U nekoliko narednih brojeva ćemo govoriti nešto više o samim tjelohraniteljima kao i pripadnicama nježnijeg spola u ovom poslu. Govorit ćemo zatim o kriterijima koje bi trebali ispunjavati, psihofizičkim sposobnostima, nastupu kao i materijalno-tehničkim sredstvima kojim se koriste tokom svog rada

Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Kako bi mogli definirati jednog idealnog pratioca ili tjelohranitelja, a ovo se naravno odnosi i na naše kolegice, moramo se upoznati sa nekim parametrima i zahtjevima struke. Radi se o optimalnom upravljanju na poljima logistike, safety, security kao i s njima u vezi  administrativnim, organizacijskim potrebama i poslovima usmjerenim shodno djelovanju neprijatelja, a uzimajući u obzir zahtjeve našeg nalogodavca, i ne izlazeći pri tom iz okvira naših ovlasti.

Iskustvo, obrazovanje, ličnost…

Kada uzmemo u obzir sve ove zahtjeve koji se stavljaju ispred, potpuno je jasno kakav profil mora imati osoba, odnosno pojedinac koji želi biti pratilac, a pogotovo imajući u vidu njegovu buduću poziciju i nivo odgovornosti.

Generalno, pored sposobnosti, iskustva i obrazovanja, ličnost, karakter i komunikacija te nastup prema ljudima igraju veoma važnu ulogu u ovom poslu. Naravno, i ovdje sve ovisi o specifičnosti slučaja ili prilika u kojima se pratioci mogu naći, pa ne možemo biti previše kategorični. Ni u pogledu tjelesnih karakteristika nema nekih izričitih normi. Naravno, svako bi kao direktnog pratioca želio visoku osobu krupne konstrukcije, ali ni ovdje ne postoji pravilo, pa se izbor vrši u zavisnosti od slučaja. Veoma često se događa upravo suprotno, da se angažman nudi osobama sitnije građe koje mogu biti prilično neupadljive.

Kriteriji za odabir

Naravno, najvažnije osobine koje budući tjelohranitelji trebaju posjedovati jesu povjerljivost, psihička i fizička stabilnost i izdržljivost te, naravno, čist izvod iz kaznenog registra. Duga ili kratka kosa, izgled lica i slične karakteristike nisu definirane, odnosno ne postoje neki kriteriji pa izbor ovisi o samom klijentu. Ako, ipak, želimo aplicirati na malo bolje pozicije, preporučuje se prosječan i njegovan izgled koji odgovara nekim opštim kriterijima tržišta. Neke ekstremne forme u jednom ili drugom pravcu mogu nam biti samo smetnja. Mi ćemo ove kriterije podijeliti na visoke i niže.

Visoki kriteriji

• Starost između 25 i 45 godina (ovisno o zadatku)
• Visoka fizička kondicija i izdržljivost
• Kvalitetno obrazovanje na ovom polju
• Višegodišnje iskustvo
• Lojalnost
• Poznavanje stranih jezika

Niži kriteriji

• Prilagodljivost formom i stilom
• Prijatnost i izglednost
• Samopouzdanost
• Poznavanje protokola
• Fleksibilnost
• Timski rad
• Profesionalan odnos prema zanimanju
• Otvorenost ka daljem obrazovanju
• Diskrecija
• Odgovornost i tačnost

Da ne mislimo da su niži kriteriji manje bitni, ukazuje nam činjenica da pratioci u svakodnevnom životu mnogo češće bivaju ocjenjivani na osnovu njih, jer visoki kriteriji ne dolaze tako često do izražaja. S druge strane, osobe sa tzv. nižim kriterijima do izražaja dolaze svakodnevno, što naravno i sami klijenti zapažaju, pa ih na osnovu toga i upošljavaju. Upravo te osobine su važne za našu ličnu karijeru jer privlače pažnju te, samim tim, vežu neku osobu za sebe. Ipak, u profesionalnim timovima za obezbjeđenje važnih ličnosti, posebno u područjima visokog rizika, prvi, tj. visoki kriteriji, igraju presudnu ulogu. Prijem u takve timove odobrava stručna osoba koja je prošla sve ove faze, a ne sam klijent zadovoljan našim lijepim osmijehom.

Žene tjelohranitelji

Žene su, nažalost, u ovom poslu ješ uvijek rijetkost. No, iz taktičkih razloga žene itekako imaju svoje mjesto u ovom poslu. Kao prvo, postoji mnogo upita gdje isključivo žene mogu konkurisati za ulogu tjelohranitelja, a to su uglavnom poslovi zaštite žena ili djece, gdje klijent isključivo traži tjelohranitelja nježnijeg spola. Praktično, to podrazumijeva provjeru i osiguranje prostorija koje posjećuju samo ženske osobe, ili još važnije – prilikom opservacije i prikupljanja informacija žene se, za razliku od muškaraca, mogu mnogo bolje integrirati u okolinu, mada ne znači da su uvijek neprimjetne. Na osnovu njihovih preduvjeta, iskustava i tjelesnih osobenosti uposlene žene su vrlo važan element u timu. O utjecaju određenih perioda na njihove psihofizičke sposobnosti ne možemo generalno govoriti, već te situacije moramo sa svakim ženskim članom tima ponaosob analizirati. U „mješovitim“ timovima mora se voditi računa o različitim potrebama ženskih članova tima te logističke potrebe usaglasiti sa istim. Na strateškom i taktičkom nivou su inputi kolegica veoma važni jer nam itekako mogu otvoriti nove horizonte i poglede na određene situacije. Iz iskustva, žene problemu pristupaju iz drugog ugla, i često na potpuno drugačiji način, pri čemu težište problema određuju shodno tome što u kombinaciji daje opširniju sliku situacije.

Motivi mogu biti presudni

Ispravno obrazovane i obučene žene su u rješavanju problema istrajne i pozitivno implementiraju svoje osobenosti. U praksi se pokazalo vrlo važnim da se na samom početku obrazloži zašto, iz kojih razloga i motiva se žena želi baviti ovim poslom. Posebno zbog toga što se u ovom poslu svakodnevno susrećemo sa ženama čiji su motivi konstantno natjecanje sa muškim kolegama kako bi dokazale svoju jednakost. Međutim, pri tome se često dovode do samih granica izdržljivosti i, samim time, opasnosti. Ova slabost, sumnja u vlastito samopouzdanje, može se snažno reflektirati unutar ličnosti što u kriznim situacijama, kroz neke „herojske podvige“, može opasno ugroziti svoj te živote kolega ili osobe koje čuvaju. Uz to ide i prekomjerna ambicija što je, najblaže rečeno, recept za katastrofu u ovoj vrsti posla. Ovakve situacije mogu također negativno utjecati i na klimu unutar tima i dovesti do nepotrebnih netrepeljivosti i „zatezanja“. Upravo iz ovih razloga je bitno od samog početka saznati i raščistiti pozadinu i razloge dolaska ženskih osoba u tim te ih, shodno tome, na odgovarajući način pozicionirati i integrirati u tim.

Rješenja su moguća

Ovakve situacije se mogu izbjeći i kroz zajedničke treninge, razgovore i sveobuhvatne smjernice što predstavlja temelj za zajednički timski rad koji je i ključ našeg uspjeha. Zna se da žene, koje djeluju dominantno i nedokučivo kod muškaraca, animiraju i neke animozitete što se u timu ni po koju cijenu ne smije tolerirati. U tome slučaju pažnja se permanentno usmjerava na nešto što nije u vezi sa poslom i dovodi do slabljenja koncentracije i dovođenja sebe i svojih kolega u opasnost. Ako se ovi problemi na vrijeme riješe i situacija se dovede pod kontrolu, da svaki član tima bude koncentriran na svoj dio posla kako bi posao bio profesionalno obavljen, tada su žene neizostavan element svakog tima za zaštitu ličnosti.

U ovom broju nastavljamo govoriti o službama koje nude usluge zaštite ličnosti. Nakon što smo spomenuli načine rada državnih službi i privatnih agencija za zaštitu, sada ćemo se osvrnuti i na rad unutrašnjih službi te osoba direktno uposlenih u zaštiti ličnosti

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U velikim kompanijama, industrijskim gigantima i internacionalnim organizacijama već odavno su formirane službe sigurnosti koje se brinu i polažu račun, kako „safety“, tako i „security“ mjerama. Ove službe su permanentno u borbi sa potencijalnim prijetnjama, bilo da se radi o zaštiti na radu, zaštiti od požara sa odjelom za zaštitu od hemijskih nesreća, spasilačkih timova sa sanitetom preko informatičke zaštite, zaštite od špijunaže i službi za istrage prestupa uposlenika (privredna špijunaža) do zaštite ličnosti.

Službe unutarnje zaštite

Sve ove službe ili odjeli u velikim kompanijama integrirane su u jednu službu unutarnje zaštite koja se ne bavi samo security, nego i safety mjerama. U čitavom ovom lancu jednu halku čini zaštita ličnosti čije je težište uprava i nadzorni odbor kompanije. Ovisno o strukturi, vozači, kao osobe sa najčešćim kontaktom, pod komandom su logistike ili službe za zaštitu ličnosti. U velikom broju slučajeva njihov angažman u korporacijama se odvija pri samoj logistici i gotovo neovisno od službe za zaštitu ličnosti, što u stvarnosti dovodi do mnogih problema. S obzirom da se školovanje, odnosno obuka, ovih kadrova provodi odvojeno, ukazuje se nedostatak temeljnih saznanja o zajedničkom djelovanju u kriznim situacijama. Stoga je neophodno da, kada je to moguće, vozači budu uključeni u sigurnosne treninge i obuke koje službe sigurnosti redovno provode u sklopu provjere nivoa svoje spremnosti. To pospješuje saradnju i timski rad između vozača i obezbjeđenja, što je u ovom poslu ključ uspjeha. Nažalost, često se nailazi na probleme uslovljene hijerarhijom, organizacijom ili slabom, odnosno pogrešnom komunikacijom između strana. Samo optimalna saradnja između ove dvije službe garantira uspjeh primijenjenih sigurnosnih mjera i osigurava preživljavanje u kriznim situacijama svih involviranih.

Ovi timovi su pretežno sastavljani od bivših pripadnika policijskih ili posebnih vojnih formacija, ili onih koji posjeduju kvalitetno znanje i iskustvo iz ove oblasti. Oni rade individualno ovisno o strukturi, kulturi i ugledu kompanije i raspolažu pristojnim resursima, kako na polju informacija, tako i materijalno tehničkih sredstava potrebnih za kvalitetno obavljanje posla.

Dugoročno povjerenje

Kod velikih kompanija centrala ove službe smještena je gdje i uprava kompanije, što samo po sebi dovoljno govori o važnosti službe. Također, takve kompanije svoje kadrove zapošljavaju dugoročno jer se radi o povjerljivom poslu, a te osobe vremenom dolaze do specifičnih saznanja i informacija o samoj kompaniji i njenoj upravi. Obezbjeđenje i vozači u većini slučajeva ostaju duže uposleni pa dožive i više smjena uprava, nadzornih odbora i drugih štićenih osoba. Naravno, ova dugoročnost je samo još jedan garant kvalitetnog osiguranja. Velike korporacije i kompanije ulažu mnogo u svoje kadrove, naravno i službu sigurnosti, tako da su usavršavanja na svim poljima, kao i redovni treninzi, sastavni dio posla. Pri tome se često pojedinci obučavaju da i sami postaju instruktori, čime se obrazovanje novih kadrova odvija u sklopu vlastitog aranžmana. Koliko se tome pridaje važnosti govori i podatak da mnoge kompanije posjeduju vlastite prostorije za trening, streljane pa čak i piste za trening sigurnosne vožnje u krugu kompanije. Zato osobe koje rade na ovim poslovima moraju uvijek biti u vrhunskoj formi, kako mentalnoj, tako i fizičkoj. Oni zarađuju znatno više od prosjeka i imaju visoka obeštećenja. Naravno, česta su i putovanja van zemlje, noćni angažmani, rad vikendom kao i izrada sigurnosnih koncepata u kancelariji.

Možda gledano iz našeg ugla ovo liči na jednu bajku, ali upravo ovako su uređene službe u kompanijama kao što su Siemens, Mercedes, BMW, Thysen Krup te slične kompanije u Njemačkoj i drugim evropskim zemljama.

U većini slučajeva i komunikacija sa javnošću, odnosno saopćenja za javnost, unaprijed su spremna kako ne bi naudila ugledu kompanije.

Direktno uposleni

Sve učestalije se susrećemo sa primjerima gdje određene porodice, odnosno štićene osobe, direktno upošljavaju nekoga ko će se brinuti za njihovu sigurnost, čime svjesno zaobilaze agencije i to najčešće zbog smanjenja troškova. Iako na taj način postaju uposlenici jedne od firmi štićene osobe, značajna razlika u samoj odgovornosti u poslovima ipak postoji. Osobe radnici agencija ili službi unutarnje zaštite dio su tima i kao takvi su organizacijski  uvezani, dok su u drugom slučaju ipak jedinka, najčešće u kontaktu sa raznim asistentima i saradnicima štićene osobe, gdje područje odgovornosti i nije baš uvijek do kraja definirano. Zbog toga su zadaci bitno različiti tako da u ovoj opciji često bivamo odgovornom osobom štićenika pa time i preuzimamo kako organizacijske, tako i logističke poslove svakodnevnice, što u principu ne bi trebali raditi.

Upravo u ovakvim slučajevima moramo biti „majstori zanata“ i pronaći svoje mjesto na putu između logistike i sigurnosti. Moramo biti vrlo fleksibilni kao bi ispunili postavljene zadaće, a težište i koncentracijiu zadržali na protivnicima i obavljanju onog posla za koji smo i obučeni. Pošto se veoma lako naš posao može svesti na logistiku i povećanje kvaliteta življenja štićene osobe, uvjet da bi ovdje opstali jeste zdrava samokritičnost i čvrsta ali visokofleksibilna i svestrana ličnost, jer samo onaj ko može sebe kontrolirati, može biti odgovoran za druge i pri tome imati uspjeha. Dogodit će se da ste jedan dan vozač, a već na sljedećem sastanku predstavljeni kao osoba odgovorna za sigurnost, a nešto kasnije angažirani i na čišćenju bazena. Ovisno o stepenu ugroženosti, bit ćemo u situaciji da iznalazimo rješenja za sigurnost u cijelosti, od prijedloga do implementacije, te da osobe oko sebe „učimo“ sigurnosnoj kulturi.

Veliki izazovi

Kod prijema moramo koordinirati sa sigurnosnim snagama i agencijama na terenu, na putovanjima u inostranstvo opet koordinirati sa lokalnom policijom i tamošnjim snagama sigurnosti, ovisno za koga radimo. Ovaj način rada je veliki izazov za svakoga i zahtijeva jaku i stabilnu ličnost, velika iskustva, kako životna, tako i profesionalna, volju, strpljenje, upornost i jasnu predstavu ličnih mogućnosti i granica. Permanentna procjena situacije kao i otvorena komunikacija sa osobom koju štitimo su temelji za uspješan i zadovoljavajući posao. Uvijek moramo biti spremni na kompromise i znati ocijeniti gdje treba biti težište i koncentracija. Ova opcija „svestranog tjelohranitelja“ je u svijetu sve popularnija i postaje trend, ali ima i veće zahtjeve prema svima koji se bave tim poslom. Zato svoj nivo znanja i spremnosti na svim poljima treba permanentno povećavati.

Ovaj put govorit ćemo o specifičnostima, razlikama, ovlastima i obavezama onih koji nude usluge zaštite ličnosti kroz privatne i državne službe i agencije, unutarnje službe zaštite ili su direktno uposleni u velikim kompanijama i zaduženi za određene ličnosti, te nekim formama u kojim možemo naći svaku od navedenih opcija

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Navedene službe provode mjere zaštite ličnosti i, osim po specifičnostima i osobenostima, razlikuju se po načinu i pristupu obavezama i zadacima. Upoznajmo ih.

Državne službe

Jedna od temeljnih obaveza države i njenih institucija jeste zaštita građana i njihovih prava. Iz tog razloga se policijske snage, posebne policijske jedinice i u nekim slučajevima predstavnici vojnih struktura zadužuju poslovima zaštite ličnosti. Državnu ili službenu zaštitu mogu dobiti državni službenici protokolarnim putem ili neposredno ukoliko postoji dokazana prijetnja, a zadaci ili poslovi iz državnog protokola se dodjeljuju isključivo državnim službama. One imaju veliku prednost zbog ovlasti koje im država daje, a jedna od ključnih svakako je mogućnost kvalitetnijeg istraživačko-obavještajnog rada koji se u svim aspektima, načinima i metodama u potpunosti razlikuje od onog kojim se bave sve ostale službe. Zahvaljujući ovim prednostima državne službe lakše dolaze do profila ili slike mogućeg protivnika. Zaštitne mjere kao i taktike koje koriste moraju biti jasno definirane na temeljima propisa službe i usvojene u sklopu radnih obaveza. Ovakav način normiranja i doktrine čini mogućom saradnju unutar ovakvih organizacija, posebno kada se na jednom mjestu ili osiguranju nađe istodobno više službi. Naravno, tada ingerencije preuzima tim za koordinaciju. Ali, na osnovu spomenutih propisa i pravila svaka od tih službi poznaje svoje ingerencije i shodno njima i djeluje. Ovakav način organiziranja olakšava izmjenu kadrova kao i integraciju novih članova tima. S obzirom da se većina mjera uslovno ravna prema finansijskim proračunima, ljudstvo, vrijeme, oružje, kao i tehnička pomagala u određenim slučajevima mogu biti upotrijebljena u prekomjernim količinama. Shodno važnosti i težini zadatka definiraju se i sredstva koja se stavljaju na raspolaganje. Prednost državnih službi je također u tome što mogu istovremeno doći do počinioca na raznim nivoima i njihovo djelovanje otežati ili čak zaustaviti.

“Krugovi zaštite”

Oko štićenog cilja ili osobe prave se tzv. zaštitni krugovi. Oni podrazumijevaju prikrivene istražitelje, kriminalističke istražne radnje, saobraćajnu policiju na punktovima, koja se obično postavlja na pristupnim tačkama, i njihovu kontrolu, snajperiste na uzvišenim objektima, helikopterski nadzor te samu gardu neposredno oko štićene osobe. Ovako izgleda jedno kompleksno obezbjeđenje u slučajevima kada je državni interes u pitanju, i gdje se ne postavlja upit o finansijskoj opravdanosti. Državne službe imaju osoblje koje permanentno radi na zaštiti ličnosti za državne službenike, političare. Za državne goste, diplomate ili ugrožene ličnosti iz javnog života se postavljaju vremenski ograničene mjere za koje se u većini slučajeva angažiraju policijske snage koje povremeno rade ovaj posao ali i službenici čiji je to permanentan posao. Loša strana angažiranja tzv. “klasičnih policajaca” jeste u tome da su to ljudi koji u svom svakodnevnom poslu ipak rade nešto drugo, a to je da instinktivno idu za počiniocima ili napadačima, što u slučaju obezbjeđenja jedne ličnosti može biti vrlo opasno. Praksa u više slučajeva širom svijeta je pokazala da na nekoliko momenata štićena osoba zna ostati sama jer je njeno policijsko obezbjeđenje potrčalo za nekim „napadačem“, ne shvatajući da bi to lako mogla biti i zamka. Nije to ništa neobično jer ljudi, posebno u kriznim situacijama, uglavnom djeluju instinktivno, tj. rade ono za što su obučeni. Stoga, u svim državama, u policijskim i vojnim strukturama postoje jedinice koje rade samo na zaštiti ličnosti i koji su posebno obučene kako bi u datom momentu ispravno reagirale i spriječile najgore.

Privatne službe

Privatne službe su kompanije koje nude usluge iz oblasti sigurnosti i većina ih nudi širok spektar raznih usluga, od nadziranja, osiguranja javnih skupova i manifestacija, transporta novca i drugih vrijednosti pa do zaštite ličnosti. Kada su osobe ili pravni subjekti sigurnosno ugroženi, u principu, privatne kompanije su prava adresa nakon policije kojoj se obraćaju. Ako policija ne može preuzeti slučaj, onda su privatne službe na potezu. Njihova prednost je u brojnosti, raspoloživosti potrebnim osobljem kao i njihovom opremom koja je uglavnom na zavidnom nivou. Ipak, kod većine kompanija zaštita ličnosti je jedan mali odjel i njihove mjere su vremenski ograničene. Angažmani su povremeni, uglavnom kod akutnih prijetnji, ili kod nekih prijema i posebnih prigoda. Razlog ovakvog angažmana je budžet nalogodavca. Njihov angažman se pretežno naplaćuje u vidu dnevnih gaža koje se kreću od 50 do 300% iznad efektivne plaće koju zarađuju (jasno je da kompanija nešto mora zaraditi). Sa druge strane, imaju kompletnu infrastukturu, dobru organizaciju i sve pravno-sigurnosne tehničke okvire koji su potrebni za taj posao. Naravno, i administracija proguta nemali dio zarade, i relativno brzo klijent dolazi na ideju da direktno kod sebe zaposli jednog takvog čovjeka i tako uštedi dobar dio troškova. U pojedinim slučajevima “vrbuju” čak i personal iz tih kompanija koji bi radili kod njih kao direktni uposlenici.

Mogućnosti brzog uklapanja

Klijent uživa i mnoge bitne pogodnosti dok sarađuje sa privatnim agencijama kao što su stručna kompetencija i iskustva kompanije, raspoloživost personala, te mogućnosti brzog uklapanja u aktuelne potrebe klijenta. Ovo su najbitnije prednosti rada sa privatnim sektorom, a te pogodnosti uglavnom ne možete ostvariti preko uposlenika na tim poslovima u vašim kompanijama. Kod privatnih kompanija ipak postoji problem konstantnog angažiranja ljudi, uposlenih na poslovima zaštite ličnosti, da rade na nekim drugim poslovima i oblicima zaštite. To je sa jedne strane uredu jer se upoznaju sa nekim novim stvarima iz tehnike i stječu druga iskustva, ali sa druge strane gube osjećaj za rutinskim obavljanjem prvobitnog posla ili gube osjećaj za radom u timu što za sobom vuče druge opasnosti kada opet povremeno budu angažirani na poslovima zaštite ličnosti.

Nakon što smo objasnili profile samog počinioca, te općenito njihovih potencijala, u ovom broju ćemo reći nešto više o taktikama koje koriste, kao i samim oružjima – sa posebnim osvrtom na eksplozivne naprave. Njih ne moramo poznavati do u detalje kao ni načine njihovog aktiviranja. Ipak, kada ih uočimo, najbitnije je da znamo protokole ponašanja i kako na najbrži mogući način doći do osobe koja je osposobljena za njihovo uklanjanje

Arnautović Džemal, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Oružja i taktike napadača

Koliko su raznovrsni načini i forme u kojima se pojavljuju napadači, podjednako su raznovrsne forme njihovog oružja, i naprave, kao i taktike koje koriste u napadima (ovisno o namjerama, sredstvima te kulturnim i geografskim osobenostima). Tip oružja varira od najmanjih kalibara pa do ručnih bacača projektila. Zato se u tim slučajevima mora pristupiti na jedan realističan način i dobro procijeniti ko je, šta, kad i kako upotrijebio, odnosno šta na tom području realno napadačima može biti na raspolaganju. Ovaj put nećemo spominjati neke određene vrste oružja jer za to postoje stručne literature, ali ćemo se osvrnuti na eksplozivne naprave koje su poznate u praksi i više puta korištene. Eksploziv je jedno od najstarijih oružja političkih terorista i u konstantnoj je upotrebi pri izvršenju raznih drugih delikata, kako od terorista tako i od onih iz kriminalnog miljea.

Nekonvencionalne eksplozivne naprave

Proizvodnjom enormnih količina raznih mina, bombi i ostalih ubojitih sredstava u prošlom i ovom stoljeću, dva svjetska rata i ostali ratovi širom svijeta su „umjetnost indirektnog ubijanja“ doveli do najvišeg nivoa. Njihovo aktiviranje se odvija na različite načine – npr. tenkovske mine  se aktiviraju težinom tenka, nagazne pješadijske mine težinom jedne osobe, a za aktivaciju se još koriste i razni eletronski šalteri i kontakti. Bez obzira, nakon pronalaska istih, tim stručnih i dobro obučenih osoba može ih deaktivirati bez većih problema i trajno ukloniti. Bombe o kojima mi želimo nešto reći, odnosno bombe političkih ili drugih terorista su u većini slučajeva improvizirane naprave, zbog čega ih i nazivamo nekonvencionalnim eksplozivnim napravama. One mogu biti izrađene i montirane na više načina, a te metode su poznate samo onima koji ih smišljaju i prave. Ljudi koji rade na deaktivaciji takvih naprava svakodnevno se susreću sa novim slučajevima i metodama koje je potrebno analizirati i proučavati. Ove naprave se, baš kao i sami napadači, pojavljuju u raznim formama koje je teško i nabrojati: u pismima, paketima, tašnama koje su „zaboravljene“ u trgovačkim centrima, stanicama, aerodromima… I na takvim mjestima bombe bez razlike pogađaju svakog ko se nađe u njihovoj blizini, ne samo onoga ko se njima želi eliminirati. Zato takva sredstva sa sigurnošću možemo svrstati u najopasnija i najpodlija oružja. Ona ubijaju bez razlike, često ne ciljano nego nasumice i bez rizika za počinioca. U ovakvim slučajevima zaštita je, da tako kažemo, uslovna, tj. nema nekog posebnog i unaprijed određenog načina odbrane. Pravilo koje smo spomenuli na početku teksta  je da mi ne trebamo poznavati do u detalje sve vrste ovih naprava i načine njihovog aktiviranja, već trebamo poznavati protokol ponašanja kada ih uočimo. Nakon toga moramo znati i kako na najbrži mogući način doći do osobe koja je osposobljena za njihovo uklanjanje.

Struktura i aktiviranje

Eksplozivne naprave se sastoje od tri osnovna dijela a to su: visoko eksplozivno punjenje, inicijalna kapisla i  mehanizam za aktiviranje. Punjenje može posjedovati različite karakteristike i može biti različite težine. Kod pismo-bombe obično je u pitanju nekoliko grama eksploziva dok je kod autobombe ta količina mnogo veća.

Punjenje aktivira mala inicijalna kapisla koja u sebi također ima punjenje čije paljenje će dovesti do eksplozije. Kad je van glavnog punjenja kapisla, naravno, ne može nanijeti veliku štetu ali je sasvim dovoljna da tom malom eksplozijom zapali ili aktivira glavno punjenje od više kilograma koje zatim ima ogromnu razornu moć. Iskra koja aktivira inicijalnu kapislu se može izazvati na razne načine: udarom, strujom, hemijskom reakcijom itd. Također, postoji više vrsta samih upaljača kao što su elektro, dodirni, vremenski, visinski, daljinski itd.

Autobombe

Pod ovim pojmom uglavnom se podrazumijevaju dvije varijante bombi. Ili će bomba biti postavljena na vozilo sa namjerom da se ubiju oni koji su u vozilu ili se vozilo prepravlja u bombu koja će na određenom mjestu biti detonirana kako bi načinila štetu i ubila veću skupinu ljudi. U svakom slučaju, većina ljudi koji u takvim napadima stradaju su nevini ljudi i dosad je u većini slučajeva pravi cilj bio promašivan.

„Ulične“ bombe

Ove se bombe razlikuju od prethodnih jer se njihov cilj kreće, odnosno prolazi pored same bombe. Do sada su napadači sa ovim vrstama bombi uglavnom napadali na dva načina. Prvi način je da se sa ogromnom količinom eksploziva digne uzrak čitav dio ulice ili mosta kojim se kolona kreće. Ovaj način ne traži veliku preciznost kao ni tehničke i taktičke uvjete. Drugi način je da se sa velikom organizacijskom, logističkom i tehničkom pripremom i preciznošću cilja ubije samo osoba koja prolazi u određenom vozilu. Vrijeme aktiviranja i brzina vozila moraju biti tačno proračunate kako bi napad imao uspjeha. Bomba se prije svega mora implementirati u okoliš, a također se mora osigurati da će se aktivirati kad pravo vozilo bude prolazilo. Nažalost, pokazalo se da je ovakva, naizgled nemoguća opcija koja u jednu ruku predstavlja i perfektnu usklađenost između čovjeka i tehnike, više puta odnijela ljudske živote.

Zapaljive naprave

Za ovakvu jednu napravu jednostavne izvedbe, u principu, dovoljno je samozapaljivo sredstvo i šibica. One općenito važe za manje ubitačne naprave ali se zato lakše pripremju i brzo su upotrebljive. S obzirom da sve komponente za ovakve naprave možemo naći u svakom supermarketu, rizik transporta gotovo da ne postoji, pogotovo ako se napad izvršava na jednom takvom mjestu. Jedno je sigurno, a to je da je od zapaljivih naprava bez obzira na jednostavnost njihove pripreme poginulo znatno manje ljudi nego od drugih eksplozivnih naprava a koje su kudikamo komplikovanije za pripremiti i nabaviti.

Anterfile

Safety/security

Mnogi stručnjaci i grupe svakodnevno rade na tome kako bi sačinili mjere sigurnosti čijim bi pridržavanjem naši životi i životi mnogih drugih ljudi bili sigurniji. U tu svrhu izrađeno je i mnogo „safety“ produkata koji su manje opasni za nas jer opasnosti drže dalje od nas. Pod pojmom „safety“ smatramo sve objedinjene sigurnosne mjere koje sprečavaju opasnosti sa kojima se susrećemo u svakodnevnom životu, a koje nisu uslovljene djelovanjem kriminala ili terorizma. Dakle, ove mjere nas štite od općih opasnosti i prijetnji koje nisu direktno usmjerene protiv nas, kao npr. sigurnosni pojas u automobilu, kaciga za vožnju na motoru, zaštita u utičnicama za djecu, zaštitni šljem na gradilištu… S druge strane „security“ predstavlja sve mjere koje nas čuvaju od opasnosti i prijetnji koje su usmjerene direktno protiv nas i našeg života, ličnosti ili imetka a uslovljene su djelovanjem kriminalaca ili terorista. Te mjere i produkti su npr. alarmni uređaji, sigurnosne brave, mjere za zaštitu ličnosti, sefovi, sigurnosna stakla, videonadzor i dr.

Prema tome, ovaj dio zaštite ličnosti o kojem mi govorimo usmjeren je više ka „security“ oblasti, mada ni drugi dio ne smijemo zanemariti, tj. moramo poznavati i pridržavati ga se jer tako također podižemo našu svijest i nivo sigurnosne kulture.

Mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ne zaustavljati vozilo, tj. ne dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati

Arnautović Džemal, Instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)

U ovom broju ćemo ponovo govoriti o procesu napada protiv ili na našu mobilnost. Izlaganje ćemo podijeliti na četiri faze, a zatim ćemo preći na samog počinioca ili počinioce, te njihove profile i potencijale.

Izbor mjesta na kojem će se izvršiti napad

Neprijatelj će za mjesto napada uzeti tzv. ključne tačke koje smo spominjali, a to su mjesta kojima mi nakon svih rezervnih puteva i manevara moramo proći na putu između naših boravišta. To su, također, mjesta na kojima nemamo puno prostora za manevrisanje i izbjegavanje, pa smo iz tih razloga na tim mjestima najizloženiji neprijatelju i najlakši cilj,te se tu i najviše trebamo koncetrirati i obratiti pažnju.

Izoliranje područja na kojem će se izvršiti napad

Područje napada mora biti izolirano. Ovo je razlog zbog kojeg, na mjestima gdje je velika frekvencija ljudi, nemamo otmica ili bar ne onih profesionalnih, ili otmica na jednom statičnom mjestu gdje je vrijeme otmičara usko ograničeno. Operacija se mora što brže izvesti i to mjesto napustiti, jer počinioci ne žele riskirati uplitanje „trećih“ osoba. Ovo vam ni u kom slučaju ne smije ulijevati lažnu sigurnost i dovesti do toga da se opustite. Ali je to, po mom mišljenju, iz objektivnih razloga do sada uglavnom bila praksa. Ako pokušate razmišljati kao napadač, vrlo brzo ćete uvidjeti da jedno dobro izolirano mjesto napada ima puno bolji utjecaj na osobu koju se otima – naravno, u korist napadača – nego neki trg gdje je mnoštvo prolaznika. Kada imamo klijenta koji je na taj način zaista ozbiljno ugrožen, moramo biti spremni na sve i očekivati razna ometanja i odvraćanje pozornosti – kao npr. lažne dojave o podmetnutim bombama, čime se skreće pozornost, prije svega policiji, koja je naš najveći saveznik i pomagač u ovakvim situacijama, ali i našim kolegama koji bi nam trebali priteći u pomoć. Ovoga moramo biti svjesni i ovakva dešavanja gledati kao indikatore nečega što nam možda predstoji.

Zaustavljanje vozila

Napad na nekoga ko je u pokretu, rizičan je, i vrlo lako može postati neuspjehom. Iz tog razloga se pojavila potreba za iznalaženjem načina za zaustavljanje vozila. Kao što smo već ranije isticali, mašta onih koji su skloni kriminalnim djelovanjima je prilično bujna i nema granica, pa onda možamo samo zamisliti na koje sve načine će nas pokušati zaustaviti. Kada ja otmica u pitanju, tu napadači zaista moraju biti profesionalci jer im ta osoba treba živa, tako da „nasilno“ zaustavljanje, kao opcija, ne dolazi u obzir – npr. postavljanje explozivnih naprava nije solucija, jer bi ugrozilo život osobe i tako bi napadači mogli ostvariti svoj cilj. Mnogo je mjesta na kojima nas mogu pokušati zaustaviti i tom prilikom koristiti brojne varke, koje bi, ukoliko ne budemo oprezni, mogle imati koban ishod. Praksa bilježi mnogo lažnih policajaca, semafora, radova na putu obilježenih saobraćajnim znakovima, lažnih obilaza koji direktno vode njima u ruke, nesreće na putu ili dječijih kolica. Mnogo je načina na koje se može pokušati, ali mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ni po koju cijenu zaustaviti vozilo. Dakle, ne smijemo dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati.

Onesposobljavanje zaštitara

Da bi što prije preuzeli kontrolu nad osobom koju žele oteti, napadači moraju onesposobiti ili eliminirati one koji je štite. Mnogo puta smo se osvjedočili sa kojom preciznošću se uptrebljavalo vatreno oružje protiv istih i uprkos panici i situaciji koja tada vlada, osoba koja je oteta ostajala bi nepovrijeđena. U takvoj situaciji moramo svu našu vatrenu moć ciljano i konzekventno usmjeriti protiv napadača kako bi ga odbili a nas sklonili na sigurno. Ako se nalazimo u vozilima, a poseno u blindiranim vozilima, onda ni u kom slučaju ne smijemo zaustaviti ista i moramo ostati u pokretu. Nažalost, u mnogo slučajeva dolazi do kolizije između vozila koja se nalaze u koloni unutar našeg tima, što dovodi do zaustavljanja, i neprijatelju daje novu šansu da odradi svoj posao.

Iz ovih razloga je bitno da smo u svakom momentu na nivou zadatka, a to znači da se konstantno nadograđujemo i proširujemo naše znanje iz ove oblasti. U našem „slobodnom“ vremenu posjeta streljani mora biti uračunata, trening sigurnosne vožnje također, jer su to stvari koje, ako njima vladamo u ovakvim situacijama, znače život nama i onima oko nas. Ovo je zaista ozbiljan posao i tako ga treba razumjeti i prema njemu se odnositi, ili izabrati neko drugo zanimanje.

Počinioci i njihovi profili i potencijali

Historija prijetnje ili ugrožavanja života i imetka, poznaje dva profila počinioca, koji svoj cilj sa velikom vjerovatnoćom i postignu. Od počinioca koji djeluje iz ubjeđenja, ma kakvo ono bilo, može se očekivati da bude bombaš samoubica. Sa drugim, ali jednako jakim motivom, djeluju i teroristički počinioci. Grupa je veća, profesionalnije pripremljena i visoko kvalifikovana, jer je vodstvo na vojni način i hijerarhijski uređeno. Terorist sebi ne može priuštiti da izbjegava rizike, ali na osnovu njegovog ubjeđenja i struktuiranog vođenja, sa velikom vjerovtnoćom dolazi do cilja. Psihički bolestan ili labilan počinioc djeluje na osnovu svoje mržnje, ludila ili nagona. On je obično u jednom polju napetosti između osnovnih prirodnih inhibicija i želje za izvođenjem nekog djela kao oslobađajućeg čina. Što je veća napetost i dešavanja oko njega, recimo na nekim manifestacijama, to je veća mogućnost gubljenja samokontrole i veća mogućnost da počini neko djelo. Njegov „neprijatelj“, opet, može samo privremeno prekoračiti granice njegove psihičke poremećenosti i on u većini slučajeva, nakon što je izvršio neki čin osvete, ne predstavlja više opasnost. Ostale bi mogli svrstati, da kažemo, u još jednu grupu koju predstavljaju kriminalci. Oni djeluju isključivo radi lične finansijske i materijalne koristi, i ni u jednom momentu nisu spremni zbog nekog cilja svoj život dovesti u opasnost. Može se očekivati i saradnja više takvih osoba, jer one gledaju da djeluju, odnosno čine djela, shodno kazni koju mogu podnijeti, u slučaju da budu uhvaćeni. Tu se pretežno radi o privrednom kriminalu.

Uspješno odbijanje napada je teško i uvijek sa sobom nosi gubitke u nekoj formi. Zbog toga naša zadaća treba biti da svakodnevno pratimo okruženje i primjećujemo i najsitnije promjene kako bismo napade i aktivnosti usmjerene protiv nas odbili već u samom planiranju i pripremi.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)

U prošlom broju naveli smo četiri osnovna elementa koja napadači moraju imati u vidu ukoliko žele da njihov napad bude uspješan. Sada slijede i druge faze koje nisu ništa manje bitne od već spomenutih.

Izrada plana

Protivnička strana će na osnovu prikupljenih informacija iz prethodnih faza sačiniti plan. Planovi se, također, izrađuju individualno i ovisno o slučaju, te se prilagođavaju prilikama, pri čemu važnu ulogu igraju tehnika, sredstva, ciljevi, namjere kao i kultura protivnika. Doživjeli smo slučajeve gdje su tehnika i pomoćna sredstva sačinjavali glavni dio napada, ali i one gdje je protivnik svoju silu demonstrirao upotrebom 600 kg eksploziva. Očito je da fantaziji takvih osoba nisu postavljene nikakve granice pa se razmišlja o svemu i svačemu i iznova pokušava nekim novim putevima. Ipak, bitno je da svoja sredstva i tehniku, također, koliko je to moguće, upotrijebe optimalno i na najbolji način. U određenim slučajevima su mjere zaštite koje smo postavili shvaćene kao izazov za protivničku stranu – naprimjer, blindirana vozila koja se pokušalo uništiti, a one unutra eliminirati. Ipak, provođenje plana se u većini slučajeva orijentira prema dvjema mustrama koje smo opisali.

Uvježbavanje izrađenog plana

Napadači će podalje od nas uvježbavati svoj plan i namjere do te mjere da i najmanji detalji budu dovedeni do perfekcije. Tu spadaju, prije svega, moment iznenađenja i kompletan vremenski plan akcije. U mnogo slučajeva se napada u grupi, pa svaki član mora biti uvježban, a koordinacija između napadača također mora biti dovedena do perfekcije. Tu je i priprema i isprobavanje raznih alata ili pomagala, vozila, skrovišta, oružja i ostalih sredstava, ovisno o slučaju. Tek kada sve to funkcionira bez ikakvih zastoja, i uz dobru koordinaciju, zaputit će se na mjesto napada u predviđeno vrijeme.

Pozicioniranje na mjestu napada

Najkasnije neposredno pred napad napadači se moraju pozicionirati na mjestu napada ili, kako se još zove, mjestu zločina. Počinioci, vozila i oružje moraju biti na pozicijama. Bilo je slučajeva u kojima se ovaj dio „razvlačio“ sedmicama da bi se kabl ili eksploziv pozicionirao u ulici, ili da se, recimo, bicikl neprimjetno uklopi u ambijent. Naprimjer, kad svaki dan prolazimo pored istog bicikla, nekad ga počnemo smatrati dijelom ambijenta i ne vidimo ga kao opasnost, a on je upravo to glavno oružje protiv nas. Ovo je zadnji moment u kojem možemo odbiti napad! Kroz dobro uvježbano zapažanje i kvalitetan lanac komunikacije, najmanje promjene u okolini moraju biti primijećene i analizirane. Na to se odmah mora adekvatno reagirati, jer se događalo da su neki indikatori primijećeni, ali se nije odmah i adekvatno reagiralo pa su posljedice bile katastrofalne. Naravno da će se napadači svim mogućim sredstvima pokušati integrirati u okolinu jer su maskiranje i zavaravanje u svim mogućim formama najbitniji elementi u ovoj fazi napada.

Izvođenje akcije – napada

Napad se usmjerava prema namjerama onih koji ga izvode. Radi li se isključivo o ubistvu, otmici ili nanošenju štete, cilj napada će se orijentirati prema dvjema opisanim mustrama i shodno njima se odvijati. Nama preostaje odbijanje napada ili odbrana. Za ovaj moment svakodnevno treniramo i uvježbavamo sve svoje odbrambene tehnike: upotrebu vatrenog oružja i rukovanje njime, upravljanje i vladanje motornim vozilom u kriznim situacijama, blisku borbu i evakuaciju štićene osobe. Ali ne smijemo zaboraviti da smo, ako je do napada već došlo, upravo mi zakazali u fazama 2, 5 ili 8. Nismo primijetili indikatore jednog takvog napada i reagiramo tek sada. Uspješno odbijanje napada je teško i uvijek sa sobom nosi gubitke u nekoj formi. Zbog toga naša zadaća treba biti da svakodnevno pratimo okruženje i primjećujemo i najsitnije promjene kako bismo napade i aktivnosti usmjerene protiv nas već u samom planiranju i pripremi odbili. Naravno da moramo biti spremni odbiti i direktne napade na nas, ma iz kojeg razloga oni bili direktni, bilo to našim propustom ili zato što se, u prolazu, nekome nismo svidjeli pa je došlo do napada. Moramo znati da je, pored svih priprema, našeg timskog rada, saradnje štićene osobe, uspjeh ovakvih kompleksnih zadataka vezan za trenutnu situaciju i naše ponašanje u toj situaciji. Ako smo bili uspješni – to će biti kraj svih aktivnosti protiv nas, ako je protivnik bio uspješniji – aktivnosti se nastavljaju.

Bijeg

Ako izuzmemo „kamikaze“ ili samoubice, protivnik uvijek želi pobjeći i što prije napustiti mjesto zločina. U većini slučajeva je bijeg dobro pripremljen i čini ključni element za potpuni uspjeh napadača. Ali i sigurnosne službe, od policije pa dalje, dobro su opremljene i spremne da se odmah uključe u potjeru ako mi više za to nismo sposobni. Ukoliko je u pitanju otmica, važno je da je naša štićena osoba prije svega opremljena alarmnim uređajem koji će aktivirati, a kojih danas ima na tržištu u raznim formama: mobiteli, satovi, privjesci, ogrlice ili narukvice u svim oblicima. Koliko god to izgledalo teško, svog klijenta moramo educirati jer je u pitanju nešto što je najvrednije – lična sigurnost i život.

Ocjena i preuzimanje odgovornosti za napad

Nakon uspješnog bijega se analiziraju i ocjenjuju rezultati, odnosno, dijeli plijen. Kod otmica u ovoj fazi tek sad počinju pregovori s mogućim partnerima oko uvjeta puštanja, pa do eventualne predaje novca, tj., razmjene. Zavisno od cilja napadača, često postoji interes za objavom ili preuzimanjem odgovornosti za napad koji će u javnosti privući pažnju na događaj, odnosno, grupu koja je izvela napad.

Zaključci

Ovo je debrifing napadača. Ovisno o stupnju profesionalizma analizirat će se rezultati akcije i iz toga se izvući eventualne pouke za buduće akcije. To može značiti poduzimanje aktivnosti na sakrivanju određenih članova ili njihova ponovna infiltracija na drugim mjestima i možda s drugim identitetom.

Na nama je da ostavimo utisak „tvrdog cilja“, jer imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak. Ako on bude onakav kakav dolikuje osobama koje se bave ovim poslom, možda i samim time učinimo da se odluče za neki lakši i za njih jednostavniji cilj.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)

Prvi korak koji napadač poduzima jeste sačinjavanje liste potencijalnih ciljeva. Kriteriji i razlozi koji se uzimaju u obzir prilikom izbora cilja ili sačinjavanja te liste su različiti i mogu se pojaviti u različitim formama. U nekim zemljama je dovoljno da ste stranac i odmah ste ispunili sve uvjete da budete ciljana osoba, u drugim, opet, ako ste imućni, ako ste političar ili neka druga važna ličnost (u jednom od prethodnih brojeva smo pisali o klijentima i njihovoj svestranost).

Kako znati da smo mi ili naša štićena osoba dospjeli na jednu takvu listu? U principu, mi to ne možemo sa sigurnošću znati ili potvrditi, ali se držimo svoga protokola i pravilnika, o kojem smo, također, pisali: kada dođemo na neki novi teren, raspitajmo se o kriminalnim grupama koje djeluju na tom području i čime se bave. Znamo, recimo, čime se bavi naš klijent i automatski možemo pretpostaviti jesmo li interesantni ili nismo. Činjenica da firma ili klijent za kojeg radimo posluje u rizičnim područjima dovoljna je da dospijemo na jednu takvu listu. Najbolja zaštita ili prevencija i u ovom slučaju je „low profile“: neupadljivim nastupom i ponašanjem nastojati da što manje skrenemo pažnju na sebe, odnosno, ne biti u centru pažnje, čime nećemo davati „dodatne“ razloge da baš nas napadnu. Ali, i ovdje postoje granice mogućeg. Zavisno od namjere napadača, pozicija našeg klijenta u javnom životu nekad nije ni bitna, ako se, recimo, radi samo o novcu. Ako neko želi iznuditi novac, njemu je bitno da taj koga napada ima novac, a ne da je poznat. Oni će pokušati doći do svog cilja sa što manje otpora. Za nas bi moglo biti važno i to da sebi napravimo sliku o svom klijentu – o njegovoj ličnosti i komunikaciji (javni nastupi, obraćanja itd.). U svakom slučaju, moramo usko sarađivati s osobama koje su zadužene za PR ili marketing. U svim ovim odjelima se mora obratiti pažnja na sigurnosni aspekt, odnosno, moramo dati svoje mišljenje kako ti ljudi ne bi nesvjesno ugrozili našeg klijenta, tj., osobu za koju i sami rade.

Osmatranje

Protivnik sebi napravi jednu opširnu sliku o ciljevima pojedinačno. Ovdje se prvenstveno radi o izvodljivosti akcije, a da se ne ograniči na neki striktan način djelovanja. Pitanja koja sebi najčešće postavljaju su:

• Moguće ili nemoguće?
• Jednostavno ili komplicirano?

Protivnik će pokušati prikupiti sve moguće podatke i utiske kako bi na ova dva pitanja što bolje mogao odgovoriti jer od njih značajno zavisi ishod akcije. Pratit će nas, kretat će se u našem okruženju, neprimjetno raspitivati, možda pregledati i otpad kako bi došao do neke njemu važne informacije. Nastojat će stvoriti sliku o našim sigurnosnim mjerama, načinu rada i funkcioniranja. Naravno, sve je to dobro maskirano i taktički odrađeno. Opseg pokrenute akcije zavisi od samog cilja, razloga koji ih pokreću kao i organizacije nas samih. Na nama je da ostavimo utisak „tvrdog cilja“, jer imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak, a ako on bude primjeren osobama koje se bave ovim poslom, možda i samim tim učinimo da se odluče za neki lakši i za njih jednostavniji cilj. Ova krilatica iz menadžmenta ima i kod nas svoje važenje. Moramo imati na umu da nas uvijek neko posmatra: protivnik, kolege, konkurencija ili povjerenik našeg klijenta. Zato moramo biti svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica i pokazati se s naše najbolje strane. Ovoga posebno trebamo biti svjesni kad se u blizini ne nalazi naša štićena osoba jer tada mnogi sebe prikazuju u jednom sasvim drugom svjetlu i mogu se nesvjesno dovesti u opasnost. Mora se paziti kome se kakve informacije daju i u kakvom okruženju se sa svojim kolegama razmjenjuju povjerljive informacije. Od nas zavisi kakav utisak o nama će protivnik imati u daljim fazama.

Odbacivanje teških ciljeva

U ovoj fazi mi i nemamo neki utjecaj, jer smo svoj dio posla već trebali uraditi. U ovoj fazi se, jednostavno, upoređuju ciljevi i biraju oni koji su jednostavniji i isplativiji, odnosno, odbacuju oni kod kojih se ne isplati napadati. U prošlosti se više puta pokazalo, posebno kod političkih atentata, da napadnuti nisu bili stvarni cilj napadača, ali na osnovu jednostavnijeg pristupa i izvodljivosti akcije su postali cilj, što govori da mi svojim profesionalnim ponašanjem odrađujemo veliki, ponekad i glavni dio posla.

Izbor definitivnog cilja

Na osnovu informacija iz prethodne faze protivnik donosi konačnu odluku koji cilj će biti napadnut. Na ovu odluku smo mogli utjecati u drugoj fazi, poslije toga više nećemo imati mogućnosti ojačati svoj utisak. Ovdje se još jednom vidi važnost našeg djelovanja – utiska koji ostavljamo kod osoba oko sebe direktnim ili indirektnim komuniciranjem.

Detaljnije informacije

Protivnik sada treba detaljnije informacije o svom cilju koji je izabrao i njegovom okruženju. Mjesta na kojima boravi, faze mobilnosti i ključne tačke će sada biti detaljno izviđane i istražene. To će se odraditi klasičnim opserviranjem i dodatnim izviđanjem. Elektronika ovdje pomaže da se na jednostavniji način dođe do važnih informacija putem prisluškivanja ili postavljanjem GPS uređaja na automobil koji će nam dostaviti informacije o svakodnevnom kretanju vozila kojim se cilj kreće.

I ovdje opseg akcije i ulaganja sredstava ovisi o cilju, razlogu koji je pokreće i našoj organizaciji. Sada se već taktički pristupa i u, po nas najgorem slučaju, kupuju ili ubacuju informanti. U nekim slučajevima koje smo istraživali takve osobe su bile i po godinu dana prije napada ubačene u „naše redove“. Takve osobe po svaku cijenu žele ostati neotkrivene jer takva osoba među nama bez našeg znanja je kamen temeljac njihovog uspjeha. Za nas je od velike važnosti da izgradimo kod sebe osjećaj za promjene u svom okruženju; promatra li nas neko, kako se ponašaju ljudi u okruženju osobe koju štitimo. Mi smo ti koji trebaju educirati osoblje koje je u kontaktu sa štićenom osobom da imaju  barem minimum sigurnosne kulture, a to je, npr., da informacije o kretanju i ostale informacije koje bi mogle ugroziti sigurnost štićene osobe ne daju osobama koje nisu na našoj listi, da ih ne daju putem telefona, pisane dokumente da ne bacaju u smeće, a ponekad da na naš zahtjev svjesno daju informacije koje bi mogle zbuniti neprijatelja ili ga usporiti, odnosno, nama dati više prostora, koji je nekad od životne važnosti.

Nakon što smo u prošlom broju pisali o potencijalnim opasnostima, nastavljamo govoriti o samom procesu napada, njegovim bitnim aspektima te reakciji koja bi bila primjerena toj situaciji.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)

E-mail: redakcija@asadria.com

Napadi se odvijaju prema određenim mustrama. Na osnovu iskustava iz branše, nezavisno od dodatnih priprema ili toga je li napad spontan, počinioci idu slijedom ova četiri elementa:

• iznenađenje,
• teren,
• kretanje,
• komanda nad akcijom/dešavanjima.

Iznenađenje

S iznenađenjem počinje svaka akcija protiv nas. Napadač sa svoje strane ima prednost u izboru načina i sredstava napada. Bez iznenađenja napad, praktično, nije ni moguć, tj., možemo reći da nije ozbiljan, jer u tom slučaju imamo dovoljno vremena da analiziramo šta to na nas dolazi, adekvatno odgovorimo te da ga na neki način izbjegnemo. Naša zadaća je da mogućnost iznenađenja svedemo na minimum, ali sebe, ipak, pripremimo na iznenađenja. Samo tako možemo kvalitetno odgovoriti na prepad, s obzirom na to da je iznenađenje prvi i osnovni element u planiranju napada na nas.

Teren

Napadači savršeno poznaju teren na kojem djeluju, odnosno, izvode prepad. Znaju sva ključna mjesta kojima moramo proći. Pored naših rezervnih maršruta i taktičkih promjena kretanja na putu od tačke A do tačke B, postoje mjesta koja, jednostavno, ne možemo zaobići. Obično ta mjesta napadači, pri planiranju napada, uzimaju u obzir te preračunavaju kad i na koji način bi potencijalna žrtva trebala proći. Oni će se nastojati integrirati u teren i odatle izvršiti prepad. S druge strane, i mi trebamo poznavati teren, permanentno ga istraživati te pokušati primijetiti svaku promjenu. Znamo šta su to indikatori opasnosti, njih moramo na vrijeme prepoznati i putem komunikacije se organizirati, tj., svoje mjere usaglasiti s novonastalom situacijom.

Kretanje

Kako bi napad krenuo u pravom smjeru za napadača, naša mobilnost ili kretanje, bez obzira na to krećemo li se motornim vozilom ili hodamo, mora biti prekinuta. Kako bi svoju zamisao proveo u djelo, napadač će nas prvo pokušati zaustaviti. Samo u rijetkim slučajevima događalo se da je napadač atakovao na kolonu u pokretu, što je prouzrokovalo minimalan ili gotovo nikakav učinak. Treba znati da počinioci, također, moraju održavati svoju mobilnost, tj., moraju nekako doći i otići sa pogodne lokacije – izuzev onih napadača koji idu u samoubistvo. Zato često možemo primijetiti da se kod pljački banaka ne vodi računa o ovoj tački, pa pljačkaši do vlastite mobilnosti pokušavaju doći talačkim situacijama. Naš zadatak je da snalažljivošću i uvježbanim taktičkim potezima ne dopustimo da nam se mobilnost obustavi. Ovo važi kako u svakodnevnom pokretu vozilom tako i kada smo u šetnji s  klijentom. Svoju mobilnost trebamo okrenuti u svoju korist – spretnim upravljanjem vozilom ili, jednostavno, trčanjem. Naravno, ne smijemo zaboraviti štićenu osobu, koju smo dužni na adekvatan način evakuirati.

Komanda nad akcijom/dešavanjima

Napadači će učiniti sve da nametnu svoj način i vode glavnu riječ u nastaloj situaciji. Ovo je i razlog zašto dolazi do upotrebe vatrenog oružja. To čine svojim glasom, nastupom i ponašanjem općenito. Uprkos teškim okolnostima, komandu nad situacijom nijednog trenutka ne smijemo ispustiti iz ruku. To nećemo postići nekim samoinicijativnim ili nepromišljenim herojskim akcijama te neproduktivnim protivljenjem. U takvim situacijama trebamo, kroz taktičku snalažljivost, situaciju držati pod kontrolom i kroz prividno pristajanje na uvjete koje postavljaju doći “okolnim putem” do svojih prikrivenih ciljeva. U krajnjem slučaju, kako bismo došli do cilja ili barem preživjeli situaciju, nekad smo primorani posegnuti i za nekonvencionalnim rješenjima iz svog “mentalnog spremnika”.

Opće

Uspijemo li implementirati ova četiri elementa, postali smo vrlo težak i “tvrd” cilj. O ovim elementima trebamo svakodnevno razmišljati i pokušati se uvijek postavljati u ulogu napadača: gdje bih pokušao sebe i svoj tim iznenaditi i izvršiti prepad? Gdje bih se najbolje integrirao u teren? Gdje bih mogao prekinuti mobilnost? Gdje je mobilnost smanjena zbog djelovanja samog tima i gdje i kojim mjerama bih kroz pometnju mogao doći do komande nad situacijom?

Planiranje kroz faze

Planirane akcije protiv nas i njihov proces podijelili smo u dvanaest faza. Ovaj put ćemo faze samo nabrojati, a u sljedećem broju ćemo ih detaljno obraditi. Kad neko planira neki napad, automatski dolazi do izrade mustre ili plana djelovanja. Tu motivacija i način ne igraju presudnu ulogu jer se proces pretežno odvija u istim okvirima. Za osiguranje je od velike važnosti da pojedinačne faze tog procesa, njihova težišta te moguće preventivne i zaštitne mjere dobro poznaje.

1.Izbor ciljeva

2.Osmatranje

3.Odbacivanje teških ciljeva

4.Izbor definitivnog cilja

5.Osmatranje

6.Izrada plana

7.Vježbanje izrađenog plana

8.Pozicioniranje na mjestu napada

9.Izvođenje akcije/napad

10.Bijeg

11.Ocjena, eventualna objava napada

12.Zaključci

Osobe koje se bave bliskom zaštitom ličnosti moraju se informirati i o postojanju određenih grupa ili bandi, o krugu i mustri njihovog djelovanja, kako bi ih eventualno zaobišle, jer opći kriminal čine delikti, opasnosti i prijetnje koje nisu planirane direktno protiv štićenih osoba i onih koji ih štite, ali im u tom momentu nanose štetu. Znači, oštećeni nisu razlog tog djelovanja, ali su njegove žrtve. Kroz pripremu i preventivno djelovanje tjelohranitelji taj rizik minimiziraju i u većini slučajeva ove opasnosti drže pod kontrolom.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Potencijalna prijetnja jedan je od elemenata bliske zaštite ličnosti. Svaki novi posao osobama koje se bave bliskom zaštitom ličnosti sa sobom će donijeti opasnosti koje svaki put moraju biti dobro procijenjene. Opasnost ćemo najlakše podijeliti na osnovu porijekla, pa ćemo dobiti četiri grupe:

• opasnosti svakodnevice,
• konkretne opasnosti,
• opći kriminal,
• usmjereni kriminal.

Opasnosti svakodnevice

Život sa sobom nosi razne opasnosti koje imaju negativan utjecaj na nas. Npr., razne nesreće, od onih koje smatramo nesrećama tehničke prirode kao što su avionske, automobilske, željezničke i druge, do onih prirodnih kao što su požari, poplave i druge katastrofe nastale prirodnim putem. U poslu bliske zaštite ličnosti ove opasnosti, iako nenamjerno i neplanski, ipak idu naruku i u korist protivnika i ometaju osobe koje učestvuju u bliskoj zaštiti ličnosti u obavljanju posla. Uzroci ovih opasnosti leže u zakazivanju ljudskog ili tehničkog faktora s jedne strane, te s druge strane u raznim prirodnim uzročnicima koji su vezani za određeno područje. Ishod ili posljedica ovih opasnosti je u svakom od ovih slučajeva šteta za život, zdravlje ili uložena sredstva ljudi. Postoji li mogućnost da se adekvatno suprotstavimo ili pripremimo za ovakve situacije? Rješenje ili odgovor bi trebao biti u povećanju općeg opreza i kvalitetnijeg zapažanja našeg okruženja, veće zapažanje u trenutku, kao i povišen stepen reakcije (povećanje svijesti) na uočene izazove prijetnje iz okruženja. Povećanje svijesti znači i održavanje svog psihofizičkog stanja na većem nivou pripravnosti.

Konkretne opasnosti

Koje su to, nazovimo ih, temeljne opasnosti i prijetnje u poslu bliske zaštite ličnosti? To su, naravno, najčešće opasnosti od vatrenog oružja, eksplozija, napadi na sredstva transporta kao što su automobili, avioni i sl. Međutim, kroz specifičnosti svakog zadatka, klijenta ili ugovora dolazi do nekih dodatnih opasnosti. Pri tome glavnu ulogu igraju direktno okruženje, geopoložaj i kultura. Ne mora uvijek naš klijent biti ugrožen direktnim napadom neke osobe, opasnosti mogu biti i drugog karaktera i tipa. Navest ćemo samo nekoliko primjera direktne opasnosti koja je vezana za neki konkretan zadatak, a takvih primjera je bezbroj. Recimo, boravak štićene osobe u nekom industrijskom postrojenju ili fabrici nosi sa sobom čitavu paletu opasnosti. Ako se radi o posjeti nekom postrojenju s visokim naponom, postoji opasnost od strujnog udara, ili posjeta hemijskoj industriji može proizvesti razne kožne iritacije ili čak trovanja. Naravno da postoje sigurnosni standardi i pravila u takvim kompanijama, ali posao tjelohranitelja je da se brine za svog klijenta, u ovom slučaju tako što će ga napomenuti da se pridržava pravila zaštite, radilo se o nošenju zaštitnog šljema, naočala ili druge zaštitne opreme. Kada osoba koja se bave bliskom zaštitom ličnosti dobije određeni posao, s njim dobije i njegove opasnosti. U slučajevima kakav je naveden kao primjer, istraživanje je najbolja prevencija jer će tjelohranitelj kvalitetnim obavještajno-istraživačkim radom dobiti potrebne informacije koje su ključne za uspješno obavljanje posla. Iznenađenje može svesti na minimum ili čak eliminirati.

Opći kriminal

Protivnici osoba koje se bave bliskom zaštitom ličnosti, odnosno, oni sa druge strane zakona često provode razne kriminalne aktivnosti, a da one nisu usmjerene direktno protiv neke osobe. To znači da nije bitno ko je ta osoba ili koja je to ličnost, koju instituciju, organizaciju ili kompaniju predstavlja, ona je, jednostavno, u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Ovdje se pretežno radi o deliktima kao što su krađe automobila, džeparenja, krađe tašni, te druge „sitne“ krađe, ali se može raditi i o napadu na skupine ljudi ili manifestacije, a tjelohranitelji i štićene osobe su u tom momentu na tom mjestu. Tjelohranitelji se moraju ozbiljno posvetiti ovom općem ili neciljanom kriminalu kao opasnosti, a ne samo da pažnju usmjeravaju na direktne opasnosti koje sami planiraju na putu od tačke A do tačke B. U većini slučajeva su te štete u „granicama“, ali je štićena osoba ili osobe koje je štite bez novčanika sa dokumentima, bez kreditnih kartica ili bez vozila. To sa sobom nosi mnogo nejasnoća i neugodnih pitanja. Podneblje i kultura kod ovih opasnosti igraju glavnu ulogu. Diplomatska predstavništva zemalja odakle dolaze štićene osobe i lokalne policije tjelohraniteljima mogu dati veoma bitne informacije o načinu djelovanja kriminalnih skupina i njihovim sposobnostima. Osobe koje se bave bliskom zaštitom ličnosti moraju se informirati i o postojanju određenih grupa ili bandi, krugu i mustri njihovog djelovanja, kako bi ih eventualno zaobišle, jer ovaj tip kriminala čine delikti, opasnosti i prijetnje koje nisu planirane direktno protiv štićenih osoba i onih koji ih štite, ali im u tom momentu nanose štetu. Znači, oštećeni nisu razlog tog djelovanja, ali su njegove žrtve. Kroz pripremu i preventivno djelovanje tjelohranitelji taj rizik minimiziraju i u većini slučajeva ove opasnosti drže pod kontrolom. Ključ uspjeha je u samoj svijesti i znanju da se ovakve opasnosti nalaze svuda okolo štićenih osoba i njihovih štićenika i da mogu u svakom momentu biti usmjerene protiv njih. A najveća opasnost je stav pojedinih osoba zaduženih za blisku zaštitu ličnosti da takve opasnosti njih ne mogu zadesiti.

Usmjereni kriminal

Pod ovim pojmom sjedinjeni su svi delikti, napadi, opasnosti i prijetnje koje su usmjerene prema određenoj osobi. U ovom slučaju počinioci imaju jasne ciljeve, bila to smrt, odnosno, ubistvo, otmica, osveta, neki vid kažnjavanja ili bilo koja druga šteta po zdravlje, život, slobodu djelovanja i izražavanja ili ugled te osobe. Počinioci traže žrtvu po raznim kriterijima i pretpostavkama šta mogu ostvariti i počinju s pretvaranjem svojih planova u djelo. Ovdje se radi o aktivnom protivniku čije djelovanje tjelohranitelj može ograničiti poznavajući poziciju i djelovanje svoga klijenta. U ovim slučajevima često pristižu prijeteća pisma iz kojih tjelohranitelji dobiju mnogo informacija o profilu napadača i razlozima za napad. U mnogo slučajeva su osobe zbog svoje pozicije ili pripadnosti raznim organizacijama političke, vjerske ili privredne strukture permanentno izložene opasnostima i prijetnjama pojedinaca ili skupina čije namjere nije uvijek jednostavno prepoznati.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U jednom od ranijih brojeva definirali smo blisku zaštitu ličnosti kao kompleksnu cjelinu koju čini sljedećih pet elemenata:

1. ciljevi zaštite,
2. potencijalne prijetnje,
3. zadatak – percepcija,
4. kadrovi,
5. forme i okviri djelovanja.

O ciljevima zaštite već smo pisali, a u sljedećih nekoliko brojeva posvetiti ćemo se potencijalnim prijetnjama, drugom od pet osnovnih elemenata bliske zaštite ličnosti. Potencijalna prijetnja je element bliske zaštite ličnosti zbog kojeg je posao zaštite uopće potreban. Pored prijetnji kojim nas izlaže priroda i današnja tehnologija, pojedini ljudi predstavljaju direktnu ili indirektnu prijetnju i mogu svojim djelovanjem ugroziti našu sigurnost. U poslu bliske zaštite ličnosti ove osobe i njihovo djelovanje svrstavaju se pod pojam „protivnička strana“. Tjelohranitelji moraju klijente i sebe zaštititi od „protivničke strane“, a to čine provođenjem različitih mjera sigurnosti, ali ne smiju zaboraviti ni one druge opasnosti, odnosno, moraju definirati od čega, kako i zašto se moraju zaštititi.

Protivnička strana

Nije moguće napraviti jasnu sliku „protivničke strane“ niti opisati i definirati opasnosti i prijetnje koje predstoje u poslu tjelohranitelja. Konstantno nastaju nove tehnike i taktike s novim opasnostima kao i to da sve „napadačke mustre“ svaki put imaju neku inovaciju, neki novi detalj. Zločinačka mašta nema granica i svaki tjelohranitelj, tj., svaka osoba koja se bavi bliskom zaštitom ličnosti mora biti svjesna ove činjenice. Uprkos tome, ili baš zbog toga – tjelohranitelji moraju biti na visini zadatka, znati ukazati na opasnosti, prijetnje, te na njih adekvatno odgovoriti jasno definiranim sigurnosnim konceptom. Znanje o „protivničkoj strani“ gradi se i stječe kroz čitavu karijeru i gotovo da se razvije novo čulo za tu opasnost. Za osobe koje se bave bliskom zaštitom ličnosti važno je da s jednim „zdravim nepovjerenjem“ prilaze stvarima, ali nikako da u svemu i svakome vide neprijatelja, jer će ih to, sigurno, dovesti do kardinalne greške. Samo stručno znanje i iskustvo tjelohranitelju mogu pomoći da situaciju pravilno procijeni i da na tim osnovama izradi mjere sigurnosti za određenu situaciju. Svako ko se bavi poslom bliske zaštite ličnosti mora biti u stanju da se stavi u poziciju „protivničke strane“, te shodno tome i da razmišlja. To mu daje jasniju sliku šta se realno može i mora očekivati, odnosno, vidjeti kao prijetnja, a šta je moguće samo u akcionim filmovima. I napadač ima neke svoje okvire djelovanja ili ograničenja, pa makar to bila samo njegova nervoza. Osobe koje učestvuju u bliskoj zaštiti ličnosti ne mogu znati kakva je „protivnička strana“. Oni samo mogu pratiti poklapa li se njihova procjena i profil koji su napravili sa slijedom događaja i na osnovu toga činiti dalje korake. Tjelohranitelji „protivničku stranu“ gleda kroz okvir svojih pretpostavki i tako ih i razumije. Slika koju formira osoba koja učestvuje u bliskoj zaštiti ličnosti prožeta je raznim objektima, shemama, ličnim konstrukcijama koje bazira na prijašnjim slučajevima i iskustvima. „Protivnička strana“ želi da se tjelohranitelji osobe koja je njihova meta njima podčine i da tako kao prepreka do njihovog cilja otpadnu, jer oni rade po svom planu i ne dijele naše mišljenje i uvjerenja.

Iz vojne, danas i civilne i socijalne strategije koja se koristi u savladavanju ili izbjegavanju konflikata poznate su tri temeljne forme „protivničke strane“:

1. simetrična (ista sredstva, struktura i doktrina, približni principi, vrijednosti i ciljevi);
2. asimetrična (različita sredstva, strukture i doktrina, drugi principi, vrijednosti i ciljevi);
3. disimetrična (mnogo nadmoćnija sredstva, strukture i doktrina, približni principi, vrijednosti i ciljevi).

Opasnosti i rizici

Svaki novi posao osobama koje se bave bliskom zaštitom ličnosti sa sobom nosi opasnosti koje svaki put moraju biti procijenjene. Tada te opasnosti postaju rizici. Opasnosti i rizici variraju u svojoj veličini i vrsti u ovisnosti o ličnostima koje su vezane s dešavanjem. U svakodnevnici posla bliske zaštite ličnosti „protivnička strana“ se pojavljuje u formi opasnosti i rizika. Kada tjelohranitelj uzme oružje, osigurava se, ali uzima u obzir rizik da može biti upetljan u pucnjavu. Ako se neko dešavanje ili situacija unaprijed procijeni i svjesno se konfrontira s njom, radi se o svjesnom riziku, dok opasnosti čovjek bude svjestan tek onda kada ona nastupi ili u momentu kada se više ne može nazad. Sretan je onaj ko opasnost preživi i tek kasnije kada opasnost prođe postane je svjestan, što se tjelohraniteljima nikako ne smije dogoditi. Za bolje razumijevanje stavit ćemo ove pojmove nasuprot jedan drugom:

Opasnost

• Mogućnost da se nekom nešto dogodi, da se počini šteta, nesreća
• Događaj neposredan
• Mora se izdržati
• Šteta se razvija dinamično eskalirajući

Rizik

• Unaprijed promišljen događaj, koji se tako konkretizira
• Mogućnost alternative
• Mogućnost osiguranja
• Šteta izmjenjiva, statična

Dakle, postoje nepredvidive opasnosti, smrtonosne opasnosti ili opasnosti s visokim rizikom. Tu se nema šta puno proračunavati jer je proračun jednostavan. Što je predvidljivija i poznatija opasnost – tim više prelazi ili postaje „običnim“ rizikom koji se može zaobići raznim alternativama.