Pametni objekti već neko vrijeme ne pripadaju samo futurističkim filmovima i knjigama. Naprotiv, riječ je o tržištu za koje se predviđa rast vrijednosti na skoro 32 milijarde dolara do 2022. Međutim, hakerski napadi ne zaobilaze ni ovu industriju

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Početkom godine Alphabet, Google X razvojni centar, pokrenuo je Chronicle – vlastitu kompaniju koja će se baviti cyber sigurnošću na osnovu analize velikih podataka. Chronicle će se fokusirati na rano detektovanje sigurnosnih prijetnji pomoću mašinskog učenja i AI-ja, kao i analiziranje podataka vezanih za sigurnost unutar velikih korporacija s Fortune 500 liste, od kojih se neke bave i razvojem pametnih objekata. Novonastala kompanija tvrdi da je zahvaljujući korištenju Googleove infrastrukture u mogućnosti detektovati sigurnosne prijetnje brže i u većoj mjeri u odnosu na postojeće slične sisteme, što je, priznat ćete, dobrodošla vijest u doba svakodnevnih hakerskih napada.

Chronicle će u svoju uslugu uvrstiti i VirusTotal, popularnu mrežu za prijavljivanje malwarea koja prima više od milion prijava dnevno, a koju je Google kupio još 2012. godine. Iako još nisu otkriveni baš svi detalji vezani za novu kompaniju, njen osnivač Stephen Gillett obećava veću efikasnost kada je riječ o otkrivanju hakerskih napada na velike kompanije.

Pro i kontra

Iskorištavajući sve prednosti današnjeg modernog, povezanog društva, pametni objekti koriste senzore i digitalne kontrolere za automatizaciju svega, od klimatizacije do električne energije i nadzornih sistema. Kao rezultat toga, pametni objekti troše manje energije, ugodniji su za život i njima je lakše upravljati. Vlasnici objekata i menadžeri zaduženi za upravljanje počinju koristiti sisteme za pametne objekte kako bi poboljšali efikasnost rada i povećali udobnost korisnika. Upotreba ovog tipa tehnologije ne samo da u konačnici dovodi do značajnih ušteda nego može povećati i vrijednost same imovine pružanjem dodatnih usluga korisnicima objekta. To mogu biti personalizovana kancelarijska okruženja, umrežene konferencijske sale, intergrisana sigurnost i nadzor te inteligentna parkirališta. I treba naglasiti da iza nabrojanih prednosti stoje izvještaji dobijeni detaljnom analizom podataka u centralnim sistemima za upravljanje objektima. Jedan ovakav sistem, koji je često smješten u centru za podatke ili u cloudu, mora prvo biti povezan na sve glavne građevinske sisteme i senzorske uređaje, što se može uraditi pomoću SaaS rješenja zasnovanih na IoT-u, koji podatke vezane za neki pametni objekt smještaju u cloud.

Negativna strana jeste to što ovakvi objekti, nadopunjeni modernom tehnologijom, donose i povećan rizik od hakerskih napada – i to uglavnom jer kontroleri i IoT uređaji koji se u njima koriste obično rade na starijim operativnim sistemima koji godinama nisu zakrpljeni. Štaviše, oni međusobno komuniciraju putem nestandardnih protokola. Dakle, današnji sigurnosni sistemi nisu opremljeni da “razumiju” ove nestandardne protokole, tako da ne mogu na vrijeme ni prepoznati potencijalne sigurnosne prijetnje niti detektovati zlonamjerne aktivnosti unutar mreže. Isto tako, mnoga od spomenutih SaaS rješenja funkcionišu izvan IT procesa u kompanijama, što znači da je neophodna proaktivna zaštita od sigurnosnih prijetnji koja bi obuhvatala prostorije kupaca, internet i samo preduzeće.

Sigurnosni izazovi

Jedan od glavnih izazova predstavlja ometanje nadzornih sistema, pošto cyber kriminalci danas mogu s relativnom lakoćom preuzeti nadzor nad njima ili ih jednostavno isključiti. Zatim, tu je i sposobnost hakera da kritične fizičke sisteme stave van funkcije. Treći problem jeste preuzimanje kontrole nad umreženim IP uređajima. Naime, napadači mogu preuzeti kontrolu nad umreženim uređajima kao što su kamere kako bi došli do određenih podataka.

Većina sistema za pametne objekte je umrežena i njima se digitalno upravlja, uključujući grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (HVAC), rasvjetu, elektroenergetske sisteme, liftove i protivpožarne alarme. Zatim, pametni objekti su nerijetko povezani s internetom stvari, uključujući IP kamere, detektore pokreta i ostale nadzorne sisteme, interne komunikacijske sisteme i još dosta doga. Na kraju, ne treba zaboraviti spomenuti i povezanost s IT sistemima, što obuhvata servere, laptope i radne stanice. Zaključak se sam nameće: ovolika umreženost uređaja u okviru jednog objekta pruža bezbroj prilika hakerima da s većom stopom uspjeha izvedu napade na odabranu metu. “Napadači uvijek traže najslabiju tačku koju će iskoristiti za napad, tako da sigurnost mora biti implemenirana istovremeno širom mreže”, potvrdio je Lior Kalev, stručnjak za IT sigurnost i šef odjela za rizik od cyber napada u Deloitteu.

Potencijalne sigurnosne prijetnje

Kada je riječ o mogućim sigurnosnim prijetnjama po pametne objekte, onda govorimo o sljedećem opasnostima:

Malware

Nažalost, iako sistemi pametnih objekata ne surfaju internetom i ne otvaraju e-mailove, ipak moraju biti dobro osigurani protiv zlonamjernog softvera koji se može “ugnijezditi” u korisničkim porukama. Ukoliko do ovoga dođe, mogu nastati ozbiljni problemi poput sabotiranja podataka, a može doći i do oštećivanja opreme. Pored toga, veoma je bitno osigurati se tako da malware ne može pristupiti sistemima objekta preko vanjskih diskova i USB-ova, jer mnogi smatraju da je na ovaj način bio prenesen i Stuxnet virus. I na kraju, podrazumijeva se da je neophodna zaštita ličnih uređaja koje koriste svi oni koji se žele povezati na sistem pametnog objekta preko korisničkog interfejsa. Objašnjenje za ovu predostrožnost sasvim je jednostavno: ukoliko korisnik pristupa sistemu preko svog, zaraženog uređaja, malware se može lako infiltrirati u pametne objekte.

Krađa identiteta

Veliku štetu organizaciji može nanijeti krađa identiteta ukoliko kradljivci steknu kontrolu nad administratorskim privilegijama, koje bi im omogućile da kontrolišu sistem kako požele. Do ovakvih situacija uglavnom dolazi u slučajevima kada sam administrator ili nepažljivi korisnik klikne na phishing e-mail i na taj način haker dođe do njegovih podataka za logiranje. Verizonov izvještaj o hakerskim napadima iz 2014. potvrdio je da će jedan od pet korisnika kliknuti na link koji se nalazi unutar phishing emaila, uprkos tome što se smatraju opreznim i svjesnim opasnosti koje im prijete u online sferi. Jednom kada na ovakav način uđu u mrežu, cyber kriminalci imaju gomilu mogućnosti na raspolaganju da vam naštete, od ubacivanja virusa, krađe podataka i udaljenog kontrolisanja sistema, pa do prisluškivanja i špijuniranja svih podataka koji se šalju iz kompanije. Neautorizovana osoba može se maskirati kao sistemski administrator ili povezati svoje uređaje na mrežu organizacije koji će glumiti legitimne uređaje, a da niko ne primijeti da je došlo do toga.

Krađa podataka

Baze podataka su veoma privlačna meta cyber kriminalcima, posebno ako sadrže privatne podatke koji se mogu lako preprodati na crnom tržištu. Osim baza koje sadrže lične podatke, cijenjene su i one koje sadržavaju akreditive koji će kriminalcima pomoći da pristupe fizičkom ili intelektualnom vlasništvu.

Mreže

Mreže u pametnim objektima mogu se suočiti s veoma naprednim, prikrivenim hakerskim napadima koji mogu zaobići tradicionalne metode detekcije. Tu se ubrajaju:

Botneti

Botneti su, zapravo, nizovi skripti i komandi ili je riječ o programima koji su dizajnirani da se povežu s nečim (uglavnom sa serverom) te da vrše različite funkcije. Iako bot sam po sebi ne mora nužno biti štetan, određeni zlonamjerni programi uspostavljaju botnete ukoliko dođe do proboja mreže. Rezultat je arhitektura za komandu i kontrolu koja je sposobna da širi zarazu unutar same mreže, što značajno otežava njeno “čišćenje” te stvara idealno okruženje za stvaranje štete, koja u ovakvom slučaju može biti znatno veća nego inače.

Hakeri i DDoS napadi

Pojedinim hakerima nije strana upotreba takozvane metode sile radi pristupa mreži. To nerijetko znači isprobavanje svih mogućih kombinacija lozinki unutar određenih parametara s ciljem dobijanja podataka za logiranje, a opet u cilju zaobilaženja verifikacije akreditiva u organizaciji. Nažalost, čak i mreže u pametnim objektima mogu biti meta DDoS napada koji se uglavnom odvijaju preko većeg broja računara i, samim tim, većeg broja učesnika. Oni najčešće koriste gore spomenute botnete, odnosno udaljene računare koji se nalaze pod njihovom kontrolom te preko njih šalju gomilu zahtjeva i stvaraju bespotreban saobraćaj, koji može toliko usporiti mrežu neke organizacije da na kraju postaje neupotrebljiva. Cyber kriminalci kreiraju botnete inficiranjem većeg broja, odnosno grupe računara malwareom koji im pruža udaljenu kontrolu nad njima i omogućava uslove za pokretanje napada.

Centri podataka i cloud

Kada je riječ o podatkovnim centrima i cloudu koji se koriste za upravljanje pametnim objektima, oni mogu biti podložni web-napadima. Naime, treba imati na umu da je neophodno osigurati i zaštititi web-stranice preko kojih različiti korisnici pristupaju pametnim objektima. Kako internet nastavlja rasti i razvijati se tako i hakerski napadi zasnovani na online strategijama i dalje predstavljaju prijetnju za mreže i osjetljive podatke. Sigurnosni stručnjaci, poput onih iz McAfee Laba, identifikovali su stotine hiljada novih oblika malwarea svakoga dana, a većina njih se širi putem interneta.

Slojeviti pristup sigurnosti

Rješenje ovih problema ne leži u jednom programu ili jednom obliku zaštite. Zahvaljujući širokom spektru sistema za objekte, aplikacija i korisnika, neophodno je uvođenje i uspostavljanje slojevitog sistema zaštite koji će spriječiti napade malwareom, ali i zaštititi sistem i korisnike od nepoznatih prijetnji.

Navest ćemo jedan primjer: stariji sistemi za objekte uglavnom nisu projektovani sa sigurnosnim funkcijama koje bi omogućile osiguranu komunikaciju preko zajedničke mreže. U ovakvim slučajevima IoT gateway se može iskoristiti za povezivanje sa ovim sistemima, nakon čega se podaci VPN-om mogu poslati do centra za podatke ili na cloud. Adi Dar, direktor IT sigurnosne kompanije Cyberbit, smatra da se na kraće staze ne bi trebalo oslanjati na previše fokusirana, neintegrisana rješenja za uopćene, velike probleme kada je riječ o cyber sigurnosti pametnih objekata.

Recimo, pošto se napad na energetski sistem pametnog objekta može otkriti mjesecima unaprijed, on smatra da treba uložiti u potpuno novu sigurnosnu arhitekturu koja omogućava pregled cjelokupnih mreža u objektima. A što se tiče dalje budućnosti, Dar misli da bi menadžeri pametnih objekata trebali poraditi na pojačavanju svijesti o opasnostima od hakerskih napada. Oni bi, prema njegovom mišljenju, morali početi planirati odbranu i raditi na jačanju otpornosti na cyber napade od prvog dana kada preuzmu neki pametni objekt pod svoju kontrolu. To bi trebali raditi u saradnji s renomiranim konsultantima i integratorima.

Dobra, bolja, najbolja sigurnost

Kako bismo sve navedeno stavili u neku perspektivu, reći ćemo da kao dobru sigurnost stručnjaci navode postojanje minimalnog paketa proizvoda koji će se moći izboriti s većinom modernih cyber prijetnji. Nešto bolja zaštita protiv hakerskih napada podrazumijeva već spomenuti osnovni paket plus opširniju i sveobuhvatniju zaštitu infrastrukture. Ovakav vid osiguranja obuhvata i osiguranje protiv šireg opsega cyber prijetnji.

I na kraju, najbolji metod osiguravanja pametnih objekata, prema mišljenju sigurnosnih stručnjaka, podrazumijeva postojanje spomenutog boljeg osiguranja uz kontekstualnu identifikaciju i uklanjanje prijetnji. Najbolji pristup sigurnosti uključuje integrisanje sigurnosnih podataka iz različitih izvora, kao što su firewalli, mreže, cloud, sistemi za pametne objekte i gatewayi. To bi značilo osiguravanje svih sistema u stvarnom vremenu kako bi se pokušale izbjeći bilo kakve katastrofe do kojih dolazi zato što mnogi i ne znaju da se napad već desio. Dakle, kako bi se spriječili hakerski napadi na sisteme pametnih objekata, neophodno je da umreženi uređaji i njihovi podaci budu otporni na sve potencijalne pokušaje onesposobljavanja i isključivanja sistema. I ne samo to: lanac nadzora morao bi ostati osiguran u cijelosti, počevši od samih uređaja, pa do cloud servisa i aplikacija koje kompanija koristi.

Koje su komponente sistema za pametne objekte pod najvećim rizikom od napada?

Na osnovu ankete koju je proveo Compass Intelligence, a objavilo Kontinentalno udruženje automatiziranih objekata (Continental Automated Buildings Association, CABA), u sisteme za objekte s najvećim rizikom od hakerskih napada spadaju sigurnosni sistemi sa 76% vjerovatnoće za napad, zatim senzorski sistemi s procijenjenim rizikom od 73%, a ne zaostaju ni sistemi za upravljanje osobljem i imovinom (69%) te energetski menadžment (65%). Prema ovom istraživanju, najmanju šansu da budu meta cyber napada imaju sistemi za upravljanje parkinzima, sistemi za rasvjetu te sistemi za upravljanje liftovima.

Kao i svi ostali trendovi, oni vezani za IT sigurnost također se mijenjaju iz godine u godinu. Prema prognozama stručnjaka, očekuje nas turbulentna godina kada je riječ o računarskoj sigurnosti, ali imamo i dobrih vijesti. Više o najnovijim trendovima u ovoj oblasti pročitajte u nastavku

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako nam ni 2017. nije nedostajalo sigurnosnih izazova s kojima se valjalo izboriti, stručnjaci predviđaju da će se obični korisnici interneta, ali i kompanije i vlade, nastaviti susretati s istim izazovima i tokom ove godine. Tako su stručnjaci za ransomware, koji godinama stvara glavobolje na polju IT sigurnosti, rekli da će takva vrsta napada opet predstavljati veliki problem. Osim toga, ova godina će nam donijeti i formalno uvođenje Regulative o općoj zaštiti podataka u Evropskoj uniji (GDPR), što će itekako utjecati na metode pomoću kojih organizacije upravljaju ličnim podacima. GDPR je regulativa za jačanje i ujedinjavanje zaštite podataka za sve pojedince unutar Evropske unije.

Regulativa o općoj zaštiti podataka u Evropskoj uniji (GDPR)

Zapravo, predviđa se da će GDPR biti najvažniji faktor sigurnosti u 2018. godini. Za razliku od većine događaja vezanih za IT sigurnost, ovaj je potpuno predvidljiv, jer se na njemu radi skoro deceniju. I mada baš zbog te činjenice ne bi trebalo biti nikakvih iznenađenja za one kompanije čiji se poslovi obavljaju u EU, polovina firmi iz SAD-a još nije spremna za nove regulative koje će, između ostalog, podrazumijevati i to da one koje posluju s Evropom zaštite lične podatke ljudi s kojima sarađuju te da prijave sigurnosne propuste čim do njih dođe.

Ipak, jedno je sigurno: one kompanije koje ne budu usklađene s novim IT-sigurnosnim zahtjevima Evropske unije do 25. maja riskiraju gubitak svojih globalnih prihoda u visini od četiri posto – i to samo zbog novčanih kazni. Ključni trend koji je obilježio 2017. odnosio se na pojačanu upotrebu AI-ja, odnosno vještačke inteligencije u rješavanju problema koji se tiču IT sigurnosti, a predviđa se da će se s tim nastaviti u predstojećoj, 2018. godini. Što se tiče ostalih predviđenih trendova, krenimo redom:

Tehnologije za zbunjivanje hakera

Tehnologije zbunjivanja napadača (deceptivne tehnologije) relativno su nova pojava u IT-u, a mogu pomoći u detekciji, analizi i odbrani od hakerskog napada – i to uglavnom u realnom vremenu. Ove tehnologije unose u sistem kompanije veliki broj lažnih akreditiva, pa čim haker iskoristi neki od njih, sigurnosni tim dobija upozorenje o neovlaštenom ulasku u sistem. Na ovaj način se onemogućuje da napadači dođu do niza legitimnih akreditiva. Deceptivne tehnologije trebale bi doživjeti pravi procvat u toku ove godine, tvrdi sigurnosni stručnjak Matthew Gyde i to uglavnom zbog toga što senzori u okviru IoT-a donose neke nove opasnosti od hakerskih napada. Zato će se u 2018. kompanije okrenuti upravo ovoj metodi podizanja nivoa sigurnosti u svojim proizvodima tokom njihove razvojne faze.

Dostupnost višefaktorske autentifikacije malim firmama

Izgleda da će 2018. biti godina u toku koje će jednostavna rješenja za višefaktorsku autentifikaciju postati dostupna malim biznisima. Do sada je ona uglavnom bila nedostižna manjim firmama, ali s masovnijom pojavom i upotrebom pametnih telefona i softvera kao usluge predstavljena su nova, jeftinija rješenja višefaktorske autentifikacije, koja je tako postala pristupačna i za manje biznise. “Mnogi manji biznisi će usvojiti nova rješenja višefaktorske autentifikacije kako bi osigurali svoje važnije korisnike i njihove račune; 2018. će biti godina višefaktorske autentifikacije za male firme”, rekao je Corey Nachreiner, tehnološki direktor u WatchGuard Technologiesu.

Cyber sigurnost kao prilika za unapređenje poslovanja

Iako direktori kompanija hakerske napade uglavnom vide kao jedan od najvećih rizika kada je riječ o održavanju poslovanja, neki od njih će segment cyber sigurnosti posmatrati i kao šansu za inovaciju te pronalazak novih načina za zaradu, tvrdi Greg Bell, jedan od direktora u oblasti računarske sigurnosti u KPMG-u. Tokom ove godine, ali i kasnije, efikasne IT-sigurnosne mjere pomagat će kompanijama u transformisanju njihove sigurnosti i zaštite privatnosti u cilju poboljšanja poslovanja.

Postrojenja će nuditi napredna sigurnosna rješenja

Ako je vjerovati Renaudu Deraisonu, suosnivaču i tehnološkom direktoru kompanije Tenable, visokoprofilni hakerski napadi dovoljno su potresli direktore i menadžere fabrika, tako da će oni, prema njegovim riječima, zbog straha da bi i oni mogli biti meta – sami ponuditi napredna sigurnosna rješenja. Samoinicijativno će se povezati sa sigurnosnom industrijom kako bi samostalno pružili napredna rješenja za zaštitu od hakerskih napada.

DDoS napadi će postati finansijski isplativi

Sudeći prema riječima Johna Pescatorea, direktora odjela za nadolazeće sigurnosne trendove u SANS-u, DDoS napadi će postati finansijski isplativi koliko i krađe identiteta. Iako je do sada krađa identiteta bila najisplativiji “biznis” kojim se jedan haker može baviti, posljednjih godina napadi ransomwareom izazvali su podjednaku, ako ne i veću štetu. Sve se to dešava zbog većeg oslanjanja kompanija i pojedinaca na distribuirane aplikacije te cloud usluge, što opet dovodi do velikih gubitaka u slučajevima kada hakeri preuzmu kontrolu nad tim aplikacijama, informacijama ili sistemima.

Ukidanje broja socijalnog osiguranja

Previše brojeva socijalnog osiguranja bilo je u nedavnoj prošlosti kompromitovano da bi se moglo u njih pouzdati i da bi ih se moglo koristiti, tvrdi stručnjak za sigurnost Michael Sutton. “Ova će godina biti prekretnica za ukidanje broja socijalnog osiguranja. Trenutno je velika većina brojeva socijalnog osiguranja kompromitovana i više se ne možemo osloniti na njih – niti smo se ikada trebali oslanjati na njih”, rekao je Sutton.

Afrika ulazi na svjetsku scenu hakerskih napada

Prema riječima sigurnosnog stručnjaka Stevea Stonea iz IBM-ovog Xforce IRIS odjela za sigurnost, Afrika će postati žarište hakerskih napada, što se odnosi kako na napade na kompanije smještene na tom području tako i na napade koji će se vršiti sa samog kontinenta na mete u ostatku svijeta. Ovo je posljedica povećanog usvajanja novih tehnologija u svakodnevnom životu Afrikanaca, ekonomskog rasta te naglog porasta broja lokalnih cyber kriminalaca.

Neophodnost AI alata za borbu protiv AI prijetnji

Zamjenik predsjednika odjela za borbu protiv sigurnosnih prijetnji u IBM Securityju Caleb Barlow tvrdi da će nam AI alati biti neophodni za borbu protiv napada zasnovanih na AI-ju te da ćemo u toku 2018. svjedočiti rastu ovog tipa napada, jer će hakeri sve ćešće koristiti mašinsko učenje za imitiranje ljudskog ponašanja. “Igra mačke i miša između cyber kriminala i sigurnosnih inovacija ubrzo će eskalirati uključivanjem alata zasnovanih na AI-ju na obje strane”, tvrdi Barlow, naglašavajući da će industrija IT sigurnosti morati prilagoditi vlastite AI alate za borbu protiv novih prijetnji.

Obaveza pridavanja više pažnje računarskoj sigurnosti

Nova godina donosi primjenu prethodno spomenutog GDPR-a. Ova regulativa donosi niz pravila, između ostalog i to da se na svaku sigurnosnu prijetnju mora brzo odgovoriti, što će, kako tvrdi direktor BluVectora Kris Lovejoy, kompanije natjerati da shvate zašto ono što je do sada bilo “dovoljno dobro” neće više biti dovoljno. Naime, on smatra da prevelik broj profesionalaca ima “dovoljno dobro” filozofiju, prema kojoj je sasvim dovoljno svake godine malo nadograditi sistem i poraditi na zakrpama. Kris smatra da je to posljedica njihovog konformističkog načina razmišljanja, ali vjeruje da se ova praksa neće moći nastaviti i ove godine, s obzirom na to da će regulative, barem u EU, biti znatno strožije kada je riječ o sigurnosnim propustima.

Konzumerizacija računarske sigurnosti

Don Dixon, suosnivač i direktor kompanije Trident Capital Cybersecurity, tvrdi da će 2018. označiti početak konzumerizacije cyber sigurnosti. To znači da će potrošačima biti ponuđen objedinjen, sveobuhvatan i obiman skup sigurnosnih usluga koje će uključivati sve od antivirusa i zaštite od spywarea do praćenja zloupotrebe identiteta i vraćanja identiteta u slučaju da dođe do njegove krađe. Dixon smatra da je McAfee Total Protection, koji štiti identitet korisnika uz omogućavanje zaštite od virusa, zapravo rana, jednostavnija verzija onoga što će korisnicima biti ponuđeno tokom ove godine. Razlog za ovu novu ponudu leži u potrebi krajnjih korisnika da se osjećaju sigurnim u internetskoj sferi.

Ransomware će i dalje harati

Nažalost, predviđa se da će ransomware nastaviti zasipati kompanije osvježenim metodama napada. Andrew Avanessian, operativni direktor u kompaniji Avecto, tvrdi da će ovaj tip sigurnosne prijetnje biti konstanta. Inače, ni prošla godina nije protekla bez nekih jakih potresa koje je izazvao ransomware, pa ćemo 2017. definitivno zapamtiti po medijskim izvještavanjima o WannaCry i NotPetya ransomwareu.

Pojačana svijest o enkripciji

Razvit će se svojevrstan pritisak i volja da se svugdje u industriji uvede potpuna (end-to-end) enkripcija podataka prije nego što se oni pošalju preko HTTPS-a. “U industriji će postati jasnije da HTTPS ne nudi dovoljno dobru sigurnost i sveobuhvatnu enkripciju”, rekao je Darren Guccione, direktor i suosnivač Keeper Securityja.

Zdravstveni podaci bit će veoma cijenjeni na crnoj berzi

Izgleda da opet možemo očekivati hakerske napade na zdravstvene ustanove, jer stručnjaci ne predviđaju pad njihove popularnosti u očima cyber kriminalaca. Osim vrijednosti podataka, koji se lako mogu preprodati na crnom tržištu, još jedan razlog zbog kojeg hakeri ni ove godine neće odustati od napada na zdravstvene ustanove leži u činjenici da se medicinski uređaji teško nadograđuju i da često rade na starijim operativnim sistemima, čiju je odbranu lakše probiti.

Kriptovalute postaju novo igralište za kradljivce identiteta

Nažalost, izgleda da ćemo svjedočiti brojnim prevarama, hakerskim napadima i pranju novca širom tržišta kriptovaluta. Ovo će, prema procjeni sigurnosnih stručnjaka, dovesti do većeg fokusa na verifikaciji identiteta i na kraju, pretpostavlja se, rezultirati legislativom koja će biti fokusirana na utvrđivanje identiteta trgovaca. Sve će ovo biti logična posljedica rasta vrijednosti kriptovaluta, što će hakere i privući ovom tržištu.

Povratak politike nultog povjerenja

Sigurnosni stručnjaci smatraju da će se velike kompanije, uglavnom zbog sve većeg broja sofisticiranih hakerskih napada, vratiti politici “ne vjerujemo nikome” i da će uvesti rigorozne mjere autentifikacije, uz ograničavanje broja ljudi koji mogu pristupiti njihovim sistemima. Međutim, u ovakvim situacijama treba uzeti u obzir i moguće blokade zbog uvođenja novih sigurnosnih mjera te razna odugovlačenja prilikom obavljanja neophodnih zadataka, zbog čega će se organizacije okrenuti korištenju sistema zasnovanih na cloudu. Ovaj metod bi trebao ubrzati proces autentifikacije i verifikacije.

Robo-lovci

Već spomenuti stručnjak za cyber sigurnost Matthew Gyde smatra da će tokom 2018. godine kompanije početi koristiti usluge automatiziranih pronalazača sigurnosnih prijetnji, koje je on nazvao robolovcima, a koji mogu samostalno donositi odluke umjesto ljudi i ljudskih sigurnosnih timova. Zahvaljujući vještačkoj inteligenciji, robolovci će neprekidno skenirati sisteme kompanije u potrazi za bilo kakvim promjenama koje bi mogle otkriti novu sigurnosnu prijetnju. Najbitnije je to da ovi botovi uče na osnovu svega što otkriju i tek onda poduzimaju odgovarajuću akciju. Uvođenje AI-ja u čitav proces detektovanja potencijalnih sigurnosnih prijetnji omogućit će većem broju kompanija da pređu iz proaktivnog na predskazujuće ponašanje kada je riječ o očuvanju računarske sigurnosti u njima.

Nada na horizontu

Iako su pojedini spomenuti trendovi poprilično depresivni, nije sve baš ni tako crno. Za početak, lozinke će napokon početi doživljavati pad popularnosti kao primarno sredstvo autentifikacije korisnika prilikom svakodnevnog korištenja računara i mobilnih uređaja. Naime, Microsoft već uveliko radi na integrisanju biometrije u proces autentifikacije i to u obliku koji će se moći koristiti u kompanijama. Višefaktorska autentifikacija već je uveliko u upotrebi i koriste je najveći igrači poput Microsofta, Applea, Samsunga i Googlea u svojim proizvodima. Tako organizacije koje ulažu u višefaktorsku autentifikaciju, bilo putem biometrije, pametnih kartica, kodova ili neke druge metode, značajno smanjuju rizik od krađe podataka. Osim toga, iako smo već naveli da će kriptovalute biti meta hakerskih napada, rizik od istih mogao bi se barem privremeno umanjiti zbog činjenice da vrijednost kriptovaluta u posljednje vrijeme opada, pa bi upravo ta situacija mogla nakratko preusmjeriti pažnju hakera na neke druge oblasti.

Hakerski napadi treći najvjerovatniji globalni rizik

Kada govorimo o općim prijetnjama globalnoj ekonomiju, cyber napadi se nalaze na trećem mjestu, odmah iza ekstremnih vremenskih uslova i prirodnih katastrofa, stoji u izvještaju o globalnim rizicima Svjetskog ekonomskog foruma za 2018. godinu. Ovo je prvi put da su se hakerski napadi našli među top pet globalnih rizika još od 2014. Učesnici Ekonomskog foruma smatraju da su stoga potrebna veća ulaganja u upravljanje cyber rizikom. Forum je također objavio i vodič za najbolje prakse kada su u pitanju alati za IT sigurnost, koji je namijenjen upravnim odborima.

Posljednjih nekoliko godina sve češće čitamo o tome da je finansijska industrija pod najvećim rizikom od cyber napada. Kako se izboriti s ovim tmurnim predviđanjima, pročitajte u nastavku

Izvor: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Nije nikakva novost da cyber kriminalci prije napada na neku instituciju ili pojedinca prvo istraže metu kako bi napad bio u potpunosti uspješan, a to se postiže ranim otkrivanjem ranjivosti sistema. Naoružani svim potrebnim podacima, napadači bez problema upravljaju kompleksnim sistemima svoje mete, uspostavljajući trajno prisustvo u njima te često ostajući neotkriveni dugo vremena. Fokus kompanija do sada je bio isključivo na sigurnosti. Međutim, sve napredniji alati i taktike kojima se hakeri služe pri napadima sada zahtijevaju prebacivanje na dinamičniji pristup i sveobuhvatnu sposobnost cyber zaštite.

Računarska sigurnost napreduje na listi prioriteta

Broj hakerskih napada u industriji koja se bavi finansijskim uslugama iz godine u godinu raste. Ako pogledamo podatke za 2013, možemo vidjeti da su američke kompanije koje se bave pružanjem finansijskih usluga usljed hakerskih napada u toj godini izgubile u prosjeku 23,6 miliona dolara, a taj broj i dalje raste. Podaci ukazuju na to da su gubici najveći upravo u ovoj industriji. S druge strane, 2012. godine finansijski sektor nalazio se tek na trećem mjestu po broju hakerskih napada, dok su prva dva zauzimale odbrambena i energetska industrija. Međutim, treba naglasiti da finansijski gubici nastali usljed cyber napada nisu ono što ovaj sektor najviše pogađa. Mnogo veće posljedice ostavlja narušavanje povjerenja klijenata i investitora, jer se jednom izgubljeno povjerenje teško vraća. Tako je istraživanje korporativnih rukovodilaca i članova odbora pokazalo da je rizik od hakerskih napada bio treći prioritet u korporacijama 2013. godine, dok je 2011. cyber sigurnost u korporativnom svijetu bila tek na dvanaestom mjestu.

Podaci iz Ponemon instituta i Deloitteovog centra za analizu finansijskih usluga najbolje ilustruju kretanje troškova finansijskih kompanija usljed hakerskih napada: 2010. su iznosili nešto više od 12 miliona dolara na godišnjem nivou po kompaniji, da bi se naredne godine popeli na 14,7 miliona dolara. I 2012. zabilježen je rast, pa su troškovi na godišnjem nivou za kompanije koje pružaju finansijske usluge iznosili 16,4 miliona dolara, a 2013. su se popeli na 23,6 miliona dolara, što je povećanje od 43,9%!

Korporativna statika vs. hakeri

Postavlja se pitanje zašto su neke kompanije dopustile da ih sigurnosni problemi bukvalno “preplave”, odnosno zašto nisu djelovale na vrijeme i tako spriječile većinu problema ove vrste. Moglo bi se reći da ovo “zakašnjenje” ima veze i sa statičnim i donekle piramidalnim načinom na koje korporacije funkcionišu, gdje se na finalne odluke obično duže čeka jer se sve mora odvijati prema strogo utvrđenim internim politikama. Hakeri, s druge strane, imaju potpunu slobodu djelovanja, pa mogu biti kreativni koliko žele u pronalaženju novih vidova probijanja sigurnosne odbrane svoje iduće mete. Novi problem s kojim se firme suočavaju leži u tome što više nisu samo meta kriminalaca koncentrisanih isključivo na finansijske institucije i iskusnih hakera nego i većih, dobro organizovanih aktera poput haktivističkih grupa, koje u cilju objavljivanja najčešće socijalno-političkih stavova mogu napraviti velike probleme. Ovakva situacija kompanijama nameće potrebu da prilikom kreiranja strategije za borbu protiv cyber kriminala osmisle novi pristup zasnovan na širokom spektru mogućih učesnika i različitih motiva koji ih pokreću.

Ovu situaciju prokomentarisao je i Richard A. McFeely, bivši pomoćnik direktora u odjelu za kriminalističke poslove, cyber i usluge u slučaju incidenata u FBI-ju, rekavši: “Naši protivnici u cyber svijetu uključuju špijune iz država koji su u potrazi za našim tajnama i intelektualnim vlasništvom, organizovane kriminalce koji žele ukrasti naše identitete i novac, teroriste koji žele napasti našu električnu mrežu, vodovod ili neku drugu infrastrukturu i haktivističke grupe koje pokušavaju iznijeti politički ili socijalni stav.” Ovo je potvrdio i Lou Steinberg, šef tehnološkog odjeljenja u kompaniji TD Ameritrade: “Mi smo od organizovanog kriminala koji čine finansijski motivisane grupe koje su sebi mogle priuštiti napade stigli do haktivista, ljudi sa socijalnom agendom, koji ne žele ukrasti vaš novac.”

Iako u ovoj priči finansijske kompanije nisu ni blizu bespomoćne, ipak dolazimo do sljedećeg problema: uvođenje novih tehnologija moglo bi unijeti nove oblike složenosti u njihov tehnološki ekosistem. Tako masovna primjena i prihvatanje pogodnosti koje nude internet, društvene mreže, mobilne tehnologije i cloud otvaraju, naravno, i nove mogućnosti napadačima. Slično tome, navala outsourcinga, offshoringa i rad s drugim kompanijama, koji je u porastu zbog želje korporacija da smanje troškove, mogu dodatno “razvodniti” institucionalnu kontrolu nad IT sistemima i pristupnim tačkama. Ovi trendovi rezultirali su razvojem novog, znatno manje ograničenog ekosistema u okviru kojeg finansijske kompanije posluju, ali i širom “površinom pogodnom za napad” koju hakeri sada mogu iskoristiti.

Da bi se doskočilo ovom rastućem problemu, finansijske kompanije sve stavke vezane za računarsku sigurnost i IT u cjelini moraju staviti na listu svojih najhitnijih prioriteta te kreirati dinamičan i nadasve inteligentan pristup sigurnosti, koji će im pomoći kako u sprečavanju budućih cyber napada tako i u njihovom detektovanju i brzom saniranju problema prouzrokovanih napadom.

Strategija cyber sigurnosti

Na osnovu većine dostupnih podataka možemo zaključiti da se učestalost hakerskih napada povećava, dok se brzina saniranja problema, odnosno odgovora na napad usporava. I to se uglavnom događa zato što napadači u sve većoj mjeri iskorištavaju širok spektar različitih metoda napada (npr. poput metode infiltracije) i tako uvijek ostaju na korak ispred. Slojeviti pristup rješenju ovog problema može nadopuniti i nadograditi tradicionalne tehnologije koje u današnje vrijeme više nisu odgovarajuće.

Ako pogledamo analizu koja pokazuje da 88% hakerskih napada na finansijske kompanije bude uspješno izvedeno u roku jednog dana, mogli bismo lako zaključiti da rješenje za ovu situaciju leži u većem ulaganju u alate i tehnologije koje će smanjiti uspješnost ovih napada. Međutim, nedostatak svijesti o modernim cyber prijetnjama i manjak odgovora na njih sugeriše da bi i više različitih oblika preventivnih tehnologija bilo neadekvatno u suočavanju s ovim problemom. Šta onda uraditi? Kao što smo već ranije naveli, finansijske kompanije trebale bi ozbiljno razmisliti o slojevitom pristupu, koji sadrži sveobuhvatniji program cyber odbrane i mjere odgovora, što bi im trebalo pomoći prilikom suočavanja sa širokom lepezom cyber prijetnji i rizika. Jednostavnije rečeno, kompanije koje se bave pružanjem finansijskih usluga morale bi razmisliti o kreiranju programa za upravljanje cyber rizikom kako bi dobile luksuz da budu uvijek sigurne, predostrožne i otporne. Naprimjer, mogle bi kreirati dubinski pristup, koji bi podrazumijevao niz ojačanih slojeva sigurnosti kako bi se osigurala redundancija te spriječio ili barem usporio proces napada ukoliko do njega već dođe. Također, jedan od njihovih glavnih ciljeva trebao bi biti i poboljšanje budnosti, odnosno predostrožnosti putem efikasne rane detekcije i signalnih sistema. Sistemi za nadzor trebali bi, prema mišljenju stručnjaka, raditi 24 sata, sedam dana u sedmici, uz adekvatnu podršku za efikasno upravljanje incidentima i procesom popravljanja štete.

Prijedlog konkretnih mjera

Prijedlog sigurnosnih stručnjaka iz Deloitteovog centra za analizu finansijskih usluga za unapređivanje cyber sigurnosti pomoću strategije zasnovane na sigurnosti, predostrožnosti i otpornosti podrazumijeva sljedeće:

• Da biste održali sigurnost, poboljšajte kontrole za prioritetiziranje rizika kako biste se zaštitili od već poznatih i novih, odnosno nadolazećih prijetnji i trudite se da sve odradite u skladu sa standardima i propisima IT sigurnosne industrije;
• Da biste uvijek bili na oprezu, budni ili predostrožni, radite na bržoj detekciji povreda sigurnosti i anomalija kroz bolje poznavanje situacije u okruženju. Otpornost se može poboljšati i simuliranim testiranjima i procesom kriznog menadžmenta (upravljanja u kriznim situacijama). Naprimjer, sistemi se mogu projektovati i testirati kako bi bili u stanju izdržati duže periode izloženosti stresu;
• I na kraju, da biste bili otporni, uspostavite sposobnost brzog povratka na normalne operacije i popravljanja štete koju hakerski napadi mogu nanijeti vašem biznisu.

Imajte na umu i sljedeće: analiza Ponemon instituta i Deloitte centra za analizu finansijskih usluga pokazala je da 60%  ispitanih kompanija nije bilo u stanju zaustaviti cyber napad kada je do njega došlo, a najčešće zbog zastarjelog ili neadekvatnog CTI-a (cyber threat intelligence), odnosno skupa alata i obavještajnih tehnika za borbu protiv prijetnji sigurnosti.

————————

“IT problem” postaje strateški problem

Iako kompanije sve češće priznaju obim problema koji narušavanje cyber sigurnosti predstavlja, ova tema ipak najčešće ostaje u pozadini samog poslovanja. Potencijalne akcije koje mogu preduzeti kako bi razvile sveobuhvatniji organizacijski pristup takozvanom menadžmentu cyber rizika uključuju osnovne korake kao što su oformljivanje posvećenog tima koji će se baviti upravljanjem cyber prijetnjama, zatim strategija vezana za cyber prijetnje koja će biti izvođena na izvršnom nivou kao dio same jezgre kompanijske strategije, fokusiran napor usmjeren ka automatizaciji i analitici kako bi se stvorila unutrašnja i vanjska transparentnost vezana za moguće rizike itd. No, generalno, ključ je u edukaciji svih zaposlenika o mogućim rizicima koje njihovi postupci mogu izazvati na radnom mjestu.

“Jurnjava za najnovijim alatima dio je upravljanja cyber rizicima, ali možda neće biti dovoljna; mi zaista moramo izmijeniti stav korisnika o ovom pitanju. Direktori bi trebali razmisliti o tome da se više napora usmjeri ka ljudima umjesto ka tehnologiji. I to ne znači da od korisnika tražite da klikne na pravni dogovor od 22 stranice koji potvrđuje njihovo razumijevanje korporativne sigurnosne politike. Umjesto toga, trebali bismo pokušati koristiti konciznost, ugađanje i ostale načine angažovanja kako bi korisnicima pomogli da razumiju izazove s kojima se kompanija susreće kada je riječ o sigurnosti i privatnosti te njihovoj ulozi u tome”, kaže Larry Quinlan, globalni informacijski direktor u Deloitteu.

Ukoliko se želi doskočiti hakerima, osim navedenog, saradnja vezana za IT sigurnost u sadašnjem vremenu morala bi se protezati i van granica kompanije. Tako bi one koje se bave finansijskim uslugama mogle imati velike koristi od gradnje veza unutar same industrije i razvoja javno-privatnog partnerstva. Kako bi se pripremile za potencijalnu ispomoć u toku hakerskog napada (tj. sigurnosne krize), kompanijama koje pružaju finansijske usluge savjetuje se da izgrade veze sa svojim kontaktima u ustanovama za provođenje zakona, advokatskim firmama koje se bave slučajevima vezanim za IT, različitim IT i PR stručnjacima. Tu također spadaju softverske i telekomunikacijske kompanije, ali i industrijska udruženja te vladine agencije. Ovo je potvrdio i Judd Gregg, bivši direktor SIFMA-e, rekavši: “Quantum Dawn 2 je dokazao da je dijeljenje informacija između privatnog sektora i vlade jedan od najefikasnijih načina za borbu protiv cyber kriminala.” Pridružio mu se i Ed Powers, nacionalni direktor u odjelu za cyber rizik u Deloitteu, koji je rekao: “Nerealno je očekivati da će u današnjem okruženju zaštitne mjere spriječiti sve cyber incidente. Finansijska industrija bi trebala nastaviti razvijati mogućnosti za otkrivanje incidenata čim se oni dogode, minimizirajući utjecaj na poslovnu i kritičnu infrastrukturu i povezujući ove mogućnosti u zajednički i sveobuhvatni okvir. Quantum Dawn (vježba tokom koje banke vježbaju odbranu od hakerskih napada) pomogao je učesnicima da razumiju ne samo potrebu da budu sigurni, nego da budu predostrožni i otporni u slučaju cyber prijetnji.”

Pet vjerodostojnih cyber prijetnji finansijskom sektoru

Iako su finansijske kompanije s vremenom postale zrelije kada je riječ o cyber sigurosti, broj sigurnosnih prijetnji se konstantno povećava, dovodeći do sve kompleksnijeg IT ekosistema s kojim čak i najveće sve teže izlaze na kraj. Tu ne pomaže ni činjenica da rade s veoma osjetljivim informacijama i podacima koji se na crnom tržištu mogu dobro unovčiti, zbog čega je ovaj tip kompanija pod još većom hakerskom lupom. Zato je od ključne važnosti da se prije bilo kakvog konkretnog djelovanja dobro razmisli o mogućim cyber prijetnjama i njihovim implikacijama.

IT sigurnosni rizici vezani za vaše partnere

Rizici po vašu cyber sigurnost koje proizvode partnerske kompanije poprilično su veliki, posebno ako je odgovor na pitanje imate li mogućnost konstantnog praćenja svakog saradnika s kojim sarađujete – negativan. Ukoliko to već nije slučaj, trebali biste pri saradnji sa svojim dobavljačima imati sistem za određivanje mjera za zaštitu od cyber prijetnji i taktika za zaštitu podataka. Preduzećima je neophodno da budu u stanju brzo identifikovati i po potrebi popraviti probleme do kojih je došlo, a posjedovanje alata koji će vam pomoći pri stalnom praćenju situacije donijet će vam prijeko potrebni mir kada su ove stvari u pitanju.

IT sigurnosni rizici vezani za klijente i saradnike vaših partnera

Ministarstvo finansijskih poslova u New Yorku provelo je 2015. godine istraživanje koje je pokazalo da veliki procent organizacija iz finansijskog sektora nije adekvatno nadzirao saradnike svojih partnerskih firmi. Nenadziranje sigurnosti klijenata i saradnika vašeg partnera predstavlja relevantan rizik po sigurnost. Na kraju krajeva, vi ne možete znati kakve bi posljedice mogle biti po vašu firmu i klijente ukoliko se, naprimjer, desi da saradnik vašeg partnera zbog napada ransomwareom bude offline neko vrijeme. Upravo zato bi vam od pomoći mogli biti alati za nadgledanje poput BitSighta, koji će vam pružiti nepristrasan uvid u podatke koji su vam neophodni.

DDoS napadi

U Verizonovom izvještaju o hakerskim napadima iz 2017. stoji da DDoS napadi predstavljaju nadolazeći veliki rizik po organizacije, što je sasvim jasno ako pogledamo jedan od najnovijih primjera. Naime, relativno mali DNS provajder bio je pogođen ovom vrstom napada, ali to je izazvalo velike prekide u radu velikih i svima dobro poznatih kompanija poput Amazona i PayPala. Istim napadom bio je zahvaćen i poznati sigurnosni blog Krebs on Security, pa se može reći da su upravo ovi, malo veći DDoS napadi, o kojima se naveliko raspravljalo u medijima, doprinijeli tome da se ovaj vid prijetnje dodatno istakne i naglasi.

Rizik po geografski rašireno poslovanje

Za finansijske organizacije koje rade širom svijeta IT sigurnosna prijetnja svakim danom sve više raste. Velike finansijske kompanije širom svijeta u svojim poslovnim centrima moraju razmotriti i imati u vidu dodatne rizike po sigurnost. Ako ovo opisuje vašu organizaciju, promislite o sljedećim pitanjima koja će vam pomoći u rješavanju potencijalnog sigurnosnog problema: da li se vaš sigurnosni rizik mijenja u zavisnosti od regiona i ako je odgovor pozitivan, na koji tačno način? Koliko ste u mogućnosti osigurati svoje mreže u različitim regionima svijeta? Ako se preduzeće širi, imate li dovoljno informacija da biste razumjeli kako će se rizik po vašu cyber sigurnost promijeniti? U kojim regionima posluju vaši saradnici, a u kojima njihovi saradnici?

Otvoreni portovi

Iako otvoreni portovi nisu opasni sami po sebi, situacija se mijenja kada se preko njih prenose osjetljive informacije. Tako je jedna od ključnih stvari prilikom WannaCry ransomware napada bio upravo otvoreni port 445. Kompanije koje se bave pružanjem finansijskih usluga imaju dosta toga za izgubiti ukoliko ne budu pažljive s otvorenim portovima na svojim mrežama ili mrežama svojih saradnika. Zato je, osim dobre mreže, važno imati i dobar plan za upravljanje portovima kako bi se smanjila mogućnost hakerskog napada.

Ako na ovu konstantnu borbu između korporacija i hakera gledamo kao na igru mačke i miša, u kojoj obje strane nastoje naučiti što više i doskočiti jedna drugoj, onda možemo zaključiti da miš (hakeri) nesumnjivo brže uči. Hoće li tako i ostati, ostaje da se vidi u bližoj budućnosti. Mi smo vam predstavili savjete vodećih IT stručnjaka koji bi vam mogli pomoći da se situacija u ovoj igri izmijeni u vašu korist.

Rast troškova neizbježan

Prema podacima kojima raspolaže Deloitte, mnoge finansijske kompanije se muče da postignu nivo zrelosti koji je neophodan ukoliko se žele suočiti s naprednim rizicima po IT sigurnost. Iako je tokom istraživanja 75% globalnih finansijskih kompanija smatralo da se njihov nivo zrelosti vezan za program IT sigurnosti nalazi na nivou 3 ili višem, samo 40% ispitanika bilo je čvrsto uvjereno da njihovi sistemi mogu preživjeti hakerski napad. Jasno je da će se finansijske kompanije suočiti s rastom troškova u pokušaju da se zaštite, a potrošnja se već povećala za 13 puta – na 292,4 miliona dolara po kompaniji za odbranu od 95% cyber napada.

Kako bi doskočile hakerskim napadima, kompanije sve češće isplaćuju velike sume novca “prijateljskim hakerima”, koji ih na vrijeme upozoravaju na postojanje sigurnosnog propusta. Iako je riječ o velikim ciframa, ovo ih ipak izađe jeftinije nego saniranje problema nakon što je šteta već učinjena

Izvor: Vesna Matić-Karić

E-mail: redakcija@asadria.com

U prošlom tekstu smo samo ovlaš spomenuli pojam „Bug Bounty“, koji se odnosi na praksu velikih kompanija da plaćaju prijateljski nastrojene hakere da ih obavještavaju o novim sigurnosnim problemima. Većina kompanija poput Googlea, Tesle i Facebooka, pa čak i Ministarstva odbrane SAD-a, dijele Bug Bountyje – novčane nagrade za otkrivanje propusta, koje mogu iznositi i do vrtoglavih milion dolara. Ovakva razmjena dobara odgovara svima: hakerima, jer su odlično plaćeni po otkrivenom propustu, a kompanijama zato što je ovo objektivno dobro uložen novac – za saniranje problema nastalih usljed hakerskog napada platili bi znatno više.

Razlozi koji idu u prilog Bug Bountyju

Prvi razlog su, naravno, finansije. Prosječan trošak koji nastaje usljed hakerskog napada iznosi četiri miliona dolara ili, tačnije, oko 158 dolara po zahvaćenom korisniku. Međutim, trošak neće biti isti u svim uslovima za različite kompanije. Ovdje možemo navesti primjer Sonyja, koji je 2015. godine procijenio da će ga kombinovani troškovi istraživanja Guardians of Peace hakerskog napada i pronalaska rješenja za njega koštati 15 miliona dolara. Osim toga, Sony je te godine morao isplatiti i dodatnih osam miliona dolara u sudskom procesu koji su protiv njega pokrenuli bivši zaposlenici čiji su podaci u toku napada bili ukradeni. Dakle, sada je dosta jasnije zašto su Bug Bounty isplate visoke i zašto djeluju sasvim opravdano. Jasno je da na ovaj način velike kompanije nastoje minimizirati potencijalnu štetu koja nastaje usljed sigurnosnih propusta koji ne budu otkriveni na vrijeme. Drugi razlog je brzina. Što kompaniji treba više vremena da otkrije o kakvom je sigurnosnom propustu riječ, to su veći troškovi. Zbog toga na scenu stupaju Bug Bounty programi. Time hakeri koji žele zaraditi na malo dostojanstveniji način mogu unaprijed tragati za potencijalnim propustima i dobiti novac za to, a pri tome omogućiti kompanijama da na vrijeme saniraju problem.

Ovdje je bitno navesti podatak Ponemon instituta da bi, ukoliko kompanija sanira sigurnosnu prijetnju u roku 100 dana, troškovi rješavanja problema trebali iznositi u prosjeku 3,2 miliona dolara, nasuprot 4,4 miliona koliko bi ih u prosjeku koštala sanacija ako problem otkriju nakon ovog roka. Još jedan razlog zbog kojeg su velike kompanije voljne isplatiti velike cifre hakerima koji na vrijeme otkriju sigurnosne propuste leži u potrebi da ovakvi problemi po svaku cijenu ostanu skriveni od javnosti. Međutim, ako je riječ o haktivistima koji napadom žele objelodaniti svoja politička uvjerenja, teško da može biti govora o nekoj tajnosti. Tako su, recimo, prilikom hakerskog napada na Sony bili hakirani i kompanijski Twitter profili, pa su se na njima pojavile grafički veoma zanimljive poruke o uspješno odrađenom hakerskom napadu.

Internet Bug Bounty za open source softver

Osim nagrada koje pojedinačno dijele kompanije, postoji i Internet Bug Bounty projekt (Internetbugbounty.org), koji novčano nagrađuje hakere za pronalaženje kritičnih propusta u Pythonu, OpenSSL-u i drugim open source softverima i jezicima, uključujući i generalne internetske propuste. Ovaj program je nastao nakon što su njegovi osnivači, ali i sami sponzori, uvidjeli da su neki od najkritičnijih sigurnosnih propusta u historiji interneta ispravljeni zahvaljujući čistom altruizmu i pomoći pojedinaca koji su bili dovoljno stručni, znatiželjni i voljni da pomognu bez ikakve naknade kada naiđu na neki problem. Kako bi se odužili ovakvim pojedincima i zahvalili im na konkretan način, nastao je Internet Bug Bounty program, a za sada ga sponzorišu Facebook, Microsoft, Ford fondacija, GitHub i Hackerone. Programom upravlja nezavisna komisija koju čine sigurnosni stručnjaci koji donose pravila, dodjeljuju nagrade i imaju ulogu posrednika. Dakle, odgovorni su za formiranje pravila kojima se program rukovodi, odlučuju o dodjeljivanju nagrada u slučajevima u kojima se procijeni da su neophodna dodatna istraživanja vezana za cyber sigurnost te posreduju u svim neslaganjima do kojih može doći u procesu održavanja sigurnosti.

A evo kako stvari funkcionišu: komisija izabere najpopularniji softver koji je neophodan za pravilno funkcionisanje interneta, a zatim traži od hakera da ga hakiraju. Ako se ispostavi da hakerovo otkriće može internet učiniti sigurnijim, odnosno ako su otkriveni propusti dovoljno ozbiljni, slijedi isplata novčane nagrade hakeru ili njegovoj omiljenoj neprofitnoj organizaciji. Internet Bug Bounty projekt sponzorišu individualci i organizacije kojima je posebno stalo do održavanja adekvatnog nivoa kolektivne internetske sigurnosti. Zanimljivo je da komisija ne dobija procent od nagrada za pronađeni sigurnosni propust – haker dobija 100% iznosa. Isto tako, iako plaćaju za pronalazak problema, sponzori nemaju nikakva ekskluzivna prava na uvid u pronađene sigurnosne propuste.

Kakvi tipovi otkrivenih bugova zaslužuju isplatu i ko odlučuje o njenoj visini?

Prije nego što uopšte stekne pravo na isplatu u slučaju otkrivenog buga, haker prvo mora ispoštovati neka pravila: mora paziti na to da prilikom otkrivanja sigurnosnog propusta ne naruši tuđu privatnost, mora raditi u okviru pravila koja su postavili članovi sigurnosnog tima Internet Bug Bounty projekta (o tome više na: Hackerone.com/disclosure-guidelines), a mora pripaziti i na to da prilikom cijelog procesa ne naškodi nekoj trećoj strani.

Što se tiče određivanja visine isplate po otkrivenom bugu, glavnu riječ o tome vodi sigurnosni tim, koji, osim okvirne procjene koju donosi već spomenuta komisija, detaljno procjenjuje svaki izvještaj pojedinačno kako bi se utvrdilo koliku nagradu haker zaslužuje i da li je uopšte zaslužuje. Ukoliko dođe do nekih neslaganja između hakera i odluke sigurnosnog tima, komisija posreduje kako bi se pronašlo rješenje koje bi zadovoljilo obje strane. Ovdje treba naglasiti i to da se na ovaj program prijavljuje samo ukoliko se otkriveni bug tiče kompanije koja nema već oformljen vlastiti Bug Bounty program. U svim ostalim slučajevima treba se javiti direktno tim kompanijama i s njima odraditi potrebnu proceduru.

Internet Bug Bounty: zanimljiva prilika za zaradu

Do sada je posredstvom Internet Bug Bounty programa 150 hakera primilo više od 600.000 dolara za otkrivanje više od 659 sigurnosnih propusta. Otkrivanjem ovih propusta poboljšana je sigurnost interneta, a to uključuje i bugove poput Heartbleeda, za kojeg je isplaćeno 15.000 dolara, zatim Shellshocka, za kojeg je Internet Bug Bounty projekt isplatio 20.000 dolara, te ImageTragicka, čije je otkrivanje u tom trenutku vrijedilo 75.000 dolara. Na zvaničnoj stranici organizacije pod “The Projects & Bug Bounties” možete pronaći sve dostupne projekte i njihovu novčanu vrijednost.

U većini kompanija i dalje postoji veliki raskorak između svijesti rukovodećeg kadra o opasnosti od hakerskih napada i njihove spremnosti da naprave odgovarajuće korake koji bi doprinijeli sigurnosti preduzeća

Piše: Vesna Matić-Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Šta sve današnji direktori trebaju i moraju znati kako bi mogli na pravi način zaštititi kompaniju od cyber napada pitanje je od ključne važnosti za korporativni svijet. Prva stvar koju moraju znati jeste to da je svaka moderna kompanija, bez obzira na to u kojoj oblasti i kako posluje, ujedno i tehnološka firma iz prostog razloga što nijedna ne može funkcionisati bez modernih tehnoloških pogodnosti. Međutim, ovaj put se nećemo baviti samo tehnološkim zaštitnim mjerama nego i ljudskom komponentom, koja je bitan faktor pri zaštiti od cyber napada. To se prije svega odnosi na potrebu da rukovodstva kompanija počnu drugačije gledati na računarsku sigurnost. Sada je svaki problem s računarskom sigurnošću potencijalna prijetnja cjelokupnom biznisu budući da se većina tog poslovanja odvija zahvaljujući internetu, cloudu i ostalim tehnološkim aspektima, koji su postali nezaobilazni.

Ko su cyber kriminalci i kakve taktike koriste?

Prema podacima iz 2016. godine, do najvećeg broja hakerskih napada u svijetu dolazi zahvaljujući ukradenim ili preslabim lozinkama – čak 81% njih. Prosječna starost cyber kriminalaca je 35 godina, a 80% ih je povezano s organizovanim kriminalom. Kada spominjemo cyber kriminal, onda govorimo o zločinu koji uključuje neki računarski aspekt, a što se tiče samih zlonamjernih hakera, odnosno cyber kriminalaca, postoji nekoliko različitih kategorija na osnovu kojih ih prepoznajemo. Prije svega, tu su aktivističke grupe, takozvani haktivisti. Njihov glavni cilj je promocija svojih uvjerenja, a to mogu biti religijska uvjerenja, politički ili ekološki ciljevi. Haktivistima uglavnom nije cilj da vam ukradu novac, nego da izazovu željenu reakciju i utječu na reputaciju kompanije ili njene klijente, pa su s te strane manje maliciozni u odnosu na ostale kategorije hakera koje ćemo spomenuti.

Zatim imamo insajdere. To su zaposlenici koji djeluju unutar same kompanije, a koji nisu nužno svojevoljno uključeni u cyber kriminalne aktivnosti. Naprimjer, insajder može preuzeti listu kontakata ili kreirati neki dokument koji će hakerima pomoći da dođu do svog cilja, a da toga uopće nije svjestan. U treću, znatno štetniju kategoriju spadaju finansijski motivisane grupe organizovanog kriminala, čiji su članovi uglavnom locirani u istočnoj Evropi. Na kraju, imamo državne aktere koji direktno ili indirektno rade za države iz kojih potječu, a spadaju u najsofisticiranije hakere. Njihov glavni cilj je ukrasti osjetljive podatke i ometati funkcionisanje neprijateljske države.

Korporativni hakeri

Posljednjih godina na površinu je isplivala i jedna posebna, “korporativna” vrsta hakera, koja je odlučila prihvatiti korporativne prakse kako bi povećala efikasnost svojih napada. Najveće hakerske grupe imaju upravo to – korporativno ustrojstvo: u svom arsenalu imaju najbolje stručnjake koji onim manje uspješnim cyber kriminalcima prodaju licencirane hakerske alate. Dakle, danas hakerske grupe po skoro svemu funkcionišu kao korporacije, pa imaju odlično tehnološko osoblje, koje ima i radno vrijeme, slobodne vikende i koje ne radi za vrijeme praznika. Iako smo neke od njih već spominjali u magazinu, još jednom ćemo opisati kojim se taktikama cyber kriminalci najčešće služe. Prije svega, to su DDoS (Distributed Denial of Service) napadi, kojima se ometa rad mreže tako što napadač šalje veliku količinu podataka ili saobraćaja kroz nju, pa mreža na kraju postane zagušena i prestane funkcionisati. A kako poplava neželjenog saobraćaja može stizati iz stotinu hiljada različitih izvora, napad je nemoguće zaustaviti tako što ćete jednostavno blokirati jednu IP adresu. U finansijskom sektoru najveći broj hakerskih napada odvija se pomoću DDoS napada, što objašnjava zašto je u ovoj industriji finansijska šteta od napada izuzetno visoka.

Potom imamo phishing. Ovi se napadi najčešće odvijaju preko e-mailova u kojima vam se nudi da kliknete na neki link i upišete lične podatke. Najveći problem kod phishinga jeste to što su takvi napadi s vremenom postali toliko sofisticirani da će vam djelovati potpuno legitimno. Zapravo, istraživanja Verizona za 2016. godinu pokazala su da postoji šest puta veća vjerovatnoća da ćete kliknuti phishing e-mailove nego tipični marketinški e-mail. Tu su i skimmeri, odnosno čitači bankovnih kartica koji kradu vaše bankovne podatke i pin kod, što se kasnije koristi za pravljenje lažnih kartica.

O zlonamjernom softveru je potrebno stalno govoriti. Ono čega direktori kompanija moraju biti svjesni kada je riječ o trojancima i virusima jeste to da im je glavni cilj preuzimanje kontrole nad računarima ili oštećivanje sistema, a na računare najčešće dospijevaju preko zaraženih attachmenta, preuzimanja zaraženog softvera te zahvaljujući različitim ranjivostima sistema. Još jedna taktika kojom se koriste cyber kriminalci jesu vaši zaposlenici. Nije rijetkost da radnici u modernim kompanijama krišom preuzimaju osjetljive korporativne podatke s nadom da će ih unovčiti, što se dešava u 60 posto slučajeva.

Posljedice cyber napada i troškovi

Prema podacima za ovu godinu, prosječan trošak koji nastane kao posljedica hakiranja iznosi nešto više od sedam miliona dolara, a u njega ulazi otkrivanje napada, stagniranje i oporavak zbog prekida poslovanja, gubitka prihoda i oštećenja opreme. Naravno, u to spada i saniranje štete zbog narušene reputacije firme ili samog klijenta, do čega također nerijetko dolazi usljed hakerskog napada. Zanimljiv je i podatak da su kompanije s najvećim nivoom poslovnih inovacija (kupovina, prodaja, ulazak na novo tržište) meta najtežih napada, koji za posljedicu imaju najveće troškove saniranja problema. Zapravo, dokazano je da to može dovesti do povećanja troškova usljed računarskog kriminala za čak 20%. Međutim, najgora je situacija u kompanijama koje se bave finansijskim uslugama. Prema podacima koji stižu iz Ponemon Instituta, hakerski napad takvu kompaniju košta 1,9 milion dolara ako su ukradeni podaci manje od 10 hiljada korisnika. Ako je riječ o 10–25 hiljada oštećenih korisnika, troškovi se penju na 2,8 miliona dolara. Ukoliko je napadom zahvaćeno 25–50 hiljada korisnika, troškovi su 4,6 miliona dolara, dok će krađa podataka 50 hiljada korisnika i više koštati 6,3 miliona dolara.

Prema izvještaju Verizona o hakerskim napadima za 2017. godinu, ispostavilo se da su kompanije koje se bave finansijskim uslugama na prvom mjestu po broju napada, dok iza njih slijede zdravstvo i javni sektor. Osim same učestalosti napada, u ovoj industriji je najveći i godišnji gubitak novca, pa je tako finansijski sektor u 2013. usljed cyber napada izgubio u prosjeku 16,5 miliona dolara. S druge strane, 2012. godine situacija je bila znatno drugačija. Finansijski sektor je tada bio na trećem mjestu po broju hakerskih napada, dok su prva dva mjesta zauzimala vojna te komunalna i energetska industrija.

Koje su kompanije ranjivije: manje ili veće?

O ovom pitanju postoje razna neslaganja među stručnjacima. Naime, jedni smatraju da su manje firme znatno ranjivije u odnosu na veće, jer se one u slučaju jačeg napada vjerovatno neće moći potpuno oporaviti pošto im nisu dostupna sva sredstva kojima raspolažu velike kompanije. Osim toga, ova grupa stručnjaka ne vjeruje da manja firma može nadoknaditi finansijske gubitke i vratiti povjerenje klijenata i svoju reputaciju na način na koji to može veća. S druge strane, neki smatraju da su manji biznisi, zapravo, u prednosti, budući da veće kompanije manipulišu velikim količinama podataka i svakodnevnim pristupom velikog broja ljudi njihovim sistemima, što otežava procjenu gdje se sve tačno kriju ranjivosti u sistemu. Oni tvrde da manje firme samo trebaju biti dovoljno pametne i na vrijeme procijeniti moguće slabosti svog sigurnosnog sistema, pa će šansa za uspješan cyber napad biti znatno manja.

—————————–

Faktori koji doprinose rastu cyber kriminala

Bitan faktor koji doprinosi (ne)sigurnosti vaše kompanije jeste (ne)sigurnost firme s kojom sarađujete. Istraživanje iz 2013. godine pokazalo je da je 63% istraga u vezi s hakerskim napadima povezano s drugim kompanijama. Ako je firma s kojom sarađujete i koristite njene usluge hakirana, onda i vaša može biti u opasnosti od gubljenja podataka. Još jedan bitan faktor jeste upotreba mobilnih uređaja, koji se sve češće koriste za plaćanje raznih usluga. Kako su korisnici širom svijeta počeli prihvatati ovakve oblike elektronskog plaćanja tako su i banke, da bi dorasle izazovu očuvanja sigurnosti svojih klijenata, morale početi nuditi dodatne oblike zaštite, a u posljednje vrijeme te mjere se odnose na pristupanje računu metodom prepoznavanja glasa ili lica. U svemu ovome ne treba zaboraviti ni sve veću popularnost interneta stvari. Kada je riječ o IoT-u, problem predstavljaju jeftiniji uređaji kojima fali odgovarajuća sigurnosna infrastruktura, što cyber kriminalcima itekako olakšava posao. Poenta IoT-a je u povezivanju različitih pametnih uređaja u jednu cjelinu. Ako jednom od njih nedostaje adekvatna zaštita, onda raste rizik i za sve ostale uređaje.

I jedan od najbitnijih faktora zbog kojih hakeri i dalje relativno lako mogu dobiti sve što požele leži u rukovodstvima nekih kompanija koja jednostavno ne rade na adekvatnom provođenju sigurnosnih mjera, jer misle da stvar nije previše hitna. I mada su tokom prošle godine hakeri napali polovinu malih biznisa u SAD-u, anketa Ponemon Instituta pokazuje da 75% ispitanika nema nikakav formalni plan prema kojem bi postupala u slučaju hakerskog napada.

Korak po korak: kako poboljšati situaciju?

Prije svega, treba naglasiti da rješavanje problema vezanih za računarsku sigurnost zahtijeva višeslojan pristup, jer ne postoji rješenje koje odgovara svima. Kada je riječ o računarskoj sigurnosti u okviru kompanije, trebalo bi koristiti prednosti analitike u stvarnom vremenu. Razlog za ovakav korak je jasan: što vam više vremena treba da otkrijete u čemu je tačno problem, posljedice napada će biti skuplje. Nažalost, ispostavilo se da većini kompanija u prosjeku treba sedam mjeseci kako bi otkrili problem, što dovodi do neslućenih troškova, koji su mogli biti minimizirani da se o sigurnosnim mjerama razmišljalo na vrijeme.

Osim toga, kompanije mogu poduzeti i druge, manje korake kako bi se zaštitile od cyber kriminalaca. Potrebno je imati whitelisting aplikaciju (tj. aplikaciju za sprečavanje instalacija neodobrenog softvera), koja će skenirati cijeli sistem kompanije i registrovati sve njegove fajlove. Zatim, tu su softverske nadogradnje, koje treba redovno primjenjivati jer popravljaju potencijalne greške i bugove koje karakterišu novi softver. Jako je bitno za svaku kompaniju da donese odluku o donošenju višeslojne strategije odbrane od hakerskih napada, koja će pokriti apsolutno sve segment poslovanja i sve uređaje koji se pri tome koriste: mobilne uređaje, aplikacije i podatke. To podrazumijeva i uvođenje dvofaktorske ili trofaktorske autentifikacije. Također, kompanije trebaju kontinuirano praviti rezervne kopije podataka, jer u tom slučaju neće morati platiti da im pristupe ukoliko budu napadnute ransomwareom.

I na kraju, moramo još jednom napomenuti da nikada ne zaboravite na pogubnost ljudskog faktora, zbog čega bi edukacija zaposlenika trebala biti prva stavka u planu svakog savjesnog direktora.

Noviteti u svijetu korporativne cyber zaštite

Antihakersko osiguranje novi je trend u poslovnom svijetu koje vas štiti od sigurnosnih propusta i gubitaka nastalih usljed cyber napada. Međutim, malo kompanija se odlučuje na ovu opciju. Još jedna učestala pojava su i Bug Bounty programi, u okviru kojih kompanija plaća prijateljski nastrojenim hakerima da je upozore na moguće sigurnosne propuste u okviru organizacije. Znak da je ovo dobra praksa jeste taj što je koriste neke od najvećih kompanija današnjice, poput LinkedIna, Googlea, Tesle i Applea.