Da bismo mogli donijeti ispravne odluke o načinu zaštite štićene osobe, neophodne su nam informacije i podaci o svim područjima kojima ćemo se kretati. Informacije ćemo sakupiti stalnim izviđanjem lokaliteta i prostorija koje se trebaju koristiti. Zaključci tima za izviđanje imaju direktan i ključan utjecaj na odabir, ali i učinkovito sprovođenje taktike, kao i na resurse koji su potrebni za samu operaciju

Piše: Džemal Arnautović

Izviđanje oblasti koju će posjetiti ili u kojoj će boraviti naša štićena osoba i prikupljanje obavještajnih podataka svih naših timova sa terena od izuzetne je važnosti. Izviđati možemo u pokretu, npr., iz vozila, ili statički kao fiksirana stanica za nadgledanje s dobrim pregledom i tome prilagođenim prikrivanjem. U toku ovih aktivnosti jednako je bitno obratiti pažnju na naše ponašanje kako ne bismo privlačili pažnju prolaznika, mještana i drugih ljudi u oblasti u kojoj se nalazimo. Moramo uvijek imati na umu da lokalno stanovništvo veoma dobro poznaje okolinu i može nas lahko primijetiti te, shodno tome, promijeniti svoje ponašanje prema nama. Zato je potrebno imati na umu da nepažnja može ugroziti našu i sigurnost štićene osobe.

Izviđanje oblasti i objekata

Mnogo je slučajeva iz prakse to potvrdilo, pogotovo prilikom obuke novih članova tima. Nemali broj puta događalo se da se mještani zbog aktivnosti timova za izviđanje osjećaju nelagodno, čak i prijeteće, pa su i pojave policijskih patrola i kontrole članova tima bile veoma česte. S druge strane, odmjerenom saradnjom sa lokalnim stanovništvom možemo dobiti dragocjene informacije i upoznati oblast koju posjećujemo tako detaljno da i sami možemo brzo uočiti sve promjene koje su se desile i ocijeniti šta se više ne uklapa u okruženje ili koje je aktivnosti protivnička strana već realizovala. Izviđanje i istraživanje određenih objekata također čini našu svakodnevnicu. Objekti od našeg interesa su svi oni koje posjećujemo jednom ili više puta, bilo da se radi o zgradama, stanovima, sportskim objektima ili postrojenjima. Svaki objekat potrebno je detaljno pregledati i izvršiti preciznu ocjenu položaja našeg tima i štićene osobe sa sigurnosnog aspekta. Izviđanje obično vrši jedna ili više osoba, ovisno o veličini objekata, a isto se može procijeniti i iz zraka.

Prilikom izviđanja objekata praksa nalaže da u izvještaju obavezno obuhvatimo sljedeće stavke:

• Lokacija i adresa objekta, dan i vrijeme posjete, ime tjelohranitelja koji sprovodi izviđanje, ime i informacije o osobi zaduženoj za kontakt, menadžer ili direktor objekta, šef sigurnosti i vlasnik;
• Opći opis objekta: korisne su slike i videozapisi, tlocrt objekta i/ili detalja, postojeći reklamni materijal, tačna prostorija za boravak, hotelska soba, restoran, sala za konferencije;
• Područje dolaska na aerodrom, peron, broj ulaza i izlaza, kao i izlaza u slučaju nužde, te mogućnosti za dolazak i odlazak vozila, lokacija toaleta i javnih telefona, liftovi, prilazi prilagođeni osobama sa invaliditetom;
• Uređaji i ustanove odgovorne za sigurnost, kao i njihovo stanje i lokacija, uređaji za dojavu požara, videonadzor, aparati za gašenje požara, planovi za evakuaciju, centrala za monitoring stanja sigurnosti;
• Policija i druge službene ustanove, servisne ustanove, VIP područja, područje za medije, business centar, mjesta za rekreaciju, restorani, barovi i kafići, područja predviđena za manifestacije, kao i termini održavanja istih;
• Manifestacije s mogućim rizikom za štićenu osobu, kontrola posjetilaca i druge mjere sigurnosti, najavljene demonstracije i protesti i ostali rizici;
• Lokacija i deficiti, infrastruktura i okruženje;
• Mogućnost plaćanja: račun, kreditne kartice, keš;

Opservacija ili posmatranje

Nakon što smo objekte od interesa izvidjeli i dali sigurnosnu ocjenu istih, naš posao još uvijek nije završen. Naprotiv, isti se također moraju nadgledati i ponovo pregledati na kraju posjete. U zavisnosti od veličine našeg tima za zaštitu, ovaj zadatak povjeravamo jednom ili više tjelohranitelja iz tima za zaštitnu pratnju. Ove aktivnosti su dalja osnova za održavanje sigurne sredine i kamen temeljac da mobilni tim za zaštitnu pratnju može ponovo doći ili se vratiti u ovo sigurno područje. Ovisno o situaciji, i ovdje možemo računati na učinkovitu podršku lokalnih zaštitara ili na rad sigurnosne službe. Opservacija se može postaviti i kao protuopservacija. To znači da se putem mjera za opservaciju utvrđuju djelovanja i aktivnosti protivničke strane, a radnje registruju kao odbačeni element. Postoje i koncepti zaštite kod kojih se ne postavlja zaštitna pratnja, već stalna protuopservacija za nadziranje štićene osobe iz daljine i prepoznavanje aktivnosti protivničke strane.

Pretraživanje/kontrolisanje

Kako bismo se uvjerili da su podaci o objektima koje smo dobili od timova na terenu tačni i pouzdani, iste moramo detaljno pretražiti i to prije nego štićena osoba uđe u prostorije. Dodatna kontrola i pregled stanja istih pomoći će nam da objekte bolje upoznamo, „snimimo“ raspored prostorija i kompletno okruženje, ali i klasificiramo opće opasnosti i prijetnje. Sve potencijalne prijetnje, ukoliko je moguće, potrebno je odmah ukloniti sa puta, čime ćemo zaustaviti aktivnosti i opasnosti koje nam dolaze sa protivničke strane. Pitanje čiji odgovor nam uvijek može pomoći u pronalasku najoptimalnijeg rješenja je: „Kako bismo mi, da smo u poziciji napadača, postupili?“ Šta je to što realno možemo učiniti? Trebamo tragati za opasnim predmetima, oružjem, uređajima za prisluškivanje, eksplozivom i drugim sumnjivim sredstvima koji bi se mogli upotrijebiti protiv nas. Pri tome, pregledamo i postojeću sigurnosnu opremu, kao i uređaje za dojavu požara, sredstva za borbu protiv požara, puteve za bijeg itd. Već smo kazali da među izuzetno bitne informacije spadaju planovi i tlocrti objekta u kojem ćemo boraviti, pa ih je potrebno nabaviti. U tome smislu, veoma dragocjenu pomoć može nam pružiti i tehnički kućepazitelj zato što poznaje objekat izvana i iznutra i može nam biti od velike koristi prilikom sprovođenja svih potrebnih mjera zaštite. Trajanje pretraživanja objekta zavisi i od aktuelne prijeteće situacije i analize opasnosti. Jedna važna napomena: nikad ne dodirivati predmete koji nisu identifikovani! I najlakši dodir može aktivirati upaljač, a predmet dovesti do eksplozije. Ukoliko postoji sumnja da je riječ o eksplozivu, odmah se mora zatvoriti područje i uključiti nadležni organi. Općenito razlikujemo tri vrste ili novoa pregleda:

Nivo 1

Vizuelna kontrola i pregled. Naš pogled pustimo da sistematski „klizi“ preko prostorije i tražimo nepravilnosti, tačke opasnosti, moguća skrovišta, druge slabe tačke i stvari koje tu ne pripadaju, a sve to bez da bilo šta dodirujemo ili pomjeramo. Ovisno o prostoriji ili objektu i samoj kompleksnosti izgradnje, to može da potraje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Prilikom prvog pregleda potrebno je prijaviti osnovno stanje prostorija, dok se kod narednih pregledanja isto mora uporediti.

Nivo 2

Ovo je prošireno pregledanje u kojem doslovno na posao krećemo u rukavicama. Komadi namještaja se pažljivo pomjeraju, opsežno pretražuju i testiraju sa svih strana. Skidaju se slike, lampe i pokrivači, a pri tome koristimo i ogledala, džepne lampe i lagani alat. Koncentrišemo se na sva područja, objekte i predmete s kojima bi štićena osoba mogla doći u dodir. Izvještaj se nadopunjuje slikama i skicama.

Nivo 3

Kod prave i najmanje sumnje ili prijetnje prostorija se detaljno pretražuje. To radi tim stručnjaka uz pomoć tehničkih pomagala. Koriste se skeneri, psi tragači, specijalni detektori i alati, a namještaj se rasklapa, skidaju se lajsne, šalteri itd. U ovim situacijama opasnost vreba i od uposlenog osoblja, jer ono jako dobro poznaje sve detalje i mnogo je jednostavnije da prilikom pregledanja prokrijumčari pomagala za protivničku stranu. Povjerenje i kontrola osnova su za uspješnu pretragu. Utrošak vremena i troškovi ove vrste pregleda su relativno visoki, a mora biti omogućeno i stalno nadgledanje.

Koju ulogu ima osoba koju štitimo na javnim manifestacijama poput koncerata, opera, sportskih skupova ili manifestacija sa ograničenim brojem posjetilaca? Da li je ona samo posjetilac, domaćin, govornik ili neko drugo središte interesovanja? Svi ovi faktori imaju iznimno važan utjecaj na vrstu i način organizacije našeg zadatka i primjene adekvatnih taktika

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Do mjesta javnog okupljanja zajedno sa štićenom osobom stižemo najčešće motorizivano, a nakon parkiranja krećemo se pješke do prostorija u kojima se odvija manifestacija. Pri tome moramo uvijek biti spremni na moguću evakuaciju i tačno poznavati sve puteve i prepreke. Osoba odgovorna za štićenu osobu ostaje kao i obično, i ukoliko je to moguće, u području štićene osobe na razmaku od dužine ruke. Ako se iz nekog razloga, npr., zbog održavanja govora ili nastupa mora povećati taj razmak, bitno je da sa štićenom osobom ostati u kontaktu očima, a unaprijed dogovoriti jasne znakove za evakuaciju.

Ovisno o vrsti događaja kojem prisustvujemo, naše djelatnosti možemo koordinirati sa lokalnom službom za sigurnost i tako izvući određene koristi od njenog prisustva. Također, važno je da se tim za zaštitu raspodijeli taktički vješto da bi tako mogao dobiti najbolji pregled svih aktivnosti. Imajte na umu da ne smijete dopustiti da vam se oduzme mobilnost i mogućnost komandovanja u gužvi, što se može dogoditi, recimo, za vrijeme davanja autograma. Da bi se ovakve manifestacije uspješno sprovele, izviđanje i priprema su od ključne važnosti. Potrebno je provjeriti sve prostorije, stolice, stolove, osoblje, pa i goste, a ne smije se zanemariti sama suština i pozadina manifestacije, kao ni moguća motivacija protivničke strane. Sve te informacije i okolnosti potrebno je uključiti u odluku.

Izviđanje

Da bi mogli donijeti ispravne odluke o načinu zaštite štićene osobe, neophodne su nam informacije i podaci o svim područjima kojima ćemo se kretati. Informacije ćemo sakupiti stalnim izviđanjem lokaliteta i prostorija koje se trebaju koristiti. Pored čistog prikupljanja i uzimanja podataka, tim za izviđanje također mora ocijeniti i klasificirati sve pojedinačne elemente kada su opasnost, prijetnja i rizik u pitanju. Zaključci tima za izviđanje imaju direktan i ključan utjecaj na odabir, ali i učinkovito sprovođenje taktike, kao i na resurse koji su potrebni za samu operaciju. U normalnom slučaju tim za izviđanje ima na raspolaganju određenu vremensku prednost, sate ili čak i dane, da razgleda područja i uzme podatke, procijeni, ali također i traži ili predloži alternative. Pošto se okruženje i osobe sa kojima ćemo biti u kontaktu moraju ispravno procijeniti, razumljivo je da ćemo ovaj zadatak povjeriti veoma iskusnim članovima tima. U timu za zaštitnu pratnju se pri dinamičnoj kretnji i brzim promjenama u planiranom odvijanju također moraju, u više navrata, obavljati poslovi izviđanja. Ovdje smo, nažalost, najčešće u škripcu s vremenom i ponekad ćemo na raspolaganju imati samo nekoliko minuta za pregled situacije i uvođenje tima u novo okruženje. Ali, i protivnička strana također ima ograničene mogućnosti. Izviđanje je u normalnim slučajevima raspodijeljeno na područja, faze mobilnosti, oblasti i prostorije, kao i na objekte.

Predizviđanje/postizviđanje

U normalnom slučaju izviđanje se obavlja prije pravih mjera zaštitne pratnje i zbog toga se i označava kao predizviđanje. Sa taktičkog stanovišta, može biti korisno i krajnje od pomoći, ovisno o zadatku i mogućnostima, da se još jednom izvide ista područja koja smo već pregledali i da se te dvije slike precizno uporede jedna s drugom. Zbog toga se ovo i naziva postizviđanje. Ono će nam pomoći da lakše prepoznamo i shvatimo moguće aktivnosti protivničke strane. Također, možemo utvrditi gdje je i kako protivnička strana izviđala i koje su aktivnosti za pripremu već urađene. Isto tako se mogu otkriti vlastite slabe tačke i nepažnja, te pozitivno utjecati na sljedeće aktivnosti izviđanja. Ovisno o prijetnji, timovima ćemo podijeliti iste zadatke i usporediti oba rezultata, a to će nam dati prilično opsežnu sliku i vjerovatno interesantne izjave.

Da bi se podaci, rezultati i izjave mogli uporediti, najbolje bi bilo da se odgovori unesu u formulare za prikupljanje podataka (check-liste). Ova pomagala su, bez sumnje, veoma korisna, ali njihova vrijednost je značajna samo onoliko koliko su značajni i sami odgovori. To znači da ukupna ocjena situacije na terenu ipak ponajviše ovisi od osoba koje preuzimaju zadatak izviđanja. U mnogim slučajevima timu su potrebne i dodatne informacije kao što su karte, fotografije, videi, prospekti i opisi, analize i podaci iz baze podataka ili direktno sa interneta.

Izvještaj o izviđanju trebao bi sadržavati sljedeće:

Vrsta izviđanja

Ovaj izvještaj je izradio tjelohranitelj XY zbog posjete štićene osobe, gosp. XY, i njegove porodice na navedenim mjestima i u označenom vremenskom periodu.

Aktivnosti

Planirana vremena i podaci o dolasku i odlasku, podaci o mjestima, sudionicima, transportnim sredstvima (avion, brod, vozilo) i vozačima. To se može odnositi na više dana i lokaliteta.

Logistika

Kako i koje osoblje će, kad i gdje biti potrebno? Ovdje su obuhvaćeni specijalni zahtjevi za transportom ili smještajem i snabdijevanjem hranom i pićem. Logistički problemi, obaveze, norme.

Rute

Informiše se o preciznom vremenu i udaljenosti između mjesta i o opisu puta za konvoj. Ovdje je riječ o tačnom opisu ruta i njenih posebnosti.

Formativno okvirni uslovi

Gdje ćemo, kako i u kojem području biti ograničeni? Šta su mjerila nalogodavca?

Informacije

Koje informacije i upute su nam predočene u vezi sa mogućim opasnostima i prijetnjama ili opasnim osobama i klasifikacijom opasnosti? Ovdje bi se mogla navesti i mjerila za ponašanje u slučaju opasnosti ili koga se treba izvjestiti.

Područja urgentne medicine

Moraju se nabrojati hitna pomoć i bolnice poimenično i sa punom adresom, kao i neophodne osobe za kontakt i brojevi telefona.

Izviđanje: faza mobilnosti

Pod ovim se podrazumijevaju, prije svega, rutinske dionice na kojima se štićena osoba svakodnevno vozi, kao i sve druge dionice koje štićena osoba i tim za zaštitnu pratnju biraju ili pješke ili motorizovano. Zadatak izviđanja u fazi mobilnosti je da se donesu ispravne odluke vezane za odabir dionice ili da se dionice koje se koriste provjere sa aspekta sigurnosti. Ovdje se kontinuirano bilježe i provjeravaju promjene isto kao i potrebe djelovanja.

Utvrđivanje glavne i sporedne rute

Neophodno je povezati glavnu i sporednu rutu. Ukoliko bi bilo neophodno da se sa glavne siđe na sporednu rutu, važno je da se poznaju sva moguća povezivanja.

Dužina dionice, brzina i trajanje vožnje pojedinačnih ruta

Vrijeme vožnje ima utjecaj na vremenski plan, organizaciju i transport štićene osobe. Dionicama na kojima se može voziti većom brzinom daje se prednost nad onima sa sporijom brzinom, čak i kad bi se dužina te dionice povećala.

Imena ulica i opis puteva, odnosno tačke puta

Za ovo se treba sastaviti tzv. „roadbook“ ili dnevnik vožnje, koji će sa stanovišta vozača pojednostaviti navigaciju. Za tumačenje se mogu koristiti i grafička pomagala, mape, slike ili čak videozapisi.

Utvrđivanje kontrolnih tačaka

Kontrolne tačke (npr. crveno 4) mogu služiti kao dogovorene tačke za javljanje prilikom određivanja lokacije i najčešće su od pomoći.

Sigurna mjesta

Ranije se kod zaštite lica računalo na etiku protivničke strane i polazilo se od toga da je zaštita veća kod policijskih stanica, bolnica, škola ili vrtića, jer bi protivnička strana tamo odustala od svojih aktivnosti. Nedavni događaji pokazali su da ni djeca ni nesudjelujuća masa ljudi ne mogu ograničiti protivničku stranu u njenim aktivnostima.

Prilikom odabira ruta mora se postupiti prema sljedećim aspektima:

• Birati prvenstveno najkraći put
• Birati put sa dozvoljenom najvećom brzinom
• Omogućiti rute za skretanje
• Broj tačaka opasnosti treba biti što je moguće manji

U ovome broju ćemo nastaviti govoriti o opremi, odnosno tehnici i njenom značaju. Nešto više ćemo govoriti o zaštitnim prslucima ili pancirima te o nekoliko tehničkih pomagala, sa kojima ćemo završiti temu o zaštitarskoj opremi. Od narednog broja započet ćemo sa tematikom koja predstavlja samu srž ovoga posla, a to su taktika i podjela timova, koji nam objašnjavaju kako se, zapravo, obavlja ovaj posao.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal and Security Training Association)

Zaštitni prsluk svoga nosioca treba zaštititi od djelovanja zrna ispaljenih iz vatrenog oružja i uboda nožem ili drugim oštrim predmetima. On ne bi trebao samo da spriječi prodiranje spomenutih predmeta nego i nastajanje teških povreda koje mogu nastati samim udarom.

Zaštitni prsluk – pancir

Kod samog izbora prsluka trebali bismo posebnu obratiti pažnju na sljedeće:

Komfor pri nošenju. Ako se prsluk ne nosi, onda, naravno, i ne ispunjava svoju ulogu. Najbolji prsluk je onaj koji se uvijek nosi, a da bi se nosio, mora biti komforan koliko se to u našem poslu može tražiti.

Zagrijavanje. Ukoliko se nalazimo u hladnim područjima ili u vremenskom periodu kada vladaju niže temperature, prsluk koji će nas grijati svakako dobro dođe. Ipak, ljeti i u toplim krajevima prsluk nam može biti izuzetno otežavajući faktor. Zato se mogu upotrebljavati posebne podmajice, koje se nose ispod prsluka, a koje koliko-toliko poboljšavaju cirkulaciju zraka.

Sloboda kretanja. Jako bitan aspekt koji prvenstveno ovisi od samog dizajna prsluka i materijala od kojeg se izrađuje. U slučaju da ovo dvoje sputava naše kretanje i onemogućava nas u normalnom izvršenju zadataka, prsluk nam tada postaje prepreka.

Težina. Nije potrebno previše objašnjavati koliko težak prsluk može utjecati na brzinu obavljanja naših funkcija, kao i na stepen umora ili iscrpljenosti prilikom dužeg nošenja.

Stepen diskrecije. Od izuzetne je važnosti koliko sam prsluk koji se nosi ispod odjeće može ostati neprimjetan. Ovo je vrlo važno, jer ukoliko se prsluk ne primijeti, to nam može dati prednost balističke zaštite za koju napadač ne zna. U suprotnom možemo biti na gubitku. Zato je od velike važnosti, a to i klijenti u većini slučajeva zahtijevaju, da se naš prsluk ne primijeti.

Troškovi su također veoma bitna stavka, jer ukoliko prsluk ne možemo priuštiti, ostali smo bez tog vida zaštite. Dakle, trebamo realno sagledati situaciju i stepen ugroženosti i onda donijeti krajnje objektivnu odluku o nabavci adekvatne opreme. Ipak, kako god, bolje je imati prsluk pa i po cijenu da se u toj nabavci izostavi nešto što je manje važno od druge opreme.

Materijali za izradu

Proizvođači za izradu prsluka koriste različite materijale. Tawron i Kevlar su aramidna vlakna, čijim se tkanjem dobija jedno tkivo. Spectra Shield, Spectraflex i Goldflex, kao i Dyneemaud i Zylon Du su folije koje udarnu energiju projektila znatno bolje rasporede nego ranije spomenuta vlakna, zbog čega imaju bolju učinkovitost. Prsluk nastaje tako što se folije isjeku u obliku prsluka, a onda se posebnim tehnikama prepliću i lijepe jedna za drugu. Nivo zaštite upravo ovisi o broju slojeva folija.

Klase ili nivoi zaštite među prslucima se razlikuju od države do države i ne mogu se direktno upoređivati. Treba imati na umu da se u različitim državama upotrebljavaju i različita oružja te municija različitih kalibara, pa samim time poređenje gotovo da nije moguće. Trebamo se držati onoga što proizvođač pancira navodi u svojoj deklaraciji, tj. od kojeg kalibra koji prsluk pruža zaštitu, kao i toga da striktno vodimo računa o tome koja država u svojim internim propisima nešto dozvoljava ili zabranjuje kako se ne bismo ogriješili o zakon države u kojoj trenutno boravimo.

Princip rada

Potrebno je znati da se projektil koji udari u prsluk ne odbija od površine prsluka ili prvog sloja. Naprotiv, on ulazi i probija se kroz slojeve prsluka, koji se kao mreža istežu u pravcu kretanja našeg tijela. Projektil u toj mreži usporava sve dok se na kraju ne zaustavi. Pri tome, nekoliko slojeva biva probijeno, ali su ti slojevi i oduzeli većinu energije ispaljenog projektila. Tako nastaje put zaustavljanja projektila, odnosno dubina prodora koja nekad može biti duboka i do 40 mm ovisno o klasi zaštite i kalibra projektila. Prilikom tog udara ili prijenosa energije dolazi do stvaranja modrica, tj. do traume krvnih sudova, što dovodi do krvnih podljeva, a često dolazi i do lomova. Kako bi sve spomenuto izbjegli, posebno udare u osjetljivom predjelu grudnog koša, tj. srca, proizvođači preporučuju tzv. „trauma ploče“, koje ovu dubinu prodora znatno smanjuju.

Prsluci se izrađuju u dvije varijante: oni koji se nose ispod odjeće i oni koji se nose preko odjeće. Na ove koji se nose preko odjeće može se dodati gornji dio ili okovratnik te donji dio (prednji i zadnji) koji štiti genitalije. Također, izrađuju se u konfekcijskim veličinama, a rade se i po narudžbi.

Uređaji za opservaciju

Općenito, uređaji za opservaciju ili osmatranje mogu se uvrstiti u standardnu ili obaveznu opremu koju jedan tim ili pojedinac koji radi na poslovima osiguranja mora posjedovati. Razlikujemo one uređaje koje koristimo danju i one koje koristimo noću.

Uređaji za noćno osmatranje

Prema načinu funkcioniranja možemo ih podijeliti na tri kategorije: uređaje koji imaju IC osvjetljivač, zatim one koji imaju pojačivač svjetlosti te uređaje koji imaju termovizijski prikaz, odnosno koji registruju temperaturu. Izrađuju se u obliku naočala ili kamera, a omogućuju kvalitetnu sliku u slabo osvijetljenim područjima, čime nam daju fleksibilnost u obavljanju posla. U nekim zemljama su uvršteni u zakon o naoružanju, tako da se ne mogu nabaviti bez odobrenja nadležnih institucija.

Dvogledi

Na kvalitet jednog dvogleda utječe čitav niz faktora. Ali, jedno je važno – izoštrene i čiste slike, odnosno pogledi, rezultat su kvalitetnog dvogleda. Slabi dvogledi ne daju jasnu sliku, detalji se slabo vide, a nemogućnosti određivanja cilja i duže korištenje često mogu dovesti do glavobolje i oštećenja vida. Pored kvaliteta i cijene, važnu ulogu u izboru dvogleda ima njegova namjena. Prilikom kupovine istog, potrebno je znati barem značenje tehničkih podataka, a nije na odmet ni savjetovanje sa nekim poznavaocem ove opreme.

Kamere

Danas na tržištu imamo veliki izbor različitih klasičnih i digitalnih kamera, kako za fotografiju, snimanje videa i tona, tako i za kombinirane uređaje koji sve ove opcije nude u jednom. U našem poslu neophodna nam je najmanje jedna kompaktna kamera koja, naravno, ima sve ove opcije i koja može zabilježiti sve detalje koji su nama potrebni za kasnije procjene i zaključke. Velika prednost ovih uređaja danas jeste i to što se materijal koji snimimo istog momenta može proslijediti dalje do baze ili našeg tima na drugoj lokaciji, koji, recimo, očekuje dolazak kolone i sl.

Uređaji za detekciju eksploziva

To su uređaji koji na bazi hemijskog sastava otkrivaju eksplozive kao što su: RDX, PENT, TNT, dinamit i Semtex. Izrađuju se u različitim formama u zavisnosti od toga jesu li namijenjeni kontroli osoba ili kontroli pisama i sličnih pošiljki.

Iako na većini željezničkih stanica postoje specijalni VIP servisi sa mnoštvom usluga, veliki problem u zaštiti predstavljaju zaustavljanja na nepoznatim željezničkim stanicama na kojima ulaze novi putnici. Sa druge strane, ukoliko je to moguće, putovanja u putničkim autobusima i redovnim linijama treba izbjegavati. Putovanje sa 20 ili 40 drugih nepoznatih putnika predstavlja preveliku opasnost i našu fleksibilnost svodi na minimum. Također, helikopteri su veoma značajna prijevozna sredstva za štićene osobe s obzirom da omogućavaju veliku mobilnost i na njih treba obratiti posebnu pažnju

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Voz predstavlja udobno i pouzdano sredstvo za putovanje, ali kada su u pitanju moguće aktivnosti protivničke strane, moglo bi se reći da nas očekuje praksa veoma slična sa onom u avionu. Mobilnost je u ovim slučajevima prilično ograničena, dok je bijeg za protivničku stranu moguć. Kočnica za slučaj nužde se može uvijek povući, a može se čak i iskočiti iz voza. Zato su pred nama uvijek ista bitna pitanja zašto, ko i kako će se putovati? Ukoliko se radi o delegaciji, u vozovima se u većini slučajeva može zahtijevati poseban prijevoz i specijalnim oklopnim vagonima, koji se mogu kontrolisati, a pravovremeno i rezervisati. Kod diskretnih vožnji u vozovima koji saobraćaju prema redovima vožnje moraju se, ukoliko je to uopće moguće, prethodno rezervisati sjedišta. Ovisno o situaciji, mogu se rezervisati cijeli kupei i vagoni ekskluzivno za štićenu osobu i njenu pratnju. Ako se štićena osoba ili njeni pratioci kreću unutar voza, onda se pribjegava praksi diskretne pratnje sa jednim ili dva tjelohranitelja. Toaleti se također moraju nadgledati, a logistika za opskrbu mora biti potpuno sigurna. Željeznička stanica predstavlja poseban izazov. U zavisnosti od veličine stanice, često ćemo biti u prilici pješke prelaziti velike dionice od vagona do našeg vozila ispred stanice. Tako ćemo se često nalaziti i u masi ljudi sa brojnim prtljagom, što će nam otežati kretanje. Naš lični prtljag također mora biti posebno osiguran. Iako na većini željezničkih stanica postoje specijalni VIP servisi sa mnoštvom usluga, veliki problem predstavljaju zaustavljanja na nepoznatim željezničkim stanicama na kojima ulaze novi putnici i gdje će, ovisno o situaciji, biti neophodna najmanje jedna diskretna kontrola. Unaprijed se mora razmisliti i o upotrebi „peper-gasa“ ili čak i vatrenog oružja.

Putnički autobusi

Ukoliko je to moguće, putovanja u putničkim autobusima i redovnim linijama treba izbjegavati. Putovanje sa 20 ili 40 drugih nepoznatih putnika predstavlja preveliku opasnost i našu fleksibilnost svodi na minimum. Međutim, za delegacije, cijele muzičke grupe ili veće porodice putnički autobus može, sa stanovišta štićene osobe, biti prikladno prijevozno sredstvo čak i za duže vožnje. Prostor unutar autobusa omogućava kretanje i međusobnu komunikaciju, tu su i toaleti ili opskrba te sasvim dovoljno mjesta za prtljag. Pogotovo su zanimljivi moderni VIP autobusi, koji su elegantno opremljeni kožnim sjedištima, stolovima i svom mogućom multimedijom. Sa stanovišta zaštite lica, putnički autobus nije idealan. Kreće se relativno sporo (maksimalno 100 km/h), a sa njim se ne može, ukoliko se ukaže potreba, bježati niti neprimjećeno putovati i uvijek je potreban dodatno educiran vozač te prikladna mjesta za parkiranje. Autobus se lahko primjećuje i nudi, u pravom smislu riječi, veliku površinu za napad. Tome se dodaju i opasnosti u cestovnom saobraćaju i sigurnosni pojasevi koji nedostaju. Isto tako, u slučaju tehničkog kvara, ne može se brzo i bez dodatnih komplikacija riješiti transport za toliko osoba i njihov prtljag. Možemo pratiti autobus sa jednim do dva prateća vozila i ukloniti opasnosti koje prijete od drugih učesnika u saobraćaju, ali i bolje osmatrati okolinu. U autobusu nam je potrebno dobro slaganje sa vozačem i drugim osobljem. U svakom slučaju, unutar autobusa moramo imati jednog ili više tjelohranitelja radi odbrane od opasnosti s vana, ali i koordinacije i navigacije sa vozačem, te radi zaštite pri dolasku u stanicu.

Helikopter

Helikopteri su veoma značajna prijevozna sredstva za štićene osobe zato što omogućavaju veliku mobilnost. Međutim, oni ipak zavise od vremenskih uvjeta, specifičnih termina i ograničeni su tehničkim karakteristikama pojedinačnih mašina te relativno visokom cijenom prijevoza. Mogu se višestruko koristiti u zaštiti lica, bilo da se radi o transportu štićene osobe ili, pak, o instrumentu za nadziranje i osiguranje iz zraka. Kod mjera službene zaštite lica, isti se mnogostruko koriste, a u slučaju ekstremne opasnosti, koriste se i do četiri mašine istovremeno. Jedan helikopter ca. 10 km ispred, drugi ca. 500 m iznad kolone vozila ili pratećeg voza, treći nedaleko iza, a četvrti sa timom za intervenciju na palubi ca. 1 km iza kolone.

U privatnom sektoru ovi resursi nam neće tako često biti na raspolaganju, a pogotovo se to odnosi na situaciju gdje bi se istovremeno koristile četiri mašine. Trebali bismo biti i više nego zahvalni ukoliko nam budžet dozvoli jedan prateći helikopter, što se u većini slučajeva u praksi i preporučuje. Polazak i dolazak helikoptera predstavlja pravi problem s obzirom da se najviše vremena izgubi na čekanje u mjestu dok se rotor i elise helikoptera ne pokrenu ili dok se ne isključe. U ovom periodu potrebna nam je izuzetno dobro organizirana zaštita na tlu. Prije poletanja preporučuje se kratki ali temeljni sastanak sa pilotima da bi se ispunila očekivanja svih strana. Za vrijeme leta mora se osigurati komunikacija preko slušalica, a najmanje jedan tjelohranitelj mora sjesti u mašinu u kojoj se nalazi štićena osoba. Također, unaprijed postavljamo najmanje jednog tjelohranitelja na odredište, odnosno mjesto slijetanja, kako bi isto bilo osigurano ili kako bi se u slučaju nužde osigurao rezervni helikopter za bijeg.

Hotel

Zaštitnu pratnju u hotelu u većini slučajeva organiziramo kao i pratnju pješke. Pomjeramo se od vozila i mjesta parkiranja prema ulazu i trijemu, zatim idemo liftom do soba u mirnom krilu hotela i opet nazad u vozilo ili u druge prostorije unutar hotela. Preporučuje se odabir soba na najvišim spratovima jer tamo u startu postajemo teža meta za potencijalnog napadača. Zbog visine treba računati da nam, u slučaju nužde, u ispomoć može priteći i lokalna vatrogasna služba. Napadači na to ne mogu računati. Najmanje jedna soba iz našeg tima se mora nalaziti direktno pokraj prostorija štićene osobe, tako da smo u neposrednoj blizini i da u svako doba možemo djelovati.

Također, moramo poznavati i rute za eventualni bijeg, druge alternativne puteve kroz hotel i njegovu okolinu te moramo znati kako reagovati u slučaju izbijanja požara i dobro poznavati mjesta na kojima se nalaze aparati za gašenje požara, koja je također potrebno kontrolisati. Moramo znati i ko sve raspolaže ključevima u hotelu i naložiti osoblju da u naše prostorije ne ulaze, odnosno da iste po potrebi čiste samo pod nadzorom. Ovisno o hotelu, potrebno je stupiti i u kontakt sa menadžerom za sigurnost, ukoliko ga hotel posjeduje, i koordinirati saradnju sa njime. Shodno raspoloživim resursima, jedan tim za zaštitu će ostati na licu mjesta i nadzirati prostorije, te izviđati i koordinirati kako održavanje soba tako i pripremanje eventualnih obroka i/ili daljih aktivnosti unutar hotela.

Zaštitna pratnja u inostranstvu veliki je izazov. Prije svega, moramo se optimalno pripremiti, a zatim imati u vidu uvjete i okolnosti, kao i kulturalne razlike unutar lokalne zajednice koju posjećujemo. Sve to je neophodno utkati u naš koncept zaštite lica. Optimalna priprema za putovanje prvenstveno zahtijeva puno koordinacije i istraživanja o itinerariju: destinacijama ili mjestima na ruti našeg putovanja

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Na internetu je dostupno jako puno informacija o lokacijama koje moramo posjetiti. Također, postoje i tzv. automatska obavještajna mjesta na kojima se vrše opširne analize prijetnji pojedinačnih lokacija, a kojima se možemo poslužiti, naravno uz određenu naknadu. Isto tako, dobro će nam doći i dosadašnje iskustvo sa uključivanjem lokalnih sigurnosnih službi, kao i dogovor sa domaćom ambasadom. Možda zvuči nevjerovatno, ali u praksi obično najveći problem u zaštiti ličnosti predstavljaju sama logistika putovanja i lična psihička, fizička i medicinska priprema pojedinačnih članova tima. A sama putovanja praktično započinju izborom odjeće.

Problematika prtljaga

Potrebna nam je odjeća koja će odgovarati klimatskim uvjetima mjesta koje ćemo posjetiti, koja je lahka za održavanje, a jednostavna za transport. Prtljag mora biti stabilan, ali i mobilan. U ovim situacijama koferi sa tvrdim koricama nisu prikladni jer zauzimaju puno mjesta, a pri transportu se mogu i otvoriti. Zato se preporučuje da odjeću transportujemo u plastičnim vrećama. Tako smo fleksibilniji, a i lakše nalazimo prostor u vozilima. Ispražnjenu vreću za odjeću možemo staviti i ispod dušeka. Uz to je potrebno imati i jednu torbu koja dimenzijama ne prelazi širinu naših ramena. U njoj ćemo držati prtljag za slučaj nužde, higijenske artikle i sve što nam je svakodnevno potrebno. Ovu torbu nosimo sa sobom kao ručni prtljag, a u ekstremnim slučajevima je možemo transportovati u našem vozilu i na koljenima. Tako smo opremljeni u slučaju da nam se na putu izgubi glavni prtljag. Prtljag ne bi trebao biti upadljiv, a trebao bi se obilježiti privjescima koji imaju zaštitni poklopac preko imena i adrese. Tako nećemo otkrivati naše ime, a ni podatak koji je stan tada prazan. Također, moramo biti svjesni da smo na većini putovanja mnogo upadljiviji i da je teže procijeniti šta se sve uklapa, a šta ne uklapa u lokalno okruženje.

Brodovi

Zaštitna pratnja na brodovima prvenstveno ovisi o vrsti broda. Nije isto organizirati sigurno okruženje na privatnoj luksuznoj jahti dužine 20–50 m ili kruzeru sa stotine gostiju. Dok se kod jahti sa manjim brojem ljudi lahko možemo prilagoditi okruženju, sloboda djelovanja, direktni kontakti sa „poznatim gostima“ i mogućnosti ugroze su ipak veći nego na velikom kruzeru. Općenito se moramo educirati o pravilima i propisima boravka na palubi i upoznati se sa opremom za sigurnost. Potrebno je s vremena na vrijeme provjeriti navigaciju, odnosno aktuelnu poziciju i rutu putovanja. Moramo se upoznati sa propisima vezanim za prsluk i splav za spašavanje, signalnim raketama i različitim procedurama u slučaju nužde, te sa korištenjem radioaparata na brodu. Na velikim kruzerima putovanje se „čekira“ kao i inače. Naravno, ukoliko je moguće, koristit ćemo pseudonim. Na vrijeme se upoznajte sa kapetanom i osobom odgovornom za sigurnost broda. Inače, postupajte kao i u velikom hotelu. Nabavite podatke i pregled cijelog broda, opremite jednu kabinu kao prostoriju za operaciju i razmotrite različite scenarije i njihovo odvijanje. Svaki izlet na kopno se mora planirati i koordinirati kao i druga kretanja, bez obzira da li idemo pješke ili motorizovano.

Pri tome, postavlja se pitanje: „Koja se opasnost može očekivati i da li se i protivnička strana također nalazi na našem brodu?“ Pošto smo ograničeni u kretanju, moramo veoma precizno motriti i nadgledati sve aktivnosti koje se odvijaju u tome smjeru. Ukoliko se brodovi koriste samo za kratku plovidbu rijekom ili jezerom, onda se postupa kao i kod motorizovane zaštitne pratnje, pa ćemo za neposrednu zaštitu pokušati koristiti jedan do dva prateća broda ili, eventualno, policijski brod. Ovisno o situaciji i težini osiguranja, moguće je za opsežnu zaštitu uključiti i educirane ronioce.

Avioni

Ovu vrstu prijevoza zasigurno ćemo koristiti veoma često. Ali, letenje ima svoje posebnosti. Neophodno je imati na umu da u „zraku“ vrijede neka druga pravila i situacije: od pravila vazduhoplovstva i vazdušnog prostora, pa sve do neograničenih prava odlučivanja i suvereniteta kapitena leta. Štićene osobe obično putuju ili poznatim avionskim linijama u putničkim avionima sa različitim klasama i specijalnim čarterima ili avionima koji su u vlasništvu preduzeća. Pošto ćemo i mi putovati sa štićenom osobom, onda prijeti manja opasnost da će nas za vrijeme leta protivnička strana iznenaditi svojim aktivnostima. Jedina prava opasnost u ovim situacijama predstavlja posada! O posadi tuđih aviona najčešće znamo relativno malo, a svjesni smo da smo, zajedno sa našim klijentom, upravo tim ljudima prepušteni. Zato je jako bitno da prethodno pribavimo sve neophodne informacije i provjerimo posadu. Prije paljenja ćemo zajedno sa pilotom uraditi detaljnu kontrolu aviona i informirati se o ponašanju u slučaju nužde. Piloti su veoma dobro pripremljeni za slučaj nužde za vrijeme leta, a mi smo mu itekako potrebni. Ukoliko se radi o našem avionu koji ima stalnu posadu, sigurno je da će saradnja biti jednostavnija i da će biti zasnovana na već postojećem povjerenju. Ipak, mogući sigurnosni problemi javljaju se onoga trena kad se avion parkira, bilo da stoji na našem aerodromu ili preko noći ostane parkiran na „stranoj“ teritoriji.

U tim situacijama, u dogovoru sa pilotom, sprovodimo odgovarajuće mjere, bilo da ćemo narediti stalno nadgledanje, zaključavanje u siguran hangar ili zaključavanje svih poklopaca, šahtova i vrata aviona. U današnje vrijeme mnogi od ovih aviona opremljeni su visokomodernim alarmnim sistemom koji se javlja direktno na mobitel pilota i izvještava o stanju aviona. Ipak, potrebno je provjeriti da li je potencijalna protivnička strana naš avion opremila špijunskim i drugim elektronskim elementima.

Posebno treba voditi računa o promjeni mobilnosti kada smo primorani mijenjati vozila i iz vozila ulaziti u avion. Na nekim aerodromima moguće je dogovoriti dolazak našeg klijenta automobilom direktno do aviona ili ga premjestiti nekim vozilom aviokompanije. Ukoliko se radi o putu u inostranstvo vlastitim avionom, tj. avionom vlastite kompanije, mora se prethodno riješiti pitanje carinskih formalnosti. Isto, naravno, važi i kad putujemo javnim aviokompanijama. S obzirom da ćemo tada morati sprovoditi standardnu proceduru čekiranja na šalteru i boravka u predvorju aerodroma, našoj štićenoj osobi bismo trebali ponuditi niz ekskluzivnih usluga, pogotovo ako se radi o osobama sa visokih položaja i drugim značajnim javnim ličnostima. Potrebno je utvrditi gdje i kako se želi ili može sjediti. Naravno da je poželjno putovati u prvoj klasi. Međutim, treba imati na umu da to, prije svega, iziskuje velike troškove te da se u prošlosti pokazalo da je prilikom otmice aviona protivnička strana redovno koristila prvu klasu kao prostoriju za komandu. A upravo tu smo eksponirani i lahko uočljivi.