Mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ne zaustavljati vozilo, tj. ne dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati

Arnautović Džemal, Instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)

U ovom broju ćemo ponovo govoriti o procesu napada protiv ili na našu mobilnost. Izlaganje ćemo podijeliti na četiri faze, a zatim ćemo preći na samog počinioca ili počinioce, te njihove profile i potencijale.

Izbor mjesta na kojem će se izvršiti napad

Neprijatelj će za mjesto napada uzeti tzv. ključne tačke koje smo spominjali, a to su mjesta kojima mi nakon svih rezervnih puteva i manevara moramo proći na putu između naših boravišta. To su, također, mjesta na kojima nemamo puno prostora za manevrisanje i izbjegavanje, pa smo iz tih razloga na tim mjestima najizloženiji neprijatelju i najlakši cilj,te se tu i najviše trebamo koncetrirati i obratiti pažnju.

Izoliranje područja na kojem će se izvršiti napad

Područje napada mora biti izolirano. Ovo je razlog zbog kojeg, na mjestima gdje je velika frekvencija ljudi, nemamo otmica ili bar ne onih profesionalnih, ili otmica na jednom statičnom mjestu gdje je vrijeme otmičara usko ograničeno. Operacija se mora što brže izvesti i to mjesto napustiti, jer počinioci ne žele riskirati uplitanje „trećih“ osoba. Ovo vam ni u kom slučaju ne smije ulijevati lažnu sigurnost i dovesti do toga da se opustite. Ali je to, po mom mišljenju, iz objektivnih razloga do sada uglavnom bila praksa. Ako pokušate razmišljati kao napadač, vrlo brzo ćete uvidjeti da jedno dobro izolirano mjesto napada ima puno bolji utjecaj na osobu koju se otima – naravno, u korist napadača – nego neki trg gdje je mnoštvo prolaznika. Kada imamo klijenta koji je na taj način zaista ozbiljno ugrožen, moramo biti spremni na sve i očekivati razna ometanja i odvraćanje pozornosti – kao npr. lažne dojave o podmetnutim bombama, čime se skreće pozornost, prije svega policiji, koja je naš najveći saveznik i pomagač u ovakvim situacijama, ali i našim kolegama koji bi nam trebali priteći u pomoć. Ovoga moramo biti svjesni i ovakva dešavanja gledati kao indikatore nečega što nam možda predstoji.

Zaustavljanje vozila

Napad na nekoga ko je u pokretu, rizičan je, i vrlo lako može postati neuspjehom. Iz tog razloga se pojavila potreba za iznalaženjem načina za zaustavljanje vozila. Kao što smo već ranije isticali, mašta onih koji su skloni kriminalnim djelovanjima je prilično bujna i nema granica, pa onda možamo samo zamisliti na koje sve načine će nas pokušati zaustaviti. Kada ja otmica u pitanju, tu napadači zaista moraju biti profesionalci jer im ta osoba treba živa, tako da „nasilno“ zaustavljanje, kao opcija, ne dolazi u obzir – npr. postavljanje explozivnih naprava nije solucija, jer bi ugrozilo život osobe i tako bi napadači mogli ostvariti svoj cilj. Mnogo je mjesta na kojima nas mogu pokušati zaustaviti i tom prilikom koristiti brojne varke, koje bi, ukoliko ne budemo oprezni, mogle imati koban ishod. Praksa bilježi mnogo lažnih policajaca, semafora, radova na putu obilježenih saobraćajnim znakovima, lažnih obilaza koji direktno vode njima u ruke, nesreće na putu ili dječijih kolica. Mnogo je načina na koje se može pokušati, ali mi moramo voditi računa samo o jednoj stvari koja je i bit ovog teksta, a to je ostati mobilan i ni po koju cijenu zaustaviti vozilo. Dakle, ne smijemo dozvoliti da uspije napad na našu mobilnost! Naravno da prilikom planiranja moramo provjeriti ima li tog dana i na pravcu našeg kretanja radova, policijskih kontrola, obilaza. Samim tim možemo znati šta bi mogao biti napad i na vrijeme reagirati.

Onesposobljavanje zaštitara

Da bi što prije preuzeli kontrolu nad osobom koju žele oteti, napadači moraju onesposobiti ili eliminirati one koji je štite. Mnogo puta smo se osvjedočili sa kojom preciznošću se uptrebljavalo vatreno oružje protiv istih i uprkos panici i situaciji koja tada vlada, osoba koja je oteta ostajala bi nepovrijeđena. U takvoj situaciji moramo svu našu vatrenu moć ciljano i konzekventno usmjeriti protiv napadača kako bi ga odbili a nas sklonili na sigurno. Ako se nalazimo u vozilima, a poseno u blindiranim vozilima, onda ni u kom slučaju ne smijemo zaustaviti ista i moramo ostati u pokretu. Nažalost, u mnogo slučajeva dolazi do kolizije između vozila koja se nalaze u koloni unutar našeg tima, što dovodi do zaustavljanja, i neprijatelju daje novu šansu da odradi svoj posao.

Iz ovih razloga je bitno da smo u svakom momentu na nivou zadatka, a to znači da se konstantno nadograđujemo i proširujemo naše znanje iz ove oblasti. U našem „slobodnom“ vremenu posjeta streljani mora biti uračunata, trening sigurnosne vožnje također, jer su to stvari koje, ako njima vladamo u ovakvim situacijama, znače život nama i onima oko nas. Ovo je zaista ozbiljan posao i tako ga treba razumjeti i prema njemu se odnositi, ili izabrati neko drugo zanimanje.

Počinioci i njihovi profili i potencijali

Historija prijetnje ili ugrožavanja života i imetka, poznaje dva profila počinioca, koji svoj cilj sa velikom vjerovatnoćom i postignu. Od počinioca koji djeluje iz ubjeđenja, ma kakvo ono bilo, može se očekivati da bude bombaš samoubica. Sa drugim, ali jednako jakim motivom, djeluju i teroristički počinioci. Grupa je veća, profesionalnije pripremljena i visoko kvalifikovana, jer je vodstvo na vojni način i hijerarhijski uređeno. Terorist sebi ne može priuštiti da izbjegava rizike, ali na osnovu njegovog ubjeđenja i struktuiranog vođenja, sa velikom vjerovtnoćom dolazi do cilja. Psihički bolestan ili labilan počinioc djeluje na osnovu svoje mržnje, ludila ili nagona. On je obično u jednom polju napetosti između osnovnih prirodnih inhibicija i želje za izvođenjem nekog djela kao oslobađajućeg čina. Što je veća napetost i dešavanja oko njega, recimo na nekim manifestacijama, to je veća mogućnost gubljenja samokontrole i veća mogućnost da počini neko djelo. Njegov „neprijatelj“, opet, može samo privremeno prekoračiti granice njegove psihičke poremećenosti i on u većini slučajeva, nakon što je izvršio neki čin osvete, ne predstavlja više opasnost. Ostale bi mogli svrstati, da kažemo, u još jednu grupu koju predstavljaju kriminalci. Oni djeluju isključivo radi lične finansijske i materijalne koristi, i ni u jednom momentu nisu spremni zbog nekog cilja svoj život dovesti u opasnost. Može se očekivati i saradnja više takvih osoba, jer one gledaju da djeluju, odnosno čine djela, shodno kazni koju mogu podnijeti, u slučaju da budu uhvaćeni. Tu se pretežno radi o privrednom kriminalu.

Uspješno odbijanje napada je teško i uvijek sa sobom nosi gubitke u nekoj formi. Zbog toga naša zadaća treba biti da svakodnevno pratimo okruženje i primjećujemo i najsitnije promjene kako bismo napade i aktivnosti usmjerene protiv nas odbili već u samom planiranju i pripremi.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)

U prošlom broju naveli smo četiri osnovna elementa koja napadači moraju imati u vidu ukoliko žele da njihov napad bude uspješan. Sada slijede i druge faze koje nisu ništa manje bitne od već spomenutih.

Izrada plana

Protivnička strana će na osnovu prikupljenih informacija iz prethodnih faza sačiniti plan. Planovi se, također, izrađuju individualno i ovisno o slučaju, te se prilagođavaju prilikama, pri čemu važnu ulogu igraju tehnika, sredstva, ciljevi, namjere kao i kultura protivnika. Doživjeli smo slučajeve gdje su tehnika i pomoćna sredstva sačinjavali glavni dio napada, ali i one gdje je protivnik svoju silu demonstrirao upotrebom 600 kg eksploziva. Očito je da fantaziji takvih osoba nisu postavljene nikakve granice pa se razmišlja o svemu i svačemu i iznova pokušava nekim novim putevima. Ipak, bitno je da svoja sredstva i tehniku, također, koliko je to moguće, upotrijebe optimalno i na najbolji način. U određenim slučajevima su mjere zaštite koje smo postavili shvaćene kao izazov za protivničku stranu – naprimjer, blindirana vozila koja se pokušalo uništiti, a one unutra eliminirati. Ipak, provođenje plana se u većini slučajeva orijentira prema dvjema mustrama koje smo opisali.

Uvježbavanje izrađenog plana

Napadači će podalje od nas uvježbavati svoj plan i namjere do te mjere da i najmanji detalji budu dovedeni do perfekcije. Tu spadaju, prije svega, moment iznenađenja i kompletan vremenski plan akcije. U mnogo slučajeva se napada u grupi, pa svaki član mora biti uvježban, a koordinacija između napadača također mora biti dovedena do perfekcije. Tu je i priprema i isprobavanje raznih alata ili pomagala, vozila, skrovišta, oružja i ostalih sredstava, ovisno o slučaju. Tek kada sve to funkcionira bez ikakvih zastoja, i uz dobru koordinaciju, zaputit će se na mjesto napada u predviđeno vrijeme.

Pozicioniranje na mjestu napada

Najkasnije neposredno pred napad napadači se moraju pozicionirati na mjestu napada ili, kako se još zove, mjestu zločina. Počinioci, vozila i oružje moraju biti na pozicijama. Bilo je slučajeva u kojima se ovaj dio „razvlačio“ sedmicama da bi se kabl ili eksploziv pozicionirao u ulici, ili da se, recimo, bicikl neprimjetno uklopi u ambijent. Naprimjer, kad svaki dan prolazimo pored istog bicikla, nekad ga počnemo smatrati dijelom ambijenta i ne vidimo ga kao opasnost, a on je upravo to glavno oružje protiv nas. Ovo je zadnji moment u kojem možemo odbiti napad! Kroz dobro uvježbano zapažanje i kvalitetan lanac komunikacije, najmanje promjene u okolini moraju biti primijećene i analizirane. Na to se odmah mora adekvatno reagirati, jer se događalo da su neki indikatori primijećeni, ali se nije odmah i adekvatno reagiralo pa su posljedice bile katastrofalne. Naravno da će se napadači svim mogućim sredstvima pokušati integrirati u okolinu jer su maskiranje i zavaravanje u svim mogućim formama najbitniji elementi u ovoj fazi napada.

Izvođenje akcije – napada

Napad se usmjerava prema namjerama onih koji ga izvode. Radi li se isključivo o ubistvu, otmici ili nanošenju štete, cilj napada će se orijentirati prema dvjema opisanim mustrama i shodno njima se odvijati. Nama preostaje odbijanje napada ili odbrana. Za ovaj moment svakodnevno treniramo i uvježbavamo sve svoje odbrambene tehnike: upotrebu vatrenog oružja i rukovanje njime, upravljanje i vladanje motornim vozilom u kriznim situacijama, blisku borbu i evakuaciju štićene osobe. Ali ne smijemo zaboraviti da smo, ako je do napada već došlo, upravo mi zakazali u fazama 2, 5 ili 8. Nismo primijetili indikatore jednog takvog napada i reagiramo tek sada. Uspješno odbijanje napada je teško i uvijek sa sobom nosi gubitke u nekoj formi. Zbog toga naša zadaća treba biti da svakodnevno pratimo okruženje i primjećujemo i najsitnije promjene kako bismo napade i aktivnosti usmjerene protiv nas već u samom planiranju i pripremi odbili. Naravno da moramo biti spremni odbiti i direktne napade na nas, ma iz kojeg razloga oni bili direktni, bilo to našim propustom ili zato što se, u prolazu, nekome nismo svidjeli pa je došlo do napada. Moramo znati da je, pored svih priprema, našeg timskog rada, saradnje štićene osobe, uspjeh ovakvih kompleksnih zadataka vezan za trenutnu situaciju i naše ponašanje u toj situaciji. Ako smo bili uspješni – to će biti kraj svih aktivnosti protiv nas, ako je protivnik bio uspješniji – aktivnosti se nastavljaju.

Bijeg

Ako izuzmemo „kamikaze“ ili samoubice, protivnik uvijek želi pobjeći i što prije napustiti mjesto zločina. U većini slučajeva je bijeg dobro pripremljen i čini ključni element za potpuni uspjeh napadača. Ali i sigurnosne službe, od policije pa dalje, dobro su opremljene i spremne da se odmah uključe u potjeru ako mi više za to nismo sposobni. Ukoliko je u pitanju otmica, važno je da je naša štićena osoba prije svega opremljena alarmnim uređajem koji će aktivirati, a kojih danas ima na tržištu u raznim formama: mobiteli, satovi, privjesci, ogrlice ili narukvice u svim oblicima. Koliko god to izgledalo teško, svog klijenta moramo educirati jer je u pitanju nešto što je najvrednije – lična sigurnost i život.

Ocjena i preuzimanje odgovornosti za napad

Nakon uspješnog bijega se analiziraju i ocjenjuju rezultati, odnosno, dijeli plijen. Kod otmica u ovoj fazi tek sad počinju pregovori s mogućim partnerima oko uvjeta puštanja, pa do eventualne predaje novca, tj., razmjene. Zavisno od cilja napadača, često postoji interes za objavom ili preuzimanjem odgovornosti za napad koji će u javnosti privući pažnju na događaj, odnosno, grupu koja je izvela napad.

Zaključci

Ovo je debrifing napadača. Ovisno o stupnju profesionalizma analizirat će se rezultati akcije i iz toga se izvući eventualne pouke za buduće akcije. To može značiti poduzimanje aktivnosti na sakrivanju određenih članova ili njihova ponovna infiltracija na drugim mjestima i možda s drugim identitetom.

Na nama je da ostavimo utisak „tvrdog cilja“, jer imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak. Ako on bude onakav kakav dolikuje osobama koje se bave ovim poslom, možda i samim time učinimo da se odluče za neki lakši i za njih jednostavniji cilj.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor, IPSTA (International Personal and Security Training Association)

Prvi korak koji napadač poduzima jeste sačinjavanje liste potencijalnih ciljeva. Kriteriji i razlozi koji se uzimaju u obzir prilikom izbora cilja ili sačinjavanja te liste su različiti i mogu se pojaviti u različitim formama. U nekim zemljama je dovoljno da ste stranac i odmah ste ispunili sve uvjete da budete ciljana osoba, u drugim, opet, ako ste imućni, ako ste političar ili neka druga važna ličnost (u jednom od prethodnih brojeva smo pisali o klijentima i njihovoj svestranost).

Kako znati da smo mi ili naša štićena osoba dospjeli na jednu takvu listu? U principu, mi to ne možemo sa sigurnošću znati ili potvrditi, ali se držimo svoga protokola i pravilnika, o kojem smo, također, pisali: kada dođemo na neki novi teren, raspitajmo se o kriminalnim grupama koje djeluju na tom području i čime se bave. Znamo, recimo, čime se bavi naš klijent i automatski možemo pretpostaviti jesmo li interesantni ili nismo. Činjenica da firma ili klijent za kojeg radimo posluje u rizičnim područjima dovoljna je da dospijemo na jednu takvu listu. Najbolja zaštita ili prevencija i u ovom slučaju je „low profile“: neupadljivim nastupom i ponašanjem nastojati da što manje skrenemo pažnju na sebe, odnosno, ne biti u centru pažnje, čime nećemo davati „dodatne“ razloge da baš nas napadnu. Ali, i ovdje postoje granice mogućeg. Zavisno od namjere napadača, pozicija našeg klijenta u javnom životu nekad nije ni bitna, ako se, recimo, radi samo o novcu. Ako neko želi iznuditi novac, njemu je bitno da taj koga napada ima novac, a ne da je poznat. Oni će pokušati doći do svog cilja sa što manje otpora. Za nas bi moglo biti važno i to da sebi napravimo sliku o svom klijentu – o njegovoj ličnosti i komunikaciji (javni nastupi, obraćanja itd.). U svakom slučaju, moramo usko sarađivati s osobama koje su zadužene za PR ili marketing. U svim ovim odjelima se mora obratiti pažnja na sigurnosni aspekt, odnosno, moramo dati svoje mišljenje kako ti ljudi ne bi nesvjesno ugrozili našeg klijenta, tj., osobu za koju i sami rade.

Osmatranje

Protivnik sebi napravi jednu opširnu sliku o ciljevima pojedinačno. Ovdje se prvenstveno radi o izvodljivosti akcije, a da se ne ograniči na neki striktan način djelovanja. Pitanja koja sebi najčešće postavljaju su:

• Moguće ili nemoguće?
• Jednostavno ili komplicirano?

Protivnik će pokušati prikupiti sve moguće podatke i utiske kako bi na ova dva pitanja što bolje mogao odgovoriti jer od njih značajno zavisi ishod akcije. Pratit će nas, kretat će se u našem okruženju, neprimjetno raspitivati, možda pregledati i otpad kako bi došao do neke njemu važne informacije. Nastojat će stvoriti sliku o našim sigurnosnim mjerama, načinu rada i funkcioniranja. Naravno, sve je to dobro maskirano i taktički odrađeno. Opseg pokrenute akcije zavisi od samog cilja, razloga koji ih pokreću kao i organizacije nas samih. Na nama je da ostavimo utisak „tvrdog cilja“, jer imamo samo jednu šansu da ostavimo prvi utisak, a ako on bude primjeren osobama koje se bave ovim poslom, možda i samim tim učinimo da se odluče za neki lakši i za njih jednostavniji cilj. Ova krilatica iz menadžmenta ima i kod nas svoje važenje. Moramo imati na umu da nas uvijek neko posmatra: protivnik, kolege, konkurencija ili povjerenik našeg klijenta. Zato moramo biti svjesni svojih postupaka i njihovih posljedica i pokazati se s naše najbolje strane. Ovoga posebno trebamo biti svjesni kad se u blizini ne nalazi naša štićena osoba jer tada mnogi sebe prikazuju u jednom sasvim drugom svjetlu i mogu se nesvjesno dovesti u opasnost. Mora se paziti kome se kakve informacije daju i u kakvom okruženju se sa svojim kolegama razmjenjuju povjerljive informacije. Od nas zavisi kakav utisak o nama će protivnik imati u daljim fazama.

Odbacivanje teških ciljeva

U ovoj fazi mi i nemamo neki utjecaj, jer smo svoj dio posla već trebali uraditi. U ovoj fazi se, jednostavno, upoređuju ciljevi i biraju oni koji su jednostavniji i isplativiji, odnosno, odbacuju oni kod kojih se ne isplati napadati. U prošlosti se više puta pokazalo, posebno kod političkih atentata, da napadnuti nisu bili stvarni cilj napadača, ali na osnovu jednostavnijeg pristupa i izvodljivosti akcije su postali cilj, što govori da mi svojim profesionalnim ponašanjem odrađujemo veliki, ponekad i glavni dio posla.

Izbor definitivnog cilja

Na osnovu informacija iz prethodne faze protivnik donosi konačnu odluku koji cilj će biti napadnut. Na ovu odluku smo mogli utjecati u drugoj fazi, poslije toga više nećemo imati mogućnosti ojačati svoj utisak. Ovdje se još jednom vidi važnost našeg djelovanja – utiska koji ostavljamo kod osoba oko sebe direktnim ili indirektnim komuniciranjem.

Detaljnije informacije

Protivnik sada treba detaljnije informacije o svom cilju koji je izabrao i njegovom okruženju. Mjesta na kojima boravi, faze mobilnosti i ključne tačke će sada biti detaljno izviđane i istražene. To će se odraditi klasičnim opserviranjem i dodatnim izviđanjem. Elektronika ovdje pomaže da se na jednostavniji način dođe do važnih informacija putem prisluškivanja ili postavljanjem GPS uređaja na automobil koji će nam dostaviti informacije o svakodnevnom kretanju vozila kojim se cilj kreće.

I ovdje opseg akcije i ulaganja sredstava ovisi o cilju, razlogu koji je pokreće i našoj organizaciji. Sada se već taktički pristupa i u, po nas najgorem slučaju, kupuju ili ubacuju informanti. U nekim slučajevima koje smo istraživali takve osobe su bile i po godinu dana prije napada ubačene u „naše redove“. Takve osobe po svaku cijenu žele ostati neotkrivene jer takva osoba među nama bez našeg znanja je kamen temeljac njihovog uspjeha. Za nas je od velike važnosti da izgradimo kod sebe osjećaj za promjene u svom okruženju; promatra li nas neko, kako se ponašaju ljudi u okruženju osobe koju štitimo. Mi smo ti koji trebaju educirati osoblje koje je u kontaktu sa štićenom osobom da imaju  barem minimum sigurnosne kulture, a to je, npr., da informacije o kretanju i ostale informacije koje bi mogle ugroziti sigurnost štićene osobe ne daju osobama koje nisu na našoj listi, da ih ne daju putem telefona, pisane dokumente da ne bacaju u smeće, a ponekad da na naš zahtjev svjesno daju informacije koje bi mogle zbuniti neprijatelja ili ga usporiti, odnosno, nama dati više prostora, koji je nekad od životne važnosti.

Nakon što smo u prošlom broju pisali o potencijalnim opasnostima, nastavljamo govoriti o samom procesu napada, njegovim bitnim aspektima te reakciji koja bi bila primjerena toj situaciji.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)

E-mail: redakcija@asadria.com

Napadi se odvijaju prema određenim mustrama. Na osnovu iskustava iz branše, nezavisno od dodatnih priprema ili toga je li napad spontan, počinioci idu slijedom ova četiri elementa:

• iznenađenje,
• teren,
• kretanje,
• komanda nad akcijom/dešavanjima.

Iznenađenje

S iznenađenjem počinje svaka akcija protiv nas. Napadač sa svoje strane ima prednost u izboru načina i sredstava napada. Bez iznenađenja napad, praktično, nije ni moguć, tj., možemo reći da nije ozbiljan, jer u tom slučaju imamo dovoljno vremena da analiziramo šta to na nas dolazi, adekvatno odgovorimo te da ga na neki način izbjegnemo. Naša zadaća je da mogućnost iznenađenja svedemo na minimum, ali sebe, ipak, pripremimo na iznenađenja. Samo tako možemo kvalitetno odgovoriti na prepad, s obzirom na to da je iznenađenje prvi i osnovni element u planiranju napada na nas.

Teren

Napadači savršeno poznaju teren na kojem djeluju, odnosno, izvode prepad. Znaju sva ključna mjesta kojima moramo proći. Pored naših rezervnih maršruta i taktičkih promjena kretanja na putu od tačke A do tačke B, postoje mjesta koja, jednostavno, ne možemo zaobići. Obično ta mjesta napadači, pri planiranju napada, uzimaju u obzir te preračunavaju kad i na koji način bi potencijalna žrtva trebala proći. Oni će se nastojati integrirati u teren i odatle izvršiti prepad. S druge strane, i mi trebamo poznavati teren, permanentno ga istraživati te pokušati primijetiti svaku promjenu. Znamo šta su to indikatori opasnosti, njih moramo na vrijeme prepoznati i putem komunikacije se organizirati, tj., svoje mjere usaglasiti s novonastalom situacijom.

Kretanje

Kako bi napad krenuo u pravom smjeru za napadača, naša mobilnost ili kretanje, bez obzira na to krećemo li se motornim vozilom ili hodamo, mora biti prekinuta. Kako bi svoju zamisao proveo u djelo, napadač će nas prvo pokušati zaustaviti. Samo u rijetkim slučajevima događalo se da je napadač atakovao na kolonu u pokretu, što je prouzrokovalo minimalan ili gotovo nikakav učinak. Treba znati da počinioci, također, moraju održavati svoju mobilnost, tj., moraju nekako doći i otići sa pogodne lokacije – izuzev onih napadača koji idu u samoubistvo. Zato često možemo primijetiti da se kod pljački banaka ne vodi računa o ovoj tački, pa pljačkaši do vlastite mobilnosti pokušavaju doći talačkim situacijama. Naš zadatak je da snalažljivošću i uvježbanim taktičkim potezima ne dopustimo da nam se mobilnost obustavi. Ovo važi kako u svakodnevnom pokretu vozilom tako i kada smo u šetnji s  klijentom. Svoju mobilnost trebamo okrenuti u svoju korist – spretnim upravljanjem vozilom ili, jednostavno, trčanjem. Naravno, ne smijemo zaboraviti štićenu osobu, koju smo dužni na adekvatan način evakuirati.

Komanda nad akcijom/dešavanjima

Napadači će učiniti sve da nametnu svoj način i vode glavnu riječ u nastaloj situaciji. Ovo je i razlog zašto dolazi do upotrebe vatrenog oružja. To čine svojim glasom, nastupom i ponašanjem općenito. Uprkos teškim okolnostima, komandu nad situacijom nijednog trenutka ne smijemo ispustiti iz ruku. To nećemo postići nekim samoinicijativnim ili nepromišljenim herojskim akcijama te neproduktivnim protivljenjem. U takvim situacijama trebamo, kroz taktičku snalažljivost, situaciju držati pod kontrolom i kroz prividno pristajanje na uvjete koje postavljaju doći “okolnim putem” do svojih prikrivenih ciljeva. U krajnjem slučaju, kako bismo došli do cilja ili barem preživjeli situaciju, nekad smo primorani posegnuti i za nekonvencionalnim rješenjima iz svog “mentalnog spremnika”.

Opće

Uspijemo li implementirati ova četiri elementa, postali smo vrlo težak i “tvrd” cilj. O ovim elementima trebamo svakodnevno razmišljati i pokušati se uvijek postavljati u ulogu napadača: gdje bih pokušao sebe i svoj tim iznenaditi i izvršiti prepad? Gdje bih se najbolje integrirao u teren? Gdje bih mogao prekinuti mobilnost? Gdje je mobilnost smanjena zbog djelovanja samog tima i gdje i kojim mjerama bih kroz pometnju mogao doći do komande nad situacijom?

Planiranje kroz faze

Planirane akcije protiv nas i njihov proces podijelili smo u dvanaest faza. Ovaj put ćemo faze samo nabrojati, a u sljedećem broju ćemo ih detaljno obraditi. Kad neko planira neki napad, automatski dolazi do izrade mustre ili plana djelovanja. Tu motivacija i način ne igraju presudnu ulogu jer se proces pretežno odvija u istim okvirima. Za osiguranje je od velike važnosti da pojedinačne faze tog procesa, njihova težišta te moguće preventivne i zaštitne mjere dobro poznaje.

1.Izbor ciljeva

2.Osmatranje

3.Odbacivanje teških ciljeva

4.Izbor definitivnog cilja

5.Osmatranje

6.Izrada plana

7.Vježbanje izrađenog plana

8.Pozicioniranje na mjestu napada

9.Izvođenje akcije/napad

10.Bijeg

11.Ocjena, eventualna objava napada

12.Zaključci

Osobe koje se bave bliskom zaštitom ličnosti moraju se informirati i o postojanju određenih grupa ili bandi, o krugu i mustri njihovog djelovanja, kako bi ih eventualno zaobišle, jer opći kriminal čine delikti, opasnosti i prijetnje koje nisu planirane direktno protiv štićenih osoba i onih koji ih štite, ali im u tom momentu nanose štetu. Znači, oštećeni nisu razlog tog djelovanja, ali su njegove žrtve. Kroz pripremu i preventivno djelovanje tjelohranitelji taj rizik minimiziraju i u većini slučajeva ove opasnosti drže pod kontrolom.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Potencijalna prijetnja jedan je od elemenata bliske zaštite ličnosti. Svaki novi posao osobama koje se bave bliskom zaštitom ličnosti sa sobom će donijeti opasnosti koje svaki put moraju biti dobro procijenjene. Opasnost ćemo najlakše podijeliti na osnovu porijekla, pa ćemo dobiti četiri grupe:

• opasnosti svakodnevice,
• konkretne opasnosti,
• opći kriminal,
• usmjereni kriminal.

Opasnosti svakodnevice

Život sa sobom nosi razne opasnosti koje imaju negativan utjecaj na nas. Npr., razne nesreće, od onih koje smatramo nesrećama tehničke prirode kao što su avionske, automobilske, željezničke i druge, do onih prirodnih kao što su požari, poplave i druge katastrofe nastale prirodnim putem. U poslu bliske zaštite ličnosti ove opasnosti, iako nenamjerno i neplanski, ipak idu naruku i u korist protivnika i ometaju osobe koje učestvuju u bliskoj zaštiti ličnosti u obavljanju posla. Uzroci ovih opasnosti leže u zakazivanju ljudskog ili tehničkog faktora s jedne strane, te s druge strane u raznim prirodnim uzročnicima koji su vezani za određeno područje. Ishod ili posljedica ovih opasnosti je u svakom od ovih slučajeva šteta za život, zdravlje ili uložena sredstva ljudi. Postoji li mogućnost da se adekvatno suprotstavimo ili pripremimo za ovakve situacije? Rješenje ili odgovor bi trebao biti u povećanju općeg opreza i kvalitetnijeg zapažanja našeg okruženja, veće zapažanje u trenutku, kao i povišen stepen reakcije (povećanje svijesti) na uočene izazove prijetnje iz okruženja. Povećanje svijesti znači i održavanje svog psihofizičkog stanja na većem nivou pripravnosti.

Konkretne opasnosti

Koje su to, nazovimo ih, temeljne opasnosti i prijetnje u poslu bliske zaštite ličnosti? To su, naravno, najčešće opasnosti od vatrenog oružja, eksplozija, napadi na sredstva transporta kao što su automobili, avioni i sl. Međutim, kroz specifičnosti svakog zadatka, klijenta ili ugovora dolazi do nekih dodatnih opasnosti. Pri tome glavnu ulogu igraju direktno okruženje, geopoložaj i kultura. Ne mora uvijek naš klijent biti ugrožen direktnim napadom neke osobe, opasnosti mogu biti i drugog karaktera i tipa. Navest ćemo samo nekoliko primjera direktne opasnosti koja je vezana za neki konkretan zadatak, a takvih primjera je bezbroj. Recimo, boravak štićene osobe u nekom industrijskom postrojenju ili fabrici nosi sa sobom čitavu paletu opasnosti. Ako se radi o posjeti nekom postrojenju s visokim naponom, postoji opasnost od strujnog udara, ili posjeta hemijskoj industriji može proizvesti razne kožne iritacije ili čak trovanja. Naravno da postoje sigurnosni standardi i pravila u takvim kompanijama, ali posao tjelohranitelja je da se brine za svog klijenta, u ovom slučaju tako što će ga napomenuti da se pridržava pravila zaštite, radilo se o nošenju zaštitnog šljema, naočala ili druge zaštitne opreme. Kada osoba koja se bave bliskom zaštitom ličnosti dobije određeni posao, s njim dobije i njegove opasnosti. U slučajevima kakav je naveden kao primjer, istraživanje je najbolja prevencija jer će tjelohranitelj kvalitetnim obavještajno-istraživačkim radom dobiti potrebne informacije koje su ključne za uspješno obavljanje posla. Iznenađenje može svesti na minimum ili čak eliminirati.

Opći kriminal

Protivnici osoba koje se bave bliskom zaštitom ličnosti, odnosno, oni sa druge strane zakona često provode razne kriminalne aktivnosti, a da one nisu usmjerene direktno protiv neke osobe. To znači da nije bitno ko je ta osoba ili koja je to ličnost, koju instituciju, organizaciju ili kompaniju predstavlja, ona je, jednostavno, u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Ovdje se pretežno radi o deliktima kao što su krađe automobila, džeparenja, krađe tašni, te druge „sitne“ krađe, ali se može raditi i o napadu na skupine ljudi ili manifestacije, a tjelohranitelji i štićene osobe su u tom momentu na tom mjestu. Tjelohranitelji se moraju ozbiljno posvetiti ovom općem ili neciljanom kriminalu kao opasnosti, a ne samo da pažnju usmjeravaju na direktne opasnosti koje sami planiraju na putu od tačke A do tačke B. U većini slučajeva su te štete u „granicama“, ali je štićena osoba ili osobe koje je štite bez novčanika sa dokumentima, bez kreditnih kartica ili bez vozila. To sa sobom nosi mnogo nejasnoća i neugodnih pitanja. Podneblje i kultura kod ovih opasnosti igraju glavnu ulogu. Diplomatska predstavništva zemalja odakle dolaze štićene osobe i lokalne policije tjelohraniteljima mogu dati veoma bitne informacije o načinu djelovanja kriminalnih skupina i njihovim sposobnostima. Osobe koje se bave bliskom zaštitom ličnosti moraju se informirati i o postojanju određenih grupa ili bandi, krugu i mustri njihovog djelovanja, kako bi ih eventualno zaobišle, jer ovaj tip kriminala čine delikti, opasnosti i prijetnje koje nisu planirane direktno protiv štićenih osoba i onih koji ih štite, ali im u tom momentu nanose štetu. Znači, oštećeni nisu razlog tog djelovanja, ali su njegove žrtve. Kroz pripremu i preventivno djelovanje tjelohranitelji taj rizik minimiziraju i u većini slučajeva ove opasnosti drže pod kontrolom. Ključ uspjeha je u samoj svijesti i znanju da se ovakve opasnosti nalaze svuda okolo štićenih osoba i njihovih štićenika i da mogu u svakom momentu biti usmjerene protiv njih. A najveća opasnost je stav pojedinih osoba zaduženih za blisku zaštitu ličnosti da takve opasnosti njih ne mogu zadesiti.

Usmjereni kriminal

Pod ovim pojmom sjedinjeni su svi delikti, napadi, opasnosti i prijetnje koje su usmjerene prema određenoj osobi. U ovom slučaju počinioci imaju jasne ciljeve, bila to smrt, odnosno, ubistvo, otmica, osveta, neki vid kažnjavanja ili bilo koja druga šteta po zdravlje, život, slobodu djelovanja i izražavanja ili ugled te osobe. Počinioci traže žrtvu po raznim kriterijima i pretpostavkama šta mogu ostvariti i počinju s pretvaranjem svojih planova u djelo. Ovdje se radi o aktivnom protivniku čije djelovanje tjelohranitelj može ograničiti poznavajući poziciju i djelovanje svoga klijenta. U ovim slučajevima često pristižu prijeteća pisma iz kojih tjelohranitelji dobiju mnogo informacija o profilu napadača i razlozima za napad. U mnogo slučajeva su osobe zbog svoje pozicije ili pripadnosti raznim organizacijama političke, vjerske ili privredne strukture permanentno izložene opasnostima i prijetnjama pojedinaca ili skupina čije namjere nije uvijek jednostavno prepoznati.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U jednom od ranijih brojeva definirali smo blisku zaštitu ličnosti kao kompleksnu cjelinu koju čini sljedećih pet elemenata:

1. ciljevi zaštite,
2. potencijalne prijetnje,
3. zadatak – percepcija,
4. kadrovi,
5. forme i okviri djelovanja.

O ciljevima zaštite već smo pisali, a u sljedećih nekoliko brojeva posvetiti ćemo se potencijalnim prijetnjama, drugom od pet osnovnih elemenata bliske zaštite ličnosti. Potencijalna prijetnja je element bliske zaštite ličnosti zbog kojeg je posao zaštite uopće potreban. Pored prijetnji kojim nas izlaže priroda i današnja tehnologija, pojedini ljudi predstavljaju direktnu ili indirektnu prijetnju i mogu svojim djelovanjem ugroziti našu sigurnost. U poslu bliske zaštite ličnosti ove osobe i njihovo djelovanje svrstavaju se pod pojam „protivnička strana“. Tjelohranitelji moraju klijente i sebe zaštititi od „protivničke strane“, a to čine provođenjem različitih mjera sigurnosti, ali ne smiju zaboraviti ni one druge opasnosti, odnosno, moraju definirati od čega, kako i zašto se moraju zaštititi.

Protivnička strana

Nije moguće napraviti jasnu sliku „protivničke strane“ niti opisati i definirati opasnosti i prijetnje koje predstoje u poslu tjelohranitelja. Konstantno nastaju nove tehnike i taktike s novim opasnostima kao i to da sve „napadačke mustre“ svaki put imaju neku inovaciju, neki novi detalj. Zločinačka mašta nema granica i svaki tjelohranitelj, tj., svaka osoba koja se bavi bliskom zaštitom ličnosti mora biti svjesna ove činjenice. Uprkos tome, ili baš zbog toga – tjelohranitelji moraju biti na visini zadatka, znati ukazati na opasnosti, prijetnje, te na njih adekvatno odgovoriti jasno definiranim sigurnosnim konceptom. Znanje o „protivničkoj strani“ gradi se i stječe kroz čitavu karijeru i gotovo da se razvije novo čulo za tu opasnost. Za osobe koje se bave bliskom zaštitom ličnosti važno je da s jednim „zdravim nepovjerenjem“ prilaze stvarima, ali nikako da u svemu i svakome vide neprijatelja, jer će ih to, sigurno, dovesti do kardinalne greške. Samo stručno znanje i iskustvo tjelohranitelju mogu pomoći da situaciju pravilno procijeni i da na tim osnovama izradi mjere sigurnosti za određenu situaciju. Svako ko se bavi poslom bliske zaštite ličnosti mora biti u stanju da se stavi u poziciju „protivničke strane“, te shodno tome i da razmišlja. To mu daje jasniju sliku šta se realno može i mora očekivati, odnosno, vidjeti kao prijetnja, a šta je moguće samo u akcionim filmovima. I napadač ima neke svoje okvire djelovanja ili ograničenja, pa makar to bila samo njegova nervoza. Osobe koje učestvuju u bliskoj zaštiti ličnosti ne mogu znati kakva je „protivnička strana“. Oni samo mogu pratiti poklapa li se njihova procjena i profil koji su napravili sa slijedom događaja i na osnovu toga činiti dalje korake. Tjelohranitelji „protivničku stranu“ gleda kroz okvir svojih pretpostavki i tako ih i razumije. Slika koju formira osoba koja učestvuje u bliskoj zaštiti ličnosti prožeta je raznim objektima, shemama, ličnim konstrukcijama koje bazira na prijašnjim slučajevima i iskustvima. „Protivnička strana“ želi da se tjelohranitelji osobe koja je njihova meta njima podčine i da tako kao prepreka do njihovog cilja otpadnu, jer oni rade po svom planu i ne dijele naše mišljenje i uvjerenja.

Iz vojne, danas i civilne i socijalne strategije koja se koristi u savladavanju ili izbjegavanju konflikata poznate su tri temeljne forme „protivničke strane“:

1. simetrična (ista sredstva, struktura i doktrina, približni principi, vrijednosti i ciljevi);
2. asimetrična (različita sredstva, strukture i doktrina, drugi principi, vrijednosti i ciljevi);
3. disimetrična (mnogo nadmoćnija sredstva, strukture i doktrina, približni principi, vrijednosti i ciljevi).

Opasnosti i rizici

Svaki novi posao osobama koje se bave bliskom zaštitom ličnosti sa sobom nosi opasnosti koje svaki put moraju biti procijenjene. Tada te opasnosti postaju rizici. Opasnosti i rizici variraju u svojoj veličini i vrsti u ovisnosti o ličnostima koje su vezane s dešavanjem. U svakodnevnici posla bliske zaštite ličnosti „protivnička strana“ se pojavljuje u formi opasnosti i rizika. Kada tjelohranitelj uzme oružje, osigurava se, ali uzima u obzir rizik da može biti upetljan u pucnjavu. Ako se neko dešavanje ili situacija unaprijed procijeni i svjesno se konfrontira s njom, radi se o svjesnom riziku, dok opasnosti čovjek bude svjestan tek onda kada ona nastupi ili u momentu kada se više ne može nazad. Sretan je onaj ko opasnost preživi i tek kasnije kada opasnost prođe postane je svjestan, što se tjelohraniteljima nikako ne smije dogoditi. Za bolje razumijevanje stavit ćemo ove pojmove nasuprot jedan drugom:

Opasnost

• Mogućnost da se nekom nešto dogodi, da se počini šteta, nesreća
• Događaj neposredan
• Mora se izdržati
• Šteta se razvija dinamično eskalirajući

Rizik

• Unaprijed promišljen događaj, koji se tako konkretizira
• Mogućnost alternative
• Mogućnost osiguranja
• Šteta izmjenjiva, statična

Dakle, postoje nepredvidive opasnosti, smrtonosne opasnosti ili opasnosti s visokim rizikom. Tu se nema šta puno proračunavati jer je proračun jednostavan. Što je predvidljivija i poznatija opasnost – tim više prelazi ili postaje „običnim“ rizikom koji se može zaobići raznim alternativama.

U slučaju ozbiljnih prijetnji sigurnosni koncept će zasigurno suziti slobodu i utjecati na kvalitet života osobe koja je ugrožena. U tim situacijama osiguranje mora biti na nivou, da svojim djelovanjem iz date situacije uradi što je najbolje i klijenta maksimalno oslobodi pritiska.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

U prošlom broju pisali smo o osnovnim elementima bliske zaštite ličnosti i počeli smo s pojašnjavanjem ili razlaganjem prvog i najbitnijeg, a to su ciljevi zaštite. U ovom broju ćemo obraditi ciljeve zaštite i ono što je vezano za njih.

Očekivana zaštita

Šta klijent ili štićena osoba očekuje od osobe koja je štiti? To je zaštita i briga o sljedećim vrijednostima:

• život i tijelo,
• sloboda djelovanja i izražavanja,
• privatni i poslovni protokol,
• ugled ličnosti,
• povećanje kvaliteta života.

Život i tijelo su generalno izloženi različitim opasnostima, a utjecajem kriminalnih elemenata dolazi do još veće opasnosti i ugroženosti. U ovakvim situacijama štićena osoba očekuje mjere zaštite koje su prikladne nastaloj situaciji, a u skladu su s ostalim elementima zaštite ličnosti.

Sloboda djelovanja i izražavanja je jedan vrlo važan dio ovog posla i da se relativno lako poremetiti djelovanjem druge strane.

Većina klijenata očekuje kvalitetan servis i samim tim u organizacionom dijelu života oslanja se na pomoć osobe koja je štiti. Zavisno od klijenta, osoba koja je štiti odgovorna je da klijent u planiranim rokovima obavi ono što je planirao ili očekuje da ga se podsjeti na planirane obaveze.

Svaki klijent ima određeni ugled i status. Taj ugled i status mora zaštititi i na njega ukazivati osoba koja je tjelohranitelj. Kod državnika i osoba s plemićkim titulama to je regulirano samim protokolom i moraju ga obavezno poštivati i provoditi i treća lica. Obaveza je osobe koja štiti da ta lica uputi kako se trebaju ponašati i odnositi u prisustvu takvih ličnosti. Kod klijenata koji ne pripadaju ovim dvjema skupinama često ove stvari nisu detaljno definirane i određene, a i zakonski njihova zaštita nije u istoj ravni. Tu osoba koja štiti mora biti oprezna, mora se dobro informirati. U odnosu s medijima važno je da klijenti u osobama koje ih štite vide podršku i da su oni ti koji ih i u tim situacijama štite od neugodnosti, poput negativnih novinskih redova, a ne da tjelohranitelji budu ti koji su uzrok takvih situacija.

U slučaju ozbiljnih prijetnji, sigurnosni koncept će zasigurno suziti slobodu i utjecati na kvalitet života osobe koja je ugrožena. U tim situacijama osiguranje mora biti na nivou, da svojim djelovanjem uradi šta je najbolje i klijenta maksimalno oslobodi pritiska. Osobe koje štite ličnosti moraju misliti i o tome da štićene osobe, shodno ozbiljnosti situacije i ugroženosti, imaju određenu dozu straha i nesigurnosti. Posebno u slučaju kad „oštrije“ mjere sigurnosti potraju, tada osobe koje štite određenu ličnost moraju kvalitetnom uslugom, pozitivnim i sigurnim nastupom održati ili povećati kvalitet života štićene osobe.

Cjelokupan sigurnosni koncept

Cjelokupan sigurnosni koncept se bazira na tehničkim, građevinskim i organizacionim mjerama, pri čemu ovaj segment bliske zaštita ličnosti pripada organizacionim mjerama. Uspješno obavljati ovaj posao može samo onaj ko savlada i poznaje kompletan sigurnosni koncept. Nemoguće je nekoga zaštiti, a ne poznavati kakav mu je tehnički sistem zaštite u privatnom, odnosno, poslovnom boravištu. Neozbiljno je baviti se ovim poslom, a ne znati kakav je kvalitet vrata i prozora na objektima gdje boravi štićena osoba, gdje se nalazi glavna električna sklopka, interventni plinski ventil. Ovo izgleda kao da govorimo o nekim sitnicama, ali trebamo znati da ljudi koji se ozbiljno bave poslom bliske zaštite ličnosti u fazi izgradnje objekta sjede zajedno s projektantima i inženjerima i odlučuju ili daju svoje mišljenje sa sigurnosnog aspekta na rješenja koja ti stručnjaci nude. Iz tog razloga, kao što smo naglasili u prošlom broju, vrlo je bitna konstantna nadopuna baze podataka i stručno osposobljavanje. Oni s druge strane to svakako rade i pokušavaju zaobići sigurnosne koncepte osoba koje su zadužene za sigurnost određenih ličnosti. Alarmni uređaji, videonadzor, kompleksno blindirano vozilo, sve su to tehnička dostignuća bez kojih bi se posao bliske zaštite ličnosti, u današnjem vremenu, mnogo teže obavljao.

Lokaliteti kretanja tjelohranitelja

Lokaliteti kretanja tjelohranitelja vezani su za čuvanu osobu i zavise od nje. Uglavnom se radi o sljedećim lokalitetima:

• radno okruženje,
• privatna kuća,
• javne ustanove i objekti,
• mjesta slobodnog vremena.

Radno okruženje

Radno okruženje može biti različito, od biroa u centru grada, velikog kruga neke fabrike ili nekog šou-podija koji se stalno seli. Štićene osobe su uglavnom vrlo aktivne i provode mnogo vremena u radnom okruženju. To je rijetko kancelarija, a pretežno se radi o više različitih i odvojenih mjesta.

Privatna kuća

U kućama štićenih osoba pretežno postoje integrirani tehnički sistemi zaštite. Zavisno od klijenta i osobe zadužene za ličnu zaštitu bivaju ili ne bivaju integrirane u sistem zaštite u kućama. Naime, ima klijenata kod kojih se posao osobe koja ih štiti završava na ulaznoj kapiji jer se kod kuće osjećaju sigurno i tada su im tjelohranitelji uznemirujući faktor, a ima i onih u čijim kućama osobe koje ih štite imaju svoje sobe za boravak, pa čak i komandni centar.

Javne ustanove i objekti

U hotelima, bankama, restoranima, pozorištima, raznim kongresnim centrima i drugim javnim objektima osobe zadužene za blisku zaštitu ličnosti su u javnosti i susreću se s raznim faktorima koji se konstantno mijenjaju. Oni se u takvoj sredini moraju integrirati i s velikim oprezom posmatrati ljude i promjene koje se događaju. I ovakva mjesta za osobe zadužene za blisku zaštitu neke ličnosti imaju svoje dobre i loše strane, kao što je, recimo, spontana posjeta, pa druga strana ne zna da su tjelohranitelji tu, ali u takvim situacijama tjelohranitelji su mnogo ranjiviji, jer ne poznaju teren i nemaju pripremljen plan evakuacije ako se radi o objektu koji se prvi put posjećuje, a nemaju uvijek dovoljno ljudi i vremena da izvide i unaprijed osiguraju teren. Ako se radi o često posjećenom objektu, to opet nosi nove opasnosti, ali su tu u prednosti jer su tjelohranitelji na „domaćem terenu“.

Mjesta slobodnog vremena

Štićene osobe provode slobodno vrijeme u raznim aktivnostima. Te aktivnosti u većini slučajeva zauzimaju stalno mjesto u kalendaru i konstantno su posjećene – od dnevnog sporta, preko golfa, jahanja, lova, jedrenja, do letova u privatnim sportskim avionima. Posao osoba koje ih štite je da i u ovim situacijama klijentima garantuju što je moguće kvalitetniju uslugu.

Kretanjem između svih spomenutih mjesta nastaju tzv. „opasne zone“ i „ključne tačke“. To su mjesta na kojima osobe koje se bave bliskom zaštitom ličnosti moraju obratiti posebnu pažnju na sigurnost svojih klijenata.

Opasne zone (Danger Zone)

Mjesta na kojima se često nalazi štićena osoba su, s jedne strane, pogodna za napad, jer je napadač siguran da će se tu pojaviti njihova meta, a s druge strane, zna da su tu osobe zadužene za blisku zaštitu najspremnije, najbolje poznaju teren i odmah uočavaju promjene. Iz analiza koje su rađene u proteklih 30 godina vidimo da su se napadi na ovakvim mjestima  dešavali rijetko i u iznimnim situacijama – napadači su čekali da njihova meta izađe na „čisto“ u blizini tih mjesta. Zato je područje od 300 do 500 metara od takvih mjesta za osobe koje su zadužene za sigurnost „opasna zona“ u kojoj moraju biti dodatno oprezni.

Ključne tačke (Choke Points)

Prilikom kretanja štićene osobe između određenih mjesta koriste se različita prijevozna sredstva. Uprkos svim opasnostima, ovdje osobe zadužene za blisku zaštitu imaju prednost velikog izbora puta kretanja, vremena i prijevoznog sredstva. Ova mogućnost izbora drugoj strani pričinjava poteškoće u planiranju i izvođenju napada i tjera ih da se koncentrišu na „ključne tačke“, kojima na kraju mora proći osoba koja im je meta. Od jednog do drugog mjesta štićena osoba i tjelohranitelji mogu ići različitim rutama, ali postoje mjesta kojima moraju proći, svejedno kojom se rutom kretali. To su „ključne tačke“ i na tim mjestima je najugroženija sigurnost štićene osobe.

Dobro organizirana i postavljena zaštita može enormno povećati kvalitet življenja svakog pojedinca, učiniti ga sretnijim i poslovno efikasnijim. Izuzetan je osjećaj kad se možemo u potpunosti posvetiti svojim obavezama i koncentrirati na stvari koje su nam bitne, dok se profesionalci bave organizacijom naše sigurnosti i svakodnevnice.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Otkad postoje, ljude štite drugi ljudi, naravno, u različitim formama. Zaštita počinje rođenjem, kad nas štiti majka, a onda je tu i policija, a nekad i u nekim kulturama to su bili stari samuraji, zatim raznih gardisti, sve do danas kad imamo tjelohranitelje. Svi oni svoj rad i znanje usmjeravali su i usmjeravaju ka otklanjanju opasnosti od onih za koje su odgovorni. Mnogi nisu ni svjesni stvarne opasnosti i djeluju instinktivno, ali nesumnjivo ispravno.

Elementi zaštite ličnosti

Danas u poslu koji se zove bliska zaštita ličnosti ne smijemo sebi dopustiti da budemo samo jedna karika više, odnosno, da smo tu da bi nas bilo više, već da permanentno zajednički radimo na ranom otkrivanju opasnosti i njenom otklanjanju, tj., da djelujemo preventivno. Preventivno djelovanje je najviši stepen profesionalizma i prisutnosti u poslu bliske zaštite ličnosti, a efikasno je samo ako konstantno pratimo situaciju oko sebe. Sve osobe koje su uključene u ovaj proces moraju biti svjesne aktuelne situacije te svoje djelovanje konsekventno i fleksibilno usmjeriti i prilagoditi u skladu s njom. Stoga se bliska zaštita ličnosti može definirati na sljedeći način: Bliska zaštita ličnosti je interakcija mjera za odbranu ili sprečavanje opasnosti, prijetnji i napada na život, ličnost, imetak, kao i slobodu izražavanja i djelovanja pojedinca ili grupe ljudi.

Bliska zaštita ličnosti je kompleksna cjelina koju čini sljedećih pet elemenata:

• ciljevi zaštite;
• potencijalne prijetnje;
• zadatak-percepcija;
• kadrovi;
• forme i okviri djelovanja.

Reći ćemo nešto o ovim temeljima ili osnovnim elementima posla bliske zaštite ličnosti. Svaki zadatak uposlenika u bliskoj zaštiti ličnosti je interakcija ovih pet elemenata. Što bolje poznajemo svaki od ovih pet elemenata konkretnog zadatka, utoliko kvalitetnije možemo naše snage ili kadrove koordinirati, odnosno, razmjestiti kako bismo izbjegli tzv. šupljine koje za rezultat imaju nove opasnosti i prijetnje po nas i našeg klijenta. Ovo važi za sve uključene osobe, a ne samo za vođu tima takve operacije. Moramo se naučiti da svoju info-bazu konstantno i svakodnevno nadopunjavamo novim informacijama kao i da povećavamo naš nivo znanja koji treba da je u dosluhu s novim tehničkim dostignućima i inovacijama iz ove oblasti.

Ciljevi zaštite

Ciljevi zaštite su najvažniji element u bliskoj zaštiti ličnosti. Većina stvari u ovom poslu zavisi od ovog elementa, odnosno, on vrši direktan utjecaj na kompletan sigurnosni koncept. Pod ciljevima zaštite podrazumijevamo sve elemente koje ugrađujemo u jedan koncept zaštite. Tu spadaju naš klijent i njegova okolina, kao i sve faze između, a što podrazumijeva mjesta koja posjećuje kao i putne komunikacije, odnosno, faze mobilnosti i komunikacije.

Klijenti i njihove različitosti

U bliskoj zaštiti ličnosti prvenstveno se radi o zaštiti života i tijela i zbog toga se spominje štićena osoba. Upotrebljava se i izraz klijent ili VIP (Very Important Person), ali u praksi ili svakodnevnoj komunikaciji tim osobama se daju lična kodna imena. Osoba koja radi posao bliske zaštite ličnosti mora biti svjesna i imati razumijevanja prema stavu i poimanju sigurnosti i zaštite, odnosno, motivima jedne štićene osobe. Veliki broj osoba ne želi zaštitu zato što smatra da mu je potrebna ili zato što postoji strah od neke vrste napada. Postoje i oni kojima je ona protokolarno dodijeljena – to su državnici i državni službenici. Štićene osobe mogu biti raznolike kao i sam čovjek. Ne može se generalno definirati ko i iz kojih razloga jeste ili postaje takvom osobom (štićenom osobom). Štićene osobe mogu biti muškarci, žene, djeca svih dobi i porijekla, ali to mogu biti i čitave grupe ljudi, porodice ili razni timovi. U nekim slučajevima, zahtjevi su ograničeni na specifična područja, kao što su prijemi ili događaji u kojima se angažira zaštita. U tim slučajevima se radi o vremenski ograničenim mjerama. Iz ovih razloga, štićene osobe možemo razvrstati u sljedeće kategorije:

• predsjednici raznih uprava iz industrije i privrede,
• prominentne osobe i osobe iz javnog života,
• politički zastupnici,
• druge osobe s velikim bogatstvom i utjecajem,
• obični građani s prijetnjama i ugroženošću kroz svakodnevni život, kao što su mržnja, osveta, razvodi, traženje raznih prava, oskudica, prevara, svjedok u važnom procesu itd.

Svaki posao ili zadatak osobe zadužene za blisku zaštitu ličnosti, jedne ili više štićenih osoba, zahtijeva odgovarajući sigurnosni koncept koji se mora uklopiti u sve računice i planove tih osoba. Zaštita za većinu tih osoba znači dodatnu sigurnost i ne smije ili ne bi trebala smanjiti njihov kvalitet življenja. Dobro organizirana i postavljena zaštita može enormno povećati kvalitet življenja, jer lijep je i umirujući osjećaj da se možemo u potpunosti posvetiti svojim obavezama i koncentrirati na stvari koje su nam bitne dok se profesionalci bave organizacijom naše sigurnosti i svakodnevnice. Ali ovdje se mora znati staviti granica između servisiranja i sigurnosti.

Service/Sigurnost

Mnoge obaveze koje osobe koje osiguravaju neke ličnosti dobiju od klijenta imaju nekad više veze s nabavkama ili drugim stvarima nego sa sigurnošću. Naravno da je za osobu koja osigurava važno da ima uvid i u taj dio organizacije osobe koju štiti. Taj dio servisiranja ili logistike je bitno poznavati, jer je svestranost jedan od garanata dobijanja poslova na tržištu slobodnog izbora, ali osobe koje štite nisu turistički vodiči, već oni koji u ekstremnim situacijama osiguravaju klijente. Naravno, klijent tjelohranitelja i ocjenjuje na osnovu usluga servisiranja, jer tjelohranitelji ne dolaze često u situaciju da pokažu ono što zaista znaju, i to je dobro, ali svojim ponašanjem tjelohranitelji trebaju pokazati klijentu da su tu radi njegove sigurnosti i da mu pokažu da je njihov posao itekako ozbiljan i efikasan i kad nema intervencija. Kad to mogućnosti dopuštaju, tjelohranitelji trebaju organizirati jedan dan s klijentom i pokazati mu šta to zaista mogu i znaju učiniti u njegovoj zaštiti, jer to podiže rejting kod klijenta i umnogome mijenja udio tjelohranitelja u donošenju odluka u kompletnom životu klijenta.

Kroz seriju članaka u nekoliko narednih izdanja želimo detaljno predstaviti određena područja iz oblasti bliske zaštite ličnosti. Pri kreiranju spomenutih članaka nećemo se koristiti normama pojedinih službi ili institucija. Mišljenja smo da treba dati maksimalnu širinu u provođenju mjera neophodnih da bi se klijentu osigurao adekvatan nivo sigurnosti ali naravno, samo do one mjere u kojoj ne dolaze u suprotnost sa zakonskim propisima države u kojoj se primjenjuju. Svakako, mjere o kojima će biti riječi produkt su dugogodišnjeg iskustva velikog broja profesionalaca iz ove oblasti, na međunarodnom nivou.

Džemal Arnautović, instruktor IPSTA (International Personal and Security Training Association)
redakcija@asadria.com

Osobe koje obavljaju poslove zaštite ličnosti veoma često se neprofesionalno ponašaju, nisu u stanju prepoznati stvarne rizike, istinske izvore prijetnje, te tako sebe i svoje klijente, odnosno osobe koje štite, izlažu dodatnoj opasnosti. Ova činjenica podstakla nas je da pokrenemo feljton kroz koji želimo dati doprinos kako kvalitetu obavljanja posla zaštite ličnosti tako i podizanja nivoa sigurnosne kulture svih osoba koja imaju dodira s ovom tematikom.

Fleksibilno, jednostavno, dosljedno

Određena područja iz oblasti zaštite ličnosti detaljno ćemo predstaviti. U našim člancima se nećemo koristiti normama pojedinih službi ili institucija. Smatramo da treba dati maksimalnu širinu u sprovođenju mjera koje su potrebne da bi se osigurao klijent, ali samo da su u skladu sa zakonskim propisima države. Naravno, mjere o kojima će biti riječi su produkt dugogodišnjeg iskustva velikog broja profesionalaca iz ove oblasti na međunarodnom nivou. Kroz saradnju sa kolegama iz raznih dijelova svijeta, te kroz praćenje osoba koje prolaze kroz Akademiju za obuku, zaključili smo da jedan sigurnosni koncept, koji obično podrazumjeva učešće više lica, u mnogome zavisi od karaktera tih ličnosti. Taj sigurnosni koncept bit će funkcionalan samo ukoliko ti različiti karakteri i ličnosti budu jedan funkcionalan tim. Tu se mora dodati i integracija osobe koja je štićena, što je vrlo bitno za funkcioniranje sigurnosnog koncepta, naravno ukoliko je to moguće. Iz iskustva znamo da štićena osoba, nakon samo jednog razgovora i davanja određenih smjernica, može mnogo pomoći osobama koje je štite.

Naša profesionalna filozofija glasi: Fleksibilno-Jednostavno-Dosljedno. Vrste opasnosti se permanentno mijenjaju, tako da je fleksibilnost bitna za ostanak u životu. Samo onaj ko je fleksibilan i zna se prilagoditi aktuelnoj situaciji ima šansu da preživi. Pod stresom i uvjetima u kojima je ugrožen život, mogu se izvesti samo jednostavne operacije i zadaci, tako da onaj ko se bavi ovim poslom treba već u fazi obuke naučiti da jednostavno učini efektivnim. Najbolji sigurnosni koncept je onoliko dobar koliko je dosljedno njegovo provođenje. Kada se počne djelovati rutinski, onda se dosljedno provođenje mjera zamijeni onim što je lakše, odnosno lagodnije a što za rezultat ima veći prostor djelovanja protivnika.

Sopstveni sigurnosni koncept

Zaštita ličnosti je u većini slučajeva skup mjera strukturiranih na osnovu logički izrađenih ili izmišljenih prednosti, usklađenih sa individualnim okvirima i potrebama, spojenih sa mudrošću, iskustvom, kreativnosti i taktičnosti odgovornih. Što ranije otkrijemo i prepoznamo opasnost, to imamo više vremena da se pripremimo za djelovanje. U naše sigurnosne koncepte trebamo integrirati i ono što bi najmanje očekivali, jer protivnička strana se konstantno nadograđuje i priprema nam nova iznenađenja. Sa redovnim integriranjem efektivnih sigurnosnih zaštitnih mjera, nastaju naši individualni sigurnosni koncepti. Te mjere su onoliko dobre koliko su izvodljive i tehnički podržive. Ovakvim načinom i stvaranjem individualnih sigurnosnih mjera, nekoristeći, kako smo na početku rekli, priručnike raznih službi i institucija, izbjegavamo opasnost da i oni na drugoj strani rade po istom priručniku. Naravno, da bi se mogli koristiti sopstvenim sigurnosnim mjerama i taktikama potrebno je mnogo iskustva i rada da bi ih uopće mogli izraditi. Ali, kako rekosmo, ako smo spremni da učimo, sve je ostvarivo. Namjera nam je da kroz ovaj feljton naše čitatelje i profesionalce u ovoj oblasti ponukamo da na kritički način obrate pažnju na svoje okruženje. Ovdje se ne radi o striktnom definiranju zaštite ličnosti, ali također se ne radi o običnom uputstvu kako se trebaju sprovoditi sigurnosne mjere. Pokušat ćemo da elemente zaštite ličnosti pojedinačno obradimo sa saznanjima koja su nastala iz praktičnog djelovanja. Izostavit ćemo pisanje o zakonskim regulativama i stvarima specifičnim za bilo koju lokalnu sredinu. Taktičko prosuđivanje orjentirat ćemo kroz studije realnih slučajeva koji su se dešavali u prošlosti. Nastojat ćemo da naši čitatelji i profesionalci iz ove oblasti dobiju važne smjernice, koje bi im pomogle u njihovoj radnoj svakodnevnici, a također i njihovom daljem usavršavanju. Naravno da ovo nije ”sveto slovo”, i da nije zamjena za obuku, jer je zaštita ličnosti višestruka kao i sam život i svaki njen segment se mora temeljito obraditi, odnosno izučiti.

Najpotrebnija kreativnost

Neka taktička razmišljanja i načini djelovanja diktiraju radnu svakodnevnicu, a ujedno su i kamen temeljac naše saradnje na internacionalnom nivou. Vrlo je važno da stanovišta i postupke naučimo gledati iz više uglova ili perspektiva i da iste znamo procijeniti, odnosno protumačiti. Uski vidici ne mogu nas navesti na temu, a onda niti do rješenja korisnog za sve one koji su uključeni. Iz tog razloga nije dobro da se uvijek prezentiraju gotova rješenja i neke doktrine, već se daje prostora ličnoj fleksibilnosti i kreativnosti.