U ovom poglavlju ćemo pisati o suštini „zanata“ kada je bliska zaštita u pitanju. Govorit ćemo o različitim sigurnosnim mjerama i njihovim varijantama, upoznat ćemo se sa pojedinim zadaćama i obavezama same pripreme, sprovođenja, odbrane te postupanja u kriznim situacijama. Također, posmatrat ćemo različite mogućnosti kroz prizmu taktičkih odredbi i dati odgovor kako zadržati određenu fleksibilnost u odnosu na ostale elemente posla bliske zaštite ličnosti.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal and Security Training Association)

Prve aktivnosti koje se stavljaju pred nas u ovom segmentu naše struke jesu da od pojedinaca ili pojedinih zaštitara oformimo tim i definiramo zadatke, ciljeve i obaveze. Tako raspoređujemo dužnosti, pojedinačne zadaće i odgovornosti, nakon čega moramo koordinirati sve relacije između tima, zadanog cilja i očekivanog rezultata. Tada svi zaštitari poznaju svoj temeljni zadatak i odmah znaju ko je kome dodijeljen i ko kome raportira, odnosno odgovara.

Tim i oprema

Zanimljivo je istaći da privatne službe sigurnosti sve više počinju da uređuju odnose unutar tima po uzoru na državne službe, gdje su takvi odnosi riješeni hijerarhijski, odnosno činovanjem. Kada vlada jasan odnos između zaštitara i kada se zna ko rukovodi operacijom, onda se u akcijama i kriznim situacijama sve odluke i naredbe hitro mogu sprovoditi u djelo, što i jeste pokazatelj prave snage tima i kolektiva. Prilikom formiranja tima potrebni su određeni zahvati, na osnovu kojih se postavljaju ili određuju ciljevi ili očekivanja za svakog zaštitara ponaosob. Također, bitno je razumjeti i mogućnosti svakog člana našeg tima. Ukoliko se u timu postigne razumijevanje, što je od izuzetne važnosti, i ukoliko to svi razumiju i poštuju, onda čak ni   nedostatak nekog pojedinca neće igrati toliko važnu ulogu prilikom izvršenja određenih zadataka, posebno ako ljudi pokažu stamenost tokom dužih zadataka, koji obično traju 24 sata ili više, gdje se nekad moraju preuzeti dužnosti drugih članova tima. Naravno, te obaveze uzimaju se na kratko vrijeme, ali ipak i u takvim situacijama ne treba zaboraviti da su članovi obično i sami prilično umorni, pa dodatne obaveze i dodatno opterećenje nije lahko izvršavati.

U principu, jedan tim se sastoji od sljedećih elemenata:

• šef operacije,
• tim za logistiku i organizaciju,
• tim za pratnju,
• tim za zaštitu,
• tim za promatranje,
• tim za obavještajni rad,
• tim za intervenciju (često budu policijske snage),
• vozač.

Ovo je struktura koja bi trebala biti prisutna u našoj unutarnjoj organizaciji, ali u praksi to uvijek ovisi od finansijskih mogućnosti, koje uvjetuju koliko se efektivnih zaštitara može uključiti u tim. Na osnovu ovih informacija mi formiramo timove i izdajemo zadatke. Važno je da svaki član bilo kojeg tima u svakome trenutku zna svoju poziciju, zna koju odgovornost ima i za šta je zadužen. Također, ovisno o mjerama koje su određene i potrebi, u većini slučajeva se ne moraju aktivirati svi timovi.

Šef operacije

On je glavni odgovorni za kompletnu operaciju u kojoj učestvuju svi nabrojani timovi. On koordinira i upravlja kompletnom operacijom, dobija posao ili zadatak od poslodavca, štićene osobe, njegovog direktnog pretpostavljenog ili nekog oformljenog kriznog štaba, ovisno o čemu se tačno radi i načinu uređenja. Od slučaja do slučaja često su sigurnosne mjere već definirane i on ih sa svojim timovima treba sprovesti. Njemu se daje zadatak da sa svojim kriznim štabom isplanira kompletnu operaciju i odredi mjere vezane za taj zadatak ili posao. Nije obavezujuće da on bude direktno i aktivno uključen u samu operaciju u smislu da je on jedan od zaštitara. U većini slučajeva je mnogo bolje da šef operacije zadrži slobodu djelovanja u vidu nekog primjerenog odstojanja odakle bi konstantno mogao određivati težište operacije, a po potrebi i priteći u pomoć. Time se njemu ostavlja dovoljno prostora da planira i nadzire operaciju u samom njenom provođenju, jer se u bazi napravi plan operacije, ali na terenu uvijek dolazi do određenih promjena. Na taj način on promjene može određivati „u hodu“ i davati nove smjernice članovima timova i informacije o sljedećim koracima. Jer, kvalitetno vođenje je baza ili temelj za uspješno provođenje onih sigurnosnih mjera koje su određene, kao i onih koje upravo nastaju.

Tim za pratnju

U ovom timu smo neposredno sa štićenom osobom u pokretu i kontaktu. I ovdje trebamo odgovornog, šefa, vođu ili, kako se to moderno kaže, team leadera, tj. vođu tima. U malim timovima vođa tima je ujedno i šef operacije i on donosi potrebne odluke i koordinira kompletnu operaciju. U praksi je vođa tima osoba koju direktno vežu za štićenu osobu i kontakt sa istom i koji se vodi kao direktni odgovorni za štićenu osobu. Mišljenja smo da ipak bolje da, ukoliko je to moguće, vođa tima ne preuzima tu obavezu da bude direktni kontakt i odgovorni za štićenu osobu. Jedina prednost takve kombinacije je u tome što u svakom momentu može znati o čemu se radi i kakva je trenutna situacija kod štićene osobe, odnosno da ima relativno visok nivo informiranosti. To sve može dobiti, recimo, preko zaštitara, koji bi informacije prenosio putem veze. Nedostatak koji se čini mnogo većim od prednosti je taj da vođa tima gubi ono što smo već spomenuli kao važnu osobinu šefa operacije – slobodu djelovanja, koja je neophodna za konstantnu procjenu novonastale situacije, a koja opet uvjetuje ispravnost davanja daljnjih smjernica potrebnih za provođenje eventualno novih sigurnosnih mjera. U slučaju da dođe do promjene u planu termina štićene osobe, na osnovu čega vjerovatno dolazi do promjene sigurnosnih mjera koje moramo implementirati, kontrole ponašanja nekih zaštitara te ponovnog sagledavanja situacije, šef u ovoj poziciji ništa od toga ne može sprovesti ukoliko je direktno odgovoran za štićenu osobu. Čak i ako mora sjediti u istom vozilu sa štićenom osobom, to također može biti veliki hendikep za vođu tima, jer je u tom autu uvijek tišina i svako se oglašava samo na upit štićene osobe. Na taj način slabi komunikacija sa ostalim članovima tima jer ne može konstantno komunicirati i davati dalje smjernice ostalim zaštitarima. Dobar šef ima povjerenje u svoje saradnike, pa i u ovoj situaciji vođa tima treba predati ovu odgovornu funkciju direktnog odgovornog za štićenu osobu svom saradniku, svakako uz saglasnost da u slučaju incidenta on sam kratkoročno donosi i sprovodi mjere vezane za štićenu osobu. Ovdje važnu ulogu igraju ličnost i ego, pa nekad vođa tima hoće da bude i odgovorni za štićenu osobu, što može dovesti do nedostataka u vođenju i rezultirati mnogim problemima i haosom ukoliko štićena osoba, recimo, promijeni plan.

Da bi šef operacije i njegov tim funkcionirali onako kako je potrebno da bi sigurnost štićene osobe i operacije općenito bila na vrhunskom nivou, potrebno je hijerarhiju postaviti na sljedeći način:

• vođa tima,
• odgovorni za štićenu osobu,
• ostali zaštitari,
• vozač.

Kod velikih timova sa 24/7 osiguranjem postoji više ovakvih timova koji su zatvoreni i koji se, kao takvi, i mijenjaju. Direktni odgovorni za štićenu osobu se treba mijenjati što je moguće manje, jer se vremenom na relaciji štićena osoba – direktni odgovorni stvori neki poseban povjerljiv odnos, što u velikoj mjeri može pozitivno utjecati na sigurnost.

U ovome broju ćemo nastaviti govoriti o zaštitarskoj opremi, odnosno definisati ulogu i značaj opreme u obavljanju zaštitarskog posla. Bilo da se radi o opasaču, municiji ili telekomunikacionim uređajima poput telefona i GPS aparata, moramo znati da je oprema važan dio i gotovo ključan segment našeg poziva

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPTSA-e (International Personal and Security Training Association)

Opasač

Ima vrlo važnu ulogu jer se na njemu nalazi većina opreme koju koristimo. On mora biti jak i izdržljiv, posebno zbog futrole kojoj mora biti prilagođen kako bi ista bila adekvatno pričvršćena. Veoma je važno da futrola bude čvrsto na svom mjestu i da se ne pomjera kako prilikom povlačenja oružja iz futrole ne bi dolazilo do problema, a što u kritičnim situacijama može biti kobno za nas i našeg klijenta. Kvalitetni opasači sa unutrašnje strane pretežno imaju plastično ojačanje, posebno oni uži koji se nose sa pantalonama, odnosno odijelom. Većina proizvođača futrola u ponudi ima i opasače, jer standardni opasači uglavnom imaju širinu 2 cm, što ni širinom a niti jačinom ne odgovara našim potrebama. Moramo voditi računa o težini opreme koju nosimo na opasaču i ne smijemo doći u situaciju da nam zbog pucanja neadekvatnog kaiša ostala oprema usred zadatka ostane na ulici. Današnji opasači dolaze u kompletu sa podopasačem, koji se uvlači u pantalone, a čija jedna strana posjeduje ljepilo, to jeste “čičak”. Ovo imaju i neki opasači, što nam omogućava da ih čitavom dužinom zalijepimo jedan za drugi kako bismo dobili vrlo čvrst i pouzdan spoj. Standardna širina opasača od 5 cm daje kvalitetnu, čvrstu i prilično veliku površinu za stavljanje i nošenje naše opreme, a ujedno je odlično rješenje koje nam omogućava da istovremeno odložimo svu opremu, odnosno da istu stavimo nadohvat ruke. Opasači se izrađuju od kože, plastike, sintetičkih vlakana i, ovisno o načinu oblačenja i težini, mogu se kvalitetno prilagoditi korisniku.

Municija

Prilikom vršenja izbora municije koja stoji na raspolaganju našoj službi (Napomena: ne koristi se sva municija u svim službama) i/ili našoj odbrani, trebali bismo posebnu pažnju obratiti na sljedeće:

• nikada ne koristiti municiju koja je ponovo punjena,
• koristiti municiju proizvođača koji su poznati po proizvodnji kvalitetne municije, tj. proizvođače koji ispunjavaju evropske norme (SAAMI, CIP),
• službene spremnike za municiju i samu municiju obavezno provjeriti i ispitati njihovu funkcionalnost,
• izbor municije ovisi i od propisa koji važe u određenim državama (npr. pancirno, rasprskavajuće zrno i dr.).

Komunikacija

U ovom poslu važan faktor su i sredstva komunikacije, jer sa klijentom ili ostatkom tima uglavnom komuniciramo putem mobilnog telefona ili našeg internog sistema veze. U svakom slučaju, sa tim uređajima i njihovim prednostima, nedostacima i opasnostima koje sa sobom nose (odašiljanje signala, prisluškivanje i sl.) se moramo upoznati do najsitnijih detalja. Moramo biti svjesni da je to oprema koja se sa uvođenjem novih tehnologija mijenja, nekada čak i radikalno, pa stoga moramo konstantno biti u koraku sa svim dostignućima, odnosno moramo se konstantno nadograđivati u pogledu tehničke naobrazbe. U segmentu radioveze obavezno voditi računa o jasno reguliranim propisima o korištenju određenih kanala i frekvencija, čije nepoštivanje za sobom nosi ozbiljne posljedice, počevši od oduzimanja uređaja, što nam ni u kojem pogledu ne ide u korist. Zbog ovakvih situacija, kada se odredi na kojem se prostoru zadatak obavlja, prvo moramo provjeriti zakonske propise i regulative kako bismo nesmetano mogli obavljati naše obaveze. Firme pretežno imaju vlastitu internu radiovezu sa svojom frekvencijom ili nekom zajedničkom koja joj se dodijeli. Sa druge strane, postoje i slabiji uređaji sa izlazom 10–500 mW, koji su namijenjeni za saobraćaj koji ne podliježe nikakvoj prijavi ili plaćanju, a domet im je 1–5 km. U našem poslu ovakvi uređaji se koriste prilikom vježbi ili nekih brzih zadataka koji se odvijaju u neposrednoj blizini.

Satelitski telefoni

Satelitski telefoni bi korisniku trebali omogućiti da bude dostupan na svakom mjestu na kopnu i na moru. Dostupnost je prilično uvjetovana operaterom i samim uređajem koji se koristi. Loše strane ovih telefona su visoka cijena samih uređaja, troškovi korištenja te pozicija antene, jer ona mora imati „vizuelni“ kontakt sa satelitom. Međutim, upravo na moru ili u pustinji ovi uređaji su od neprocjenjive koristi i važnosti.

GPS

Global Positioning System osmislila je američka vojska i on se sastoji od 24 satelita koji omogućuju pozicioniranje na svakoj tački na svijetu. Dobijajući konstantno signale od strane satelita, npr., jednom u sekundi, GPS prijemnik proračunava svoju poziciju na zemlji. Sistem je neovisan od operatera, uvjeta vidljivosti i drugih uslova koji uvjetuju većinu drugih uređaja, pa možemo reći da GPS funkcionira tamo gdje većina drugih uređaja zakaže. Barem u velikoj mjeri. Pozicija se određuje jednim pritiskom tastera bez ikakvog proračunavanja i crtanja. Većina modernih uređaja ima mogućnost i kapacitet komunikacije sa 8–12 satelita. Za određivanje dužine i širine (2D) potrebna je dostupnost najmanje tri satelita, dok je za određivanje pozicije, uključujući i visinu iznad mora (3D), potrebna dostupnost najmanje četiri satelita. Između ostalog, GPS uređaj nam pokazuje i tačno vrijeme, pravac kretanja te brzinu kretanja.

Prednost ove vrste uređaja se ogleda u tome što se signali GPS satelita mogu besplatno koristiti, a to možete uraditi čak i preko mobilnih telefona, dakle bez klasičnog GPS uređaja. Uloga ovog sistema je da svakom korisniku omogući da zna i odredi svoju lokaciju. Ovi uređaji su minijaturni, tako da ne čudi što se nalaze u gotovo svakom mobitelu novije generacije, pa čak i u mnogim odjevnim predmetima koji pomažu u lociranju djece u slučaju da se izgube. U svim novim vozilima visoke klase GPS moduli su serijski ugrađeni, i to sa softverom za danonoćno praćenje tih vozila. Slobodno možemo reći da su u našem poslu ovakva pomagala danas apsolutno neophodna i moramo ih poznavati jer nam itekako olakšavaju posao. Prilikom pronalaska cilja, planiranja maršute kretanja ili u različitim kriznim situacijama, GPS uređaji nam prenose bitne informacije koje nam mogu spasiti život jer šalju našu lokaciju putem mobilnog telefona. Danas je na tržištu prisutno mnogo ovih uređaja, koje možemo uvezati sa našim alarmnim i videonadzornim sistemom, vozilom i drugim uređajima. Njihovim ispravnim korištenjem umnogome možemo sebi olakšati, podići kvalitet našega života te unaprijediti sigurnost naših ukućana, klijenata i nas samih. Vrlo je važno da poznajemo ove digitalne “pomoćnike” iz dva razloga: sa jedne strane, oni nam daju vrijedne informacije i podršku prilikom organiziranja, planiranja i obrade podataka, a, sa druge strane, takve uređaje danas koriste i naši klijenti, pa nam mogu biti postavljena i određena pitanja iz te oblasti.

Oprema je „bure bez dna“ i ništa nema kraći rok trajanja kao oprema i tehnika. Nove tehnologije izlaze na tržište takvom brzinom i tempom da čak ni iskusni profesionalci ne mogu uhvatiti korak sa novim dostignućima na tržištu. Bezbroj sajmova i časopisa prezentira hiljade novih proizvoda godišnje, a kako proizvođači prihvatljivom cijenom pokušavaju pridobiti klijentelu, vrlo se lahko u takvom vrtlogu možemo izgubiti

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPTSA-e (International Personal and Security Training Association)

Naša oprema mora podržavati, odnosno podupirati rad jednog tjelohranitelja i omogućiti provođenje sigurnosnih mjera koje su određene za konkretni zadatak ili posao. Poput načina provođenja i upotrebe sigurnosnih mjera, i odabir opreme ovisi od raznih okvira. Izbor ponajviše ovisi, naravno, od finansijskih sredstava, ali i od zakonskih okvira, područja gdje se zadatak obavlja, stepena ugroženosti, kulturalnog okruženja (običaja ljudi na određenom području), mjera sigurnosti koje su određene za taj zadatak i, svakako, stepena obučenosti, tj. nivoa poznavanja same opreme. Oprema je „bure bez dna“ i ništa nema kraći rok trajanja kao oprema i tehnika. Nove tehnologije izlaze na tržište takvom brzinom i tempom da čak ni iskusni profesionalci ne mogu uhvatiti korak sa novim dostignućima na tržištu. Bezbroj sajmova i časopisa prezentira hiljade novih proizvoda godišnje, a kako proizvođači prihvatljivom cijenom pokušavaju pridobiti klijentelu, vrlo se lahko u takvom vrtlogu možemo izgubiti. Ništa neobično. Nekad je zaista potrebno izvršiti jedan kvalitetan i praktičan test koji bi nam olakšao odabir između korisnog i bezvrijednog proizvoda. U ovome tekstu ćemo prikazati različita područja, razjasniti trendove i pokušati vam pomoći u donošenju odluke o nabavci opreme.

Oružje i pomoćna oprema

Hemijski iritansi

Posljednjih godina upotreba klasičnih iritanasa kao što su CN (Chloracetophenon) i CS (Chlorbenzylidenmalonitril) znatno je opala, dok je upotreba OC-a (Oleoresin Capsicum), koji je općepoznat kao „pfefer spray“, drastično porasla. Ovaj OC se koristi u ASR (Aerosol Subject Restrains) uređajima ili aparatima za raspršivanje hemijskih iritansa. Državne službe ovaj gas koriste kao fizičku silu prilikom hapšenja, odnosno privođenja osumnjičenih, ili u okviru mjera za kontrolu (poput demonstracija). Prednost ovih raspršivača jeste ta da se mogu upotrebljavati sa određene udaljenosti i tako zadržati sigurnosno odstojanje od napadača. Upravo u našem poslu ovo pomagalo je izuzetno korisno jer nam omogućuje određene taktičke prednosti. Ovisno o zakonskim okvirima i veličini pakovanja, u velikom broju zemalja OC je uvršten u obaveznu opremu tjelohranitelja.

Palice

Palica je jedno od najstarijih sredstava za provođenje sigurnosnih ili, u ovom slučaju, prisilnih mjera. Izrađene u raznim izvedbama od drveta, bambusa, gume, plastike i metala, palice se upotrebljavaju defanzivno ili ofanzivno. Moderne varijante stare palice postaju sve više univerzalna sredstva za kontrolu, koja u kombinaciji sa treniranim zahvatima mogu postići mnogo više od pukog udaranja: odbranu, odnosno blokadu udaraca, kontrolu napadača i, naravno, zadavanje udarca koji neminovno proizvodi bol.

Elektrošok

Elektrosignali izravno djeluju na senzorski nervni sistem i uglavnom strujom snage od 7 do 14 W utječu na signale nervnog sistema i dovode do njihova povremenog prekida. EMD uređaji (Electro-Muscular Disruption Technology) rade sa 18–26W i u potpunosti prekidaju nervni sistem, što za rezultat ima i potpunu kontrolu mišića. Oba uređaja ispaljuju kontaktne strelice, koje se zabodu u odjeću ili kožu, putem koje se prenosi elektroimpuls. Danas na tržištu imamo zaista mnogo ovih uređaja, a u prošloj godini je naš magazin pisao i o Tezerima (elektropištoljima), koje koriste policijske snage u mnogim zemljama. Ovisno o modelu ovih uređaja, efektivni domet je oko 7 metara. S ciljem pomoći pri ciljanju, na njih se može montirati i laser.

——————————-

Vatreno oružje

Upotreba ili korištenje vatrenog oružja zahtijeva sljedeće preduvjete: posjedovanje oružja (što podrazumijeva ispunjenje uvjeta za posjedovanje istog), postojanje pravne ili zakonske osnove, postojanje prijetnje i ugroženosti, provjera okruženja, te osnova i navoda nalogodavca. Primijetit ćete da je odabir kako oružja i kalibra tako i njihova dobavljivost vrlo često problem ili je uvjetovana raznim regulativama, dok je u nekim zemljama upotreba potpuno zabranjena za privatni sektor. Ovoga puta ćemo navesti samo neke pojedinosti, koje su ujedno i preporuke, koje je nužno poznavati kada je kratko ručno naoružanje u pitanju.

Kalibar. Svrsishodno birati ne manji od 9×18 mm, sa dobrom municijom. Provjereni i pouzdani kalibri pretežno su 9×19, .38 specijal, -357 Magnum, .40S&W, 357 SIG. 45ACP i drugi.

Veličina. Kod pištolja dužina cijevi ne ide preko 10,5 cm, a kod revolvera 8,5 cm. Oružje treba biti dovoljno veliko da je pogađanje djelotvornog područja sa njim pouzdano izvodljivo.

Težina. Veoma važan segment i bitan iz dva razloga. Prvo, što je oružje teže, bolje kompenzira trzaj, pa je samim time i preciznije. Sa druge strane, što je lakše, mnogo je ugodnije za dugo nošenje. Između ovoga dvoga trebamo pronaći kompromis.

Kapacitet. Ovaj izbor ovisi o veličini i formi oružja, a tek onda od vrste ugroženosti i okruženja. Ovo znači da je nekada bolje gađati efektivno, pa makar gađali i sa manje municije.

Proizvođač. Svaki proizvođač koji snadbijeva policijske i vojne formacije u osnovi ispunjava uvjete kvaliteta, pouzdanosti, izdržljivosti i servisa.

Nišan. Fiksni nišan je pouzdaniji od štelujućeg ili pomjerajućeg i njemu treba davati prednost. Nije loše ni oružje opremiti  nišanom koji može pomoći kada je vidljivost slabija, mada u takvim situacijama svakako treba izbjegavati upotrebu vatrenog oružja.

Opremljenost i rukovanje. U principu, što ima manje dodataka na oružju, to je oružje jednostavnije za rukovanje i održavanje.

Futrola

Vrlo je važno voditi računa o određenim pojedinostima kada je u pitanju odabir futrole za nošenje oružja. Ovisno o kakvom se zadatku radi, odnosno smije li se oružje vidjeti ili ne, treba obratiti pažnju na sljedeće:

• Način na koji obavljamo djelatnost zahtijeva sistem – kako kod fizičkog sukoba tako i kod nekih, možemo kazati, ekstremnih pokreta – koji oružje sigurno drži na svom mjestu, dakle u futroli. Ona ga, osim zaštićenog, čini i brzo dostupnim u slučaju potrebe;
• Vremenski uvjeti uvjetuju količinu odjeće koju nosimo, a samim tim i mogućnost izbora opcije nošenja oružja;
• Način odijevanja – postoji li uopće mogućnost da se oružje sakrije?;
• Socijalno okruženje – postoji li uopće mogućnost da dođe do upotrebe oružja? Ovo je posebno izraženo pitanje ukoliko ćemo se naći, recimo, na prijemima, gdje do upotrebe oružja vjerovatno neće doći, dok, sa druge strane, na nekim mjestima, poput onih na kojima se okupljaju protesti, postoji velika mogućnost za takvo nešto;
• Spol, fizičke mogućnosti, neke povrede i starost su osobenosti koje trebamo uzeti u obzir prilikom izbora odgovarajuće futrole.

Ipak, za sve futrole važi isto pravilo: obarač mora biti zaštićen, tj. pokriven, kako bi se prilikom povlačenja oružje sigurno i čvrsto moglo povući. Povlačenje, kao i odbravljivanje, odnosno zabravljivanje jednom rukom mora biti omogućeno!

Nakon mentalne pripreme, odnosno treninga, u ovome broju ćemo pisati o fizičkom treningu, treningu našeg tijela i proširivanju našeg znanja. Trening, uz njemu odgovarajući i međusobno usklađeni rad uma i tijela, može dati ispravno rješenje.

Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Danas postoje razne metode učenja i treniranja. Treniranjem ili učenjem usavršavamo ili učvršćujemo ono što već znamo, a stječemo novo, odnosno proširujemo već naučeno gradivo i tehnike. Tokom tih procesa se uvijek postavljaju određeni ciljevi koje želimo dostići, a oni se opet kontroliraju raznim protokolima kako bi se kanalisali u pravom smjeru i kako ne bismo dobili kontraefekat. Baveći se ovim poslom, mi smo preuzeli obavezu da se svakodnevno usavršavamo, treniramo i učimo, te da iz svake situacije i iskustava vezanih za nju izvlačimo pouke. Kako bismo bili sigurni da ćemo u određenoj situaciji adekvatno i odmjereno reagirati ili jednostavno preživjeti, vrlo je važno održavati „nivo“ na različitim poljima u našem poslu.

—————————————

Zašto uopće treniramo?

Da bismo bili spremni.

Da bismo hitro i, shodno situaciji, ispravno i odmjereno reagirali (preživjeli).

Da bismo minimizirali opasnost (sigurnost).

Da bismo prepoznali opasnost (prevencija).

Da bismo otklonili ili odbili opasnost (reakcija u hitnim ili kriznim situacijama).

—————————————————-

Kako bismo mogli preventivno djelovati, naš trening i priprema trebaju biti usmjereni na to kako pravovremeno uočiti opasnost. Jednostavno, moramo razviti osjetljivost čula kako bi se opasnost „osjetila“ i otklonila, a to možemo postići držeći se određenih pravila. Jedan temeljit trening sastoji se od viša faza:

Faza upoznavanja sa treningom

Upoznati se sa novim gradivom bez ikakvih pritisaka i žurbe, te razumjeti u kojem pravcu će trening ići.

Faza utvrđivanja

Ovo znači trenirati ili ponavljati naučeno. Pri tome, naš nivo znanja i učinak će se vremenom povećavati. Kako bismo u ekstremnim situacijama mogli refleksno djelovati, moramo konstantno ponavljati naučeno. To se u praksi još naziva i „drill“.

Faza primjenjivanja

Ovdje se radi o ispitu i primjeni naučenog, sakupljanju iskustava u sigurnom okruženju i učenje iz sopstvenih grešaka kako bismo iz istih izvukli korisne zaključke i pouke. Nikada ne zaboravite da bi nas greške u stvarnosti mogle koštati života. Ova se faza još naziva i simulacijom, posebno kada se radi o kompleksnim akcijama, gdje postoje još i krizni timovi i štabovi.

Koga mi treniramo?

Mi treniramo naše tijelo i naš razum kako bismo uskladili i poboljšali koordinaciju između njih, pogotovo onu refleksnu. Tijelo sa kompletnom svojom motorikom, razum i duh moraju imati osjećaj za ispravnu odluku, mentalno ili psihičko opterećenje te znanje kako najbolje uskladiti njihovu međusobnu saradnju. Ovo je, u biti, i najvažnije, kao što je važan i rezultat koji očekujemo nakon napornog treninga. U stvarnosti, to ponajviše ovisi od naše pripreme i ispravne koordinacije tih dvaju polja. Ako je prst istreniran da u kriznim situacijama povuče obarač, ipak se treba naviknuti da čeka na „dozvolu“ da to i uradi. Ako čekanje dozvole traje predugo, to može biti kobno kako za nas tako i za našeg klijenta.

Dakle, trening uz njemu odgovarajući i međusobno usklađen rad uma i tijela mogu dati ispravno rješenje. U stvarnosti, otežavajući faktor mogu biti i hormoni stresa, koje, baš kao i adrenalin, često nesvjesno „puštamo“ u igru. Nekada može biti dobro kada se adrenalin uključi u „igru“, pogotovo u teškim situacijama, jer tada često dolazi do izražaja ona rezervna snaga ili sprema koju smo redovnim treninzima akumulirali. Ovo svako od nas može osjetiti na sebi. Ipak, treba istaći da ovakve situacije same po sebi nisu previše dobre i korisne, jer se od nas ne traži da reagiramo putem mišića, već da realno procijenimo kompleksnost situacije i, shodno tome, odmjereno i adekvatno poduzmemo mjere sigurnosti koje odgovaraju situaciji.

Na treningu je vrlo teško postići ovaj efekat, pogotovo u fazi primjenjivanja. Ali, vrlo je važno da takvom vrstom treninga i iskustvima koja stječemo polahko izgrađujemo naš vlastiti otpor prema stresu i stresnim situacijama. U protivnome, možemo doći u situaciju da paničimo čak i u najobičnijem prepiranju. Moramo naučiti da se kontroliramo i da, uprkos izljevu adrenalina, ne reagiramo prekomjerno. Znakove moramo pravilno prepoznati te samo u pravom momentu upotrijebiti naše rezervne snage. Ukoliko dođe do napete situacije ili problema, tijelo uglavnom kreće u napad ili bježi. Samo istreniran i programiran um može u toj situaciji pomoći da se donese pravilna odluka i da se ispravno postupi i reaguje, odnosno da se spriječe pogrešni postupci koji mogu dovesti do katastrofe. U takvim situacijama obično nemamo mnogo vremena za razmišljanje, a naš uobičajeni način razmišljanja i sagledavanja situacije može potrajati previše dugo. U tom momentu upravo dolazi do izražaja istreniran um, koji odmah nalazi ispravan prijedlog i rješenje na osnovu kojeg tijelo ispravno postupa. Zato je važno da imamo dovoljno tih „prijedloga“ pohranjenih u našoj podsvijesti i da svi oni imaju istu osnovu, a to je: „Šta da radim ako se desi…?“ Oni koji se aktivno i konstantno bave poslom bliske zaštite ličnosti moraju se potruditi da o ovome razmišljaju i da uvijek na „stand by“ modu imaju dovoljno kvalitetnih prijedloga, odnosno rješenja. Recimo, kada se čeka klijent koji je na sastanku ili u nekoj obavezi, većina onih koji ih čekaju se dosađuju. To je vrijeme kada se čovjek treba mentalno pripremati, jer se tako može mnogo toga promijeniti u vlastitu korist.

Fina/gruba motorika

Fina motorika nam je potrebna tamo gdje se traži preciznost i funkcionira tamo gdje nismo vremenski ograničeni i gdje imamo opušteniju ili komforniju situaciju. Ovdje sa mentalnom snagom možemo napraviti najveće rezultate. U tim situacijama bitno je da nismo ugroženi, pa će i samo tijelo biti u ležernijem stanju. Slučajeve kad fina motorika dolazi do izražaja imamo, npr., kod sportskih strijelaca. Sa druge strane, gruba motorika počinje onog momenta kada se nađemo u situaciji koja nas ugrožava i kada smo pod stresom. Tada funkcioniraju samo još velike mišićne grupe. Veoma nam je otežano izvođenje nekih finih i preciznih pokreta. U tim situacijama samo dobro istrenirani i programirani predlošci mogu biti izvedeni. Ovakve situacije konstantno doživljavaju, npr., vozači formule. Kada puls dostigne 160, fina motorika zakazuje. Iz ovog razloga je važno da tokom obuke, a kasnije i treninga, već radimo u ovom području rada pulsa (faza utvrđivanja). Ovo je, recimo, razlog zašto policajci koji na gađanju precizno pogađaju mete na 15–20 m u akciji obično promaše na udaljenosti od 3 do 7 m. Zato je važno u spomenutim fazama redovno trenirati i situacije onoliko koliko je moguće uvijek približiti stvarnim iskustvima.

U ovom broju nastavit ćemo sa temom psihologija, a pisat ćemo o mentalnoj pripremi neophodnoj za uspješno obavljanje poslova zaštite, kao i o školovanju kao temeljnoj pripremi za ovu vrstu posla

Vrlo je važno da naša pažnja u datom momentu bude na odgovarajućem nivou i ispravno usmjerena. U protivnome ćemo biti iznenađeni ili šokirani aktualnim dešavanjima. Naravno, u svakodnevnici ovog posla izuzetno je teško tokom čitavog dana držati permanentno visok nivo pažnje i koncentracije. Sa tim resursima „pažnje“ i „koncentracije“ moramo pažljivo raspolagati kako bismo mogli kvalitetno funkcionirati.

Mentalna priprema

Iz tog razloga se, baš kao i piloti aviona, u obuci koristimo tzv. piramidom boja ili svijesti. Nije bitno upotrebljavamo li boje ili neki drugi simbol za obilježavanje pojedinih nivoa ili levela, bitno je da svi članovi našega tima podjednako razumiju i primjenjuju iste.

crvena

narandžasta

žuta

bijela

*crna ide ispod piramide i i oko paralelno sa kosnicama.

Bijela

Bijela predstavlja stanje u kojem smo u potpunosti opušteni, odnosno relaksirani, i kada naše okruženje vrlo slabo poimamo ili uzimamo u obzir. Ovakvo stanje možemo tumačiti kao pozitivno i kao prednost, pogotovo kada smo u sigurnom okruženju, odnosno okruženju prijatelja ili osoba u koje imamo potpuno povjerenje, te kada nismo opterećeni poslom. U ovakvom stanju ne bismo trebali ni auto voziti, jer bismo mogli ugroziti nekoga.

Žuta

Predstavlja stanje kada naše okruženje uzimamo u obzir opušteno ali dovoljno svjesno. Poimamo šta se oko nas dešava i u kojem bi se pravcu stvari trebale odvijati. Ovo je idealno stanje, pogotovo kada duže vrijeme čekamo štićenu osobu ili pazimo na neki objekat. Kod vožnje to znači da pratimo odvijanje saobraćaja i uzimamo u obzir namjeru i djelovanje učesnika u saobraćaju.

Narandžasta

Predstavlja stanje pripravnosti. Napeti smo i povišen je stepen koncentracije. U mislima se pripremamo za ono što bi moglo uslijediti i tražimo odgovor na pitanje: „Šta ćemo uraditi ako…?“ Možda već otkopčavamo futrolu ili u vožnji počinjemo sa naglim kočenjem, u svakom trenutku smo spremni preuzeti inicijativu i konsekventno i odmjereno djelovati. Ovo znači da smo spremni!

Crvena

Predstavlja fazu konfrontacije! Prisiljeni smo djelovati u djeliću sekunde. To može biti upotreba vatrenog oružja, evakuacija štićene osobe, ali i bezopasni manevar izbjegavanja sa automobilom. U svakom slučaju, bili smo spremni i sada se možemo u potpunosti „podesiti“ prema aktuelnoj situaciji. Važno je, također, da se što prije vratimo iz „crvenog stanja“ u stanje koje je odgovarajuće aktuelnoj situaciji. Na treninzima smo više puta doživjeli da se bijeg ne završava tako brzo ili da se čitav šanžer ispuca prije nego se procijeni da je za stepen niža pripravnost ili opasnost. Također, ne trebamo iz crvenog stanja „prebacivati“ u bijelo, jer situacija nakon našeg djelovanja nije odmah prošla. Naprotiv, moramo oprezno promatrati kako se situacija dalje odvija (prelazi u narandžasto) i postepeno smanjivati ili ponovo – shodno situaciji – odmah djelovati.

Crna

Ova boja predstavlja stanje oko piramide poznato kao blackout. Ovo se dešava kada iz bijelog modusa „prebacimo“ u crveni. Totalno smo iznenađeni i ne možemo djelovati, a simptomi ili napadi straha nas jednostavno zalede.

Školovanje i trening

Državne službe (vojska i policija) imaju interna školovanja koja su isključivo usmjerena na područje bliske zaštite ličnosti, a u kojima svoje službenike obučavaju za taj posao. Svi ti kadrovi su već prošli kroz osnovne obuke i imaju veliko iskustvo, tako da ih treba upoznati sa taktikama i ostalim posebnostima vezanim za zaštitu ličnosti. U privatnom sektoru situacija je drugačija. Ovdje imamo kadrove koji općenito imaju malo ili nimalo znanja i iskustva iz oblasti zaštite, a bliske zaštite da i ne spominjemo. Zato je takvim kadrovima prije pristupanja ovom području prvo potrebno temeljito školovanje. U nekim evropskim zemljama diplome i certifikati se dobijaju putem komora, a priznati su u svakoj zemlji. Također, postoje mnoge ustanove i udruženja koja nude školovanja i obuke: od dvosedmičnih kurseva do dvogodišnjih studija sa praktičnim blokom, koje su usmjerene na sigurnost općenito, ali skoro da ne postoji nijedna koja nudi neutralno i ciljano školovanje. Visoke izazove i zahtjeve koje ovaj posao stavlja pred nas nije moguće savladati u nekom kursu od dvije sedmice. To bi mogao biti tek jedan dobar trening i možda doškolovanje za profesionalce.

Paralelno tome, i pojedinci nude vrlo interesantne kurseve, ali koji su vezani za jednu temu ili segment. Nažalost, osobi koja je početnik izuzetno je teško kombinirati, usvojiti i uskladiti znanja uzeta sa više različitih adresa i mjesta. Često se u takvim kursevima olahko prelaze veze između segmenata, odnosno one nisu naglašene ili čak ni definirane, što predstavlja najveći problem ove vrste školovanja.

Koncept svakog kvalitetnog školovanja bi trebao imati sljedeće u svom sadržaju:

• Lično školovanje/opće znanje pojedinca
• Safety školovanje
• Security školovanje

Pod pojmom lično školovanje mislimo na to da se pojedinac, prije svega, upozna sa svojim pravima i obavezama u ovom poslu, a onda i sa sljedećim temama koje će mu biti od koristi u svakodnevnom životu i na svakom radnom mjestu:

• predstavljanje (znati sebe ili nešto predstaviti),
• kulturni krugovi,
• orijentacija/navigacija,
• radne tehnike, planiranja i organiziranja,
• izgradnja ličnosti,
• nastup, stil i forma,
• poznavanje stranih jezika

Safety školovanje je pojam pod kojim smatramo sljedeće:

• prvu pomoć sa proširenim znanjem o reanimaciji,
• prevenciju od požara,
• savladavanje požara,
• upravljanje vozilima,
• evakuaciju i spašavanje,
• pomoć u vodi.

Security školovanje je malo širi pojam i vezan je striktno za ovaj posao. Njega čini:

• rukovanje i upotreba vatrenog oružja,
• defanzivni i ofanzivni treninzi vožnje automobila (jer se i automobil koristi kao oružje prilikom evakuacije, bijega),
• samoodbrana, bliska borba,
• rukovanje tehničkim sredstvima i pomagalima,
• evakuacija pod djejstvom neprijatelja,
• komunikacija i ponašanje pod stresom i u kriznim situacijama,
• primijenjena psihologija, odnos prema neprijatelju,
• proširivanje znanja o napadačima i njihovim taktikama i sredstvima koja koriste,
• opservacija i tehnike vezane za tu oblast,
• tehnička zaštita, alarmni i video sistemi, kao i sredstva za prisluškivanje,
• oprema i logistika,
• taktika,
• planiranje i provedba istog,
• zaštita objekata,
• putovanja posmatrana sa sigurnosnog aspekta.

Ove teme čine temelj i krov ovog posla i moraju se kako teoretski tako i praktično obraditi. Naravno, težište će se postaviti tamo gdje i kako situacija nalaže. Vremenom će se svako „malo više“ udubiti u određenu oblast za koju će se i specijalizirati, ali bi dobro bilo da se poznaju bar osnove i drugih tema, što, nažalost, u većini slučajeva nije tako.

Strah je prirodna reakcija koja se ne može izbjeći. Strah treba pokušati pobijediti ili u idealnom slučaju nadvladati. Stoga moramo naučiti da živimo sa strahom i naučiti da naš posao uprkos istom obavljamo neometano. Također, trebamo shvatiti da govor o strahu nije govor o kukavičluku ili slabosti karaktera. Pravo pitanje na koje želimo odgovoriti je prilično jednostavno: da li strah dominira nama ili mi dominiramo strahom?

Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Ovaj put ćemo govoriti o jednoj vrlo važnoj temi koja bi konstantno trebala biti predmet našeg izučavanja, a to je psihologija. Istraživanjem ove teme doći ćemo do vrlo važnih saznanja, odnosno objašnjenja određenog vida ponašanja kod interesnih pojedinaca ili skupine.

Psihologija

Psihologija je društvena nauka koja se bavi tzv. mozgovnim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Psihologija nastoji sistemskim empirijskim istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja ljudi (i životinja) te objasniti načine na koji ljudi doživljavaju svijet u kojem žive. Među psihičke procese ubrajamo razmišljanja, osjećaje (emocije) i motivacije. Iz ovoga možemo zaključiti zašto je ta nauka važna za nas i obavljanje našeg posla. Mi moramo poznavati temelje psihologije jer je naš posao vezan za ljude. Svakodnevno sarađujemo sa ljudima različitog porijekla i različitog poimanja života, pa moramo poznavati različite načine ponašanja i reagovanja. Poznavanje ove nauke će nam pomoći da nađemo mnoga objašnjenja za takvo drugačije ponašanje i različite oblike reakcija. Vrlo je važno da naučimo kako nastaju konfliktne situacije i kako se one rješavaju. Također, ukoliko potreba iziskuje ophođenje sa agresivnim ponašanjem, ono treba biti dobro pripremljeno kako našim pogrešnim nastupom ne bi došlo do dalje eskalacije. Poznavanje psihologije će nam pomoći da situaciju bolje procijenimo i prosudimo.

Teme za proučavanje

Kod teoretskog dijela je bitno da naučeno odmah sprovedemo u praksu kako bismo vidjeli reakciju i lakše pratili razvoj situacije. Tako svakodnevno izvlačimo pouke i pozitivno iskustvo, koje vremenom postaje obimno ali i neprocjenjivo, jer, kako smo rekli, svakodnevno sarađujemo sa različitim ljudima, a samim tim i sa njihovim ponašanjima i viđenjima. U stručnoj literaturi bi iz ovih oblasti trebali potražiti odgovore:

Poznavanje ljudi

Ispitivanje

Izgradnja ličnosti

Motiv i motivacija

Frustracije – agresivnost

Normalno i devijantno ponašanje

Samopoštovanje

Verbalna i neverbalna komunikacija

Promatranje i prosuđivanje

Osjećaji i njihovo pokazivanje/djelovanje

Vođenje razgovora – komunikacija

Okupljanje ljudi i postupci u panici

Još jedna tema nam je posebno interesantna, a to je fizičko i psihičko djelovanje napada i sličnih doživljaja. Ovo se još naziva i combat ili borbeni stres. Ovaj stres se prvenstveno temelji na strahu, koji se izražava sljedećim simptomima:

Ubrzan rad srca

Mučnina

Slabost vrtoglavica

Sklonost strahu

„Leptirići“ u stomaku

Hladan znoj

Povraćanje

Drhtanje općenito

Ukrućenost zglobova

Nekontrolirana probava

Postoji mnogo razloga zašto neko tako reaguje na strah tokom neke akcije, a mi ćemo nabrojati neke od njih koje su produkt dugogodišnje studije sa vojnicima iz ratnih područja:

Nedostatak direktnog vodstva

Visoki rizik zadatka

Obeshrabrenje

Tjelesna iscrpljenost

Direktan sukob sa protivnikom

Nedostatak povjerenja

Nesigurnost

Loša integracija pojedinca

Strah od ubijanja

Šta je, zapravo, strah?

Strah je prirodna reakcija koja se ne može izbjeći. Strah treba pokušati pobijediti ili u idealnom slučaju nadvladati. Stoga moramo naučiti da živimo sa strahom i naučiti da naš posao uprkos istom obavljamo neometano. Također, trebamo shvatiti da govor o strahu nije govor o kukavičluku ili slabosti karaktera. Pravo pitanje na koje želimo odgovoriti je prilično jednostavno: da li strah dominira nama ili mi dominiramo strahom?

Neke od ključnih tema za ovo proučavanje su:

Hrabrost je ispunjavanje zadatka uprkos strahu

Informirani imaju manje straha

Hrabrost se može spoznati i trenirati

Disciplina sputava strah

Strah od nepoznatog smanjiti

Vjera je jača od straha

Timski protiv straha

Povjerenje pobjeđuje strah

Strah ima i svoju dobru stranu; strah od krivine ili udesa nas sprječava da vozimo brzo i neoprezno, odnosno tjera nas da uskladimo brzinu vožnje i dodamo možda još jednu mjeru sigurnosti. Povjerenje u samoga sebe jeste znati sta možemo, a šta se ne smijemo nadati ili misliti da možemo, i onda će to već nekako funkcionrati.

Povjerenjem protiv straha

U periodu eskalacije sukoba povjerenje je temelj za borbu protiv straha. Oblici povjerenja koji su nam neophodni su:

Povjerenje u samog sebe

Povjerenje u temeljne vrijednosti

Povjerenje u opremu

Povjerenje u tim

Povjerenje u odbrambene mjere

Povjerenje u pretpostavljenog

Ovo su osobine koje čine jednu ličnost stabilnom i korisnom ne samo u okvirima vezanim za naše klijente već i u privatnom i javnom životu. Takva osoba je spremna u svakoj situaciji pomoći svojim sugrađanima, a ne samo onima za koje je ugovorom vezana i plaćena

Arnautović Džemal, Instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U prošlom broju smo pisali o stilu i formi osoba koje se bave poslovima bliske zaštite ličnosti. Nastavit ćemo sa nastupom ili držanjem, a nakon toga, vjerovatno u sljedećem broju, ćemo nešto više govoriti i o psihologiji.

Na naš nastup, odnosno rezultat našeg nastupa utječu, sa jedne strane, naša vanjština (dakle, stil i forma o kojima smo ranije govorili) i, sa druge strane, naša verbalna ili neverbalna komunikacija, a ne treba zaboraviti da je i naša ličnost prožeta ili uvjetovana našim karakternim osobinama.

Nastup – držanje   

Svaka situacija zahtijeva i određen nastup ili ponašanje. Ovisno o situaciji naš nastup i ponašanje treba biti u skladu sa aktuelnom situacijom pa, samim tim, nastup mora biti odmjeren, primjeren i taktičan. Tako smo sa našim klijentom krajnje pristojni u ponašanju i komunikaciji, te našu ličnost diskretno stavljamo u pozadinu, dok u situaciji kada uhvatimo provalnika na posjedu klijenta, imamo slobodu da nastupimo vrlo autoritativno. Upravo u kriznim situacijama može biti vrlo teško da se „prebacimo“ iz onog izvršnog u aktivni modus i pravovremeno preuzmemo inicijativu kako bismo spriječili ono neželjeno. Za ovo nam, prije svega, treba jako samopouzdanje zdrave i stabilne ličnosti. Biti samouvjeren u ovome poslu znači znati potpuno vladati svim svojim pozitivnostima i negativnostima i sa istima lahko izlaziti na kraj. Također, nezaobilazno je i imati pozitivan pogled na život. Naravno, određena doza „potrebnog šarma“ može se vremenom istrenirati, kao što se i druge osobine mogu usvojiti. Svakodnevno se motivirati ne znači dnevne probleme sklanjati „pod tepih“ i pokazati osmijeh, već one dobre stvari u životu predstaviti sebi onakvim kakve one i jesu, kako bi nam mogle biti dovoljna motivacija za svaki novi dan. Za besprijekoran stil i formu koja utiče na naše ponašanje potrebne su i emocije, kao i zdrava i odmjerena doza humora. Mi imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak, pa naučimo i upotrijebimo sve ove fine stvari koje nam mogu pomoći. Ukoliko u tome zakažemo, trebat će mnogo vremena kako bi se prvi utisak popravio. Izreka kaže: „Ko hoće da ostavi utisak, mora biti pozitivan“ – što znači da mora posjedovati kvalitete kao što su komunikativnost, pristojnost, uljudnost, otvorenost i njegovan outfit. U mnogo slučajeva pomaže da se čovjek pogleda kroz virtualnu kameru, odnosno da se postavi kao da je u filmu, pa da pokuša vidjeti kako to izgleda i kako njegovi postupci zaista djeluju na njegovo okruženje. Kroz ovakve pristupe čovjek se može popraviti i uočiti svoje slabosti.

Samoopredjeljenje, sigurnost i pouzdanost

Samoopredjeljenje zahtijeva faktore kao što su: prirodnost, originalnost, autonomija, spontanost, otvorenost, tolerancija, jasan cilj i volja. Za samoopredjeljenje potrebno je i samopouzdanje, a to, pored svega gore navedenog, podrazumijeva da imamo povjerenja u sebe i u svoje sposobnosti, te da se u potpunosti možemo osloniti na sebe i vladati svojim postupcima. Samouvjerenje je preduvjet i za samosigurnost, što je za ovaj posao izuzetno bitno. Sve ovo utiče na formiranje ličnosti i gradi kod čovjeka one pozitivne i dobre osobine, a pouzdanost je definitivno jedna od osobina koja je temeljac za saradnju bilo koje vrste. Ona je ta koja daje međusobno povjerenje i ključ je u formiranju mišljenja o nekom. Povjerenje se vidi i na „malim“ stvarima – zato budite tačni i uvijek se držite onoga što obećate! Ne zaboravite da to možda jesu „male“ stvari, ali one ipak čine čovjeka. Zato, kako ne biste zaboravili ono što ste obećali, obavezno napravite i vodite bilješke. Neočekivane situacije kad čovjek zaista nešto ne može ispoštovati su manje-više sasvim normalne. Događaju se svima, pa i samim klijentima.

Ali, u takvim je situacijama veoma bitno prijaviti da se nešto objektivno ne može stići ili ispuniti, kako bi onaj koji nam je dao zadatak ili kome smo nešto obećali znao i vidio da smo se potrudili da obećano, odnosno preuzeto ispunimo. Onaj koji nam je dao zadatak ima kompletnu sliku i na osnovu našeg javljanja donosi odgovarajuću odluku i daje nam dalje instrukcije. U slučaju kada to ne uradite, a ne izvijestite klijenta ili poslodavca o tome na vrijeme, počinjete važiti za onoga koji ne ispunjava obećanje i na koga se ne mogu osloniti, pa na osnovu toga ljudi i formiraju mišljenje o vama.

Važnost samokontrole

Naći dobar ton za novonastalu situaciju je umijeće govora. Komunikacija i govor su naša najvažnija sredstva za iskazivanje našeg mišljenja. U našem poslu mora se mnogo razgovarati, bili to informativni razgovori ili ispitivanja, davanje instrukcija, obično informiranje, ponekada držanje nekog govora te vođenje drugih konverzacija. Razmislite o svojoj retorici, načinu izražavanja. Posjetite i poneki kurs iz ovih oblasti kao što su vođenje pregovora ili ciljno vođenje sastanaka i grupnih razgovora. Pribavite sebi „Know-how“ iz komunikativnosti pod stresom ili kada upotrebljavati jezik komandovanja. Samokontrola je vrlo važan element u ovom poslu. Kako smo već naveli kada smo govorili o treningu, moramo se konstantno pripremati i našu ličnost dovesti na visok stupanj samokontrole. Zašto? Zato što osoba koja je godinama trenirana i dovedena na jedan takav nivo spremnosti, a uz to i izuzetno rukuje vatrenim oružjem, kada izgubi samokontrolu, postaje velika opasnost za okolinu. Ni u ekstremnim situacijama ne biste smjeli izgubiti samokontrolu. Iz ovih razloga je važno da se držimo pod kontrolom i brinemo o toj ravnoteži. Povjerenje je baza našeg djelovanja. Možemo se naći u situaciji kada zaista možemo samo sebi vjerovati i nikome više, kao npr., u Južnoj Americi gdje 30% svih otmica izvrši sama policija! Zbog ovoga je važno da u svaku novu situaciju, odnosno sa novim ljudima sa kojima se susrećemo u poslu a koji nisu iz našeg tima, ulazimo sa jednom dozom sumnje ili nepovjerenja, jer nikad ne znamo koji lik neprijatelj trenutno ima.

Suosjećanje

Od nas se također traži i suosjećanje, jer nam pomaže da u teškim situacijama razumijemo i respektiramo ljude oko nas. Upravo je u ugroženom okruženju, kada je kod onih koji su pogođeni otmicom, udesom ili napadom prisutan veliki strah, potrebna ta doza suosjećanja sa naše strane kako bismo zadržali povjerenje i pronašli lakši pristup do pogođenih. Profesionalizam mora biti suma našeg stila, forme, nastupa i ponašanja. Naš profesionalizam moramo dokazati fleksibilnim i odmjerenim djelovanjem. Sve ovo o čemu smo pisali traži stabilnu ličnost, ali i dozu životnog iskustva. Ovo su osobine koje čine jednu ličnost stabilnom i korisnom ne samo u okvirima vezanim za klijenta već i u privatnom i javnom životu. Takva osoba je spremna u svakoj situaciji pomoći svojim sugrađanima, a ne samo onima za koje je ugovorom vezana i plaćena.