22 Juna, 2026
image
Home Tehnologija i proizvodi Kategorija Softveri (Page 27)

Softveri

GuardPatrol – novi modul ABsistemDC(NG)v2 softvera za online nadzor obilaska zaštitara

GuardPatrol je novi modul ABsistemDC(NG)v2 softvera koji u kombinaciji sa GuardPatrol mobilnom aplikacijom omogućava zaštitarskim dojavnim centrima pouzdan nadzor obilaska zaštitara u realnom vremenu, na iznimno jednostavan način i uz minimalne troškove, u svega tri koraka.
1. Prije svega je potrebno postojeći ABSistemDCNG v.2 softver nadograditi ovim modulom i to može napraviti programer iz Alarm automatike putem interneta ili fizičkim dolaskom u zaštitarski dojavni centar.

2. Na kontrolne točke obilaska na objektima koji se štite treba staviti naljepnice sa QR kodovima ili NFC tagove koji su prethodno generirani / programirani za svaku kontrolnu točku psoebno. U softver ABsistemDCNGv2 se upisuju podaci o tagovima i geolokaciji istih.

3. Na pametne mobitele zaštitara (Android 6.0 ili noviji) se preuzme mobilna aplikacija koja može očitati tagove (QR kodove ili NFC kartice) koje se nalaze na kontrolnim točkama na putu obilaska.

Pri razvoju GuardPatrol modula je posebna pažnja posvećena pouzdanosti provjere geo lokacije na kojoj se nalaze zaštitar i kontrolna točka. To je riješeno na način da se geo lokacija kontrolne točke uspoređuje sa geo lokacijom na kojoj se nalazi QR kod /NFC kartica i sa geo lokacijom na kojoj se zaštitar fizički nalazi. Tako je izbjegnuta mogućnost manipulacije u smislu da se „naljepnice“ s mjesta očitavanja prenesu na neko drugo mjesto i tamo očitaju, možda i više njih u nekom vremenskom razmaku.

DVC® terminal za prepoznavanje lica i mjerenje tjelesne temperature

U pandemiji koronavirusa, kontrola ulaza u prostore postala je ključan faktor u borbi protiv zaraze. Zbog novih potreba, za kontrolu pristupa je bitno da se omogući provjera da li se osobe koje ulaze pridržavaju zdravstvenih mjera zaštite i da onemogućavaju ulaz osobama koje ih se ne pridržavaju. U načelu je riječ o provjeri tjelesne temperature i nošenja zaštitne maske na licu.

Beskontaktno mjerenje tjelesne temperature
Ugrađeni beskontaktni infracrvenih termoelektrički senzor omogućava trenutno mjerenje temperature, a točnost mjerenja je +/- 0.3°C. Kada korisnik ima povišenu temperaturu, DVC uređaj će oglasiti alarm ili poslati obavijest osobi odgovornoj za kontrolu pristupa.

Prepoznavanje nošenja maske na licu
Nošenje zaštitne maske na licu je bitno za sprečavanje širenja zaraze i većina poslovnih subjekata neće dozvoljavati ulaz osobama koje ih nemaju. DVC terminal softverski prepoznaje korisnike koji nemaju masku i obavještava ih ukoliko žele ući u prostor da je moraju staviti.

Prepoznavanje lica
DVC terminal koristi najnovije algoritme koji omogućuju prepoznavanje osoba čak i kad nose masku. Napredna kamera s dvostrukim objektivom očitava značajke lica (poput očiju, obrva i nepokrivenog dijela nosa) te identificira korisnika.
Za više informacija i tehničke karakteristike posjetite link.

U ponudi Alarm automatike: Samouslužni terminal za hotelsko poslovanje i brzi check-in

ABSmartKiosk omogućava provjeru dokumenata u skladu s obveznim procedurama, izdavanje kartica kontrole pristupa u sobe i plaćanje troškova, a može se koristiti i za reklamiranje dodatnih ponuda za goste te kupnju ulaznica ili vaučera za odabrane događaje

Piše: Danica Kauzlarić, Odnosi s javnošću, Alarm automatika; E-mail: danica@alarmautomatika.com

Nova generacija gostiju hotela sklona je korištenju digitalnih informacijskih sustava i navikla je većinu svojih potreba rješavati putem aplikacija bez ikakvog čekanja. To znači i da ne žele čekati u redu na recepciji hotela ili kampa kako bi prijavili svoj dolazak, rezervirali neki sadržaj u ponudi ili platili račun za smještaj i sadržaje koje su koristili. Potaknuta mnogobrojnim upitima
hotelijera, Alarm automatika je razvila rješenje za brzu prijavu i odjavu gostiju – samouslužni terminal ABSmartKiosk.

Izbjeći gužve
Osnovana funkcija mu je izbjeći gužvu na recepciji hotela prilikom prijave i odjave gosta, a u skladu s obveznom procedurom njegove identifikacije. Gost pri dolasku svoj identifikacijski dokument (osobnu iskaznicu ili putovnicu) stavlja u skener, koji putem IR-a provjerava je li dokument krivotvoren. Kamera snima lice i uspoređuje ga sa slikom u dokumentu. Ako je sve uredu, terminal izbacuje kodiranu karticu za pristup sobi. Terminal je integriran s recepcijskim softverom te su svi podaci o dolasku gosta i izdanim karticama odmah vidljivi na recepciji, a na terminalu su vidljivi svi podaci o rezervacijama. Na terminalu je moguće plaćati novčanicama/kovanicama te karticama banke po izboru. Cijeli kiosk je u antivandal izvedbi i ima protuprovalnu zaštitu. Od dijelova treba navesti skener osobnih dokumenata s infracrvenom provjerom, kameru s autofokusom i osvjetljenjem za lice, bar-kod čitač za rezervacije, termoprinter, 19“ monitor osjetljiv na dodir, reverzibilni uređaj za plaćanje novčanicama i/ili kovanicama i vraćanje ostatka novca, prostor za ugradnju POS uređaja (ovisno o banci po želji investitora), uređaj za čitanje i izdavanje kartica za sobe ili za kodiranje i izdavanje Mifare kartica te PC računalo s programima za upravljanje ulazno/izlaznim uređajima i sučeljem prema recepcijskom softveru i kontroli pristupa (Windows OS).

Prilagodljiv potrebama
Standardna opcija je monitor iznad kioska za razne reklame ili druge sadržaje kojima se administrira putem clouda. Kiosk je vlastiti proizvod i može ga se prilagođavati potrebama investitora. Naprimjer, predviđen je prostor za ugradnju laserskog printera A4 formata ili profesionalnog printera za ispis ulaznica, a moguće su i dodatne opcije za, naprimjer, kodiranje i izbacivanje narukvica.

Specijalistička rješenja tvrtke
ABSmartKiosk je dio specijalističkih rješenja i integracija za hotele, kampove i ostale turističke smještajne objekte koje je Alarm automatika razvila surađujući s korisnicima. Primjer je ABSistemPark, softver za identifikaciju registracija vozila putem LPR kamera. Povezan je s bazom vozila s dozvolom ulaska (upisano putem recepcijskog softvera), kojima omogućava automatsko podizanje rampi. Integriran je i s interfonima, a dostupne su i inačice koje omogućavaju usmjeravanje prometa putem semafora, kategorizaciju vozila (osobno, autobus) i naplatu parkinga. Hotelima je zanimljivo i što se može onemogućiti izlaz vozila gostiju koji nisu podmirili račun. Moguća je i rezervacija parkirnih mjesta unaprijed te primjena u objektima koji imaju više ulaza i izlaza.

Tehnologija prepoznavanja lica na raskrsnici

U posljednjih nekoliko mjeseci razvila se velika rasprava, kako u medijima tako i među različitim organizacijama, o prednostima i opasnostima koje uvođenje softvera za prepoznavanje lica može donijeti. Bilo da ste njen zagovornik ili protivnik – i u ovom slučaju je bitno detaljno poznavati materiju 

Piše: Vesna Matić Karić; E-mail: redakcija@asadria.com

Evropska komisija je ove godine objavila da razmatra uvođenje zabrane korištenja tehnologije prepoznavanja lica na javnim mjestima. Inače, ova tehnologija omogućava da se lica snimljena kamerama provjeravaju u stvarnom vremenu prema popisima osumnjičenika koje često sastavlja policija. Kao razlog moguće zabrane, koja bi u ovom slučaju trajala od tri do pet godina, navodi se da zakonodavcima jednostavno treba više vremena kako bi spriječili da ovakva tehnologija bude zloupotrijebljena. Ipak, postoji mogućnost da bi iz zabrane bili izuzeti sigurnosni, ali i projekti namijenjeni istraživanju i razvoju. 

Upravno tijelo za nadgledanje

Komisija je svoje planove predstavila u dokumentu na 18 stranica, u kojem je predloženo nametanje određenih obaveza, kako programerima tako i korisnicima vještačke inteligencije. U dokumentu se pozivaju zemlje Evropske unije da kreiraju upravno tijelo koje će biti zaduženo za nadgledanje primjene novih pravila. Inače, prijedlozi navedeni u dokumentu stižu usljed poziva političara i kampanja u Velikoj Britaniji da se zabrani policiji da koristi tehnologiju za prepoznavanje lica za javni nadzor. Naime, nedavno se londonski okrug King's Cross našao u centru kontroverze jer je otkriveno da su vlasnici pojedinih objekata i lokacija u njemu koristili tehnologiju za prepoznavanje lica, a da o tome nisu obavijestili javnost. Osim toga, jedna od problematičnih stvari kada je riječ o ovoj tehnologiji jeste njena nepreciznost. Naime, u nedavno objavljenom istraživanju koje je provedeno u Americi navodi se da su algoritmi namijenjeni prepoznavanju lica manje precizni pri identifikovanju crnih i azijskih lica u odnosu na lica bijelaca.

SAD: različite države, različite strategije

Prošle godine u maju San Francisco je uveo zabranu policiji i ostalim vladinim agencijama korištenja tehnologije za prepoznavanje lica. Time je postao prvi veći američki grad koji je zabranio upotrebu softverskog alata kojem se policijske snage okreću kada pokušavaju pronaći prijestupnike. I mada je ova tehnologija već ranije dovela do razrješenja nekih slučajeva, gradska vlada ipak je odlučila stati na stranu grupa koje se bave zaštitom građanskih prava, a koje su zabrinute da bi ovakva tehnologija mogla dovesti do toga da Sjedinjene Američke Države postanu previše opresivne ili da bi barem mogle krenuti u smjeru prevelikog nadzora. 

Međutim, kao što se moglo i pretpostaviti, nisu svi zadovoljni zbog zabrane. Mnogi smatraju da je San Francisco trebao pronaći način kako da zadrži tehnologiju, ali pobrinuti se da ne dođe do zloupotrebe donošenjem novih zakona i regulativa, jer kako navode neki protivnici, tehnologija za prepoznavanje lica itekako je korisna u pojedinim slučajevima. “Smiješno je negirati vrijednost ove tehnologije u osiguravanju aerodroma i graničnih objekata”, rekao je Jonathan Turley, stručnjak za ustavno pravo s Univerziteta George Washington, dodavši da je teško poreći da postoji određena vrijednost u ovoj tehnologiji koja se tiče javne sigurnosti. Uprkos onima koji se ne protive upotrebi ove tehnologije, slične zabrane se razmatraju i u ostalim američkim saveznim državama poput Bostona, a u Massachusettsu je stavljen moratorij na tehnologiju za prepoznavanje lica, kao i na sve ostale udaljene biometrijske nadzorne sisteme. Također, u SAD-u je prošle godine predstavljen novi zakon prema kojem se svima koji koriste tehnologiju za prepoznavanje lica u komercijalne svrhe zabranjuje prikupljanje i dijeljenje dobijenih podataka u svrhu identifikovanja i praćenja klijenata bez njihovog pristanka. 

Balkan

Godinama unazad mediji koji se bave temama vezanim za IT pisali su o nadolazećim trendovima koji su uključivali i tehnologiju za prepoznavanje lica. Pisalo se o tehnologiji koja vas može prepoznati u gužvi, predvidjeti vaše ponašanje i donekle otkriti vaše želje, a sve s ciljem da vam se proda određeni proizvod. I svih tih godina rijetko ko je obraćao pažnju na to. Sve do sada, kada se otkrilo da ovu tehnologiju već neko vrijeme koriste policijske snage u svrhu otkrivanja zločinaca. I dok se u Kini, naprimjer, otvoreno ne protive otvorenom korištenju ovog tipa tehnologije, zapadni dio svijeta je uznemiren mogućnostima koje tehnologija za prepoznavanje lica, kada je u pogrešnim rukama, može donijeti. A kako na sve reaguju zemlje regije? Zasad je poznato da slovenska policija koristi ovu tehnologiju od 2014. godine. S druge strane, Hrvatska je trenutno u procesu nabavke tehnologije za prepoznavanje lica, jer hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova nabavlja opremu koja se temelji na biometrijskom softveru koji može identifikovati osobu usporedbom i analizom uzoraka na temelju kontura lica. Pri analizi kontura lica za identifikaciju su najvažnije oči, obrve, vrh nosa i usne, s tim da stručnjaci naglašavaju kako se identitet osobe može odrediti već na osnovu jednog ili dva dijela lica kao što su usne, oči ili vrh nosa.

Uskoro hiljadu videonadzornih kamera u Srbiji

U Srbiji je ova tehnologija već u upotrebi s obzirom na to da je u Beogradu Huawei već instalirao videonadzorne kamere koje sadrže ovaj softver. Sve je, zapravo, dio zajedničkog projekta Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije i Huaweija, prema kojem će, kako navode, do kraja ove godine u Beogradu biti postavljeno hiljadu videonadzornih kamera na 800 lokacija. Međutim, ova priča ima veoma zanimljivu pozadinu koja datira još od 2014. godine, kada je u saobraćajnoj nesreći poginuo mladić, dok je vozač pobjegao s mjesta nesreće. Kasnije se otkrilo da je vozač pobjegao u Kinu. Srbijanska policija je kineskim vlastima poslala fotografije osumnjičenog, nakon čega je ovaj, samo tri dana poslije, bio uhapšen. Hapšenje se dogodilo upravo zahvaljujući spomenutoj Huaweijevoj tehnologiji za prepoznavanje lica. Ostalo je, kao što i sami vidite, historija. 

Bez primjene u Bosni i Hercegovini

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, trenutno nema potvrđenih, javno dostupnih informacija da policijske snage te zemlje koriste tehnologiju za prepoznavanje lica. “Federalna uprava policije ne posjeduje softver za prepoznavanje lica, te isti ni ne koristi u svojim operativno-tehničkim mjerama i radnjama, niti se koristi biometrijskim metodama nadzora”, stoji u izjavi zvaničnoj izjavi press službe Federalne uprave policije za Al Jazeeru. Profesor dr. Jasmin Azemović, univerzitetski profesor na predmetima vezanim za informacijske tehnologije, iznio je mišljenje o tome zašto Bosna i Hercegovina još nije spremna za tehnologiju o kojoj pišemo, rekavši kako je ta zemlja još daleko od sistema koji bi u realnom vremenu skenirao ljude te ih na osnovu prikupljenih biometrijskih podataka identificirao i sigurnosno kategorizirao. Razlog za to je jasan, a to su, za naše uslove, trenutno previsoka ulaganja u videonadzor gradova i mjesta na kojima se ljudi okupljaju, poput tržnih centara i stadiona, uz istovremeno ulaganje u informatičku infrastrukturu koja bi predstavljala kombinaciju najmodernijih IT rješenja današnjice. Naravno, tu je i problem s kojim se trenutno suočava Zapad i njegove grupe za zaštitu ljudskih prava, a to je pitanje etike i morala, što je profesor Azemović dodatno pojasnio: “Sigurnosni sistemi koji se zasnivaju na prepoznavanju individua, a na osnovu biometrijskih atributa, zahtijevaju vrlo visok stepen primjene etičkih i moralnih principa u samim temeljima, a naravno i na nivou samih operacija, tek tada možemo reći da bi sigurnost i privatnost imali podnošljiv nivo ekvilibrijuma.” 

Protivnici

Već smo spomenuli šta o svemu ovome misle protivnici tehnologije za prepoznavanje lica sa Zapada, ali treba naglasiti da ni na našim prostorima, naprimjer u Srbiji, nisu oduševljeni njenim uvođenjem. Organizacije za ljudska prava, poput Sharea iz Beograda, smatraju da se ovom tehnologijom ozbiljno krše osnovna građanska prava i slobode zbog moguće zloupotrebe prikupljenih podataka u slučaju da unaprijed nije sve dovoljno regulisano. Bojan Perkov iz Sharea rekao je za portal Danas.hr da su oni već pitali vlasti da li su provele procjenu sistema, ali im je odgovoreno da zakon kojim bi se regulisalo ovo područje još nije usvojen. Perkov se boji da bi u Srbiji u nekom trenutku moglo doći i do objavljivanja osjetljivih privatnih podataka: “Velike zloupotrebe ličnih podataka događaju se u zemljama u kojima su znatno bolje regulisana pitanja zaštite podataka i gdje je nivo svijesti o zaštiti privatnosti viši nego u Srbiji.” Međutim, članovi Sharea nisu se zaustavili na tome. Poslali su i upit MUP-u zahtijevajući spisak lokacija postavljenih kamera, na šta im je odgovoreno da je riječ o povjerljivim informacijama. Za sada su u medijima objavljene lokacije samo 32 kamere, dok se za ostale još ne zna gdje će biti stacionirane. 

U Sloveniji, pak, građani su prijavljivali da su bili nadzirani na ovaj način, što je izazvalo revolt dijela javnosti. Naime, kako je za Al Jazeeru rekao Domen Savič iz nevladine organizacije “Državljan D Slovenija”, oni su imali nekoliko prijava građana koji su došli u policijsku stanicu da bi prijavili krivično djelo, samo da bi među ponuđenim slikama potencijalnih osumnjičenih pronašli i svoje fotografije skinute s njihovog Facebook računa. “Ono što zabrinjava je činjenica da trenutno važeći zakon omogućava postupanje u kineskom stilu, ali srećom slovenskoj policiji nedostaje tehnologija i osoblje koje bi moglo napraviti takav posao”, rekao je Savič i dodao: “U 2020. godini slovenski povjerenik za informacije najavio je kontrolu spomenutog sistema i mi kao NVO planiramo pratiti situaciju i voditi javne rasprave o tehnologiji prepoznavanja lica.” 

Hrvatska slijedi praksu Evropske unije

Iako iz Hrvatske još nema žalbi po ovom pitanju, jasno je da će u samoj državi, pošto je članica Evropske unije, sve biti uređeno prema pravilima kojih se moraju pridržavati sve ostale zemlje članice, a znamo da EU trenutno pridaje veliki značaj zaštiti privatnosti svojih građana. Međutim, da bi se u Hrvatskoj ova tehnologija uopšte mogla koristiti, Hrvatski sabor je prošle godine donio Zakon o obradi biometrijskih podataka, prema kojem biometrijske podatke mogu prikupljati, obrađivati i klasifikovati ministarstva unutrašnjih poslova, vanjskih poslova, pravosuđa te vojna policija. 

Kina spremno prigrlila softver za prepoznavanje lica

U Šangaju je kineska vlada već počela koristiti ovu tehnologiju u apotekama, kada se kupuju određeni lijekovi. To se prije svega odnosi na lijekove koji sadrže psihotropne supstance. Naime, od takvih ljudi će se tražiti da potvrde svoj identitet skeniranjem lica. Ovo je još jedna u nizu mjera koje je kineska vlada poduzela kako bi spriječila kriminalce da kupuju ovakvu vrstu lijekova od kojih se mogu praviti droge. 

Inteligentna rješenja kontrole saobraćaja

Kako se širom svijeta odvija ubrzana urbanizacija tako i zastoji na cestama postaju sve veći problem. Za borbu protiv ovog problema transportne agencije se oslanjaju na sisteme upravljanja saobraćajem, uključujući i njihove napredne verzije (ATMS), koje su dio inteligentnih transportnih sistema (ITS)
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Napredni sistemi upravljanja saobraćajem kontinuirano prate ceste i inžinjerima saobraćaja nude vrijedne podatke, koji se šalju do kontrolnih centara. Nakon toga menadžeri mogu iskoristiti podatke za donošenje odgovarajućih odluka kojim bi ublažili zagušenja u saobraćaju. MarketsandMarkets izradio je izvještaj u kojem se navodi da je segment naprednih sistema za upravljanje saobraćajem u 2018. godini imao najveći udio na cjelokupnom tržištu ITS sistema upravljanja saobraćajem, što je trend za koji kažu da će se održati do 2023. Ukupan rast tržišta pripisuje se sve izraženijoj zabrinutosti zbog stanja javne sigurnosti i rastućeg problema zagušenja u saobraćaju, kao i jačanja državnih inicijativa za efikasnije upravljanje saobraćajem.

Zašto cestama trebaju napredni sistemi upravljanja?
Brza urbanizacija i veći broj vozila na cestama dovode do pojave zastoja. Da bi poboljšali situaciju, menadžeri saobraćaja koriste napredne sisteme upravljanja saobraćajem (ATMS) koji mogu kontinuirano pratiti stanje na cestama. “Nadležne agencije moraju mijenjati pristup i ulagati u nove načine upravljanja saobraćajem koji donose brz povrat javnih investicija. To je posljedica sve češćih problema u saobraćaju i pritiska građana za osiguravanjem većeg kvaliteta života. Paralelno s tim rastu svijest i spoznaja o potrebi integracije između sistema i agencija i dostupnosti podataka koji nude sasvim nove mogućnosti”, kaže Jose Carlos Riveira, direktor strategija i upravljanje portfolijem u kompaniji Kapsch TrafficCom.

“Napredak rješenja za mrežno povezivanje, usluge u oblaku (cloud), softver koji se samostalno optimizira i napredniji interfejs za operatere u sistemima upravljanja saobraćajem odgovorni su za pristup upotrebljivijim informacijama i bržim uslugama, što rezultira smanjenjem zastoja i zagušenja”, kaže Paola Clerici, direktorica i šefica marketinga u kompaniji Sprinx Technologies. Ona objašnjava da ATMS sistemi nude analizu nivoa saobraćaja, podršku dolasku na odredište, praćenje incidenata i prikupljanje niza statističkih podataka usmjerenih na poboljšanje mobilnosti.

Vozači u gradovima s najvećim problemima sa zagušenjem saobraćaja su tokom 2018. izgubili i do 272 sata prosječno u gužvama na cestama, što su milijarde izgubljenih dolara. Osim toga, duži zastoji u saobraćaju doprinijeli su rastu zabrinutosti zbog otežane mogućnosti reagovanja na vanredne situacije (npr. nesreće) i povećanja zagađenja. “Ubrzana urbanizacija preusmjerila je pažnju transportnih agencija na poboljšanje protoka saobraćaja, čime će se ne samo skratiti vrijeme putovanja i podići njegov kvalitet nego i smanjiti rizik od pojave nesreća. Traži se i skraćenje vremena reakcije na nesreće, a na posljednjem, ali ne i manje važnom mjestu je i smanjenje emisija CO2”, kaže Clerici. Ona dodaje da transportne agencije mogu brže odgovoriti na vanredne situacije i optimalnije planirati mobilnost na putu ako se odluče na ulaganje u tehnologije upravljanja saobraćajem. U njih spadaju hardver i softver koji su sposobni za prikupljanje podataka u realnom vremenu i njihovu naknadnu obradu.

Kako korisnički zahtjevi oblikuju upravljanje saobraćajem
Zagušenje saobraćaja na cestama dovodi do uspona alternativnih načina prijevoza, poput mobilnosti kao usluge (MaaS), koja se koristi kao alat za upravljanje saobraćajem. Transportne agencije moraju razmotriti više faktora prije nego što odaberu rješenje za upravljanje saobraćajem na cestama, dok se nadležne institucije moraju usmjeriti na rješavanje kratkoročnih izazova, pri čemu će, paralelno, morati obratiti pažnju i na buduće promjene i dugovječnost rješenja. Tradicionalni sistemi upravljanja saobraćajem temelje se na hardveru i inteligentnom softveru za videoanalitiku. Takvi sistemi uglavnom se sastoje od modula za prikupljanje informacija (npr. senzori, kamere, meteorološke stanice, čitači registarskih tablica itd.), slanje informacija korisnicima (npr. informativne ploče, pozivni centri), obradu informacija (npr. sistemi za praćenje vremena putovanja, nivoa usluge itd.) i upravljačkih centara koji prikupljaju, obrađuju i distribuiraju informacije korisne za vozače. Ipak, upravljanje saobraćajem postaje sve složenije, jer ubrzana urbanizacija rezultira većim zagušenjem na cestama. To je dovelo do “promjene ponašanja i načina na koji se ljudi kreću i putuju”, kaže Riveira i dodaje: “Rastuća složenost problema kreira potrebu da agencije bolje shvate nove obrasce i izazove u pogledu načina na koji ljudi putuju i na koje se upravlja potražnjom.” Agencije su prinuđene da se bave zahtjevima na osnovu kojih su kontrola pristupa, kontrola kvaliteta zraka, mjerenje kilometraže, podsticaji i zajedničko usmjeravanje saobraćaja postali novi bitni aspekti tehnologije koja će uskoro postati dio upravljanja saobraćajem.

“Zbog toga transportnim agencijama treba veća automatizacija zadataka koja se oslanja na raspoložive tehnologije kako bi olakšala rad operatera. Ovo je povezano s napretkom na planu podrške prediktivnom donošenju odluka na bazi pristupa instrumentima s podacima u stvarnom vremenu. Oni će podići nivo svijesti i olakšati donošenje odluka”, kaže Riveira. Za rješavanje nekih od ovih izazova transportne agencije moraju intenzivirati digitalizaciju svojih usluga, tako da se informacije mogu neprestano prikupljati, a korisnici dobiti direktan pristup njima. Agencije se moraju osposobiti i za analizu velike količine prikupljenih podataka u realnom vremenu kako bi došle do upotrebljive analitike koja može unaprijediti stanje na cestama.

Novi trendovi
Neke od najvažnijih promjena danas tiču se novih i alternativnih vidova prijevoza, mikromobilnosti (npr. dijeljenje bicikla, e-skutera itd.) i mobilnosti kao usluge (MaaS). Očekuje se da će ovaj trend na kraju obuhvatiti i umrežene automobile i autonomna vozila. José Luis Anonuevo je direktor sistema za upravljanje saobraćajem u kompaniji Indra. On vjeruje da će se menadžeri saobraćaja i koncesionari na cestama sve više fokusirati na MaaS model za vozače, što će uključivati pametna rješenja za putarine za određene rute na cestama, modularno određivanje cijena, plaćanje u stvarnom vremenu na temelju stanja na cestama, dana u sedmici ili doba dana, broja putnika i dr. Istovremeno, mobilna komunikacija postaje sve sigurnija, a internet stvari (IoT) pokreće napredak u segmentu umreženih i autonomnih vozila. Zahvaljujući tome, iskustvo putovanja cestom će se radikalno promijeniti. Ove tehnologije će korisnicima pružiti pristup informacijama o saobraćaju i podršku za sigurniju vožnju.
“Novi trendovi na terenu dovest će do situacije da će prijevozni operateri tražiti inteligentniji, multimodularan i optimiziran sistem upravljanja svojim uslugama. Operateri prijevoznih sredstava poput autobusa, metroa ili željeznica uskoro će na raspolaganju imati integrisan sistem upravljanja rutama koji će biti centraliziran i povezan s informacijama o saobraćaju i podacima koji se dobijaju od putnika. Tu će mašinsko učenje i tzv. veliki podaci (big data) u stvarnom vremenu optimizirati pravce kretanja ili kreirati posebne rute za korisnike drugih prijevoznih sredstava”, kaže Anonuevo.

Kako unaprijediti sisteme upravljanja saobraćajem?
Osnovni cilj ATMS sistema je smanjenje saobraćajnih zagušenja kroz jačanje efikasnosti iskorištavanja postojeće infrastrukture, što se postiže senzorima, komunikacijom i tehnologijama za obradu podataka. Clerici smatra da sistemi za napredno upravljanje saobraćajem mogu biti još efikasniji ako im se dodaju ključni podsistemi poput onih za praćenje nesreća, naplatu cestarine i upravljanje saobraćajem. Danas se ATMS sisteme nadopunjuje i naprednim funkcijama za prikupljanje informacija iz odgovarajućih izvora kao što su Google Maps i Waze. Izvori su i mobilne aplikacije koje prikupljaju anonimne GPS podatke i informacije s meteoroloških senzora i sistema za prepoznavanje registarskih tablica (LPR). “S vremenom centri za upravljanje saobraćajem mogu evoluirati kroz ugradnju dodatnih specijaliziranih sistema koji moraju obuhvatiti ili zamijeniti dosadašnji pristup praćenju stanja na terenu preko tradicionalnih operativnih silosa”, kaže Riveira. No, za efikasno donošenje odluka potrebni su i učinkovitiji podsistemi koji će omogućiti menadžerima saobraćaja da brže donose efikasnije odluke i preduzimaju odgovarajuće mjere. To je sada moguće zahvaljujući pristupu novim izvorima podataka i tehnologijama poput mašinskog učenja i vještačke inteligencije. “U fokusu napora da se unaprijedi operativna efikasnost je i primjena algoritama za analizu videa najnovije generacije. Oni se zasnivaju na tehnologijama dubokog učenja, kako u realnom vremenu tako i u naknadnoj obradi podataka“, navodi Clerici te dodaje da se to radi u kombinaciji s najmodernijom mrežnom infrastrukturom.

“Agencije za upravljanje saobraćajem ulažu velike napore u ostvarivanje globalnog uvida u stanje na terenu i jačanje inteligencije postojećih sistema. To se radi kako bi oni mogli iskoristiti raspoložive resurse na efikasniji način i osposobiti se da mogu predvidjeti potencijalne nesreće ili reagovati na proaktivan način na ublažavanju njihovih posljedica”, kaže Riveira.

Saradnja između agencija
Jedna od opcija je i integracija informacija i međuagencijska saradnja koja bi obuhvatila sisteme upravljanja saobraćajem i platforme za prikupljanje podataka o saobraćaju u vlasništvu različitih instanci na državnom, regionalnom ili lokalnom nivou. To je ključni faktor za postizanje najboljih performansi. Značajnu ispomoć predstavlja i sve veća dostupnost senzora i tehnologija koje se mogu koristiti za prikupljanje podataka o saobraćaju i saobraćajne informacijske sisteme. “Cilj integrisanja podataka iz više izvora ovog tipa je bolji uvid u aktuelnu situaciju u saobraćaju i jačanje mogućnosti pružanja podrške putnicima tokom vožnje”, kaže Anonuevo. ATMS sistemi međusobno razmjenjuju informacije i dobijaju ih od samih vozila putem tehnologije umreženih vozila. Budući da ovi sistemi više nisu namijenjeni samo kontroli, oni moraju moći kontrolisati i obrađivati ogromne količine podataka dobijene putem interneta stvari i V2X sistema koji povezuju vozilo s ostalim sistemima. Riveira napominje da se sistemi naprednog upravljanja saobraćajem moraju nastaviti razvijati kako bi ponudili mogućnost komunikacije između vozila putem V2X sistema i to kada nema tradicionalne putne infrastrukture. “V2X mijenja način na koji upravljamo saobraćajem i komuniciramo s vozilom i vozačima”, kaže on. U eri šire primjene sistema koji povezuju vozila s infrastrukturom (V2I) ova tehnologija će predstavljati okosnicu za direktnu interakciju s vozilima i vozačima, zajedno sa sigurnosnim aplikacijama koje nude V2V sistemi za povezivanje vozila.

Mašinsko i duboko učenje za pametnije upravljanje
Kvalitetnija i detaljnija analiza podataka čini sisteme za upravljanje saobraćajem pametnijim i efikasnijim. Sa stanovišta softvera, tehnologija prepoznavanja registarskih tablica (LPR) je najpoznatiji i najčešće korišteni segment videoanalitike u oblasti upravljanja i koristi se za kontrolu pristupa, naplatu putarine, evidenciju trajanja putovanja i sigurnosne aplikacije. Međutim, uz vještačku inteligenciju, mašinsko i duboko učenje šire svoje polje primjene, a sistemi upravljanja saobraćajem dobijaju naprednije analitičke funkcije. U većini slučajeva funkcije analize videa temelje se na detekciji u stvarnom vremenu, koja je namijenjena prepoznavanju nepravilnosti u saobraćaju. Tu spadaju zaustavljanje vozila, formiranje kolona, vožnja u suprotnom smjeru i dr. Ove funkcije obuhvataju i prikupljanje statističkih podataka o saobraćaju, npr. brojanje i klasifikaciju vozila, prosječnu brzinu, udaljenost između vozila itd. U gradskim sredinama upravljanje semaforima i evidencija popunjenosti parking-mjesta se koriste kao dodatne videoanalitičke funkcije. Kushwaha ističe da se napredna videoanalitika može koristiti i na zastarjelim sistemima, uz manje dodatke postojećem hardverskom ekosistemu. “Kako bi se ovo izvelo, u centru podataka se moraju instalirati serveri sposobni za mašinsko učenje. Oni će poslužiti kao platforma za softver koji će obrađivati ulazne videosignale i primjenjivati pravila isključivo prema namjeni i u skladu sa zahtjevima korisnika”, objašnjava on. Clerici napominje da videoanalitika koja se temelji na standardnom računarskom vidu ne može ostvariti puni potencijal ako se koriste samo postojeće kamere čija je glavna namjena videonadzor. “Integrisanje tehnologija dubokog učenja s profesionalnim sistemom za analizu videa omogućava da sistem analize saobraćaja postane prilagodljiviji kroz primjenu kamera koje nisu instalirane za tu namjenu”, dodaje ona.

Obrada na rubu
Napredna obrada videa na rubu mreže (edge) također ima pozitivan utjecaj na sisteme upravljanja saobraćajem. Kako bi se prijenos videa olakšao na opterećenim ili nedovoljno propusnim mrežama, sve je popularnije ugrađivanje procesora u kamere ili lokalne sisteme. “Prisustvo većeg broja distribuiranih arhitektura uz nedovoljnu mrežnu pokrivenost potaknulo je primjenu i nabavku integrisanih rješenja za analizu, posebno u urbanim sredinama”, kaže Clerici. Riveira ističe da se podaci i rezultati mjerenja već šalju s terena do višeg nivoa, odnosno centara za upravljanje saobraćajem. “Danas se modeli mašinskog učenja obučavaju i generišu u razvojnim računarima. U kombinaciji s odgovarajućim karakteristikama grafičkih procesora oni će se prebaciti na jednostavnije lokalne procesore”, dodaje on. Ipak, kako analiza videa postaje složenija, mašinsko i duboko učenje omogućavaju dešifriranje podataka. Kushwaha navodi da se mašinsko učenje koristi za optimizaciju algoritama i otklanjanje nedostataka tradicionalnih tehnologija. “Korištenje mašinskog učenja uvijek je poželjnije jer omogućava sistemu da kontinuirano prepoznaje obrasce, uči i samostalno se ažurira kako bi poboljšao vlastite performanse”, kaže on. Ovo je posebno važno za zahtjevne uslove rada sistema upravljanja saobraćajem na otvorenom. Mašinsko učenje pomaže kod prepoznavanja registarskih tablica koje su prekrivene ili prljave, ignorisanja dijelova slike sa smetnjama, isključivanja saobraćajnih informacija zbog pojave sjena tokom dana i pribavljanja pouzdanijih informacija čak i noću. Ovaj kontinuirani ciklus učenja i ažuriranja mjestu događaja povećava tačnost predviđanja sistema i, samim tim, omogućava bolje rezultate.

Riveira skreće pažnju i na korištenje dubokog učenja za naprednije funkcije. To se radi uz iskorištavanje pogodnosti obuke ljudskih operatera za kreiranje modela prepoznavanja koji kasnije mogu postati standardni. Inteligentne kamere to mogu kombinovati s tradicionalnim senzorima i upotpuniti informacije dodatnim atributima. Oni mogu uključivati ulazne i izlazne zone, procjenu rizika od sudara, analizu ponašanja i slanje upozorenja. “Na ovaj način sisteme upravljanja mobilnošću možete obogatiti nekonvencionalnim podacima i ojačati ih sposobnošću donošenja odluka i dodatnim faktorima koji aktiviraju planove reagovanja u kriznim situacijama”, kaže on.

“Ipak, jedna od najvažnijih stvari koje treba imati na umu je činjenica da se videosistem za analizu saobraćaja ne može smatrati samostalnim, nego tek dijelom složenije arhitekture za upravljanje saobraćajem. Nije dovoljno osigurati samo interfejs nego i dubinsku integraciju s ostalim komponentama, npr. pohranom, mrežnim uređajima, VMS i SCADA tehnologijom, ITS platformom itd.”, kaže Clerici.

Tehnološki naprednije kamere za kvalitetnije upravljanje
Napredak na planu tehnologije kamera i povoljnije cijene menadžerima saobraćaja nude mogućnost da dodaju nove funkcije svojim rješenjima za upravljanje saobraćajem. Očekuje se da će segment videonadzornih kamera na globalnom tržištu rješenja za upravljanje saobraćajem najbrže rasti do 2023. godine, navodi se u izvještaju kompanije MarketsandMarkets. “Nadzorne kamere nude nekoliko prednosti učesnicima u saobraćaju. One šalju vrijedne podatke o saobraćaju i vozilima, a njih koriste državne agencije koje se bave saobraćajem. Osim toga, kamere prepoznaju i obrasce odvijanja saobraćaja koji se naknadno izučavaju, a istovremeno prate i nadziru tok saobraćaja i pripremaju kazne u slučaju da neko prekrši saobraćajne propise”, kaže se u izvještaju.

Obrada videa i videonadzor kreiraju brojne i bogate mogućnosti za upravljanje saobraćajem. To je posebno važno u eri kada procesori postaju sve moćniji, cijena sistema za pohranu pada, a integracije postaju standard. Nove kamere s vidnim poljem od 360 stepeni, tzv. ribljim okom i multiline tehnologijom također postaju sve popularnija i pristupačnija opcija za upravljanje saobraćajem, navodi Riveira. Ove kamere mogu ponuditi prikaz cijele raskrsnice spajanjem slika i videa s odgovarajuće lokacije. Oba materijala se dobijaju pomoću videonadzora, odnosno primjenom cjelovitog digitalnog PTZ-a i obrade videa. Treba ipak imati na umu da mrežni sistemi moraju biti u stanju kanalisati protok informacija koje dolaze sa svih kamera u upotrebi. “Naprimjer, ako imate cestu sa 500 kamera, potrebe mreže po kameri koja radi s visokom rezolucijom kreću se u rasponu od 4 do 8 Mbps. To omogućava globalnu brzinu prijenosa od 4 Gbps za snimanje u realnom vremenu koje vrše kamere u kontrolnim centrima. Te brzine su danas dostupne bez problema. S druge strane, bez odgovarajućih mrežnih sistema efikasnost i efektivnost kamera i cjelokupnog sistema upravljanja saobraćajem mogu biti dovedeni u pitanje”, kaže Anonuevo.

Termalne kamere u saobraćaju
Tradicionalne videonadzorne kamere imaju i brojne nedostatke kada je riječ o svakodnevnom upravljanju saobraćajem. Vidljivost može biti smanjena zavisno od doba dana, npr. tokom noći ili kada je kamera direktno okrenuta suncu ili su vremenski uslovi loši. To može utjecati i na kvalitet detekcije i vrijednosti mjerenja. Upotreba termalnih kamera može pomoći menadžerima saobraćaja da prevaziđu ove probleme. Za razliku od standardnih kamera, na termalne senzore manje utječu vanjski faktori, kao što su vremenski uslovi i nivo svjetla. Riveira primjećuje da je “još odranije najvažniji napredak na planu snimanja bila upotreba termalnih senzora koji, na određeni način, mogu poslužiti kao podrška tradicionalnim kamerama ili čak zamijeniti senzore za rad unutar vidljivog spektra. Neke kompanije fokusirane na kvalitet snimanja već primjenjuju poslovni pristup koji podrazumijeva integraciju obje tehnologije u svoj portfolio”. Budući da je cijena termalnih kamera znatno pala u posljednjih nekoliko godina, one su postale pristupačnije tržištu sistema gradskog videonadzora i nadzora cesta. Radarski sistemi za praćenje prometa također bilježe rast. Anonuevo objašnjava da radar “nije ništa drugo nego mikrotalasni (ili laserski) senzor koji mjeri brzinu i snima vozila koja se kreću iznad određene brzine”. Međutim, kada se kamerama dodaju radarske funkcije i termalno snimanje, efikasnost otkrivanja vozila raste, posebno u uslovima slabog osvjetljenja, odnosno tokom noći. Clerici dodaje da radar može poboljšati performanse detekcije objekata u kombinaciji s radarskim informacijama. One se dobijaju pomoću tehnologije praćenja objekata putem videa.

Prediktivna analitika za sigurnije gradove

Paralelno s usponom umreženih uređaja i naprednih senzora, podaci su postali jedan od najdragocjenijih resursa u upravljanju sigurnošću. Različiti uređaji u rasponu od kamera do senzora za parkiranje nadležnim tijelima za javnu sigurnost nude pristup većoj količini podataka nego ikada ranije. Ovaj trend će u budućnosti samo jačati jer države širom svijeta nastoje povećati broj videonadzornih kamera i drugih sigurnosnih uređaja u javnim prostorima
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Postojanje ogromne količine samostalnih podataka samo po sebi ne može pomoći podizanju nivoa javne sigurnosti. Sistemi bi trebali moći sami prepoznati obrasce među podacima i na osnovu njih izvući zaključke koji mogu poslužiti kao podrška proaktivnijem donošenju odluka. Upravo u tom segmentu analitika polako postaje presudna za sigurnost, a prediktivna analitika je ključni korak naprijed. Ona može predvidjeti konkretne prijetnje na osnovu obrazaca koji se prepoznaju iz ranije zabilježenih podataka. Sistem mora biti u stanju prikupljati svježe podatke, obraditi ih kako bi došao do detaljnih statističkih zaključaka i vizuelno predstaviti dobijene rezultate.

Kako prediktivna analitika pomaže većoj sigurnosti gradova
Kvalitetno iskorištavanje podataka od presudne je važnosti za sigurnost gradova, a jedna od glavnih briga službi za provedbu zakona je njihovo stalno nadmetanje s kriminalcima. Čak i kada te institucije aktivno rade na sprečavanju ilegalnih aktivnosti na određenom području, kriminalci se obično pojave na nekom drugom mjestu. Da bi se riješio ovaj problem, potreban je proaktivan pristup kakav nudi prediktivna analitika.

Cilj ograničiti eskalaciju problema
Peter Matuchnijak, tehnički direktor u kompaniji Maxxess Systems, smatra da je cilj svih prediktivnih alata za sigurnosnu analitiku sprečavanje eskalacije malih problema u velike. Što prije možete djelovati, lakši će biti i problemi s kojim se suočavate. “Vi možete projektovati rješenje koje će vam dati precizne podatke o ključnim situacijama koje se odvijaju pred vašim očima. Pri tome se u obzir uzimaju ulazni podaci iz širokog spektra sistema i izvora. U tom slučaju možete ih usporediti s onim što se već dešavalo u prošlosti, a zatim početi predviđati pojavu samih problema. Kod prediktivne analitike važno je imati na umu da možete umanjiti rizike u najširem smislu, a ne samo prepoznavati očigledna narušavanja sigurnosti (alarme i njihove tzv. okidače). Vi ste tada u stanju predvidjeti probleme koji mogu negativno utjecati na operativnu efikasnost. Korisnik može utvrditi o kojim je problemima riječ, a što je veća organizacija ili subjekt koji se prati, obrada podataka će biti sofisticiranija”, kaže Matuchniak.

Korištenje različitih podataka
Današnji gradovi egzistiraju u vrlo dinamičnim okruženjima, koja uključuju i trajne prijetnje. Kako bi izašli na kraj s njima, potrebno je da timovi za sigurnost i upravljanje kriznim situacijama ulože znatne napore kako bi pregledali ogromnu količinu podataka, analizirali trendove i donijeli ispravne odluke u pravo vrijeme. “Pripadnici organa reda, osoblje zaduženo za fizičku i cyber sigurnost, vatrogasci i sigurnosno osoblje dobijaju ogromne količine podataka iz različitih sistema. Oni se čuvaju u više zasebnih baza podataka ili sistema upravljanja. Posmatrano odvojeno, ovi skupovi podataka daju samo mali i samim tim nepotpun prikaz sigurnosne situacije na terenu. Mnogo vremena i napora se ulagalo u izradu akcionih planova koji se na nekoordiniran način bave samo usko definisanim prijetnjama”, kaže Brian Schwab, osnivač i konsultant u kompaniji S3SDC. S druge strane, sistemi za prediktivnu analitiku posjeduju složene algoritme koji im omogućavaju da koriste informacije iz više komponenti sistema i baza podataka. Time se sigurnosnom osoblju pruža cjelovitija slika postojećeg operativnog okruženja.

Prednosti prediktivne analitike
Nekoliko gradova već koristi prediktivnu analitiku kako bi ubrzali proces prikupljanja i analize velike količine podataka koji se koriste kao podrška donošenju odluka. To omogućava brže donošenje kvalitetnijih odluka. Prema Adlanu Hussainu, zamjeniku direktora marketinga u kompaniji CNL Software, tri su glavne oblasti u kojima prediktivne funkcije unapređuju sigurnost i rad policije:

Optimalno iskorištavanje resursa. Raspoređivanje interventnog osoblja na osnovu lokacija na kojima je ranije dolazilo do sličnih situacija. U vrijeme najvećeg operativnog opterećenja, poput petka navečer, na ovaj način se može skratiti vrijeme reagovanja i postići više uz manje osoblja.

Brža detekcija kriminaliteta. Prepoznavanje lica u stvarnom vremenu, praćenje izvora buke, videonadzor i prepoznavanje registarskih tablica (LPR) danas se odvijaju pomoću prediktivne analitike. Na ovaj način se nadležnim tijelima omogućava prepoznavanje skrivenih obrazaca koji mogu poslužiti za brže otkrivanje krivičnih djela.

Podrobnije razumijevanje žarišta kriminaliteta. Prediktivna analitika može se koristiti za efikasnije i preciznije identificiranje lokacija na kojima dolazi do ozbiljnih zločina. Podaci se mogu prikupljati iz širokog spektra izvora i oni pomažu državnim tijelima da lakše prepoznaju obrasce i identificiraju prethodno nepoznata žarišta zločina.

Budite svjesni ograničenja
Iako se stručnjaci u industriji uglavnom slažu u vezi s prednostima prediktivne analitike u sigurnim gradovima, neki od njih upozoravaju da je ova tehnologija ponekad nerealno predstavljena u javnosti. Giovanni Gaccione, Genetecov menadžer za javnu sigurnost, smatra da je nerealistično očekivati da policijske uprave ili druge jedinice za suzbijanje kriminala mogu otkriti i spriječiti kriminal u gradu prije nego što se on i dogodi. Iako je u sigurnosnoj tehnologiji došlo do značajnog napretka, ovakav nivo prediktivne analitike još je daleko od konkretne primjene. “Ipak, neka inteligentna rješenja mogu unaprijediti ove prednosti kroz ustupanje djelotvornih podataka i poboljšanje međuagencijske saradnje. Ova tehnologija omogućava gradskim tijelima da bolje razumiju urbana okruženja i znatno skrate vrijeme reagovanja u hitnim situacijama, kao i da brže utvrde gdje, kada i kako najbolje iskoristiti dostupne resurse. Ako je riječ o velikom gradskom događaju ili suočavanju s neočekivanom situacijom, interventni timovi imaju kvalitetnu podršku tokom cjelokupnog trajanja intervencije”, kaže Gaccione.

Zahtjevi implementacije
Kombinacija tehnologije i javnih politika neophodna je za uspješnu primjenu prediktivne analitike u gradovima. Da bi postigli maksimalne rezultate, urbanisti, državna tijela i privatna preduzeća trebaju pristup platformi koja pokriva više stavki istovremeno. Na terenu su obično već dostupne tehnologije koje zajedno mogu raditi na poboljšanju uvida u situaciju u gradu, poput videonadzora, kontrole pristupa, automatskog prepoznavanja registarskih tablica, usluga u oblaku, podrške operativnim odlukama i upravljanja istražnim slučajevima. “Uzmimo, naprimjer, gradski saobraćaj”, kaže Gaccione i dodaje: “Videonadzorne kamere, automatsko prepoznavanje registarskih tablica i analitika mogu zajedno raditi na poboljšanju saobraćaja. Organi reda mogu brže može prepoznati incidente, što znači da će brže reagovati na njih i uspostaviti normalan tok saobraćaja”. Kada dođe do određene situacije, policija i lokalne organizacije mogu iskoristiti tehnologiju za slanje informacija o zaobilaznim rutama, što rezultira boljim protokom saobraćaja i većim zadovoljstvom građana. Ova rješenja mogu koristiti i ponuđači usluga javnog prijevoza, poput podzemne željeznice ili autobusa, i mogu se podesiti da u stvarnom vremenu obavještavaju vozače koju rutu trebaju odabrati na osnovu postojećih saobraćajnih parametara.

Potrebne komponente za prediktivnu analitiku
Sigurni gradovi su lokacije na kojima rješavanje problema gradskog kriminala podrazumijeva više od puke upotrebe policijske sile. Matuchniak navodi da se u razvoju bilo kojeg gradskog rješenja koriste tri ključne komponente. To su vanjski i javni izvori obavještavanja, koji obično uključuju dostupne informacije kao što su vijesti, vremenski izvještaji, sistemska upozorenja poput podataka o prepoznavanju lica, sisteme kontrole pristupa i ljudsku inteligenciju. Građani ili članovi timova pri tome direktno prijavljuju probleme pomoću svojih telefona. Schwab detaljnije opisuje ključne elemente rješenja za sigurne gradove na najvišem nivou poput interoperabilnih senzora koji bi trebali biti integrisani u zajedničku mrežu ili rješenja kod kojih su u stvarnom vremenu mapirane informacije o vremenskim prilikama, saobraćaju i lokaciji resursa. Podaci pristižu iz raznih integrisanih senzora, s kamera i druge sigurnosne opreme. Time se dolazi do veoma precizne slike o postojećem operativnom okruženju. Kada su u pitanju videopodaci i analitika, riječ je o integraciji podataka iz više sistema, a izlazni podaci se obrađuju pomoću videoanalitike, sistema prepoznavanja registarskih tablica, tehnologije prepoznavanja lica i analize ponašanja, kao i drugih tipova softvera za identifikaciju potencijalnih prijetnji. Također, mobilna širokopojasna tehnologija i oblak (cloud) neophodni su za podršku informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji zasnovanoj na internetu stvari. Kao i saradnja između svih agencija.

Kontinuirani procesi
Andrea Sorri je direktor poslovnog razvoja u sektoru nadzora gradova i infrastrukture u kompaniji Axis Communications. On upozorava da je prediktivna analitika još u povojima. “Sposobnost predviđanja šta će se dogoditi u budućnosti temelji se na mašinskom učenju, a za efikasno mašinsko učenje potrebno vam je mnogo podataka. Dakle, ovo je prvi zahtjev: količina podataka mora biti dovoljna da računarima omogući učenje i, na osnovu toga, predviđanje događaja”, smatra Sorri. Obim i raznovrsnost podataka potrebnih da se omogući prediktivna analitika dovode do zaključka da sami podaci s kamera nisu dovoljni za taj zadatak iako su ključna komponenta. Njih je neophodno kombinovati s podacima drugih senzora, uključujući termalne i radarske senzore, sisteme za praćenje zagađenja i kvaliteta zraka, detektore dima, senzore za mjerenje porasta nivoa vode i mnoge druge. Samo u kombinaciji jednih s drugim, ovi ulazni podaci mogu poslužiti za precizno predviđanje budućih događaja i preduzimanje korektivnih mjera.

Cyber sigurnost i prediktivna analitika
Analitički podaci mogu biti privlačna meta za hakere jer pružaju ključne uvide u načine funkcionisanja gradova. Jedan od glavnih problema cyber sigurnosti pametnih i sigurnih gradova i sličnih inicijativa je činjenica da ova oblast ne dobija dovoljno pažnje. To uključuje nepostojeću ili nedovoljnu enkripciju koja bi spriječila preuzimanje kontrole nad sistemima kontrole saobraćaja, uličnom rasvjetom, sigurnosnim kamerama, detektorima oružja i drugim senzorima. Kako je većina ovih tehnologija bežična po prirodi, ove sisteme je lako hakirati ako nisu dobro enkriptirani. A često su u sisteme integrisane i zastarjele tehnologije, koje mogu biti posebno ranjive na napade.

Šta treba preduzeti?
Schwab naglašava neshvatljivi nedostatak čak i osnovnih sigurnosnih praksi u većini razvojnih tehnoloških projekata u gradskim područjima. U kombinaciji s nedostatkom pripremljenih protokola za odgovor na cyber prijetnje, to znači da se gradovi nisu u stanju zaštititi niti da postoji kvalitetan plan mjera reagovanja na incidente ovog tipa.

“Važnost utvrđivanja i primjene osnovnih sigurnosnih protokola i odgovora na cyber prijetnje nikada nije bila evidentnija nego tokom napada ucjenjivačkim softverom (ransomver) na Bay Area sistem transporta u San Franciscu 2016. godine. Isto se desilo i tokom napada na lokalne sisteme u Atlanti 2018. i Baltimoreu 2019. Tek uz adekvatnu obuku općinskih službenika o najboljim praksama cyber sigurnosti i donošenje odgovarajućih protokola za odgovor, može se osigurati minimiziranje rizika od cyber napada. Ako se on i dogodi, šteta će biti ograničena i svedena na najmanju moguću mjeru. Osim toga, mora se osigurati i dostupnost informatičkih timova za odgovore na hitne situacije, koji će biti adekvatno finansirani i podržani. Njihovo prisustvo će poslužiti kao garancija da će se za odbranu od napada koristiti odgovarajuća tehnologija i upravljačke prakse”, kaže Schwab. Obimnost i umreženi karakter ovih inicijativa ostavljaju veliki prostor za napade koji se moraju spriječiti. Veličina i složenost međusobno povezanih sistema otežavaju posao stručnjacima koji moraju znati šta je izloženo napadima i na koji način i koje je sisteme prioritetne zaštite neophodno implementirati. Isto važi i za pitanje primjene odgovarajućih sistema redundancije i načina primjene zaštitnih mehanizama koji će osigurati neprekidno funkcionisanje.

Je li analitika ranjiva?
Iako se analitička rješenja temelje na softveru i sadrže podatke kojima bi hakeri rado pristupili, ona sami po sebi nisu razlog zbog kojeg bi napadači mogli dobiti pristup sistemima. Gaccione objašnjava da izvor prijetnji nije upotreba alata za analitiku; najčešće su, zapravo, ljudi najslabija karika kada je u pitanju narušavanje cyber sigurnosti. “Postoje zaposleni koji ne mijenjaju zadane lozinke na uređajima interneta stvari, poput videonadzornih kamera ili senzora. To je jedan od najjednostavnijih načina da kriminalci iz cyber svijeta koji traže svoju priliku dobiju pristup sigurnosnom sistemu. A ako ostanu neotkriveni, na kraju će moći pristupiti i gradskoj mreži”, kaže on. Većina sigurnosnih rješenja u gradu nije finalizirana u vrijeme kada se sistem nadograđuje ili se zastarjeli ili pokvareni proizvodi mijenjaju. Proces dodavanja nove opreme je još jedan izvor ranjivosti, posebno ako je riječ o opremi drugih proizvođača sa slabijim sigurnosnim standardima.

Tehnološki izazovi
Kao i kod većine novih sigurnosnih tehnologija, postoji više izazova koje sigurnosne agencije moraju otkloniti da bi što bolje iskoristile prednosti prediktivne analitike. Hussain smatra da se ovi izazovi mogu podijeliti u tehnološke i političke. Gradovi ulažu u sigurnosnu tehnologiju već decenijama. Oni često posjeduju širok spektar različitih sistema, od kojih su neki kupljeni zbog konkretnog problema, a neki su stari sistemi koji gradu još nude vrijednost. “Izazov je objediniti ove sisteme u jednu platformu koja omogućava da se svi gradski objekti nadgledaju putem jedinstvene tačke. Zaštićenost vlasničkom licencom kod ovih sistema i razlike u tehnologiji na kojoj su razvijeni često su prepreka njihovom zajedničkom radu”, kaže Hussain. Maurice Singleton, predsjednik kompanije Vidsys, dodaje da je važan izazov i činjenica da se u javnosti još nedovoljno zna o načinu iskorištavanja ogromne količine podataka prikupljenih putem različitih senzora. Da bi se to prevladalo, danas se ulažu veliki napori na podizanju svijesti o tome kako iskoristiti analitičke alate.

Analiza i programiranje modela
Prediktivna analitika koristi brojne manje modele kako bi se kreirao jedan sveobuhvatni model koji može otkriti anomalije. Pogreške u kodiranju ovih modela ili njihovo nekorektno modeliranje mogu dovesti do pogrešnih analiza. Ove pogreške dovode do neupotrebljivih izvještaja, što znači da sigurnosni timovi rasipaju kritične resurse u potrazi za potencijalnim prijetnjama na osnovu pogrešnih zaključaka izvedenih iz prediktivne analitike.

“Periodično provjeravanje modela prema scenarijima u kojima je ishod poznat i prethodno analiziran pomaže da se model usporedi s referentnim parametrima i dođe do adekvatne analitičke funkcionalnosti”, kaže Schwab. Drugo je pitanje to što su modeli temeljeni na algoritmima statični, a sigurnosno okruženje u stvarnom svijetu dinamično. Modeli prediktivne analitike mogu biti precizni u konkretnom trenutku, ali promjene u ponašanju izvora prijetnji i drugim aktivnostima zahtijevaju da se oni kontinuirano ažuriraju uz korištenje tačnih i relevantnih podataka. Sigurnosni timovi osoblja moraju imati i stručnjaka koji će znati kako neki model funkcioniše ili angažovati treću stranu koja će ga kontinuirano ažurirati. Cilj je osigurati identifikaciju novih radnih parametara, prilagoditi modele i doći do adekvatnih izlaznih podataka.

Politički izazovi
U gradovima djeluje više agencija, državnih tijela, interventnih službi i privatnih subjekata. To nosi posebne izazove jer je holistički pristup sigurnosti neophodan kako bi se prediktivna analitika učinila efikasnom u gradskim sredinama. Dijeljenje zajedničkih resursa, kao što su videonadzorne kamere i podaci s tzv. crnih lista, presudno je za postizanje kvalitetne sigurnosti u gradu. “Posljednjih nekoliko godina sklopljeno je više javno-privatnih partnerstava koja su učesnici potvrdili potpisivanjem memoranduma o razumijevanju. Ti sporazumi omogućavaju efikasno dijeljenje podataka u slučaju incidenata. Tehnologija će se pobrinuti da se ovlaštenja za korištenje daju samo kada za tim postoji potreba, kao i da se podaci neće zloupotrebljavati”, kaže Hussain. Preduzimanje hitnih mjera na osnovu prikupljenih podataka je još jedan aspekt kojem gradske vlasti moraju posvetiti pažnju. Kada se konačno “naoružaju” podacima, gradske vlasti moraju ispravno postupati kako bi zaštitile ljude i imovinu. Ako se nakon dobijanja podataka o potencijalnom problemu ipak ne preduzme ništa, to znači da grad nije ispunio svoju zakonsku obavezu garantovanja sigurnosti.

“Grad ima veliku odgovornost za svaki incident koji se dogodio, a koji je mogao biti spriječen. Moramo se pobrinuti da pravni odjeli budu dio planiranja, primjene, postavljanja i korištenja ovih sistema. Tako će se smanjiti zakonska odgovornost s kojom se grad suočava u slučaju incidenta. Osim toga, vršenjem odgovarajuće procjene sigurnosti mogu se identificirati oblasti u kojima postoje određene slabosti i primijeniti mjere za smanjenje ranjivosti”, kaže Schwab.

Novac je važan faktor
Pametna rješenja zahtijevaju velika finansijska ulaganja, koja pokrivaju država i privatni subjekti. Lisa Brown je direktorica za infrastrukturu i pametne gradove u kompaniji Johnson Controls. Saglasna je s kolegom Donaldom Sullivanom, direktorom kompanije Johnson Controls Ireland, da ključne izazove predstavljaju finansije i neophodne liderske sposobnosti. “Prema našem istraživanju pametnih gradova, 36 posto ispitanika u Sjevernoj Americi navodi nepostojanje odgovarajućih izvora finansiranja kao glavnu prepreku. U slučaju liderstva, 18 posto gradova prepoznaje nedostatak kvalitetnog gradskog vodstva kao prepreku, dok dodatnih 18 posto ispitanika navodi i nedostatak podrške državnih ili saveznih vlasti“, kaže Brown te dodaje da općine, kako bi provele aktivnosti za upravljanje cyber informacijama i drugim podacima, moraju raditi zajedno, a to često ide u paketu s posebnim izazovima, jer lokalne uprave uglavnom rade na principu zasebnih informacijskih silosa.

Gradovi koriste prediktivnu analitiku kako bi povećali sigurnost
Nekoliko gradova već eksperimentiše s analitičkim prediktivnim alatima i postiže odlične rezultate. Iako je riječ o relativno novoj tehnologiji, mnogi gradovi već koriste prediktivnu analitiku kako bi zaštitili ljude i imovinu. U nastavku vam predstavljamo nekoliko ključnih projekata u ovom sektoru iz cijelog svijeta. “U Sjevernoj Americi, naprimjer, većina gradova je u ranoj fazi primjene strategije pametnog grada. Prema našem istraživanju pokazatelja pametnih gradova za 2018. godinu, trideset posto ispitanika je navelo da je njihova strategija u fazi rasprave ili pripreme. Što se tiče ispitanika koji već preduzimaju određene mjere, trideset sedam posto njih već je objavilo svoju strategiju pametnog grada, a dvadeset devet posto već provodi strateški program”, kažu Brown i Sullivan.

SAD i Velika Britanija
Samo u SAD-u postoji najmanje dvadesetak gradova u kojima se eksperimentiše sa softverom kompanije PredPol, uključujući Seattle, Tacomu, Los Angeles, San Francisco i Oakland. Ovaj softver je namijenjen za provođenje aktivnosti iz oblasti prediktivnog policijskog rada. “Uključeni gradovi koriste softver kao alat za raspodjelu resursa kako bi smanjili troškove i reducirali kriminalne aktivnosti. Analitika korištena u ovim eksperimentima pokrila je ukupno područje s najmanje šest miliona stanovnika i fokusirala se na predviđanje kriminala za manje ozbiljne zločine ili prekršaje. Područja koja su nadzirana u gradovima obuhvatala su površine u rasponu od 6.858 kvadratnih metara (46×46 m) do parcela površine 76.200 kvadratnih metara (152×152 m). Za ove zone podaci su pokazali da su u njima kriminalne aktivnosti bile jako izražene”, objašnjava Schwab.

U svakom gradu provedena je analiza za utvrđivanje granica područja na kojem će se analitika primijeniti. Pri tome su korišteni podaci o kriminalu u periodu od tri do deset godina. Oni su podijeljeni u cjeline od po tri, sedam, 14 ili 28 dana. Kao osnova za predviđanje pojave kriminaliteta poslužila je pretpostavka da će se specifična krivična djela ponoviti u istim zonama (tzv. ponavljajuća viktimizacija). U Velikoj Britaniji grad Kent je također testirao softver kompanije PredPol, kao i London, koji je poznat po širokoj videonadzornoj mreži s više od 500.000 jedinica i koji koristi analitiku. “Očigledno je da video nudi veliku količinu informacija za borbu protiv kriminala i pružanje pomoći tokom vođenja istraga, što je korisno u gradskim operacijama. Uz video, London koristi i drugi važan element za poboljšanje kvaliteta kretanja kroz grad – podatke o javnom prijevozu. Za kretanje kroz London putnici koriste pametnu transportnu karticu nazvanu Oyster. Ona se koristi za plaćanje putovanja autobusom, podzemnom željeznicom, tramvajem, željeznicom i druge usluge”, kaže Gaccione.

Bliski Istok
Dubai je ostvario dobre rezultate u kreiranju prediktivne policijske platforme koja se temelji na vještačkoj inteligenciji. Projekat je dio programa nazvanog Dubai 2021. Iako nema preciznijih informacija o komponentama koje se koriste u sistemu, tamošnje vlasti su ovaj program ocijenile kao izuzetno uspješan. To pokazuje i činjenica da je grad osnovao novo Generalno odjeljenje za vještačku inteligenciju u okviru policije grada Dubaija. Do danas je ovaj program navodno doveo do hapšenja više od 100 kriminalaca. Oprema u okviru programa koristi se za predviđanje kriminalnih aktivnosti i poboljšanje sigurnosti u saobraćaju i na cestama. Cilj gradske uprave je potpuno integrisati vještačku inteligenciju u sve policijske aktivnosti do 2031.

Singapur
Godine 2013. Singapur je proglašen jednom od ekonomski i tehnološki najnaprednijih zemalja na svijetu. Tamo je pokrenut projekat “Testiranje sigurnog grada”. U fokusu projekta bilo je testiranje i iskorištavanje tehnologije za unapređenje javne sigurnosti. Singapurska vlada uložila je 104 miliona američkih dolara u informacijsko-komunikacijsku tehnologiju, senzore zvuka i mobilnih telefona, opremu za praćenje kriminala i videonadzorne kamere s prediktivnom analitikom u sigurnosno osjetljivim zonama. “Grad je također implementirao analitiku za otkrivanje anomalija na platformama društvenih medija. Njen zadatak je prepoznavanje nestandardnih aktivnosti na društvenim medijima pomoću ključnih riječi, a koje mogu predstavljati prijetnju javnoj sigurnosti. Iako je veliki dio testne platforme za sigurni grad i dalje reaktivnog karaktera, kvalitetno implementirana prediktivna analitika može predvidjeti pojavu gužvi. To se radi vizuelnim prikazom informacija s videonadzornih kamera, pomoću GPS podataka s uređaja na terenu. Ova platforma uključuje softver za prepoznavanje lica i analizu ponašanja, kao i otkrivanje napuštenih predmeta. Sistem automatski kreira upozorenja za nadležna tijela, koja međusobno sarađuju”, objašnjava Schwab.

Tokio
Još jedan grad koji je napredovao u primjeni analitike je Tokio, koji se često naziva najsigurnijim gradom na svijetu. Gaccione ističe da je Tokio uložio dosta sredstava u sigurnosnu infrastrukturu koja štiti građane. “Pored tzv. taktilnog uličnog asfalta i šetnica koje su osmišljene kako bi pomogle slabovidnim osobama da se sigurno kreću, tu su i kvalitetno osvijetljene saobraćajnice, sporedne ulice i uličice. Grad aktivno radi na poboljšanju sigurnosti i kvaliteta života”, kaže Gaccione. Policijski službenici u velikom su broju raspoređeni po čitavom Tokiju i smješteni u više od 1.200 manjih objekata, iz kojih po pozivu mogu odmah izaći na teren. Ove aktivnosti se kombinuju s tradicionalnim sigurnosnim komponentama poput kontrole pristupa i videonadzora s ciljem poboljšanja kvaliteta života u gradu i njegovog besprijekornog funkcionisanja.

Advanced: Protivpožarna zaštita na dodir

Protivpožarna industrija već godinama eksperimentiše sa tehnologijom dodirnih ekrana jer raste potražnja za rješenjima koja će istovremeno biti i dovoljno sofisticirana i jednostavna da pruže zaštitu od požara. To može biti veliki izazov, posebno u scenarijima koji uključuju velike i složene objekte i visokogradnju.

Zaštita ovih zgrada, kao i stotina i hiljada ljudi od rizika i štete od požara podrazumijeva jednostavnost kontrole i nadzora uz pomoć tehnologije dodirnih ekrana koji su lako dostupni korisnicima.

U velikim zgradama složenog dizajna sa nezamjenjivim ili vrijednim sadržajima i velikim brojem ljudi koje treba zaštititi, mogućnost brzog uočavanja i praćenja potencijalnog požara može značajno utjecati na izbjegavanje životno opasnih situacija.

Tehnologija dodirnog ekrana omogućava jednostavno korištenje, uz mogućnost lociranja požara i do nivoa konkretne zone unutar određene lokacije. Tu je i podrška za pojedinačne uređaje koji, po potrebi, omogućavaju brze evakuacije i poduzimanje konkretnih mjera za izolaciju i ograničavanje širenja požara i štete koja nastaje od njega.

Ovi intuitivni sistemi se lako podešavaju i podržavaju dinamični grafički prikaz i mape. Ove tehnologije su ključne za brzi odgovor na hitne situacije. Uz trenutni prikaz situacije koja upućuje na potencijalni požar, tehnologija dodirnih ekrana nudi dodatne prednosti poput jednostavnog upravljanja i nadzora s jedinstvene lokacije, čime se štedi dragocjeno vrijeme i brže poduzimaju preventivne radnje.

Isto tako, neke situacije ne uključuju stvarne požare. Izbjegavanje nepotrebnih evakuacija velikih razmjera smanjuje prekide u odvijanju radnih procesa i to je još jedna prednost korištenja tehnologije dodirnih ekrana. Istovremeno, ona nudi i identifikaciju kvarova i problema s pristupom određenoj lokaciji.

Gdje je tehnologija dodirnih ekrana najkorisnija?

Ova inovativna tehnologija je posebno korisna u okruženjima kao što su bolnice, u kojim za evakuaciju pacijenata treba dosta pažljivog rada i vremena. Pri tom, tehnologija dodirnih ekrana nudi sistem najranijeg mogućeg upozoravanja i slanja specifičnih informacija o mjestu požara, što omogućava izoliranje pogođenih zona.

Veliki objekti se mogu kontrolirati s jedne lokacije pomoću tehnologije dodirnih ekrana, što omogućava brzu intervenciju na terenu. Time se maksimiziraju učinak, vrijeme i mjere koje se poduzimaju za rješavanje problema prije nego što on eskalira.

Zgrade u udaljenim područjima su posebno ugrožene i mogu imati veliku korist od instaliranja tehnologije dodirnih ekrana. To se posebno odnosi na pomoć u kontroli i gašenju požara čije funkcije nisu nužno jednako dostupne kao na manje udaljenim lokacijama.

Evakuacije tokom incidenata koji uključuju stotine i hiljade ljudi zahtijevaju brzinu, pažljivo upravljanje i hladnu glavu tokom rukovanja protivpožarnim sistemima. Oni koji rade u paru sa dodirnim ekranima nude trenutna i konkretna upozorenja koja su ključna u postupcima sprečavanja širenja požara izvan kontrole i ugrožavanja ljudskih života.

Važne stavke prilikom odabira dodirnih ekrana

Prije nego što odaberete pravu tehnologiju dodirnih ekrana za vaš objekat, morate uzeti u obzir brojne faktore, uključujući:

– Može li se sistem umrežiti radi pokrivanja veće lokacije, bez ugrožavanja željenog nivoa pouzdanosti i performansi? Učinkovitost nekih sistema može se značajno smanjiti prilikom pokrivanja većih površina.

– Da li je lako obaviti instalaciju i podešavanja prema vašim konkretnim potrebama? Ključna je mogućnost jednostavne instalacije i podešavanja sistema prema pojedinačnim karakteristikama objekta, čime se poboljšavaju performanse i povećava nivo njegove zaštite.

– Da li sistem nudi efikasno i pristupačno korisničko sučelje? Pristupačnost bi trebala biti ključna jer od početne instalacije može proći i nekoliko godina prije nego što dođe do potrebe za intervencijom kod potencijalnog požara. Da li sistem pruža dovoljno detaljne informacije koje omogućavaju nadzor i kontrolu svake lokacije i uređaja?

– Da li je u pitanju nezavisni terminal, čime se ostvaruju značajne uštede? Tehnologija dodirnog ekrana na vatrodojavnim centralama povećava troškove, smanjuje performanse i usložnjava postupak korištenja.

– Da li sistem nudi visokokvalitetne, dinamične i jednostavne mape za navigaciju, kao i planove objekta na osnovu kojih možete odmah doći do informacija o lokaciji potencijalnog požara? Detaljne mape, mogućnost zumiranja slika visoke razlučivosti i jednostavna navigacija mogu značajno poboljšati kvalitet odgovora na potencijalni požar.

– Da li dodirni ekran može reagirati na kontakt sa rukama u rukavicama? Tako se vatrogascima olakšavaju nadzor i kontrola nad situacijom. Ovo je važan faktor jer vatrogasci moraju biti u stanju da rade s dodirnim ekranima i u situacijama kada za skidanje rukavica nema vremena ili ono može predstavljati rizik.

Napredna TouchControl tehnologija

Kao lider u oblasti tehnologija protivpožarnih sistema, kompanija Advanced proizvodi jedan od najvećih dodirnih ekrana na tržištu – TouchControl. On dolazi u paketu sa 10-inčnim ekranom koji nudi detaljne informacije već na prvi pogled.

Zamišljen kao udaljeni terminal umjesto kao dio vatrodojavne centrale, TouchControl je samostalna inovativna tehnologija koja korisnicima nudi uštede, jednostavnost i pristup nezavisnoj mreži čvorišta čije performanse ostaju stabilne.

Jedna od unikatnih karakteristika TouchControl ekrana je Active Maps tehnologija koja u visokoj razlučivosti uživo šalje informacije o statusu određene zone, uz ogromnu količinu detalja. Active Maps omogućava korisnicima da jednostavno nadgledaju objekat, centralu i mrežu.

TouchControl je jednostavan za instalaciju i služi i kao potpuno funkcionalna daljinska upravljačka ploča. Ona se često postavlja na recepcijama, u predvorjima i na javnim površinama, pružajući punu funkcionalnost vatrodojavne centrale, mrežne kontrole i sistema izvještavanja. Kada se ne koristi za borbu protiv požara, sistem se može podesiti za slanje javnih poslovnih i reklamnih poruka, kao i za obavještenja iz oblasti zaštite na radu.

TouchControl je projektovan za intuitivnu i jednostavnu upotrebu, kvalitet, detaljno izvještavanje i nadzor. Ova tehnologija je odabrana kao najbolja za potrebe brojnih objekata različitih dimenzija u više sektora. Ona je u prvom redu odabrana zbog svoje pouzdanosti i vrhunskih performansi.

Neki od objekata u kojim je instaliran TouchControl:

– Lidl – popularni evropski lanac diskontnih supermarketa
– Jedna od najvećih bugarskih bankarskih grupacija DSK Banka odabrala je TouchControl zbog visokog nivoa zaštite i pouzdanosti
– Victrex, hemijska tvornica svjetske klase iz grada Lancashirea, isporučuje vrhunska polimerna rješenja za više sektora
– Objekat Leadenhall u Londonu prostire se na površini od 185.000 kvadratnih metara i ima 45 spratova sa poslovnim prostorima
– Centar Atlantic Islands na ostrvu Luing s površinom od 14 km2.

Napredni proizvodi uključuju kompletne sisteme za detekciju požara, vatrodojavne centrale s više protokola, kao i sisteme za kontrolu i gašenje požara. Više detalja o širokom asortimanu proizvoda kompanije Advanced, uključujući TouchControl tehnologiju, možete pronaći na www.advancedco.com.

TouchControl: Overview from Advanced on Vimeo.

McAfee zaštita u D-Linkovom Wi-Fi sistemu

COVR-2202 sada kombinira svjetski poznate sigurnosne mogućnosti sa sofisticiranom mesh Wi-Fi tehnologijom s ciljem sigurnijeg i praktičnijeg povezivanja
Piše: Ivo Pavičić, regionalni menadžer za Jadransku regiju i Grčku, D-Link
E-mail: ivo.pavicic@dlink.com

D-Link, jedan od globalnih predvodnika u oblasti mrežnih rješenja, predstavio je inovativne sigurnosne mogućnosti svog AC2200 mesh Wi-Fi sistema (COVR-2202) s ciljem omogućavanja vrhunske Wi-Fi pokrivenosti i velike brzine mreže u kombinaciji s dodatnim sigurnosnim karakteristikama za ispunjavanje potreba savremenog pametnog doma. Integrisana McAfee zaštita dolazi s petogodišnjom pretplatom na Secure Home platformu i dvogodišnjom McAfee LiveSafe zaštitom te omogućava sveobuhvatnu sigurnost za svaki uređaj povezan s kućnom mrežom.

Roditeljska zabrana
Nove prijetnje i propusti se identificiraju i blokiraju zahvaljujući McAfeejevom Global Threat Intelligenceu, a njegove napredne kontrole za ograničavanje pristupa maloljetnicima omogućavaju roditeljima da djecu drže podalje od neprikladnog internetskog sadržaja. Štaviše, postojeći vlasnici mogu dodati tu funkcionalnost u svoj COVR-2202 jednostavnim ažuriranjem tvorničnog softvera (firmvera) na uređaju. Nove opcije dio su D-Linkovog proširanja McAfee zaštite u svojoj ponudi routera i kućnih Wi-Fi rješenja, što uključuje i nedavno predstavljene EXO pametne mesh Wi-Fi routere (DIR-1960, DIR-2660 i DIR-3060).

McAfee Secure Home platforma korisnicima omogućava potpunu kontrolu nad svojim uređajima, kao i blagovremenu obaviještenost te reagiranje na potencijalnu prijetnju. To uključuje sve uređaje koji se pokušavaju povezati sa zlonamjernim adresama, neidentificirane uređaje koji se pokušavaju pridružiti mreži, kao i opciju blokiranja svih novih uređaja koji se pokušavaju povezati na mrežu, a sistem radi i s Amazon Alexom. Dvogodišnja McAfee LiveSafe pretplata omogućava da se antivirusni softver instalira na neograničen broj računara, tableta i pametnih telefona.

Bez prekida i smetnji
COVR-2202 kombinira se s postojećim korisničkim routerom kako bi se kreirala proširena mreža koja radi bez problema sa svim uređajima u kući. Svaka mrežna tačka predstavlja Wi-Fi zonu velike brzine, koja korisnicima omogućava pokretanje zahtjevnih multimedijalnih aplikacija bilo gdje u kući. Smart Roaming tehnologija COVR-2202 uređaja, s MU-MIMO tehnologijom i pametnim automatskim optimiziranjem mreže, odgovorna je za responzivnu i praktičnu povezivost s kojom ćete moći uživati u streamingu i pozivima preko interneta iz svih kutaka svog doma bez prekida veze i kašnjenja. Ovaj sistem se sastoji od dvije AC2200 tri-opsežne Covr tačke, koje uklanjaju mrtve Wi-Fi uglove te omogućavaju brzu bežičnu vezu na udaljenosti do 550 metara. Glavne karakteristike COVR-2202 uređaja su:

– Tri-band AC220 – dva opsega od 5 GHz i jedan od 2,4 GHz s Wi-Fi brzinama do 866 Mbps i 400 Mbps respektivno
– Pametni backhaul – namjenski backhaul za opseg od 5 GHz za komunikaciju između Covr tačaka s ciljem optimizacije saobraćaja unutar cijele Wi-Fi mreže
– Pametni roaming – automatski se povezuje na najjači signal kako prelazite iz sobe u sobu
– MU-MIMO tehnologija – kreira snažnu, brzu i visokoefikasnu Wi-Fi mrežu koja podržava veći broj povezanih uređaja
– Proširiva mreža – Covr je prilagodljivo rješenje. Naprosto dodajte dodatne Covr tačke na mjestima na kojima vam treba dodatna mrežna pokrivenost.

IT sigurnost i nadolazeći trendovi: Šta možemo očekivati u 2020. godini?

Nestašica stručnjaka na polju cyber sigurnosti u velikom je porastu širom svijeta. Broj cyber napada raste iz godine u godinu, dok se broj stručnjaka koji bi riješili ovaj problem nikako ne povećava. Šta nas sve očekuje na ovom polju u toku ove godine?
Piše: Vesna Matić Karić
E-mail: redakcija@asadria.com

Iako je većina velikih kompanija i organizacija svjesna važnosti cyber sigurnosti i njene uloge u pravilnom funkcionisanju poslovanja – ostaje činjenica da većina njih ne zna kako da provede odgovarajuće sigurnosne mjere. Na polju primjene sigurnosnih mjera još se nije desila pozitivna revolucija, mada se tokom 2019. u medijima o pitanjima cyber sigurnosti govorilo više nego ikada. Samo u prvoj polovini prethodne godine u medijski popraćenim hakerskim napadima ukradeno je više od 4,1 milijardu zapisa o korisnicima. Prosječan trošak, odnosno gubitak zbog hakerskog napada, za svaku napadnutu kompaniju iznosio je četiri miliona dolara, što je ogromna suma čak i za one najveće. Trenutno cyber sigurnosna industrija vrijedi 120 milijardi dolara, s tim da se očekuje rast njene vrijednosti na 300 i više milijardi dolara do 2024.
Zahvaljujući nadolazećoj eri vještačke inteligencije i interneta stvari, danas sve više domaćinstava uživa u prednostima umreženih domova, prijevoznih sredstava ili dnevnog rasporeda, što, priznajmo, znatno olakšava svakodnevne aktivnosti i obaveze. No, svaki prosječni korisnik treba se zapitati kolika je cijena sve veće povezanosti? Ako znamo da se na svakih 39 sekundi u svijetu desi neki hakerski napad, onda za sve kompanije postaje imperativ da imaju spremne sigurnosne mjere kako bi opstale u eri cyber napada i očuvale dobru reputaciju među klijentima i korisnicima. Dakle, koji su to sigurnosni trendovi koje možemo očekivati tokom 2020. godine?

Krađa podataka kao prijetnja broj jedan
O krađi podataka se i dalje govori kao o nečemu što izaziva najviše brige kada je riječ o cyber sigurnosti. Ovaj trend će se nastaviti i tokom 2020. iz razloga što, sve dok su podaci vrijedna roba na crnom tržištu, uvijek će postojati oni koji su ih spremni ukrasti po bilo kakvu cijenu. Zbog toga će osiguravanje privatnosti podataka, a tu posebno mislimo na lične podatke, ostati glavni prioritet za većinu organizacija. Djelimično je to posljedica sve strožijih zakona, poput Opće odredbe o zaštiti podataka (GDPR), ali ima dosta i do organizacija koje postaju sve svjesnije negativnih posljedica do kojih dolazi kada im se uruši imidž. Budući da su nedostaci i mane web-aplikacija vodeći uzrok zbog kojeg dolazi do krađe podataka, stručnjaci smatraju da će osiguravanje web-aplikacija postati glavni prioritet za sve organizacije u 2020.

Nedostatak ljudstva u sferi cyber sigurnosti
Baš kao i prethodnih godina, očekuje se da će i 2020. biti obilježena smanjenjem stručne snage u području cyber sigurnosti. Sudeći prema studiji o radnoj snazi u oblasti cyber sigurnosti Međunarodnog konzorcija za sigurnosnu certifikaciju informatičkih sistema iz 2018. godine, čak dvije od tri organizacije širom svijeta prijavljuju nestašicu sigurnosnog osoblja u IT-u, zbog čega su automatizirani sigurnosni alati poput mrežnih rješenja za zaštitu od propusta postali presudni za održavanje dobrog sigurnosnog položaja u IT svijetu. Zahvaljujući modernim alatima i proizvodima, sada i mali IT timovi mogu osigurati web-sajtove i aplikacije na efikasan način, što barem na neko vrijeme rješava problem s nemogućnošću zapošljavanja većeg broja stručnjaka za cyber sigurnost.

Deepfake tehnologija
Ova tehnologija podrazumijeva korištenje dubokog učenja kako bi se sintetizirali videosnimak ili glas neke osobe. U slučaju videa, lice osobe na snimku se zamjenjuje licem neke druge osobe pomoću napredne vještačke inteligencije koja se brine za to da snimak izgleda uvjerljivo. U slučaju zvučnog zapisa, AI se koristi za sintetiziranje glasa, koji se zatim može iskoristiti za lažiranje nečije izjave ili instrukcije. Naravno, nije teško zamisliti kako se obje navedene upotrebe deepfake tehnologije mogu koristiti za prevare i ucjene. Zvučni deepfake snimci su se već koristili u prevarama koje uključuju društveni inžinjering. Naprimjer, prošle godine direktor neimenovane britanske energetske kompanije primio je instrukcije preko telefona da mora prebaciti 220 hiljada eura na bankovni račun u Mađarskoj. Sve bi bilo u redu da glas kojeg je čuo preko telefona – a za kojeg je vjerovao da pripada osobi od povjerenja – nije bio sintetiziran pomoću deepfake tehnologije. Ovaj slučaj predstavlja prvi primjer prevare korištenjem naprednog AI-ja. Još opasnije mogućnosti zloupotrebe ove tehnologije uključuju i potencijalno lažiranje izjava političara, kao i drugih utjecajnih ljudi s ciljem pokušaja izazivanja panike ili utjecanja na javno mnijenje. Kompanija za istraživanje tržišta Forrester predviđa da će deepfake ove godine raznim firmama nanijeti više od 250 miliona dolara štete.

Automatizacija i integracija
Pošto su sigurnosni stručnjaci, developeri i inžinjeri pod sve većim pritiskom da urade što više sa što manje dostupnih resursa i vremena, jasno je da su automatizacija i integracija od presudne važnosti. Inkorporiranjem sigurnosti u agilne procese organizacije mogu efikasno upravljati rizikom održavajući potreban tempo i kvalitet razvoja. Kompleksne web-aplikacije koje kombinuju više usluga sve je teže osigurati, pa zbog toga i automatizirana rješenja postaju nužnost.

Usklađenost s regulativama
Jedan od najmanje spominjanih, ali i najlogičnijih cyber sigurnosnih trendova jeste dokaz usklađenosti s industrijskim propisima koji će kompanije morati imati kako bi osvojile povjerenje korisnika. Steven Booth, strateški direktor u sigurnosnoj kompaniji FireEye, smatra da će u toku ove godine doći do povećanja pritiska na kompanije da dokažu da su svoje poslovanje uskladile s industrijskim regulativama. Razlog za to je i povećanje upotrebe clouda. Ako ćemo nekoj kompaniji povjeravati svoje podatke, bit će potrebno da ona demonstrira ozbiljnost u pogledu njihove zaštite.

Rast svijesti o važnosti cyber sigurnosti
Iako smo već ušli u 2020. godinu, digitalna transformacija u mnogim velikim kompanijama i organizacijama još nije ni blizu toga da bude dovršena. Upravo to je razlog zbog kojeg svijest o važnosti cyber sigurnosti, ali i o izazovima koji je prate i dalje raste. Ona će rasti i tokom ove godine ne samo u velikim nego i u manjim preduzećima. Na svu sreću, sve veći broj kompanija počinje shvatati da je efikasna cyber sigurnosna strategija i unaprijed spreman plan reagovanja na sigurnosne propuste, zapravo, nužnost, a ne luksuz. Zbog toga bi obuka o cyber sigurnosti trebala postati uobičajena stvar za sve zaposlenike kompanija, a sve s ciljem održavanja čvrstog sigurnosnog položaja na svim nivoima organizacije.

Mobilni uređaji kao rizik
Baš kao što broj mobilnih uređaja koje zaposlenici kompanija koriste svakodnevno raste, tako raste i količina poslovnih podataka pohranjenih na njima. Zbog toga u narednom periodu možemo očekivati rast broja hakerskih napada povezanih s korištenjem i zloupotrebom mobilnih uređaja. Veoma je bitno osigurati svaki uređaj koji se koristi za pristup sistemima kompanije, a jedan od načina za smanjenje ovog tipa rizika jeste omogućavanje pristupa putem osigurane web-aplikacijske infrastrukture koja cyber sigurnošću upravlja u stvarnom vremenu.

Rizici povezani s IoT uređajima
Svi znamo kako funkcioniše tržište, posebno kada je riječ o novim tehnologijama. Glavni cilj jeste da se u ovoj utrci najnovije tehnologije i proizvodi implementiraju što brže, dok se na sigurnost u tim momentima baš i ne misli. Zbog toga i ne čudi što je rastući trend interneta stvari, osim inovacija, donio i podosta sigurnosnih propusta, a nesigurna bežična komunikacija, nešifrirani lični podaci, neprovjerene nadogradnje upravljačkog softvera, ranjiv web-interfejs samo su neki od njih. Kompromitovani IoT uređaji, poput routera i NAS servera, mogu cyber kriminalcima omogućiti pristup komunikaciji i podacima, poslužiti kao ulazna tačka za dalje napade ili djelovati kao DDoS napadački dronovi. S druge strane, proizvodi za kućnu automatizaciju te nosivi uređaji mogu se iskoristiti za krađu ličnih i drugih podataka koji bi mogli biti korisni hakerima.

Veća popularnost sigurnosti zasnovane na cloudu
Prema najnovijim podacima Kaspersky Laba, očekuje se da će u narednih nekoliko godina oko 75% kompanija prebaciti svoje aplikacije u cloud. Dakle, možemo očekivati da će cyber sigurnost zasnovana na cloudu biti sve popularnija tokom 2020. godine. Svjedoci smo toga da se cloud računarstvo znatno razvilo u posljednjih desetak godina i da se danas sve češće koristi u kompanijama kao podrška pri svakodnevnim operacijama.
Od različitih servisa koji nude pohranu podataka zasnovanu na cloudu pa do onih sveobuhvatnih, all-in-one clouda poput Salesforcea, moglo bi se reći da krajnji potrošači postaju ovisni o ovom tipu pohranjivanja podataka. Uostalom, ne morate vjerovati nikome na riječ, jer brojevi govore sami za sebe: očekuje se da će do kraja ove godine prodaja platformi zasnovanih na cloudu postati industrija vrijedna 460 miliona dolara. Sigurnost zasnovana na cloudu nudi i nekoliko prednosti u odnosu na tradicionalna sigurnosna rješenja, uključujući i manje troškove održavanja, poboljšane performanse kada je riječ o zaštiti te brže i lakše prilagođavanje državnim i industrijskim standardima.

Autorizacija bez lozinki
Lozinke se i dalje uveliko koriste za osiguravanje podataka, ali s obzirom na kontinuirano kreativno dovijanje cyber kriminalaca kako da što brže razbiju lozinke i činjenicu da veliki broj korisnika, zapravo, koristi nedovoljno sigurne lozinke, predviđa se rast metoda autorizacije kod korisnika koji ih uopće ne koriste. Takva autorizacija se, naprimjer, može zasnivati na hardverskim tokenima, alatima za generisanje jednokratnih lozinki, biometrijskoj autorizaciji te raznim sigurnosnim pitanjima o stvarima koje “samo” korisnik zna. Gartner predviđa da će 90 posto malih i srednjih preduzeća već do 2022. godine primijeniti autorizaciju bez lozinki u većini svojih projekata.

Hladni cyber rat
Sigurnosna kompanija Checkpoint navodi još jedan zanimljiv trend koji je u skladu s vremenom u kojem živimo. Oni smatraju da ćemo živjeti u vremenu hladnog cyber rata. Ističu sve veću tehnološku izolovanost između istočnih i zapadnih zemalja te smatraju da će se cyber napadi sve češće koristiti u proxy napadima na sličan način kako se to dešava i u fizičkoj sferi – između manjih zemalja, a uz finansijsku i materijalnu podršku velikih sila.

Napredak u enkripciji podataka
Kako su cyber napadi postajali sofisticiraniji, tokom godina i sama enkripcija podataka morala je ići u korak i postati kompleksnija. Najnovije istraživanje koje je proveo Ponemon institut pokazalo je da 45% anketiranih kompanija ima neku enkripciju koja se dosljedno primjenjuje u cijelom preduzeću. Međutim, treba biti svjestan činjenice da kada ovaj tip tehnologije zastari i postane podložan cyber napadima, sve mjere koje su do tada bile uvedene padaju u vodu. Zbog toga se konstantno radi na unapređenjima enkripcijskih metoda kako kompanije ne bi morale prolaziti kroz stres koji donose uspješni cyber napadi. Shigeki Kakutani, direkor QURAS-a, protokola o privatnosti nove generacije, kaže: “Kako se podaci demokratiziraju, zahtjev za zaštitu privatnosti postaje prirodno bitan. Globalno gledano, mi moramo omogućiti sigurnosna rješenja koja se mogu koristiti i u poslovnim i u potrošačkim situacijama, pri tome uvijek uzimajući u obzir nivo privatnosti i sigurnosti koji su potrebni u bilo kojoj industriji ili transakciji.”

Korištenje vještačke inteligencije u cyber odbrani
Fortinet smatra da će tokom 2020. godine doći do kombinovanja mašinskog učenja sa statističkom analizom za predviđanje napada otkrivanjem temeljnih obrazaca cyber kriminalaca. To će AI sistemu omogućiti da predvidi sljedeći potez napadača, predvidi gdje će se dogoditi, pa čak i odredi koji će od ponuđenih napadača najvjerovatnije izvršiti napad. Derek Manky, direktor u oblasti globalnih sigurnosnih pitanja u Fortinetu, smatra da veći dio svog uspjeha cyber kriminalci duguju sposobnosti da iskoriste rastuću površinu napada i sigurnosnih praznina nastalih usljed digitalne transformacije. Međutim, on kaže da će se ove godine stvari početi mijenjati u korist organizacija koje i same počinju koristiti isti tip strategija za odbranu svojih mreža koje i cyber kriminalci koriste za napade.

Blockchain tehnologija: Sigurnost i razmjena podataka

Kako je bitcoin dostigao rekordno visoku cijenu u 2017. godini, zaposleni u tehnološkom i finansijskom sektoru sve češće su raspravljali o jednom pojmu – blockchainu, tehnologiji za pohranu podataka koja stoji iza nekoliko kriptovaluta. Šta je blockchain? Kako nam može pomoći u pogledu sigurnosti prilikom pohrane podataka? Kako će se koristiti u različitim industrijama? Šta bi kompanije trebale imati u vidu ukoliko žele uvesti blockchain i šta su potencijalni izazovi?
Izvor: a&s International
E-mail: redakcija@asadria.com

Blockchain tehnologija, koja je prvi put privukla veliku pažnju zbog bitcoina, smatra se ključnom tehnologijom nove generacije za mnoge industrije. Izraz “blockchain” sastavljen je iz “bloka” i “lanca”, s tim što je blok u ovom slučaju “kutija” za pohranu podataka, dok blockchain označava prikupljanje blokova podataka u obliku lanca. Svaki blok podataka je šifriran i dozvoljava pristup isključivo ovlaštenim korisnicima. Svi blokovi su međusobno povezani koristeći kriptografske principe poput lanaca. Čitav blockchain može također biti opisan kao niz zapisa podataka, kojim upravlja grupa kompjutera koji nisu u vlasništvu jednog entiteta. Drugačije rečeno, ne postoji centralni autoritet u sistemu za pohranu podataka, što ga čini demokratskim.

Struktura ovog sistema omogućila je CIA-i da na raspolaganju ima trojstvo cyber sigurnosti (povjerljivost, integritet i raspoloživost), kaže kaže Tanner Johnson, viši analitičar u oblasti cyber sigurnosne tehnologije i IoT-a u IHS Markitu. “Povjerljivost sprečava neautorizirane pojedince da pristupaju informacijama. Integritet ih sprečava da izmijene ili modifikuju informacije. Dostupnost osigurava da pojedinci koji imaju ovlaštenje uvijek imaju pristup neophodnim informacijama”, kaže Johnson. Osim toga, dodao je da neopozivost i autentičnost blockchaina pomaže pri sprečavanju pojedinaca da negiraju svoje akcije počinjene u digitalnom svijetu, jer blockchain pruža dokaze o njihovoj aktivnosti. Svako može pristupiti i vjerovati podacima koji se održavaju u blockchainu, bilo da se podaci dijele na javnoj ili privatnoj mreži. Blockchain ima veliki potencijal kada je u pitanju primjena u oblasti sigurnosti.

Primjene blockchaina
“Primjene blockchaina su neograničene kao i primjene bilo koje druge tehnologije. Ako postoji okruženje u kojem pojedinci žele na siguran način dijeliti informacije, blockchain tehnologija se može implementirati kako bi udovoljila ovom zahtjevu. Od opsežne analitike podataka iz clouda do transakcijskih podataka finansijskih ustanova, različiti vidovi zaštite koji se nude kroz blockchain tehnologiju mogu se primijeniti na svakom mogućem tržištu”, rekao je Johnson. Američko Ministarstvo domovinske sigurnosti koristilo je blockchain tehnologiju za osiguravanje prijenosa i skladištenje informacija prikupljenih iz širokog spektra izvora, od pojedinačnih sigurnosnih kamera do velikih podatkovnih centara. Čak se i podaci iz zastarjelih nadzornih uređaja mogu pohranjivati i čuvati na siguran način. Američki zvaničnici također razmatraju uvođenje blockchaina u sistemima Agencije za sigurnost u transportu (TSA). Trenutno se dobar dio posla te agencije odvija ručno i na osnovu vizuelne procjene. Uz blockchain tehnologiju, TSA se nada da će ubrzati, automatizirati i dodatno osigurati proces provjere identiteta na kontrolnim tačkama. Od ostalih industrija, poput bolnica, također se očekuje da će početi koristiti blockchain tehnologiju. Medicinske ustanove rade s ogromnom količinom ličnih i podataka vezanih za medicinska stanja pacijenata, koji bi lako mogle privući hakere i dovesti do krađe identiteta. Skladištenje podataka o pacijentu na blockchainu trebalo bi pomoći bolnicama da dodaju još jedan sloj zaštite svom sistemu.

Usvajanje blockchaina i dalje izazov
Blockchain nesumnjivo ima prednosti za kompanije i organizacije kada je u pitanju sigurnost. Međutim, usvajanje te tehnologije kao što je blockchain generalno nije jednostavan poduhvat. “Primijetio sam da je najveća prepreka usvajanju blockchaina u organizacijama suštinski manjak znanja. Čak i one organizacije koje su svjesne ove tehnologije mogle bi imati problema pri osmišljavanju sveobuhvatne strategije prelaska na nju, a da pri tome ne dođe do ometanja njihovih trenutnih operacija. Nažalost, sigurnost i praktičnost mogu biti uzajamno isključive stvari budući da, što je sistem sigurniji, to korisnik mora imati više stvari u vidu kako bi ga koristio. Osim ako su organizacije voljne potpuno naučiti kako najbolje implementirati blockchain tehnologiju uz istovremeno održavanje poslovnih operacija, mnoge bi mogle oklijevati da uvedu takvo rješenje”, kaže Johnson.

Blockchain pomaže u korporativnoj cyber sigurnosti
Zahvaljujući rastućim mogućnostima cloud računarstva i korporativnih podataka, većina kompanija premjestila je svoju infrastrukturu na internet. To smanjuje potrebu za upravljanjem lokalnim serverima i podatkovnim centrima, ali s druge strane čini infrastrukturu podložnom cyber napadima. Rastuća popularnost blockchaina u pogledu sigurnosti podataka rezultirala je povećanjem broja pružalaca sigurnosnih rješenja zasnovanih na blockchainu. Svaki od njih je kreirao drugačiji pristup i svaki se sa svojim rješenjima fokusirao na razne industrije. Naprimjer, indijski startup Block Armour razvio je sigurni sistem za zaštitu korporativnih podataka na način da ih hakeri ne mogu vidjeti i ukrasti. Block Armour kombinuje privatnu blockchain mrežu i TLS tehnologiju kako bi omogućio napredni softverski definisan perimetar (SDP) zasnovan na blockchain tehnologiji. SDP je sigurnosni okvir koji je razvila Alijansa za cloud sigurnost, a koji kontroliše pristup podacima na osnovu identiteta. Ovaj pristup podrazumijeva to da svi korisnici koji žele pristupiti određenoj infrastrukturi moraju biti autentificirani i autorizirani.

Kada je u pitanju phishing – česta hakerska strategija kojom napadači pokušavaju doći do načina na koji mogu lažirati identitet – Block Armourovo rješenje sadrži tri autentifikacijska procesa, uključujući lozinke, digitalni korisnički ID te digitalni ID uređaja, čime se hakerima može blokirati pristup sistemu te se korporativni podaci mogu adekvatno osigurati. “Razvili smo Secure Shield arhitekturu (SSA), koja štiti sistem i omogućava siguran pristup mreži. Sistemi su nevidljivi te su zaštićeni od poznatih i nepoznatih prijetnji. Samo je autentificiranim i autoriziranim korisnicima i uređajima dozvoljeno da vide i pristupe tim zaštićenim sistemima”, objašnjava Narayan Neelakantan, suosnivač i direktor Block Armoura.

Odmah uočite napade
Block Armourova rješenja pohranjuju digitalne identitete u privatni blockchain kako bi se omogućilo sigurno identificiranje korisnika i uređaja. Pored toga, zapisi o pristupu su pohranjeni i u blockchainu, što ih čini nepromjenjivim i neosporivim. Prema ovoj firmi, kompanijama i organizacijama u prosjeku je potrebno 100 dana da detektuju napad budući da su napadači u stanju izbrisati tragove hakiranja iz logova. Zahvaljujući navedenom rješenju koje logove pohranjuje u blockchain, kompanije će moći instantno vidjeti napade na svoj sistem. Block Armourovo Digital Vault cyber sigurnosno rješenje koristi se da zaštiti podatke o korisnicima u finansijskom sektoru. IoT Armour rješenje za sigurnu komunikaciju između IoT uređaja i cloud servera također je prihvatio proizvodni sektor. “Većina drugih cyber sigurnosnih rješenja na tržištu predstavlja specijalizirane proizvode. Naš cilj je omogućiti prednosti za kupce pomoću holističkog proizvoda. Nalazimo se među samo nekoliko proizvoda koji mogu zaštititi i lokalni i cloud sistem pomoću jedinstvene konzole. Također imamo mogućnost da zaštitimo IT i IIoT sisteme pomoću jedinstvene platforme”, kaže Neelakantan.

Ograničenja u pohrani
U oblasti sigurnosti podataka jedan od najvećih izazova je omogućavanje ograničenog pristupa autoriziranim korisnicima te osvježavanja podataka, kao i održavanje tih dozvola tokom životnog vijeka podataka ili za novokreirane podatke. Jedan od načina da se riješi taj problem jeste davanje kontrole vlasniku podataka. Blockchain to radi omogućavanjem mehanizma za granularni prilagodljivi pristup pohranjenim podacima. “Međutim, trenutno postoje ograničenja u pogledu veličine podataka koji se mogu pohraniti u blockchainu. Iako je u nedavnoj prošlosti bilo pokušaja da se riješi taj nedostatak, potrebno je još mnogo vremena prije nego što se ti problemi neutrališu”, kaže Neelakantan.

Standardizacija potrebna u ranoj fazi blockchain tehnologije
Uprkos brojnim prednostima koje blockchain može donijeti različitim industrijama, ova tehnologija je još u ranoj fazi. Alijansa za sigurni IoT (TIioTA), organizacija zasnovana na iskorištavanju blockchain infrastrukture radi osiguravanja i prilagođavanja IoT ekosistema, radila je sa Svjetskim ekonomskim forumom na okviru za najbolje prakse u oblasti blockchaina. Njen cilj je pažljivo razmotriti sve nepredviđene situacije kako bi kompanije mogle iskoristiti pun potencijal ove tehnologije te usput smanjiti rizik za svoje podatke. Alijansa je stoga razvila Arhitekturu distribuiranih referenci, razvojni okvir koji kombinuje blockchain tehnologiju i IoT cloud te vodi programere kroz implementiranje ove tehnologije u oblasti IoT-a.
TIoTA je dodala ovu arhitekturu u svoj program TIoTA izazova, koji okuplja inovatore i kompanije iz cijelog svijeta kako bi dizajnirali i implementirali inovativna blockchain rješenja te riješili probleme iz stvarnog svijeta. “U okviru ovog programa od učesnika se traži da mapiraju svoje primjere iz prakse u skladu s TIoTA referentnom arhitekturom, što je rezultiralo nekim neočekivanim projektima i kreativnim implementacijama blockchaina”, kaže Anoop Nannra, globalni šef u oblasti blockchain/DLT poslovanja u Cisco Systemsu i predsjedavajući TIoTA-e. Cisco Systems je jedan od suosnivača ove alijanse.

Blockchain u autonomnim automobilima
Zahvaljujući tehnologiji distribuiranih podataka, primjene blockchaina u IoT oblasti mogle bi imati određene prednosti. Bosch i Siemens, članice TIoTA-e, sarađivale su na autonomnom automobilu. On postaje inteligentni robot koji ljude može odvesti gdje god žele. Projekat zahtijeva da vozilo može bez problema obaviti razne zadatke samostalno, bez ikakve interakcije s ljudima. Kompanije su započele rad na projektu omogućivši automobilu da se sam autentificira na parkiralištu s rampom te plati parking-mjesto. Putnik koji sjedi u automobilu ne mora preuzeti kartu za parkiranje niti sam plaćati za nju. Automobil je u stanju sam završiti sve ove zadatke nezavisno i bez ikakvih problema.

“Primjeri iz prakse poput ovoga su stvarni, oni funkcionišu i omogućavaju validaciju upotrebe blockchaina”, kaže Nannra.
Ostali primjeri uključuju kreiranje sigurnih i prenosivih digitalnih identiteta, pametne ugovore za IoT proizvode, identitet i porijeklo IoT proizvoda, nepromjenjive zapise o senzorskim podacima i logovima te uređaje za plaćanje. Svi ovi primjeri zahtijevaju visok nivo sigurnosti. “Blockchain može transformisati način na koji identificiramo kompromitovane servere, računare ili aplikacije. Uz blockchain stotine ili hiljade posmatrača mogu zapisati male djeliće informacija kako bi se kreirao konsenzus o saobraćaju unutar mreže. Aktivnost verificira većina učesnika prije nego što se doda u trajni, enkriptirani zapis. Posmatrači na taj način mogu potvrditi podatke za mrežnog inžinjera, a time sama mreža postaje osnova za status fajlova. Zahvaljujući potpisanoj serijalizaciji, podaci se mogu poredati i ponovo sastaviti svaki put iz potpuno nasumičnih izvora. To mrežnu analizu čini mnogo efikasnijom te inžinjerima omogućava veći stepen povjerenja u tu analizu”, objašnjava Nannra. Međutim, Nannra je izrazio zabrinutost zbog trenutnog zastoja u primjeni blockchaina, koja je još nova tehnologija. Stoga je prerano da donosioci odluka definišu najbolje prakse za dizajniranje praktičnih blockchaina.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.