeg nivoa sigurnosti u sektoru transporta. Analiza podataka osoblju omogućava da prepozna ključne informacije i lakše upravlja rizicima i kriznim situacijama, te da vodi istrage u vezi s incidentima pomoću podataka i informacija do kojih dolaze“, kaže Kevin Wine, zamjenik direktora marketinga rješenja za video i analitiku u kompaniji Verint Systems. „Transportne stanice posjeduju brojne korisne tehnologije. Primjeri su sistemi za detekciju pucnjave ili eksploziva, praćenje ljudi i objekata, termalna detekcija, automatizacija zgrada, HVAC sistemi, kontrola pristupa, detekcija upada, prepoznavanje lica i sistemi za komunikaciju u kriznim situacijama. Danas su nam dostupne brojne tehnologije koje se mogu kombinirati kako bi se situacijska orijentacija i sigurnosna analitika podigli na veći nivo“, riječi su Brandona Reicha, direktora sektora videonadzornih rješenja u kompaniji Pivot3.

Više o ovoj temi čitajte u printanom izdanju…

SBO: Siguran transport gotovog novca

Posljednjih nekoliko godina zemlje regije aktivno su radile na unapređenju zakonskih regulativa i propisivanju nužne upotrebe određenih sigurnosnih rješenja s ciljem povećanja zaštite novčarskih institucija. Značajan korak napravio se u zaštiti ljudi i gotovog novca u transportu, gdje su se zakonski jasno definirale procedure i sistemi zaštite

Piše: Matija Vasiljevski, Odjel marketinga, Salon bankarske opreme

E-mail: matija.vasiljevski@sbo.hr

Salon bankarske opreme u ponudi ima nekoliko proizvoda za zaštitu novca u transportu koji zadovoljavaju sve zakone, uredbe i propise zemalja u regiji. SBO 104 je elektrokemijski sigurnosni uređaj vlastite proizvodnje koji se koristi za zaštitu kod otimanja vrijednosti, samostalan je i može se umetnuti u bilo koju torbu. Alarmno stanje može se aktivirati na nekoliko načina, daljinskim upravljačem, detekcijom odnošenja, kada se izgubi veza između prijamnika i predajnika na udaljenosti od 10 do 15 metara, ili flaks sistemom, koji je s jedne strane vezan oko ruke nosioca, a s druge se aktivira vađenjem konektora iz uređaja.

Proizvod koji zadovoljava sve zakone u regiji

SBO 104 je proizvod razvijen u suradnji s korisnicima, odnosno na osnovu povratnih informacija s terena. Na tržištu je od 2010. godine i o njegovoj kvaliteti govori podatak da su konkurentski uređaji kineskog porijekla potpuno nestali s hrvatskog tržišta. Uređaj najčešće koriste poštari i kuriri za prijenos manjih količina novca. Zakoni u regiji točno propisuju dopuštenu vrijednost novca u transportu uz primjenu sustava s elektrokemijskom zaštitom, čijom aktivacijom se trajno označavaju i uništavaju novčanice. Tako je u Hrvatskoj dopušten prijenos novca u vrijednosti od 20.001 do 150.000 kuna, u Federaciji Bosne i Hercegovine maksimalno do 20.000 KM, a u Republici Srpskoj do 25.000 KM. Osim elektrokemijskog uređaja, SBO u ponudi ima i velik broj različitih torbi koje su idealne za transport novca s uređajem SBO 104.

iBox – inteligentna alternativa blindiranim vozilima i sefovima

SBO je za područje Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije zastupnik britanske kompanije Spinnaker, vodećeg svjetskog proizvođača sigurnosnih rješenja u transportu novca. Više od 25 godina iskustva i susretanje s najoštrijim europskim zakonima rezultiralo je dizajniranjem inteligentnog sigurnosnog kofera iBox s patentiranim sistemom ubrizgavanja tinte bez upotrebe pirotehnike. Primjenom potpunog end-to-end pristupa, ne postoji apsolutno nikakva potreba za otvaranjem iBox kofera izvan sigurnog okružja. Svaki iBox je inteligentni sef kojem se može pristupiti samo pod sigurnim uvjetima i po sigurnosnoj proceduri na lokaciji preuzimanja ili dostave novca. Time su eliminirani “ranjivi” trenutci transportnog ciklusa koji su podložni napadu.

iBox je kofer male težine te je ugodan i jednostavan za upotrebu. Dizajniran je za zaštitu protiv svih oblika napada. Zbog svojih sigurnosnih karakteristika iBox koferi se mogu prenositi i bez potrebe za oklopnim vozilima. Tako u Hrvatskoj ako koristite iBox ili sličan sistem, zakonski je dopušteno prevoziti novac u običnom vozilu kompanije do iznosa od 800.000 kn, dok je u Bosni i Hercegovini u Federaciji dozvoljeno do 100.000 KM, a u RS-u do 200.000 KM, uz pratnju jednog naoružanog zaštitara.

Termalne kamere unapređuju upravljanje saobraćajem

S rastom urbanizacije i populacije raste i potreba za efikasnijim sistemima za upravljanje saobraćajem. Upotreba termalnog nadzora u okviru sveobuhvatnog sistema za upravljanje saobraćajem mogla bi operaterima donijeti veću preciznost i efikasnost.

Izvor: a&s International

E-mail: redakcija@www.asadria.com

U kombinaciji s drugim tipovima senzora u okviru sistema za upravljanje saobraćajem termalni senzori imaju mnogo toga za ponuditi radi veće preciznosti i efikasnosti. Iako se termalni nadzor dugo koristi u vojne svrhe i u tehničkoj sigurnosti, te još nije toliko prisutan u upravljanju saobraćajem, korištenje termalnih senzora na specijaliziranim tržištima ubrzano raste. U izvještaju MarketsandMarketsa predviđa se da će se vrijednost globalnog tržišta termalnih senzora sa 7,7 milijardi dolara u 2016. povećati na 10,3 milijarde dolara do 2021. godine, uz objedinjenu godišnju stopu rasta od 5,9 posto. Rast se pripisuje rastućoj potražnji za termalnim kamerama usljed opadanja cijena, ali i većoj potrebi za termalnim kamerama u komercijalnoj upotrebi, uključujući tu i oblast prijevoza.

Rastuća potreba

U spomenutom izvještaju stoji da se u narednih pet godina očekuje zamah u upotrebi termalnih senzora u automobilskom sektoru. Iako primjena termalnog nadzora u toj oblasti nije isto što i njegovo korištenje u upravljanju saobraćajem, moguće je zaključiti da za njim postoji potreba u oblasti prijevoza. Također, imajući u vidu rastuću potrebu za upravljanjem saobraćajem, kombinovanje različitih tehnologija, uključujući i termalne senzore, samo će pomoći u kreiranju efikasnijih rješenja.

Zašto koristiti termalne senzore

Jedna od najvećih prednosti termalnih kamera u svim vrstama korištenja jeste njihova sposobnost da “vide” u mraku i pri lošim vremenskim prilikama. One mogu izmjeriti temperaturu bilo kojeg objekta u vidnom polju, što im omogućava da blagovremenu detektuju požare. “Za razliku od ostalih tehnologija za detekciju požara, ova tehnologija ne zahtijeva kontakt s plamenom ili zagrijanim plinovima niti je kameri potrebno širenje dima da detektuje preveliku toplotu koju stvara požar. Dodatna prednost termalnih senzora jeste to što operatorima omogućavaju da vide kroz dim. Ovo može biti odlučujuće za spašavanje života u tunelima ispunjenim dimom, a vatrogasnim timovima može pružiti vrijedne informacije o mogućim lokacijama na kojima se nalaze ljudi”, objašnjava Michael Deruytter, direktor inovacija u FLIR Intelligent Transport Systemsu.

Deruytter dalje pojašnjava da sunčeva svjetlost, tama, svjetla na vozilima, sjene, mokre ulice, snijeg i magla ne mogu ometati rad termalnih kamera budući da one ne koriste vidljivu svjetlost, nego se oslanjaju na toplotno zračenje objekata u vidnom polju. Ovo ih čini savršenom komponentom rješenja za 24-satni nadzor saobraćaja.

Termalna i saobraćajna analitika

Termalni nadzor sam po sebi nije kompletno rješenje za upravljanje saobraćajem. Međutim, kada se kombinuje s videoanalitikom, može biti od velike koristi. “Termalne kamere daju sliku sličnu onoj koju pružaju kamere za vidljivu svjetlost, naročito u pogledu oblika objekata. To znači da se videoanalitika razvijena za obične kamere u cilju prepoznavanja oblika, detektovanja kretanja, uljeza, brojanja ljudi itd. također može koristiti i u termalnim kamerama”, kaže Emmanuel Bercier, marketinški menadžer u ULIS-u, francuskom proizvođaču termalnih senzora. “Štaviše, budući da termalne kamere detektuju toplotu objekata, takvi objekti se uveliko ističu u odnosu na okruženje. Posljedica toga je pojednostavljivanje postojeće videoanalitike budući da se time uklanja potreba da se uzmu u obzir varijacije u osvjetljenju i sjenkama”, nastavlja Bercier. Deruytter ističe da su termalne kamere pogodne za videoanalitiku s obzirom na to da pikseli u slici predstavljaju informacije o toploti – što je objekt topliji, to je veća termalna energija koju zrači; međutim, čak i izuzetno hladni objekti, do -243 stepena Celzijusa (nula Kelvina), zrače termalnu energiju.

“Termalne kamere mogu detektovati toplotu koju zrače automobili, biciklisti i pješaci. Ti podaci mogu se koristiti za klasificiranje objekata ili ljudi na cestama te za donošenje odluka vezanih za kontrolu raskrsnica u kratkom roku, koji se mjeri sekundama. Inteligentne termalne kamere se koriste i za detekciju incidenata kao što su zaustavljena vozila ili vozači koji voze u suprotnom pravcu, što rezultira ubrzavanjem intervencije saobraćajne policije i hitne pomoći”, objašnjava Deruytter.

Izazovi u oblasti saobraćaja

“Iako termalne kamere omogućavaju bolju detekciju, one će se primarno koristiti u kombinaciji sa standardnim kamerama. Kombinovanje obje vrste kamera na kraju će rezultirati vrhunskom detekcijom i identifikacijskom podrškom, naprimjer pri identifikovanju broja na registracijskoj tablici”, kaže Bercier. “Ovaj višesenzorski pristup koristi se pri nadzoru u zahtjevnim situacijama i osiguravanju granica, gdje kombinacija običnih i termalnih kamera identifikuje i prevazilazi široku lepezu sigurnosnih prijetnji. Kombinovanje ova dva tipa kamera pri upotrebi u saobraćaju omogućava saobraćajnim organima da koriste vrhunske mogućnosti detekcije koju imaju termalne kamere, dok istovremeno imaju i druge bitne informacije dobijene s HD kamera za vidljivu svjetlost”, objašnjava Deruytter. Cijena je još jedan faktor zbog kojeg krajnji korisnici i sistem-integratori ne koriste termalne kamere za upravljanje saobraćajem. “Cijene su tokom protekle decenije postale znatno manje. Sada možete nabaviti termalne kamere za upravljanje saobraćajem za nekoliko stotina dolara”, kaže Bercier. On dodaje i to da termalne kamere podsjećaju na kamere za široku upotrebu zato što dolaze sa standardnim protokolima i interfejsima.

Saobraćaj zagrijava situaciju

Imajući u vidu pad cijena termalne opreme i rastuću potrebu za preciznim upravljanjem saobraćajem, sve više sistema će imati implementiranu termalnu tehnologiju u svojim rješenjima. Kao što je prethodno naglašeno, termalni nadzor sam po sebi nije savršeno rješenje za upravljanje saobraćajem, ali kao dio šireg rješenja koje koristi kamere za vidljivu svjetlost i videoanalitiku, termalni senzori mogu donijeti dodatni nivo preciznosti i efikasnosti u upravljanju saobraćajem.

Obične vs. termalne kamere u saobraćaju

Kamere za vidljivu svjetlost su tradicionalno popularan izbor za nadzor saobraćaja. Razlog za to, smatra Michael Deruytter iz FLIR-a, jeste to što one, kada se nešto desi u saobraćaju, odmah prosljeđuju informacije operateru u centru za upravljanje saobraćajem kako bi mogao poduzeti odgovarajuće akcije. Međutim, budući da se obične kamere oslanjaju na svjetlost koja se odbija od objekata kako bi proizvele sliku, njihova pouzdanost i sposobnost detekcije uveliko zavisi od uslova vanjskog osvjetljenja.

“Obične nadzorne kamere ograničene su na detektovanje samo onih objekata koji su izloženi sunčevoj svjetlosti ili vanjskom izvoru osvjetljenja kao što su ulične svjetiljke”, objašnjava Emmanuel Bercier iz ULIS-a. “Bilo da je objekt čovjek, životinja, vozilo, cesta ili drvo, on će emitovati energiju u zavisnosti od dva elementa: svoje temperature i tvari od koje je napravljen. Termalne kamere se zasnivaju na tehnologiji koja je osjetljiva na daleki infracrveni spektar, što znači da su osjetljive samo na svjetlost koju objekt direktno emituje”, dodaje on.

Prema tome, termalne kamere omogućavaju konstantnu vidljivost i pouzdanu detekciju objekata 24 sata dnevno, bez obzira na uslove osvjetljenja, atmosferske i uslove u okruženju kao što su magla ili dim. Kao takve, termalne kamere su pogodne za upravljanje saobraćajem, koje je uvijek izloženo promjenjivim faktorima iz okruženja.

 

Neslaganje s upotrebom termalnih senzora u saobraćaju

Tehnologija termalnog nadzora sve se više koristi za upravljanje saobraćajem, ali njena upotreba ne znači nužno da je potpuno prikladna za taj posao. Zapravo, Daniel Chau, direktor marketinga za prekomorska tržišta u Dahua Technologyju, objašnjava da termalne kamere nisu Dahuin preporučeni proizvod za upravljanje saobraćajem. Ta kompanija, koja ima vlastitu liniju termalnih kamera, uglavnom ih primjenjuje u perimetarskoj zaštiti, detekciji šumskih požara i nadzoru visokovoltažnih podstanica. Chau ističe da ključna prednost termalnih kamera kada je u pitanju upravljanje saobraćajem leži u većoj preciznosti brojanja vozila. Međutim, veći procent detekcije od 5 do 10 posto zanemariv je kada se usporedi s dobrim kamerama za vidljivo osvjetljenje koje imaju dodatak u vidu vještačke inteligencije. “AI i duboko učenje omogućavaju nadzornim rješenjima za vidljivu svjetlost da prepoznaju detalje na vozilima kao što su boja, broj registracijske tablice, marka, model i korištenje sigurnosnog pojasa. Ove informacije mogu donijeti značajnu vrijednost analizirajući sastav saobraćaja tokom različitih dijelova dana”, objašnjava Chau.

Prednost termalnih kamera ne opravdava njihovu višu cijenu, smatra Chau dodavši kako vjeruje da je videonadzor za vidljivu svjetlost s dubokim učenjem i sposobnošću napredne analitike u vidu prepoznavanja ljudi i vozila pogodniji za upravljanje saobraćajem od rješenja zasnovanog na termalnim kamerama.

Vizija kompanije Bosch: Budućnost u pametnim gradovima

Bosch radi na pripremi gradova i naselja za budućnost, koji će nuditi pametnu mobilnost, bolji kvalitet zraka, više pogodnosti, veću sigurnost uz brojne nove usluge. Ukratko, cilj je znatno bolji kvalitet života u gradovima i naseljima
Piše: Danijel Jerković, prodajni menadžer za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, Bosch sigurnosni sistemi
Urbanizacija je sve izraženija, kao i izazovi s kojim se gradovi suočavaju. Čak i danas postoji velika potreba za pametnim rješenjima. „Potreban nam je novi koncept grada. Tehnologija je jedan od ključnih faktora koji gradove čine pametnim i vrijednim življenja. Kada su u pitanju pametni gradovi, malo kompanija može parirati Boschevom sveobuhvatnom portfoliju, poznavanju različitih sektora i vrhunskoj stručnosti u oblasti senzora, softvera i usluga“, ističe član Upravnog odbora kompanije Bosch Stefan Hartung. Inače, Bosch je ove godine predstavio mnoštvo novih rješenja koja će gradove učiniti pametnijim. Ona se kreću u rasponu od novog kompaktnog uređaja koji mjeri i analizira kvalitet zraka u realnom vremenu do sistema koji digitalno prati nivo vodostaja u rijekama i šalje rano upozorenje o rizicima od poplava. Tu je i potpuno automatizirani sistem pronalaska parking-prostora koji olakšava život vozačima.
Sektor pametnih gradova bilježi neviđen rast 
Neke od najvećih metropola u svijetu su već postale sinonimi za pametne gradove. Prema studiji koja je rađena za Bosch, tržište pametnih gradova će između 2020. i 2025. godišnje rasti za 19 posto i u konačnici dostići vrijednost od 800 milijardi dolara. U Boschu smatraju da je ovo velika poslovna prilika. „Dugo vremena pametni grad je bio samo vizija. Mi je pretvaramo u stvarnost. Bosch je u odličnoj poziciji da povezani grad pretvori u tehnološki i komercijalni uspjeh“, kaže Hartung. Kompanija je trenutno uključena u 14 sveobuhvatnih projekata pametnih gradova na području San Francisca, Singapura, Tianjina, Berlina i Štutgarta, a u protekle dvije godine i udvostručila je svoju prodaju u okviru međusektorskih projekata, čime je njena vrijednost dostigla skoro milijardu eura. Naprimjer, na području grada San Leandra u zaljevu San Francisca opremila je oko 5.000 uličnih svjetala LED diodama sa sistemom za daljinsko upravljanje gradskom rasvjetom. Na taj način rasvjeta se uključuje samo kada je potrebno. Zahvaljujući ovom rješenju, San Leandro će u narednih 15 godina uštedjeti oko osam miliona dolara. Mike Mansuetti, predsjednik kompanije Bosch North America, tim povodom je rekao: „Bili gradovi veliki ili mali, naša pametna rješenja će im pomoći da uštede energiju i novac.“
Više umreženosti
Internet stvari pronalazi mjesto u svim sferama života i već je postao jedan od temelja povezanih gradova. Studija kompanije Gartner predviđa da će do 2020. godine oko 230 miliona domova širom svijeta biti povezano, što je oko 15 procenata od ukupnog broja. Do tada više od 20 milijardi uređaja širom svijeta će biti međusobno povezano, uključujući detektore dima, protivprovalne alarme, mjerače električne energije, kućanske aparate i dr. „Bosch je rano prepoznao ovaj potencijal“, kaže Hartung i dodaje: „Čak i danas više od polovine naših elektronskih proizvoda podržava umrežavanje, a naš cilj je da taj broj do 2020. godine naraste na 100 posto.” Bosch namjerava dodatno proširiti svoja istraživanja i u oblasti vještačke inteligencije. Kompanija je prošle godine otvorila istraživačke centre za vještačku inteligenciju u gradovima Renningenu (Njemačka), Palo Alto (SAD) i Bengalur (Indija), a do 2021. godine planira uložiti oko 300 miliona eura na njihova proširenja.
Kvalitetniji zrak koji udišemo
Kvalitet zraka jedan je od najvećih izazova s kojim se suočavaju gradovi. Zahvaljujući pametnim tehnologijama, gradovi će moći poduzimati blagovremene i ciljane mjere kako bi ga poboljšali. Međutim, to uveliko zavisi od preciznih mjerenja. Boschevo novo rješenje razvijeno s Intelom u ovom segmentu je Climo sistem za praćenje mikroklime. On mjeri i analizira 12 parametara koji su važni za kvalitet zraka, uključujući ugljik-dioksid, azotni oksid, temperaturu i relativnu vlagu. Aparat posjeduje gotovo stotinu puta manje dimenzije u odnosu na konvencionalne sisteme i radi uz tek jednu desetinu njihovih troškova.
Rano upozoravanje
U mnogim krajevima svijeta klimatske promjene imaju za posljedicu nepredvidive vremenske prilike. Istraživači očekuju da će obilne padavine dovesti do čestih i nepredvidivih poplava. Do sada su za mjerenje vodostaja u rijekama uglavnom korišteni mehanički uređaji, na čija se očitavanja čekalo i po nekoliko sati. Danas, sistem monitoringa poplava mijenja situaciju u korijenu. On u realnom vremenu prati nivo vode u rijekama i drugim vodnim tijelima blizu gradova i upozorava na predstojeće poplave. U okviru pilot-projekta Bosch testira novi sistem na rijeci Neckar kod Ludwigsburga u Njemačkoj. Ultrazvučne senzorske sonde i kamere prate promjene nivoa, brzine i propusnosti vode. Podaci se šalju na Bosch IoT Cloud radi obrade. Ukoliko se prekorače kritične vrijednosti, rano upozorenje u vidu tekstualne poruke šalje se pogođenim općinama, stanovništvu i vlasnicima preduzeća. To im daje dovoljno vremena da preduzmu mjere zaštite od poplava.
Umreženo parkiranje
Bosch radi na tome da transport budućnosti oslobodi nesreća, stresa i štetnih emisija te pomogne u rješavanju problema s gradskim prijevozom, gužvama i parkiranjem. Američki vozači danas provode više od 40 sati godišnje u saobraćajnom zastoju, na čemu se izgubi oko 160 milijardi dolara. Od tog vremena trećina se izgubi u potrazi za parkingom. Zahvaljujući sistemu organizacije parkinga na nivou zajednice, Bosch će pojednostaviti potragu za odgovarajućim parking-prostorom. Tokom same vožnje automobili automatski prepoznaju i mjere veličinu razmaka između parkiranih vozila i u realnom vremenu unose te podatke u digitalnu mapu. Na taj način vozače se može automatski odvesti do slobodnih mjesta za parkiranje. Bosch već testira ovu uslugu u njemačkim gradovima kao što je Štutgart. Isto će biti urađeno i u 20 američkih gradova, uključujući Los Angeles, Miami i Boston. Osim toga, Bosch i Daimler su početkom ove godine predstavili novu uslugu automatiziranog parkinga. Automobili u garaži muzeja Mercedes-Benz u Štutgartu mogu samostalno tražiti mjesto, bez vozača. Za ovo rješenje kompanija Bosch je nedavno osvojila nagradu za tehnološku inovaciju Frost & Sullivan 2017.
Za uštedu energije i troškova
U izvještaju BP Energy Outlook 2035 navodi se procjena da će globalna potrošnja energije do 2035. godine porasti za 30 posto. Bosch nudi mnogo pametnih rješenja za upravljanje energijom koja mogu smanjiti njenu potrošnju. Jedno od njih je Bosch DC mikromreža, koja se može koristiti za napajanje velikih zgrada ili kompleksa. S obzirom na to da mikromreže uglavnom koriste obnovljive izvore, one su i ekološki prihvatljivo rješenje. Boscheve mikromreže troše i do 10% manje energije od konvencionalnih elektrana, a krasi ih i samodovoljnost, što ih čini pouzdanim izvorom energije.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.