31 Maja, 2026
image
Home Blog Right SidebarPage 370

Intervju: Ubaldo Dragani, direktor Odjela za izvoz kompanije NICE Spa

Sačuvati tržišni udio i prepoznati nove mogućnosti za razvoj poslovanja 

Sa planom da osigura do sada stečeni tržišni udio te da definira nove poslovne mogućnosti kroz saradnju sa lokalnim prodajnim partnerom sposobnim da plasira NICE-ove tehnologije na visokom nivou, ovaj renomirani proizvođač rješenja za automatizaciju je svoga lokalnog prodajnog partnera prepoznao u kompaniji Middle point electronics d.o.o. iz Sarajeva, povjerivši joj pravo generalnog zastupanja, prodaje i servisiranja NICE-ovih rješenja za automatizaciju na tržištu BiH

Razgovarao: Nebojša Bogunović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

Iako se u poslijednje vrijeme ni u jednoj od zemalja regije ne možemo pohvaliti značajnijim ekonomskim rastom, čini se da su sa dolaskom nove poslovne godine vrata za prodor novih sigurnosnih trendova i robnih marki ipak odškrinuta. Kompanije koje do sada nisu bile adekvatno predstavljene i zastupljene na tržištima u regiji, kao i one čiji proizvodi ranije nisu bili značajnije zastupljeni na spomenutim tržištima ili su na ista dospijevali iz druge ili treće ruke, posredstvom više preprodavača, prepoznaju s vremenom nedostatke takvog tržišnog nastupa i pokazuju sve više interesovanja da svoj udio na lokalnim tržištima osiguraju preko svojih ovlaštenih zastupnika. Italijanska kompanija NICE Spa., jedno je od vodećih svjetskih imena na polju automatizacije objekata, koje na tržištu zemalja Adriatic regije nudi širok spektar sistema za automatizaciju kapija, garažnih i industrijskih vrata, parking sistema i rampi, roletni i grilja, bežičnih alarmnih sistema i sistema rasvjete. Sa planom da osigura do sada stečeni tržišni udio te da definira nove poslovne mogućnosti kroz saradnju sa lokalnim prodajnim partnerom sposobnim da plasira NICE-ove tehnologije na visokom nivou, ovaj renomirani proizvođač rješenja za automatizaciju je svoga lokalnog prodajnog partnera prepoznao u kompaniji Middle point electronics d.o.o. iz Sarajeva, povjerivši joj pravo generalnog zastupanja, prodaje i servisiranja NICE-ovih rješenja za automatizaciju na tržištu BiH. Više o kompaniji NICE Spa., njenom prodajnom portfoliju i planovima za razvoj poslovanja na bh. tržištu saznali smo kroz razgovor sa gospodinom Ubaldom Draganijem, direktorom Odjela za izvoz NICE-ovih proizvoda na tržišta zemalja bivše Jugoslavije.

a&s Adria: Poštovani gospodine Dragani, da li biste bili ljubazni predstaviti se našim čitaocima i u kratkim crtama predstaviti kompaniju NICE Spa.?

Ubaldo Dragani: Pozdravljam ovim putem vaše čitaoce. Moje ime je Ubaldo Dragani i trenutno obavljam funkciju i zadatke direktora Odjela za izvoz proizvoda na tržišta zemalja bivše Jugoslavije. Kompanija NICE Spa. je formirana u Italiji 1993. godine, a danas slovi za najvećeg italijanskog proizvođača rješenja i proizvoda za automatizaciju objekata, kapija i vrata, garažnih vrata, alarmnih sistema, barijera i parking sistema.

a&s Adria: Koliko uposlenika je trenutno zaposleno u kompaniji NICE Spa.?

Ubaldo Dragani: U ovome trenutku kompanija NICE zapošljava oko 1.500 ljudi širom svijeta. Raspolažemo sa 20 svojih podružnica širom svijeta, a sjedište kompanije se nalazi u gradiću Oderzo u Italiji, četrdeset kilometara udaljenom od Venecije. U sjedištu kompanije je zaposleno 230 ljudi, a promet kompanije ostvaren tokom 2012. godine iznosio je oko 275 miliona eura. Unutar NICE grupe možete pronaći četiri različite robne marke namijenjene tržištu automatizacije, dvije robne marke cjevastih pogonskih elektromotora te robnu marku FontanaArte, koja obuhvata proizvode i opremu za rasvjetu. Osim spomenutog, kompanija NICE nudi i alarmne sisteme pod brendovima Nice i Mhouse, ali i alarmne sisteme kompanije Silentron, u proteklom periodu uspješno akvizirane od strane kompanije NICE Spa.

a&s Adria: Recimo i riječ-dvije o vašim proizvodnim pogonima. Da li se isti nalaze u Italiji ili su eventualno izmješteni u neku od zemalja sa značajno jeftinijom radnom snagom? Na koji način uspijevate sačuvati tako visok kvalitet proizvoda?

Ubaldo Dragani: Svi proizvodi kompanije NICE proizvedeni su u Italiji. Naša kompanija polaže mnogo na projekat kontrole kvaliteta, kako samoga dizajna tako i njegove implementacije, no struktura naše sigurnosne industrije nekada nalaže i korištenje proizvoda nekih drugih proizvođača. U svakom slučaju, svi proizvođači od kojih se snabdijevamo također su smješteni u Italiji, a svi naši proizvodi su usklađeni sa Euro normama, što znači da smo za svaki od naših proizvoda u mogućnosti izdati Euro 1 certifikat. Taj certifikat, zapravo, je svojevrsna potvrda kojom se potvrđuje da proizvod nije uvezen iz inostranstva ili modifikovan, već da je u cijelosti proizveden u Evropi.

a&s Adria: Šta biste izdvojili kao veoma važno za NICE-ov proizvodni i prodajni portfolij? Možete li nam reći nešto više o NICE-ovoj ponudi proizvoda za automatizaciju?

Ubaldo Dragani: Ponuda proizvoda kompanije NICE strukturirana je u pet osnovnih poslovnih segmenata. Prvi među njima obuhvata NICE-ove proizvode namijenjene automatizaciji kapija i vrata za industrijske, javne i stambene objekte, dok se drugi odnosi na širok spektar rješenja za zaštitu ekrana i panela. Treći poslovni segment obuhvata NICE-ove industrijske pogonske elektromotore, četvrti pokriva polje automatizacije rampi i parking sistema, dok kroz peti segment poslovanja tržištu nudimo veoma kvalitetne i pouzdane NICE alarmne sisteme. Na tržištima u regiji smo najbolje zastupljeni sa proizvodima za automatizaciju vrata, kapija i garažnih vrata. Segment u okviru kojega nudimo proizvode za automatizaciju kapija i garažnih vrata smo definirali kao posebnu poslovnu jedinicu u kojoj smo objedinili pogonske elektromotore i operatere za krilne i klizne kapije sa operatorima namijenjenim automatizaciji garažnih vrata, kao i sa operatorima i pogonskim elektromotorima namijenjenim uglavnom automatizaciji u segmentu malih privatnih stambenih objekata, kao i malih i srednje velikih stambenih zgrada. Ono što je najvažnije za spomenuti je naš razvoj, kako onaj sa stanovišta tehnologije tako i onaj sa stanovišta dizajna. Naš cilj je tržištu ponuditi proizvode dizajnirane sa snažnim fokusom na potrebe naših krajnjih korisnika. Dakle, dostižemo visoke ciljeve sa aspekta dizajna i osiguravamo visoku dostupnost naših proizvoda, kao i visoku razinu njihove funkcionalnosti, zadržavajući jednostavnost njihove instalacije. Naši instalateri su nebrojeno puta praktično dokazali da su instalacija i održavanje NICE-ovih proizvoda jednostavni zadaci. S time u vezi, jedna od karakteristika naših proizvoda je i mogućnost njihovog napajanja energijom solarnim putem. Tako je naše najnovije operatere za automatizaciju vrata, kapija, rampi, garažnih vrata i parking sistema moguće instalirati i bez polaganja posebnih napojnih kablova, uz dodatak naših kolektora solarne energije koji omogućuju napajanje operatera bez dodatnog kabliranja.

a&s Adria: Kako su proizvodi kompanije NICE predstavljeni i pozicionirani na tržištima sa ove strane Jadranskog mora? U kojoj mjeri ste zadovoljni svojom aktuelnom tržišnom pozicijom?

Ubaldo Dragani: Da, sa radošću mogu reći da sa ove strane Jadranskog mora imamo značajan broj kupaca, distributera, preprodavača i proizvođača, i možemo reći da smo zadovoljni našom trenutnom tržišnom pozicijom, mada je, s obzirom na teritoriju koju u geografskom smislu pokrivaju tržišta u regiji, moguće ostvariti i bolju prodaju kroz iznalaženje novih mogućnosti i pouzdanih poslovnih partnera. Kada je u pitanju bh. tržište, smatramo da smo ovdje u Sarajevu upravo u kompaniji Middle point pronašli vrijednog i pouzdanog partnera.

a&s Adria: Za kojom vrstom proizvoda iz vašeg prodajnog portfolija na tržištima u Adriatic regiji trenutno vlada najveće interesovanje?

Ubaldo Dragani: Ja mislim da su za kupce na ovim prostorima najinteresantniji proizvodi upravo operateri za automatizaciju kliznih kapija čija se težina kreće u rasponu od 400 do 600 kg. Također, veliki interes vlada i za motorima namijenjenim automatizaciji garažnih vrata, sa momentom sile manjim od 300 Nm.

a&s Adria: Možete li nam otkriti još ponešto vezano za planove kompanije NICE na bosanskohercegovačkom tržištu?

Ubaldo Dragani: Naš primarni plan trenutno je zadržati i odbraniti naš tržišni udio, te otkriti nove mogućnosti za razvoj poslovanja, kako pomoću naših proizvođača tako i pomoću naših partnera koji su sposobni učinkovito trgovati našim visokim tehnologijama.

a&s Adria: Odgovarajući na naše posljednje pitanje, spomenuli ste da je jedan od ciljeva kompanije NICE odbraniti svoj aktuelni tržišni udio… Kakva je vaša trenutna pozicija na tržištu? Da li su i u kojoj mjeri tržišta u zemljama Adriatic regije već pokrivena proizvodima i rješenjima kompanije NICE? Koliko dugo kompanija NICE, zapravo, posluje na tržištima u zemljama regije?

 

Ubaldo Dragani: Da budem sasvim iskren, u ovome trenutku ne raspolažem svim pojedinačnim pokazateljima naše tržišne pozicije za svaku od zemalja Adriatic regije, no ono što mogu sa sigurnošću reći jeste da je naša ideja ostvariti tržišni udio od oko 10% na nivou cjelokupnog tržišta u Adriatic regiji. Na tržištima u Adriatic regiji smo prisutni već 15-ak godina, a jedan od naših najstarijih poslovnih partnera je upravo jedna od kompanija sa ovog podneblja.

Zoran Ćorić, suvlasnik i direktor kompanije Middle point electronics d.o.o.

Imamo u planu da u budućnosti u Sarajevu uvedemo moderan sistem za parkiranje i kontrolu plaćanja parking usluga, a govorimo o sistemu kakav za sada ne postoji nigdje u BiH. Takav sistem nam nudi upravo kompanija NICE i mi ćemo se u tom segmentu bazirati na njihovim proizvodima, koji su inače među najkvalitetnijim proizvodima te vrste u Evropi. Kompanija NICE je već plasirala spomenute i slične sisteme u otprilike 140 zemalja. Također, za pokretanje velikih i teških kapija i garažnih vrata koristit ćemo se njihovim iskustvima i tehnologijom modernih motora velike snage, koje je moguće instalirati bez posebnog polaganja napojnih kablova. Kompanija Middle point je već obavila obuku svog tehničkog osoblja direktno u NICE-ovoj fabrici u Italiji, tako da naše tehničko osoblje sada raspolaže znanjima i iskustvom potrebnim za samostalno instaliranje i održavanje ove opreme, za što posjedujemo i valjan certifikat. Kompanija Middle point je već investirala u ovu saradnju značajna sredstva i resurse kroz slanje tehničkog osoblja na edukaciju i kroz kupovinu NICE-ove opreme i nabavku kompleta opreme, namijenjene prezentovanju njenih performansi domaćim kupcima. Zahvaljujući tome smo, uz London, postali jedini centar u Evropi koji raspolaže educiranim i certifikovanim tehničkim osobljem, osposobljenim da samostalno vrši ugradnju i održavanje NICE-ove opreme.

Fahrudin Zeljković, suvlasnik i direktor u kompaniji Middle point electronics d.o.o.

Kompanija Middle point je opredijeljena da bh. tržištu ponudi jedan zaista veliki brend. U prošlosti smo ostvarivali kontakte sa nekim kompanijama koje posluju u ovom industrijskom segmentu, pokušavši ostvariti čvršću saradnju sa jednom kompanijom koja raspolaže nešto oskudnijim proizvodnim portfolijem, no ista je u posljednje vrijeme suočena sa određenim finansijskim izazovima, tako da smo bili prinuđeni nastaviti sa skeniranjem i pretragom tržišta i za rezultat danas imamo saradnju sa kompanijom NICE. Želio bih naglasiti da je izbor na kompaniju NICE pao i zbog toga što smo željeli tržištu ponuditi proizvode prikladne i sa aspekta cijene, ali i kvaliteta, i tu smo došli do zaključka da bi u tome smislu naš idealan partner bila upravo italijanska kompanija NICE. Nakon stupanja u kontakt sa predstavnicima kompanije NICE, započeli smo pregovore, a njihov rezultat je da upravo dobijamo sve potrebne papire i dokumentaciju shodno kojoj ćemo biti distributeri i ovlašteni serviseri njihove opreme.

Bakir Brkanić, serviser i IT menadžer u kompaniji Middle point electronics d.o.o.

Naš poseban interes također se odnosi i na sisteme automatizacije za pametne sobe i sisteme za kompletnu automatizaciju rezidencijalnih objekata, što znači da ćemo u segmentu automatizacije rasvjete, parking sistema, garažnih vrata, ulaznih vrata i sl. nuditi kompletan portfolij NICE-ovih proizvoda, ali i integraciju svih navedenih sistema u jedan jedinstven sistem, upravljiv pomoću samo jednog daljinskog upravljača.

Praksa i obaveze zaštitara na putovanjima i u inostranstvu

Zaštitna pratnja u inostranstvu veliki je izazov. Prije svega, moramo se optimalno pripremiti, a zatim imati u vidu uvjete i okolnosti, kao i kulturalne razlike unutar lokalne zajednice koju posjećujemo. Sve to je neophodno utkati u naš koncept zaštite lica. Optimalna priprema za putovanje prvenstveno zahtijeva puno koordinacije i istraživanja o itinerariju: destinacijama ili mjestima na ruti našeg putovanja

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Na internetu je dostupno jako puno informacija o lokacijama koje moramo posjetiti. Također, postoje i tzv. automatska obavještajna mjesta na kojima se vrše opširne analize prijetnji pojedinačnih lokacija, a kojima se možemo poslužiti, naravno uz određenu naknadu. Isto tako, dobro će nam doći i dosadašnje iskustvo sa uključivanjem lokalnih sigurnosnih službi, kao i dogovor sa domaćom ambasadom. Možda zvuči nevjerovatno, ali u praksi obično najveći problem u zaštiti ličnosti predstavljaju sama logistika putovanja i lična psihička, fizička i medicinska priprema pojedinačnih članova tima. A sama putovanja praktično započinju izborom odjeće.

Problematika prtljaga

Potrebna nam je odjeća koja će odgovarati klimatskim uvjetima mjesta koje ćemo posjetiti, koja je lahka za održavanje, a jednostavna za transport. Prtljag mora biti stabilan, ali i mobilan. U ovim situacijama koferi sa tvrdim koricama nisu prikladni jer zauzimaju puno mjesta, a pri transportu se mogu i otvoriti. Zato se preporučuje da odjeću transportujemo u plastičnim vrećama. Tako smo fleksibilniji, a i lakše nalazimo prostor u vozilima. Ispražnjenu vreću za odjeću možemo staviti i ispod dušeka. Uz to je potrebno imati i jednu torbu koja dimenzijama ne prelazi širinu naših ramena. U njoj ćemo držati prtljag za slučaj nužde, higijenske artikle i sve što nam je svakodnevno potrebno. Ovu torbu nosimo sa sobom kao ručni prtljag, a u ekstremnim slučajevima je možemo transportovati u našem vozilu i na koljenima. Tako smo opremljeni u slučaju da nam se na putu izgubi glavni prtljag. Prtljag ne bi trebao biti upadljiv, a trebao bi se obilježiti privjescima koji imaju zaštitni poklopac preko imena i adrese. Tako nećemo otkrivati naše ime, a ni podatak koji je stan tada prazan. Također, moramo biti svjesni da smo na većini putovanja mnogo upadljiviji i da je teže procijeniti šta se sve uklapa, a šta ne uklapa u lokalno okruženje.

Brodovi

Zaštitna pratnja na brodovima prvenstveno ovisi o vrsti broda. Nije isto organizirati sigurno okruženje na privatnoj luksuznoj jahti dužine 20–50 m ili kruzeru sa stotine gostiju. Dok se kod jahti sa manjim brojem ljudi lahko možemo prilagoditi okruženju, sloboda djelovanja, direktni kontakti sa „poznatim gostima“ i mogućnosti ugroze su ipak veći nego na velikom kruzeru. Općenito se moramo educirati o pravilima i propisima boravka na palubi i upoznati se sa opremom za sigurnost. Potrebno je s vremena na vrijeme provjeriti navigaciju, odnosno aktuelnu poziciju i rutu putovanja. Moramo se upoznati sa propisima vezanim za prsluk i splav za spašavanje, signalnim raketama i različitim procedurama u slučaju nužde, te sa korištenjem radioaparata na brodu. Na velikim kruzerima putovanje se „čekira“ kao i inače. Naravno, ukoliko je moguće, koristit ćemo pseudonim. Na vrijeme se upoznajte sa kapetanom i osobom odgovornom za sigurnost broda. Inače, postupajte kao i u velikom hotelu. Nabavite podatke i pregled cijelog broda, opremite jednu kabinu kao prostoriju za operaciju i razmotrite različite scenarije i njihovo odvijanje. Svaki izlet na kopno se mora planirati i koordinirati kao i druga kretanja, bez obzira da li idemo pješke ili motorizovano.

Pri tome, postavlja se pitanje: „Koja se opasnost može očekivati i da li se i protivnička strana također nalazi na našem brodu?“ Pošto smo ograničeni u kretanju, moramo veoma precizno motriti i nadgledati sve aktivnosti koje se odvijaju u tome smjeru. Ukoliko se brodovi koriste samo za kratku plovidbu rijekom ili jezerom, onda se postupa kao i kod motorizovane zaštitne pratnje, pa ćemo za neposrednu zaštitu pokušati koristiti jedan do dva prateća broda ili, eventualno, policijski brod. Ovisno o situaciji i težini osiguranja, moguće je za opsežnu zaštitu uključiti i educirane ronioce.

Avioni

Ovu vrstu prijevoza zasigurno ćemo koristiti veoma često. Ali, letenje ima svoje posebnosti. Neophodno je imati na umu da u „zraku“ vrijede neka druga pravila i situacije: od pravila vazduhoplovstva i vazdušnog prostora, pa sve do neograničenih prava odlučivanja i suvereniteta kapitena leta. Štićene osobe obično putuju ili poznatim avionskim linijama u putničkim avionima sa različitim klasama i specijalnim čarterima ili avionima koji su u vlasništvu preduzeća. Pošto ćemo i mi putovati sa štićenom osobom, onda prijeti manja opasnost da će nas za vrijeme leta protivnička strana iznenaditi svojim aktivnostima. Jedina prava opasnost u ovim situacijama predstavlja posada! O posadi tuđih aviona najčešće znamo relativno malo, a svjesni smo da smo, zajedno sa našim klijentom, upravo tim ljudima prepušteni. Zato je jako bitno da prethodno pribavimo sve neophodne informacije i provjerimo posadu. Prije paljenja ćemo zajedno sa pilotom uraditi detaljnu kontrolu aviona i informirati se o ponašanju u slučaju nužde. Piloti su veoma dobro pripremljeni za slučaj nužde za vrijeme leta, a mi smo mu itekako potrebni. Ukoliko se radi o našem avionu koji ima stalnu posadu, sigurno je da će saradnja biti jednostavnija i da će biti zasnovana na već postojećem povjerenju. Ipak, mogući sigurnosni problemi javljaju se onoga trena kad se avion parkira, bilo da stoji na našem aerodromu ili preko noći ostane parkiran na „stranoj“ teritoriji.

U tim situacijama, u dogovoru sa pilotom, sprovodimo odgovarajuće mjere, bilo da ćemo narediti stalno nadgledanje, zaključavanje u siguran hangar ili zaključavanje svih poklopaca, šahtova i vrata aviona. U današnje vrijeme mnogi od ovih aviona opremljeni su visokomodernim alarmnim sistemom koji se javlja direktno na mobitel pilota i izvještava o stanju aviona. Ipak, potrebno je provjeriti da li je potencijalna protivnička strana naš avion opremila špijunskim i drugim elektronskim elementima.

Posebno treba voditi računa o promjeni mobilnosti kada smo primorani mijenjati vozila i iz vozila ulaziti u avion. Na nekim aerodromima moguće je dogovoriti dolazak našeg klijenta automobilom direktno do aviona ili ga premjestiti nekim vozilom aviokompanije. Ukoliko se radi o putu u inostranstvo vlastitim avionom, tj. avionom vlastite kompanije, mora se prethodno riješiti pitanje carinskih formalnosti. Isto, naravno, važi i kad putujemo javnim aviokompanijama. S obzirom da ćemo tada morati sprovoditi standardnu proceduru čekiranja na šalteru i boravka u predvorju aerodroma, našoj štićenoj osobi bismo trebali ponuditi niz ekskluzivnih usluga, pogotovo ako se radi o osobama sa visokih položaja i drugim značajnim javnim ličnostima. Potrebno je utvrditi gdje i kako se želi ili može sjediti. Naravno da je poželjno putovati u prvoj klasi. Međutim, treba imati na umu da to, prije svega, iziskuje velike troškove te da se u prošlosti pokazalo da je prilikom otmice aviona protivnička strana redovno koristila prvu klasu kao prostoriju za komandu. A upravo tu smo eksponirani i lahko uočljivi.

 

Prednost multimedijalnog pristupa u sprovođenju treninga i obuke

Kvalitet i kreativnost obuke koja se izvodi u učionici ograničeni su samo maštom upravitelja sigurnosnim odjelom. Uzmite za primjer program koji je razvijen za planiranje nastave iz domena umjetnosti sprovođenja ispitivanja. Ukoliko je sproveden ispravno, ovakav program obuke predstavlja učinkovit način da čak i iskusni ispitivači i istražitelji dođu do novih i svježih ideja. Ovu metodu osposobljavanja i obučavanja mladih istražitelja moguće je sprovoditi uz korištenje pripremljenih i unaprijed režiranih i snimljenih istražnih intervjua, ali i pomoću raspoloživih videosnimaka načinjenih tokom sprovođenja stvarnih istražnih saslušanja

Redakcijski tim
redakcija@asadria.com

I jedna i druga metoda su prepoznate kao izrazito učinkovite, s tim što korištenje audio-video zapisa sa stvarnih saslušanja donosi i dodatnu korist, s obzirom da se tokom tako koncipirane obuke mladi istražitelji suočavaju sa nizom stvarnih reakcija ispitanika i sa njihovim pokušajima da davanjem neistinitih izjava skrenu tok istrage u pogrešnom smjeru. U pripremi za jednodnevni seminar, koji je na ovu temu održan za sve istražitelje jedne organizacije koja pruža usluge iz domena privatne zaštite, svi učesnici su zaduženi da predstave svoje slučajeve iz prakse kod kojih su se tokom ispitivanja suočili sa određenim poteškoćama. Na dan treninga dva nasumično izabrana učesnika naglas su čitala uratke svojih kolega, pri čemu je jedan od čitača igrao ulogu istražitelja, a drugi ispitanika.

Videoedukacijski program

Ovo “ispitivanje” izvršeno je prije okupljanja grupe istražitelja, a tonski i video snimak je pohranjen na videokasetu. Nakon što su učesnicima seminara prenijeli cjelokupnu dramaturgiju i tok saslušanja, suočenje je bilo izloženo procjeni i kritici od strane cijele grupe. Ovakvo stjecanje znanja i dijeljenje iskustava se pokazalo kao veoma efikasna metoda učenja za sve učesnike seminara. Kao dodatak iskustvu iz učionice nešto kasnije je razvijen i priručnik za samostalno učenje i stjecanje znanja vezanih za tehnike i tok sprovođenja saslušanja, a koji pokriva osnove procesa ispitivanja i saslušanja i bavi se, između ostaloga, i razlozima za prihvatanje, odnosno odbacivanje pojedinih izjava ispitanika. Na taj način je kreiran svojevrstan videoedukacijski program, koji obuhvata tri različite situacije. Nakon čitanja sastava u kojem je detaljno predstavljena prva situacija, sudionicima seminara je naloženo da zatvore knjige i uključe TV uređaj, na kojem je zatim i prikazana dramatizacija slučaja kojega je upravo opisao prvi čitač. Na kraju prikazivanja prvog snimljenog audio-video uratka, na ekranu se prikazuje poruka za učesnike seminara da isključe TV aparat i vrate se na radni list, u kojem je trebalo odgovoriti na niz pitanja vezanih za tok i sadržaj saslušanja kojega su upravo imali priliku pogledati. Nakon što su učesnici seminara po ovom modelu pregledali sve tri ponuđene situacije i odgovorili na pitanja postavljena u radnom listu, imali su priliku usporediti svoje odgovore sa odgovorima napisanim na poleđini radnog lista. Ovaj izmijenjeni pristup stjecanja znanja u učionici pokazao je tri veoma jasne prednosti:

(1) Istražitelj početnik na ovaj način znanje i iskustvo preuzima i stječe potpuno samostalno, bez da za proces stjecanja znanja veže vrijeme upravitelja istražnog odjela ili drugog starijeg i iskusnijeg istražitelja;

(2) Samo iskustvo učenja na ovaj način ne nosi bilo kakvu prijetnju. Odgovori bilo kojega od polaznika bili su nepoznati za ostale polaznike, a na taj način su učesnici seminara mogli svoje privatne i povjerljive procjene sumnjivih ili pogrešnih odgovora usporediti sa odgovorima navedenim na poleđini priručnika, iz čega su imali priliku izvoditi zaključke, koji su im kasnije mogli poslužiti kao dobra smjernica za sprovođenje saslušanja;

(3) Ovakav proces stjecanja znanja je iskustven. Polaznici su se mogli saživiti sa ulogom ispitivača prikazanog na TV ekranu. Varijacija na ovu metodu sprovođenja treninga bi mogla biti i ta da se tokom seminara prikažu i audiovizuelni zapisi sa stvarnih ispitivanja koja su poduzeta ranije. Neke organizacije koriste ovu metodu kao sredstvo zaštite od lažnih tvrdnji o zloupotrebi ili pogrešnom tumačenju njihovih istražitelja. Istražitelji u radionici mogu kao grupa naknadno davati sugestije o tome kako poboljšati tok i rezultate saslušanja. To, međutim, zahtijeva postojanje odgovarajuće kolegijalne atmosfere među osobljem, tako da se dati komentari ne protumače kao kritika, već kao sugestija.

Ukoliko je sprovedena ispravno, ovakva obuka predstavlja učinkovit način da čak i iskusni ispitivači i istražitelji dođu do svježih ideja. Sljedeća korist od korištenja audio-video zapisa sa stvarnih saslušanja je u tome što se tokom takvog sprovođenja obuke mladi istražitelji suočavaju sa nizom stvarnih reakcija ispitanika i njihovih pokušaja da izbjegnu davanje istinitog odgovora ili da daju neistinite informacije. U odnosu na korištenje unaprijed pripremljenih i snimljenih audio-video sesija sa izrežiranim saslušanjima, korištenje stvarnih zapisa sa saslušanja ne ograničava proces stjecanja znanja sposobnošću nekog od kolega istražitelja da se uživi u ulogu ispitivača i kompletnu situaciju predstavi posve vjerno.

Nastava van učionica

Sljedeći način na koji upravitelj odjela sigurnosti može iskazati svoju odgovornost kao trener je organiziranje nastave u lokalnim obrazovnim ustanovama ili zahtijevanje sudjelovanja na predavanjima na kojima se, u relevantnim koledžima i drugim obrazovnim ustanovama, govori o istim ili sličnim temama, odnosno o istražnim vještinama. Iako se dostupnost obrazovnih programa sa ovom tematikom razlikuje u različitim područjima, ova vrsta formalne obuke u značajnom je porastu i od neupitne je vrijednosti. Stručne skupine sponzoriraju tematske seminare u okviru njihovih specijalnosti, a po kalendarskim shemama koje se najčešće mogu pronaći na njihovim web-stranicama. Ono što predstavlja i dodatnu korist je činjenica da mnoge organizacije postavljaju upozorenja i obavijesti o organiziranju sličnih edukativnih programa i od strane privatnih kompanija i drugih udruženja iz područja zajedničkog interesa. Za takvu obuku, često namijenjenu naprednim praktikantima koji imaju ograničenja u smislu vremena kojega mogu utrošiti van svojih uobičajenih dužnosti, može se očekivati da bude veoma sadržajna i da ponudi mnoštvo praktično iskoristivih saznanja i tehnika. Ovo se naročito odnosi na treninge i seminare organizirane i sponzorirane na nacionalnoj ili međunarodnoj razini organizacije. Ponekad su treninzi organizirani na lokalnom nivou slabije kvalitete u odnosu na one organizirane na nacionalnom ili međunarodnom nivou, bilo da govorimo sa aspekta kvaliteta i kvantiteta prezentacijskih materijala ili sa aspekta samoga stila prenošenja znanja i prezentacijskih tehnika kojima se služi predavač.

Sigurnosni menadžer u ulozi kontrolora

Kada se sigurnosni menadžer nađe u ulozi kontrolora, tada bi se trebao posebno pozabaviti sa četiri područja od interesa: organizacijom i rasponom kontrole, evidencijom, troškovima i opremom. Raspon ili obim kontrole, kao koncept upravljanja, odnosi se na broj podređenih koji izvještavaju izravno svoje nadređene. Iz nekih starijih udžbenika se moglo saznati da je dobar raspon kontrole u sigurnosnim organizacijama onaj pri kojem je jedan sigurnosni menadžer nadređen nad maksimalno šest osoba. Međutim, s obzirom da ovdje govorimo o istražiteljima, praksa je pokazala da se obim efektivne kontrole može proširiti i van spomenute granice, kako zbog karaktera i visokih vrijednosti koje u svakome smislu treba da karakterišu budućeg istražitelja tako i zbog svega onoga što predstavlja prirodu posla kojim će se on u budućnosti baviti. Visokostručno i motivirano istražno osoblje u pravilu zahtijeva znatno manji nivo nadzora, što omogućuje spomenuto proširenje normalnih granica raspona kontrole.

U organizaciji čija organizaciona struktura odgovara strukturi organizacije predstavljenoj na grafikonu 1, naprimjer, za rad istražnog odjeljenja je potreban samo jedan menadžer ili supervizor. Međutim, ni pod kojim okolnostima se od voditelja istrage ne bi trebalo zahtijevati da koordinira sa više od deset istražitelja koji ga izvještavaju i koji su mu podređeni. Dakle, ako sigurnosna organizacija ima više od deset istražitelja, tada na scenu stupa organizacijski dizajn koji je prilagođen istražnim odjelima. U takvim slučajevima je primjenljiv drugačiji princip organizacije, temeljen na logičnoj podjeli rada i zadataka, a prema kojemu su istražitelji podijeljeni po njihovoj namjeni, procesima ili postupcima, klijenteli, raspoloživom vremenu ili za istragu interesantnim lokacijama. U organizaciji ustrojenoj po shemi prikazanoj na grafikonu 2, tri supervizora koji su podređeni sigurnosnom menadžeru ili upravitelju sigurnosnog odjeljenja morali bi biti u mogućnosti obavljati učinkovitu kontrolu nad čak trideset istražitelja.

 

Intervju: Chris Bone, kompanija ASSA ABLOY

Revolucija u oblasti kontrole pristupa bit će bežična, smatra Chris Bone, potpredsjednik Sektora rješenja za kontrolu pristupa za područje Evrope, Bliskog istoka i Afrike u kompaniji ASSA ABLOY. Prema njegovim riječima, ona je, zapravo, već počela. Već postoji jako puno pionira u usvajanju ove tehnologije, dok kompanija samo u Skandinaviji prodaje hiljade stambenih digitalnih ključeva na mjesečnoj bazi

Razgovarao: Thomas Schulz 
E-mail: thomas.schulz@assaabloy.de

Gospodine Bone, možete li se ukratko predstaviti našim čitaocima i reći nam nešto više o svojoj karijeri u sektoru kontrole pristupa?
Chris Bone: Mislim da me možete predstaviti kao „veterana industrije“. Veći dio 1980-ih proveo sam u australskog vojsci. Nakon toga sam se pridružio kompaniji Honeywell, u kojoj sam proveo 20 godina. Tokom te dvije decenije radio sam u skoro svakom sektoru industrije, prvenstveno u oblasti kontrole pristupa, od instaliranja i tehničke podrške do upravljanja proizvodima i marketinga. Kulminaciju je predstavljao projekat osiguravanja Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Zahvaljujući ovom iskustvu, stekao sam jasnu sliku o ovoj industriji. Svoja znanja sam stavio na raspolaganje kompaniji ASSA ABLOY i primijenio ga na nekoliko serija proizvoda za kontrolu pristupa, posebno na naše bežične proizvode kakvi su Aperio® i SMARTair™.

Gospodine Bone, čini se da elektronska kontrola pristupa postaje sve popularnija među korisnicima, od velikih korporacija do malih preduzeća i drugih. Hoće li bežična sigurnost na kraju ući i u naše domove?
Chris Bone: To se već događa. Meni lično još nije jasno zašto koristimo ključeve. Ja ne koristim ključ u svojoj kući. Imam digitalni Yale ključ i privjesak. Moja djeca ulaze u kuću preko PIN-a. Na mehaničke ključeve smo, očito, navikli, dok su oni digitalni još uvijek nešto skuplji za korisnika na masovnom tržištu, ali kompanija ASSA ABLOY ubrzano radi i na tome. Već imamo pionire u usvajanju ove tehnologije. U Skandinaviji prodajemo hiljade stambenih digitalnih ključeva na mjesečnoj bazi.

Pored ove „demokratizacije“ bežičnih brava, kako će sektor kontrole pristupa izgledati za pet godina?
Chris Bone: Kada je u pitanju kontrola pristupa, čak je i komercijalno tržište relativno neiskorišteno. Moguće je da je tek pet posto vrata integrisano. Osim toga, još nisam upoznao nijednog menadžera sigurnosti koji voli upravljati mehaničkim ključevima. Zbog toga je u toku realizacija projekata koji obuhvataju hiljade vrata u objektima koje želimo u potpunosti osloboditi ključeva. Za manje od pet godina ovo će postati uobičajena stvar, posebno u novim objektima. Oblast studentskog smještaja je već uključena. Šta je poticaj za ovo? Bežični proizvodi.

Zbog toga se ASSA ABLOY u sve većoj mjeri fokusira na bežične proizvode?
Chris Bone: Ključna prednost je u činjenici da vam proizvodi za bežični pristup omogućavaju da uđete dublje u zgradu sa više brava. Za manje, samostalne projekte smo namijenili liniju proizvoda SMARTair™ i Aperio, koja se integriše sa ostalim instaliranim sigurnosnim tehnologijama, poput CCTV-a i sistema za upravljanje energijom. Sigurnost korisnika i korisničko iskustvo su unaprijeđeni. Kao i naša konkurencija, i mi najčešće radimo s kampusima univerziteta. Uključeni smo u realizaciju projekata u Africi u sklopu osiguravanja rudarskih i petrohemijskih postrojenja. Tu su i bolnice, stadioni itd. Ovo je rješenje za sve situacije gdje je nužno upravljati velikim brojem ključeva.

Koji su specifični izazovi integrisanja proizvoda za kontrolu pristupa sa ostalim sigurnosnim sistemima poput CCTV-a?

Chris Bone: Ključ je u tome da se stvari maksimalno pojednostave za proizvođača originalne opreme. Mi smo razvili ASSA ABLOY protokol za uređaje sa jednostavnim SDK-om preko kojeg Aperio® komunicira sa ostalim instaliranim sigurnosnim rješenjima. Naš standardni sistem razmjene poruke pomaže proizvođačima originalne opreme da integrišu Aperio u ekosisteme svojih proizvoda jednako kao i svaku drugu komponentu. Korisnik ima pristup jedinstvenom sistemu i prati ga holistički.

Spomenuli ste proizvođače originalne opreme. Šta je za Vas i kompaniju ASSA ABLOY ključ uspješnog partnerstva?
Chris Bone: Tu je najvažnija lojalnost. Za Aperio nemamo direktnu tržišnu ponudu. Podržavamo proizvođače originalne opreme i njihove kupce i ne pokušavamo ih zaobići. To je autentično partnerstvo. Imamo proizvod za bežični pristup koji je namijenjen direktnoj prodaji i to je SMARTair™. Ali, to je potpuno drugi kanal namijenjen manjim samostalnim projektima. Kada je u pitanju Aperio, fokusirali smo se na interoperabilnost sa ostalim OEM sistemima i krupnijim projektima kontrole pristupa.

Možete li najaviti šta nam to Aperio® donosi u 2014. godini?
Chris Bone: Ove godine nas čeka puno posla. Trenutno ažuriramo postojeću ponudu uvođenjem nove generacije elektronskih uređaja i primjenjujemo najnovija tehnička dostignuća. Proširujemo našu ponudu kako bismo omogućili da se bežični ključevi ne koriste samo za vrata nego i za ormare i kućišta za servere, naprimjer. Integrisat ćemo Aperio® u dodatni hardver i najaviti nova partnerstva sa velikim proizvođačima originalne opreme. Ponudit ćemo i podršku za dodatne RFID tehnologije, uključujući HID-ov iCLASS SE.

Nismo spomenuli „oblak“. U kojoj mjeri će od ove tehnologije zavisiti budućnost kontrole pristupa?
Chris Bone: Danas se jako puno govori o „oblaku“ i ASSA ABLOY o tome promišlja dugoročno. Oblak obuhvata dva pristupa – kontrolu pristupa baziranu na oblaku, pri čemu je sistem kontrole pristupa u potpunosti smješten u oblak, u odnosu na upravljanje sistemom kontrole pristupa preko oblaka. Ja na to gledam sa stanovišta korisnika. Nekada je za donošenje odluke o pristupu nekim vratima trebalo nekoliko sekundi. Danas od trenutka prezentiranja akreditiva i odluke o pristupu prođe oko pola sekunde. Ako kontrola pristupa koja je u potpunosti bazirana na oblaku vrijeme donošenja odluke o pristupu opet produžava na dvije sekunde, to znači da se korisnik vratio 20 godina u prošlost. S druge strane, upravljanje preko oblaka već postoji: ja iz Velike Britanije mogu na daljinu otključati vrata našeg ureda u Španiji preko svog telefona. Kontrola pristupa će preći u „oblak“ kada za to dođe pravo vrijeme. Ali, to će zavisiti od samog korisnika vrata. Nije u pitanju samo njihovo iskustvo nego i njihova privatnost i sigurnost.

Za kraj, pitanje o budućnosti. U vijestima se stalno govori o cijenama energije. Koje će – ako ih uopće bude – biti posljedice rasta cijena energije po tržište rješenja za kontrolu pristupa?
Chris Bone: Već sam ranije rekao da nisam ljubitelj ključeva. Mrzim magnetne ključeve. Na njih se gleda kao na jeftinu varijantu, ali to je ekonomska iluzija, jer se oni pokažu lošim kada je u pitanju potrošnja energije. Tokom godine oni troše deset puta više energije u odnosu na bežične brave. Tu su i troškovi dostave, jer su oni teški i sastoje se velike količine metala. Kako cijene energije rastu, raste i vrijednost prelaska na bežične brave.

Osnovna pravila za vožnju u grupi

I polazak sa nekog mjesta također je „škakljiv“ trenutak. U mnogim slučajevima to se mora veoma brzo desiti i obično prije nego što smo ispravno zauzeli poziciju, konvoj se već kreće na ulici, a vrata se automatski ili manuelno iznutra zaključavaju radi sigurnosti. No, vožnja ulicama i autoputevima također predstavlja izazov za zaštitu ličnosti

Obratiti pažnju na egidu i probati naći barem 2 manje slike za tekst – N.K.

U normalnom slučaju stražnje prateće vozilo kreće prvo i tako omogućuje VIP vozilu da se bez opasnosti ubaci u saobraćaj. Ukoliko postoji i prednje vozilo, važno je da vozač VIP vozila uvijek parkira tako da, u slučaju potrebe, može samostalno krenuti. Iako se, ovisno o situaciji, prednje i prateće vozilo postavljaju kao zaštitne barijere, ista ne smiju nikad ograničiti mobilnost VIP vozila.

Dolazak

Dolazak na novo ili već poznato mjesto također može predstavljati situaciju koja zahtijeva posebnu pažnju. Često prije željene destinacije prolazimo ili ulazimo u zonu opće opasnosti. Ovisno o situaciji i položaju, jedan tjelohranitelj iz tima za izviđanje ili tima za zaštitu već nas očekuje i upućuje. Po pravilu, ova osoba je pozicionirana tako da vozač VIP vozila prednjim farom može direktno voziti prema osobi koja daje upute i tako optimalno uskladiti odstojanje, kako uzduž tako i bočno, tako da štićena osoba može izaći direktno ispred ulaza ili možda čak i na crveni tepih. Prednje i prateće vozilo postavljeni su tako da mogu ponuditi optimalnu zaštitu od napada sa vozilima ili da se mogu koristiti kao privremena zaštita u slučaju razmjene paljbe. Ukoliko je moguće, vozači ostaju uz vozila sve dok ne uslijede dalje upute od vođe tima ili vođe operacije i tako održavaju mobilnost. Ovisno o situaciji, obično je potrebno kraće vrijeme za donošenje odluke da li će štićena osoba ostati na mjestu ili će odmah ponovo poći. Čim prednje i prateće vozilo više ne budu potrebni kao štit, moguća zaštita ili barijera, ista se stavljaju na raspolaganje shodno okruženju. Imajte na umu da upadljivo parkirana vozila ispred zgrade odmah otkrivaju prisutnost važnih osoba i privlače interes.

Tim iskrcan

Na paradama ili drugim sporim vožnjama kroz mnoštvo ljudi, bilo da se radi o fanovima ili demonstrantima, u zavisnosti od procjene može biti neophodno hodati pored vozila kako bismo lakše nadzirali opasnost ili u ekstremnom slučaju odbranili štićenu osobu od istih. Prednost ove mjere je definitivno bolji pregled izvan vozila. Naravno, ovako su tjelohranitelji direktnije izloženi opasnostima, ali isti vjerovatno bolje primjećuju šta se odigrava u okruženju nego kad sjede u vozilu. Prilikom kretanja pješke također je važno da je komunikacija jasno propisana, a područje motrenja raspodijeljeno.

Zaustavljanja/semafori

Potrebno je razlikovati zaustavljanje vezano za uvjete u saobraćaju i efektivno zaustavljanje, odnosno kratkoročne obustave vožnje uz moguće napuštanje vozila. U ovom slučaju ponašamo se kao i kod dolaska na odredište, izlazimo iz vozila i zauzimamo poziciju. Ovisno o tome šta štićena osoba odluči, raspoređujemo se za pratnju pješke ili nastavljamo voziti ka odredištu. U zavisnosti od mjesta zaustavljanja, moramo zauzeti adekvatan položaj koji je prilagođen situaciji. Na semaforima i kod zaustavljanja na raskrsnicama pokušavamo da se zaustavimo na način da smo blago istureni u odnosu na druge učesnike u saobraćaju, tako da niko ne može ometati niti prepoznati našu štićenu osobu. Zaustavljamo se uvijek bočno istureni, tako da i vozilo koje vozi iza nas ima dobar pregled. Strana štićene osobe bi uvijek trebala biti zaklonjena od opasnosti koliko god je to moguće.

U saobraćaju

Jedna traka

Na ulicama sa jednom trakom vozimo blago bočno istureni, a VIP vozilo treba biti udaljeno od potencijalne opasnosti koliko je god moguće. Kod saobraćaja iz suprotnog smjera moramo uvijek prosuditi da li će opasnost prije stići sprijeda ili straga i shodno tome postaviti prateće vozilo.

Dvije trake

I kod dvije trake u istom pravcu vozimo blago istureni lijevo, VIP vozilo je također krajnje lijevo, dok druga vozila idu više desno ili ka desnom rubu. Na autoputevima je bolje voziti brzo lijevom trakom jer tako postoji manje opasnosti da će neko sa svojim vozilom napasti VIP vozilo. Na zaustavnoj traci vrebaju potencijalne opasnosti i moramo biti spremni da fleksibilno reagujemo.

Prestrojavanje u drugu traku

Ukoliko se u normalnom slučaju vozač VIP vozila želi prestrojiti u drugu traku, isti to čini kratkim paljenjem žmigavca. Nakon toga zadnje prateće vozilo vrši prestrojavanje u drugu traku i omogućuje vozaču VIP vozila da se sigurno prestroji. Prednje vozilo manevriše istovremeno kad i VIP vozilo. Ukoliko se prednje vozilo neočekivano prestroji, isto se mora u svakom slučaju pratiti jer je vrlo vjerovatno da pokušava izbjeći neku opasnost.

Više traka

Ista načela vrijede kao i kod dvije trake. Ako je to moguće, srednja traka se treba koristiti samo zato da bi se došlo sa krajnje lijeve u krajnju desnu traku. U sredini nije pametno voziti jer opasnosti mogu doći sa obje strane.

Skretanje

Prilikom skretanja prateće vozilo straga pokriva VIP vozilo, što znači da se praktično na istoj visini vozi iza ugla i nakon toga odmah ubacuje jedno iza drugog. Uprkos tome, moraju se poštovati pravila prvenstva u saobraćaju.

Kružni tok

Veličina kruga je presudna u kružnom toku. Ukoliko je moguće, i ovdje postupamo kao i kod skretanja. Ukoliko ima dovoljno mjesta, onda zadnje prateće vozilo treba pokrivati VIP vozilo pri ulasku u kružni tok, a zatim osigurati pojedinačne izlaze. Kod pratnje sa tri vozila i ukoliko ima dovoljno mjesta, VIP vozilo se može općenito zakloniti i sa dva vozila.

Silaženje na autoput

Izuzetno je važno da se cijeli konvoj može brzo uključiti na autoput. Stražnje prateće vozilo i ovdje počinje kao prvo i osigurava desno traku tako da se druga vozila mogu sigurno uključiti u saobraćaj.

Nekoliko pravila za motorizovanu zaštitnu pratnju

Komunikacija i značenje pojedinačnih znakova sa svjetlom moraju prije kretanja biti jasno utvrđeni i svim sudionicima biti dobro poznati. Ključne pozicije, opasne zone i moguća djelovanja protivničke strane, kao i željeno ponašanje poznati su svakome u timu, a prije svega vozačima. Opasnost se mora moći učinkovito prijaviti i bez radija. Prateće vozilo se može postaviti iza ili naprijed. Vođa tima zaštitne pratnje sjedi u pratećem vozilu radi veće slobode djelovanja. Osoba odgovorna za štićenu osobu nalazi se u ViP vozilu, naprijed na desnoj strani. S obzirom da VIP vozilo određuje brzinu vožnje, drugi se moraju ravnati prema njemu. U VIP vozilu se zna šta štićena osoba želi i može se udovoljiti njenim željama. Konvoj se mora pridržavati propisa cestovnog saobraćaja. Iz taktičnih razloga je razumno da se varira sa snagom tima i brojem vozila na često korištenim rutama kako bi se protivničkoj strani odali različiti utisci. Tjelohranitelji koji se voze imaju zadatke poput: nadgledanja dodijeljenog prostora, dojave nečega, navigacije, fotografisanja, identifikacije vozila koji slijede itd. Ako je moguće, vozi se taktički – blago istureno. Fizika vožnje, brzina, odstojanje, putevi kočenja ili vremenski utjecaji se moraju opsežno izračunati. Vozačima su poznate glavne i alternativne rute i iste mogu biti aktivirane s jednom natuknicom.

Pozicija na kojoj sjedi štićena osoba se treba varirati! Kroz stakla se ne bi trebala moći vidjeti štićena osoba. Parkirana vozila predstavljaju opasnost. Kada vozimo pored parkiranih vozila, moramo dobro obratiti pažnju na ista. Semafore i kružne tokove bi trebali prolaziti kao zatvoreni konvoj, eventualno prilagoditi brzinu ili sačekati najbolji trenutak. Svaki vozač je odgovoran za svoje djelovanje i mora imati kontrolu nad vozilom u svakoj situaciji. Konvoj mora stalno ostati zajedno, bez da se druga vozila ubace između. To se mora racionalno odvijati i stalno uz rizik odvagati koje se mjere moraju sprovoditi ili šta predstavlja veći potencijal opasnosti za štićenu osobu. Uvijek se približiti ciljnom objektu što je moguće bliže, a vrata štićene osobe direktno povezati sa odredištem. Uvijek zadržati odstojanje čak i u konvoju koji stoji, a zbog mogućnosti bježanja.

Ukoliko se opaze aktivnosti protivničke strane, ista se moraju odmah saopćiti cijelom timu. Shodno situaciji, prije dolaska se moraju voziti taktičke „osmice“.

Višestruka uloga rukovoditelja istražnog odjela

U svakodnevnoj praksi postoji uvriježeno mišljenje koje podržava koncept da dobar rukovoditelj ne mora posjedovati tehničke vještine sa kakvim raspolažu zaposlenici kojima rukovodi. Iako je takav pristup moguć u pojedinim ili čak u mnogim područjima upravljanja, koncept se pokazuje kao nevažeći kada je u pitanju upravljanje ili, tačnije, nadzor nad radom istražitelja. Uzrok tome je činjenica da sama priroda istražiteljskog posla od istražitelja zahtijeva daleko veću slobodu kretanja, veću fleksibilnost u iznalaženju alternativnih rješenja i više kreativnosti nego što se to očekuje od osoba koje obavljaju neke druge sigurnosne poslove

Redakcijski tim
redakcija@asadria.com

Da bi uspješno upravljao visokomotiviranim i kreativnim pojedincima, supervizor bi trebao biti neko ko je već prošao istim putem, odnosno neko ko na temelju svog vlastitog, ranije prikupljenog iskustva može proniknuti u samu bit aktuelne situacije i shvatiti šta se, zapravo, dešava. Rukovoditelj, odnosno menadžer istražnog odjeljenja obavlja pet različitih funkcija, od kojih svaka zahtijeva posjedovanje velikog iskustva u sprovođenju istražnih radnji. Te funkcije obuhvataju funkciju istražnog savjetnika, instruktora za sprovođenje treninga i obuke, istražnog kontrolora, motivatora i procjenitelja.

Rukovoditelj istražnog odjeljenja u funkciji istražnog savjetnika

Budući da istražni proces nije precizna nauka, istražitelj koji je u njega uključen, pa čak i ako dolazi iz grupe onih veoma iskusnih, trebao bi aktivno razmjenjivati mišljenja i savjetovati se sa obrazovanim i edukovanim osobama o pravcu u kojem se odvija istraga, o ulozi koja mu je dodijeljena u istražnom procesu, o ispravnom pozicioniranju u odnosu na određene činjenice, saznanja i aktuelnu situaciju, te o koracima koje je potrebno preduzeti u narednom periodu kako bi istraga napredovala pozitivno. Spomenuto savjetovanje, zapravo, predstavlja neformalnu i otvorenu razmjenu ideja, a interesantno je, kreativno i potiče na razmišljanje. Ono nekada uključuje razmatranje međusobno sasvim oprečnih ideja, a ponekad i ideja koje u potpunosti izlaze van granica svakidašnje prakse. Savjetovanje i razmjena mišljenja je, zapravo, zbrajanje svih dojučerašnjih iskustava, čiji konačan zbir bi nam trebao pokazati smjer u kojem bi danas trebalo usmjeriti istražne radnje. Međutim, ovakvo savjetovanje ne bi trebalo biti pogrešno protumačeno i shvaćeno kao aktivnost koja menadžeru dopušta neaktivnost i puko teoretiziranje. Umjesto toga, rukovoditelj, odnosno menadžer, funkcioniše kao sudionik u raspravi, tj. kao neko ko može dati značajan doprinos rješenju problema zahvaljujući vlastitim istražnim iskustvima i vještinama. Ključ za učinkovito savjetovanje i razmjenu mišljenja sadržan je u samom procesu savjetovanja. To bi trebao biti proces koji stvara klimu u kojoj jedna osoba potiče drugu sa idejama ili strategijama koje bi mogle značajno doprinijeti uspješnom zatvaranju slučaja. Primjer koji slijedi izvrsno ilustrira spomenutu vrstu dijaloga.

Istražitelj: “Taj dečko je jednostavno nestao iz vida. Niti ga je ko vidio, a niti šta čuo o njemu već više od godinu dana.”

Nadzornik: “A šta je sa njegovim posljednjim poznatim boravištem? Nema zahtjeva za prosljeđivanje pošte ili informacija o kretanju njegovog kombija?”

“Ne, bio je prijavljen u jeftinom hotelu, ali je najveći dio vremena provodio na ulici, bez stalne adrese.”

“Jeste li provjerili da li je vršena promjena adrese u Odjelu za registraciju motornih vozila?”

“Jesam. Ništa.”

“Jeste li provjerili uobičajene baze podataka?”

“Provjerio sam komercijalne baze podataka na koje smo se pretplatili, a pokušavao sam mu ući u trag i putem jednostavne web-bazirane aplikacije za pronalaženje osoba. Tu sam došao do starih brojeva telefona, do stare adrese, te do imena njegovih starih susjeda i njihovih telefonskih brojeva. Sve u svemu, istraživanje u tom pravcu nam nije donijelo konkretne informacije, niti nas je pomjerilo korak naprijed u smislu napretka istrage. Obilaskom svih tih starih adresa nismo, zapravo, dobili ništa.”

“Da li bi mogao biti zatvoren u nekom od zatvora?”

“I to sam također provjerio. Zasigurno znamo da nije ni u jednom državnom zatvoru, a niti u bilo kojem zatvoru u susjednim državama.”

“A da nije možda otišao u samostan?”

“Nisam provjeravao, ali stvarno sumnjam u takvu mogućnost. Uvijek je bio više fokusiran na svoje prijatelje, drogu, djevojke i raskalašene zabave. No, upravo mi dadoste dobru ideju. On je jako volio drogu. Obožavao je kristalni metamfetamin. Mogao bi biti u nekoj od bolnica ili čak u nekoj od ustanova na programu odvikavanja i rehabilitacije. Međutim, ako je još uvijek ovisan o narkoticima, a nije se uključio u program odvikavanja, mogao bi biti bilo gdje na ulici ili u bilo kojem skloništu za beskućnike, ukoliko je dovoljno sretan da u takvim skloništima za sebe pronađe mjesto. O takvim opcijama nikada ranije nisam ni razmišljao…”

U ovoj razmjeni mišljenja menadžer ne daje savjete u strogom smislu te riječi. On potiče istražitelja s pitanjima koja su, u ovom primjeru, vodila istražitelja da otkrije neke od logičnih koraka koje se ranije nije sjetio poduzeti. U nekim slučajevima proces savjetovanja i razmjene mišljenja može imati i savjetodavnu prirodu. Istražitelj koji ima dvojbe oko iskaza određenog intervjuisanog svjedoka, naprimjer, može imati koristi od osjećaja kojeg naspram slučaja i situacije ima njegov menadžer.

Rukovoditelj istražnog odjela u ulozi instruktora/trenera

Jasno je da ne možete naučiti studenta historije umjetnosti kako letjeti avionom ili kako se boriti ako vi prvi, kao instruktor, niste ovladali tim vještinama. Isto vrijedi i za podučavanje istražnim vještinama. Podučavanje takvim vještinama i poticanje njihovog razvoja vitalne su odgovornosti kvalitetnog menadžera. To se posebno odnosi na trening i obuku novih istražitelja angažiranih na slučaju i na edukaciji potpunih početnika. U svojoj ulozi trenera menadžer na raspolaganju ima niz opcija i mogućnosti njihovog kombiniranja. U idealnom slučaju, koristi se kombinacija svih raspoloživih opcija, uključujući tu, između ostalog, i izravno uključivanje menadžera u proces treninga i obuke, obuku uz posao uz superviziju od strane iskusnog istražitelja, edukativne programe koji se sprovode u učionicama te sudjelovanje na visokoobrazovnim programima i seminarima.

Izravno uključivanje rukovoditelja istražnog odjela u procese treninga i obuke

Rukovoditelj istražnog odjela može lično voditi istragu od početka do kraja, radeći skupa sa manje iskusnim ili lošije edukovanim istražiteljem. Kako se slučaj razvija, korak po korak, rukovoditelj istražnog odjela objašnjava mlađem i manje iskusnom istražitelju razloge za poduzimanje pojedinih istražnih koraka, tumači mu pojedine faze i metodologiju sprovođenja određenih istražnih radnji, te mu nudi odgovore na postavljena pitanja. Na takav način učenik brže ovladava sposobnošću logičkog razmišljanja i lakše prihvata pojašnjenja vezana za određene istražne radnje, a sa druge strane, sa rukovoditeljem istražnog odjela u ulozi učitelja i trenera mladi ili manje iskusan istražitelj od samoga početka stječe znanje i iskustvo, pristupajući slučaju na način kako to čini i njegov instruktor, trener ili supervizor. U praksi, uz ulogu učitelja, rukovoditelj istražnog odjela najčešće obavlja i ulogu procjenitelja učinka i radnih performansi mladih i manje iskusnih istražitelja.

Izobrazba na radnom mjestu s drugima

Druga opcija obuke je dodjeljivanje novih i neiskusnih istražitelja za rad s iskusnim istražiteljima u cilju tzv.  izobrazbe na radnom mjestu. Iako je to najpopularnija metoda treninga, ona također ima svoje nedostatke.

Najprimjetniji problem kod ove opcije je to što početnik ima tendenciju da od svog iskusnog partnera, osim onih dobrih, pokupi i loše radne navike. Slika inače izvrsnog istražitelja, koji je zbog svoje neobične sposobnosti mentalnog prisjećanja sklon neurednom vođenju bilješki, mogla bi za početnika biti veoma loš primjer i uzor, jer bi na osnovu projektovane slike mogao steći dojam kako vođenje bilješki i nije od tolike važnosti za istražnu djelatnost. Ako učenik nema istu sposobnost pamćenja kao i njegov instruktor, onda bi ovaj propust u edukativnom procesu mogao imati veoma ozbiljne posljedice. Iako rukovoditelj može odlučiti da obuku povjeri nekom od iskusnih podređenih kolega, on uvijek mora biti svjestan odgovornosti za krajnje rezultate obuke te vršiti monitoring i superviziju edukativnih procesa kako bi se osiguralo da su loše navike ili nedostaci u edukativnom procesu učenja ispravljene. Drugi oblik treninga je formalizirano ili strukturirano prenošenje iskustava tokom edukativnih procesa koji se sprovode u učionici. Ovdje postoji široka paleta različitih mogućnosti, od organizovnih instrukcija od strane rukovoditelja, preko preuzimanja niza uputa i smjernica od strane iskusnijih kolega koji početnicima prenose vlastita iskustva iz područja u kojima su posebno stručni, pa do angažiranja spoljnih stručnih saradnika za trening i obuku. Ovaj oblik obuke i treninga im pruža istinsku edukativnu vrijednost, jer su kvaliteta i kreativnost obuke koja se organizirano sprovodi u učionicama ograničene samo maštom rukovoditelja.

Važnost kontrole ulaska i izlaska iz vozila prilikom zaštite

Čim uđemo u vozilo ili ga napustimo, nalazimo se u kritičnoj fazi. Tako prekidamo jednu vrstu mobilnosti i prelazimo na drugu, a pri tome smo veoma ranjivi. Ograničene su nam mogućnosti da štićenu osobu istovremeno zadržimo u vidiku, a paralelno tome i pretražujemo okruženje od potencijalnih aktivnosti protivničke strane

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Private Security Training Association)

Često se nalazimo na mjestima sa mnoštvom nepoznatih prolaznika ili učesnika u saobraćaju. Nažalost, veoma rijetko ćemo biti u prilici da raspolažemo sa dovoljno osoblja i resursa da bismo mogli osigurati čitavo okruženje. Shodno situaciji, potrebno je da budemo uigran tim koji je praktično i teorijski pripremljen za različite slučajeve nužde. Unaprijed moramo definisati iz kojeg bi pravca mogla djelovati glavna očekivana opasnost i naš vidokrug usmjeriti ka njoj, bez potrebe da se zapostave druga područja pa da zbog toga budemo kažnjeni. Teže će biti kad je štićena osoba u pratnji. Naravno da je naša pažnja ponajviše usmjerena ka štićenoj osobi, ali moramo imati na umu da se moramo krajnje ljubazno, odnosno primjereno brinuti i o pratnji. Nikada ne treba zaboraviti da ćemo se u slučaju bilo kakvog napada ili nužde ipak najviše ophoditi sa pratnjom. Ako je štićena osoba muško, a pratnja žensko, izazov postaje još veći. Štićenoj osobi trebamo dati neophodnu slobodu da se svojoj pratnji može prezentovati kao džentlmen i ni u kojem slučaju se ne smijemo umiješati sve dok to situacija prisilno ne naloži. To znači da ukoliko štićena osoba svojoj pratnji ili pratilji želi otvoriti vrata, skinuti joj mantil, galantno joj pokazati put itd., mi ne smijemo biti smetnja. U sljedećim opisima polazimo od toga da postoji vozač koji korektno priprema, kontroliše i nadzire vozilo i koji se i nakon izlaska iz vozila ponaša shodno našim uputama, brine se o vozilu, njegovoj spremnosti, kao i mogućnostima za parkiranje.

Vrata vozila

Postoji mnogo načina da se štićenoj osobi ili gostima otvore vrata vozila. Kao posmatrač situacije veoma brzo možemo uočiti da li je osoba koja otvara vrata svoju prisebnost usredotočila na sigurnost ili nije. U praksi, većina osoba ili vozača stane ispred vrata, uhvati za bravu kad štićena osoba gurne vrata i napravi elegantno nekoliko koraka unazad. U zavisnosti od obuke, pogled je usmjeren u desno, da se štićena osoba zbog pogleda ne bi osjećala nelagodno. Ovo je klasična forma otvaranja vrata i nema puno veze sa sviješću o sigurnosti.

Gdje se nalazi pogled u ovakvoj situaciji? Najčešće preko krova vozila na drugu stranu ulice ili nadesno ka – ničemu?! Zato moramo razmisliti o tome s koje strane nam, zapravo, dolazi opasnost? Odgovor je jasan: direktno na vrata iz kojih izlazi štićena osoba ili sa lijeve strane. Upravo zbog toga naš pogled moramo usmjeriti u pravcu mogućih izvora opasnosti! To je najčešće i glavni pravac u kojem se krećemo pješke, jer je vozač vozilo sigurno smjestio direktno ispred ulaza zgrade u koju se treba ući. Kada otvorimo zadnja desna vrata vozila, najbolje je da stanemo direktno ispred zadnjeg točka sa pogledom usmjerenim dalje od vozila u pravcu odredišta ili cilja. Tako naša leđa djelimično pokriva samo vozilo, a naša stopala točak. Desnom rukom otvaramo vrata, a prije nego što ih ispustimo, osiguramo se da ista ne udare unazad. Ovo je jako bitno jer kod vozila sa posebnom zaštitom i težinom vrata daleko iznad 50 kg sama vrata predstavljaju pravu opasnost. Zatim lijevom rukom stavljenom na gornji rub vrata štitimo glavu štićene osobe. Pažnja: ne držati ključeve vozila ili druge predmete u lijevoj ruci jer postoji opasnost od povrede! Desna ruka je uvijek slobodna za potezanje za oružjem, a lijevom rukom možemo, kroz blagi okret, odbiti osobe i zaštitnički stati između vrata i vozila direktno ispred štićene osobe. Prednost ove pozicije je blizina štićene osobe i gotova spremnost za kretanje iza štićene osobe u željenom pravcu. Isto tako, ukoliko štićena osoba padne, možemo joj odmah pomoći.

Ista pozicija otvaranja vrata, puštanja štićene osobe da uđe u vozilo i pažljivog zatvaranja vrata vrijedi i kad se vraćamo ka vozilu. Ovisno o situaciji, može se također i jednostavno izvući sigurnosni pojas i isti dati u ruke štićene osobe. Ista procedura se može primijeniti i na desnim prednjim vratima, s tim što sad stojimo ispred zadnjih vrata i više nemamo zaštitu točka. Posmatrajući sa strane, sve to izgleda veoma profesionalno i svjesno sigurnosti, što protivničkoj strani odaje utisak teške mete, dok se kod prolaznika ne izaziva velika pažnja. Pri ovakvoj blizini postoji i mogućnost da se diskretno komunicira sa štićenom osobom i da se saznaju ili saopće moguće upute.

Nisu sve štićene osobe, nažalost, tako strpljive da čekaju da im otvorimo vrata. Mnogo je slučajeva gdje štićene osobe samostalno izađu iz vozila prije nego što smo zauzeli poziciju. Ovo se dešava, prije svega, ukoliko postoji samo jedan vozač bez drugih tjelohranitelja, pa procedura „otvaranja vrata“ traje relativno dugo.

Ulazak u vozilo

Jedan tjelohranitelj

Pozicioniran iza štićene osobe, lijevo ili desno, tjelohranitelj se kreće prema naprijed ka desnoj strani da bi otvorio vrata suvozača. On sam pokriva štićenu osobu prilikom ulaska i kontroliše pogledom okolinu prije nego što zatvori vrata. Potom ulazi naprijed na strani suvozača i daje signal za polazak. Način reagovanja je moguće prilagoditi u zavisnosti od situacije.

Dva tjelohranitelja

Za prvog tjelohranitelja je najbolje da se nalazi lijevo iza štićene osobe, a da se zatim malo ispred vozila kreće prema naprijed kako bi pokrio vrata suvozača sa zadnje desno iza. Tjelohranitelj broj 2 ide prema naprijed i štićenoj osobi otvara zadnja desna vrata suvozača, kontroliše pogledom okruženje prije nego što zatvori vrata. Broj 1 ulazi naprijed i daje komandu za polazak.

Prateće vozilo vozi ispred, a broj 2 ulazi u vozilo s prednje desne strane. Ovisno o situaciji, mogu biti neophodne promjene pozicija.

Četiri tjelohranitelja

Da bi mogli pokriti područje u visini štićene osobe i stranu nasuprot vozila, tjelohranitelji 3 i 4 istovremeno idu na drugu stranu prije nego što štićena osoba dospije do vozila. Za tjelohranitelja sa brojem 1 je najbolje da se nalazi lijevo iza štićene osobe i da se malo ispred vozila kreće prema naprijed da bi pokrio vrata suvozača desno iza. Tjelohranitelj broj 2 ide prema naprijed i štićenoj osobi otvara zadnja desna vrata suvozača, te kontroliše pogledom okruženje prije nego što zatvori vrata.

Broj 1 ulazi naprijed, a zatim daje komandu za polazak. Prateće vozilo vozi ispred, a broj 2 u isto ulazi naprijed s desne strane, broj 4 ulazi iza desno, a broj 3 ulazi iza lijevo (ovdje je neophodna jedina zamjena pozicije: broj 4 mora pravovremeno nakon polaska zaštitnog vozila zamijeniti stranu). Inače, treba izbjegavati stajanje ispred pratećeg vozila ili zaštitnog vozila, jer se u slučaju evakuacije mora moći brzo krenuti. Ovisno o situaciji, mogu biti neophodne promjene pozicija.

Izlazak iz vozila

Jedan tjelohranitelj

Tjelohranitelj napušta vozilo, otvara vrata štićenoj osobi i istu nastavlja pratiti pješke. Prije napuštanja vozila i otvaranja vrata, tjelohranitelj provjerava sigurnost okoline. Tjelohranitelj otvara vrata štićenoj osobi.

Dva tjelohranitelja

Broj 1 izlazi i otvara vrata, broj 2 staje ispred štićene osobe i kreće se u pravcu odredišta. Ovisno o situaciji, mogu biti neophodne zamjene pozicija.

Četiri tjelohranitelja

Prateće vozilo već je ostavilo tjelohranitelje broj 2, 3 i 4 na mjestu na kojem štićena osoba treba izaći. Nakon dolaska zaštitnog vozila, broj 2 signalizira broju 1 da se na područje može sigurno izaći. To može učiniti tako što će pokucati na blatobran ili putem radiosignala. Broj 1 izlazi i još jednom provjerava situaciju prije nego što štićenoj osobi otvori vrata. Kada štićena osoba izlazi iz vozila, broj 3 i 4 počinju se kretati prema naprijed i ponovo zauzimaju pozicije u formaciji.

Broj 2 se prilagođava formaciji i također zauzima svoje mjesto pored štićene osobe. Broj 1 se ponovo uvrštava u formaciju iza lijevo. Ovisno o situaciji, mogu biti neophodne zamjene pozicija.

Moć logičkog prosuđivanja, vježbe inteligencije i kreativna maštovitost

Posjedovati moć ispravnog prosuđivanja, zapravo, znači u prosjeku donositi više dobrih odluka nego onih loših. Dva su veoma bitna faktora koja utječu na dobro prosuđivanje i donošenje ispravnih odluka. Prvi faktor je spremnost za donošenje odluka, a drugi je da se većina odluka donesenih na temelju logičkog prosuđivanja i iskustva pokaže ispravnim. Sa druge strane, loše odluke najčešće nastaju kao rezultat loših procjena, temeljenih na raspoloživim podacima koji su u suprotnosti sa stvarnim stanjem na terenu

Redakcijski tim
redakcija@asadria.com

Istražitelj mora biti u stanju preuzeti različite uloge i prilagođavati im se veoma brzo i prikladno. Bez obzira da li se radi o ulozi voditelja vatrogasne jedinice, starog ratnog prijatelja, „lošeg momka“ u ispitivačkom timu ili tek poznanika, svaka od tih uloga od istražitelja zahtijeva visok stepen svestranosti. Jedan je od osnovnih preduslova koji istražitelju osigurava učinkovitost je sposobnost pretvaranja, odnosno glume.

Preuzimanje različitih uloga

Međutim, učinkovitost istražitelja uveliko je ovisna i o njegovoj sposobnosti da donosi ispravne odluke. Ispravno prosuđivanje, ustvari, je donošenje ispravnih odluka u većini situacija. Kada neko tvrdi da ima moć ispravnog prosuđivanja, on, zapravo, tvrdi da u prosjeku donosi više dobrih nego loših odluka. Međutim, postoje dva bitna faktora koja utječu na dobro prosuđivanje i donošenje ispravnih odluka. Prvi faktor je spremnost osobe da donosi odluke. Mnogi ljudi, uključujući tu i one na rukovodećim funkcijama, kada trebaju donijeti važnu odluku, proživljavaju to uglavnom teško i sa dosta neugode. Međutim, odlika učinkovitog istražitelja je da odluke donosi čvrsto i bez mnogo predomišljanja. Drugi faktor je da bi se većina odluka koje su donesene na temelju iskustva, intuicije i naakumuliranog znanja trebala pokazati ispravnim. Dakle, u ovome slučaju govorimo o većini odluka, a ne o svim odlukama. Loše prosuđivanje je nešto lakše prepoznati, ali i definisati. Loše odluke nastaju kada se procjene vrše suprotno raspoloživim podacima. Preopteretiti avion, a zatim s njime pokušati poletjeti sa suviše kratke piste također je stvar loše procjene i primjer je loše odluke, baš kao i pokušaj istražitelja da se sam u mračnoj ulici upusti u avanturu hapšenja kriminalca za kojega se zna da je i naoružan i opasan. Pouzdan pokazatelj lošeg prosuđivanja, a zatim i donošenja loših odluka je i ponavljanje iste greške više od jednoga puta. Jasno je kako ne postoji istražitelj koji nikada nije pogriješio, no isto tako je poznato i to da dobar istražitelj sebi zasigurno neće dopustiti ponavljanje iste greške dva puta.

Vježba logičkog prosuđivanja

Logična osoba je osoba sposobna da rezonuje konzistentno. U istražiteljskom radu logika je neophodna za donošenje razumnih zaključaka na temelju nekih ranijih događaja. Logičkim razmišljanjem moguće je sagledati odnose između prošlih, sadašnjih i budućih događaja.

Uzmimo za primjer kako je otkriveno da su tokom proteklih šest mjeseci određene količine titanija prokrijumčarene iz fabrike. S obzirom na dostupnost materijala i postojeće kontrole, logično je da je titanij prokrijumčaren iz fabrike od strane zaposlenika. Zbog činjenice da titanij ima relativno malu tržišnu vrijednost, odnosno da nije materijal pogodan za ličnu preradu i upotrebu, nameće se logičan zaključak da kradljivac ima kupca, odnosno da ima nekoga ko je zainteresiran za kupovinu titanija, bilo da se bavi njegovom preprodajom, preradom ili proizvodnjom. Sljedeći logičan korak istražitelja bio bi da identifikuje i kontaktira glavne legalne dobavljače titanija u navedenom području kako bi:

  • identificirao industrijske grane i kompanije koje redovno kupuju titanij,
  • utvrdio da li su redovni kupci titanija možda smanjili nabavku istoga a zadržali proizvodnju na istom nivou ili je čak eventualno i povećali, i
  • u zavisnosti od nivoa profesionalnosti, informirao legalne dobavljače da su na tržištu u opticaju određene količine ukradenog titanija i zahtijevao od njih da ga izvijeste ukoliko dođu do bilo kakve informacije vezane za pojavu ukradenog titanija u regularnim trgovinskim tokovima. To bi, naprimjer, bili neki razumni koraci, poredani njihovim logičnim slijedom.

Inteligencija

Bez sumnje, učinkovit istražitelj mora imati inteligenciju veću od prosječne. Većina osobina koje smo obradili ranije kroz seriju članaka na ovu temu, kao što su snalažljivost, razumijevanje ljudi, komunikacijske vještine, osjetljivost, inicijativa, skepsa i logičko prosuđivanje, podrazumijevaju agilnost uma koja prevazilazi prosjek. Jednostavno rečeno, dobar istražitelj ne može biti prosječno inteligentan, on mora biti iznadprosječno pametan. Jedan aspekt inteligencije bitan za istražitelja je mentalno podsjećanje, odnosno pamćenje. Sposobnost pamćenja sitnih detalja, čak i onih naizgled nepovezanih sa aktuelnom istragom, može pomoći da se uspostave logičke veze koje će nam omogućiti rješavanje slučaja. Takvi podaci mogu uključivati ​​imena, događaje, lica, automobile, izreke ili prijestupnički modus operandi. Istražitelj mora imati veoma razvijenu moć pamćenja.

Kreativna maštovitost

Kreativnom maštovitošću je moguće zakoračiti i preko granica stvarnog i očiglednog. Popularna igra puzzle nudi i jednu korisnu demonstraciju, koja govori u prilog ovoj konstataciji. U lijevom donjem uglu slike 1 nalazi se kompletan valjak. Na koji način je moguće takav valjak izrezati iz samo tri poteza tako da na kraju imamo osam podjednakih dijelova valjka?

Interesantan je, naprimjer, i sljedeći zadatak: kako, uz dodavanje samo jedne linije, rimski broj 9 (IX) načiniti jednakim engleskom broju šest (SIX)?

Zadatak: ? + IX = SIX

Rješenje: Umjesto upitnika (?) potrebno je upisati slovo „S“, koje je, zapravo, i predstavljeno jednom linijom – krivom.

Dakle, u tom slučaju postavljena „jednačina“ ipak ima smisla: S + IX = SIX.

Ovakve i slične vježbe dovoljno ilustrativno govore o mogućnosti da se na stvari gleda i iz drugačije perspektive, što, zapravo, možemo smatrati i demonstracijom kreativne maštovitosti. U praktičnom smislu, policijska administracija na izvjestan način upire prstom u samu suštinu ove osobine: otkrivanje činjenica vezanih za krivično djelo na drugi način, odnosno zahvaljujući sredstvima različitim od direktnog razgovora i ispitivanja fizičkih dokaza, neizostavno zahtijeva aktivnu i praktičnu maštovitost, kao i sposobnost istražitelja da se stavi u položaj kriminalca i promišlja onako kako bi u tom trenutku i pod istim okolnostima razmišljao i sam kriminalac. Drugim riječima, uspješan istražitelj mora biti u stanju razmišljati i kao kriminalac. Šta bi bio vaš sljedeći potez da ste na mjestu kriminalca? Gdje biste sklonili dokaze kada biste bili suočeni sa istim problemom sa kakvim je suočen i stvarni kriminalac? Gdje biste se zaputili da ste na njegovom mjestu? Dakle, kada razmotrimo sve spomenuto, dolazimo do zaključka da je veoma teško i zamisliti praktično sprovođenje istrage bez kreativnog maštanja kao sastavnog dijela ukupne istražne strategije.

Osjećaj za profesionalizam

Istražitelj, posebno onaj koji je angažovan na rasvjetljavanju kriminalnih djela (a najveći broj istražnih radnji u privatnom sektoru odnosi se upravo na takva djela), uvijek je “na sceni” i pod lupom. Bez obzira bili na dužnosti ili ne, sve što rade, način kako to rade, sve što kažu i način kako to kažu – se odražava na sliku istražiteljske profesije. Kao i drugi profesionalci, tako i istražitelji moraju održati visoke standarde svoga ponašanja. Jedno dobro pravilo koje slijedi vjerovatno je već dobro poznato među istražiteljima: “Sve što radite na poslu, sve što čujete na poslu, sve što vidite na poslu i što razgovarate na poslu – sve to treba ostati upravo tamo – na poslu”. Međutim, diskrecija je samo jedan aspekt profesionalizma koji se očekuje od istražitelja. Zbog činjenice da je rad istražitelja gotovo uvijek pod lupom, kvalitete kao što su ljubaznost, osjećaj za fer igru, blagost, urednost, prijatnost i poniznost zavrijedit će poštovanje i divljenje kako prema istražitelju kao pojedincu tako i prema svim profesionalcima u ovome sektoru kolektivno.

 

Intervju: Jan Bjerring Gabrielsen, Milestone Systems

kom u jugoistočnoj Evropi

U ovome broju magazina donosimo intervju sa industrijskim stručnjakom iza kojega je veoma impresivna profesionalna karijera, a koji danas obavlja dužnost voditelja kompanije Milestone Systems za regiju centralne i istočne Evrope. O specifičnostima tržišta u Adriatic regiji, novinama u proizvodnom portfoliju kompanije Milestone Systems, ali i o mnogim drugim interesantnim temama razgovarali smo sa gospodinom Janom Bjerringom Gabrielsenom

Razgovarao: Nebojša Bogunović

a&s Adria: Gospodine Gabrielsen, iza vas je zaista veoma impresivna profesionalna karijera. Da li biste za naše čitaoce rekli riječ-dvije više o vašem profesionalnom putu prije dolaska u kompaniju Milestone Systems?

Jan Bjerring Gabrielsen: Preko 18 godina iskustva sam stekao u oblasti telekomunikacija i IT industrije radeći na poslovima razvoja poslovanja, računovodstvenog upravljanja i upravljanja razvojem proizvoda. Diplomirao sam kao inženjer računarstva i elektronike, specijalizirajući se u podatkovno-matematičkim i mikroprocesorskim tehnologijama na Tehničkoj akademiji u  Kopenhagenu. Tokom 1990. bio sam uključen u veliki panevropski projekat podatkovne mreže, koji je obuhvatio Skandinaviju i Evropu, pri čijoj realizaciji sam iskoristio znanja iz domena mrežnih routera i protokola, stečena tokom veoma opsežne obuke u kompaniji Cisco Systems u Sjedinjenim Američkim Državama. 1994. g. sam se pridružio kompaniji Cray Communications (današnji Intel) u njihovom danskom razvojnom centru. Asistirao sam u stvaranju tehnologije za preusmjeravanje/preklapanje IP protokola i u uspostavljanju mrežne sigurnosti u Aziji. Jedno od mnogih mojih dostignuća iz tog vremena je bilo dizajniranje i implementacija sigurne mrežne arhitekture u gradovima Šangaj i Kuala Lumpur. 1995. g. sam se pridružio kompaniji Digital Equipment Corporation u Danskoj kako bih pomogao u uspostavljanju Odjela za profesionalne konsultantske usluge u području podatkovnih komunikacija, IP umrežavanja i IT rješenja. Kasnije sam dao svoj doprinos i u kompaniji Orange (francuski Telecom operater), gdje sam bio zaposlen kao direktor za razvoj proizvoda u Odjelu za korporativna poslovna rješenja, s odgovornošću za mobilna rješenja, fiksnu telefoniju, širokopojasne medije i internet. Tokom tog razdoblja bio sam uključen i u pokretanje konvergentnih fiksnih i mobilnih servisa, kao što su GPRS, mobilni poslovni portal i Wanado ISP poslovanje. Predvodio sam tim zadužen za strategiju dizajniranja arhitekture osnovne mrežne infrastrukture na bazi rasprostranjene arhitekture optičkih vlakana za mobilne i fiksne servise. Od 2001. do 2006. g. radio sam kao voditelj za razvoj proizvoda i širokopojasne usluge u Enterprise Business odjelu kompanije Maxis Communications u Maleziji, sa fokusom na strateško planiranje i razvoj proizvoda s ciljem identificiranja potencijalno novih tehnologija i usluga. Nakon toga sam se posvetio novim radnim zadacima u Danskoj i Australiji. 2007. g. sam pristupio kompaniji Milestone Systems, gdje sam veoma brzo promovisan u voditelja za regiju centralne i istočne Evrope.

Rast tržišta na Balkanu

a&s Adria: Kompanija Milestone je široko poznata kao globalni lider u segmentu softvera za upravljanje videom koji je baziran na otvorenoj platformi. Milestone XProtect softver je moćan, jednostavan za korištenje i nudi širok spektar različitih mogućnosti i karakteristika, koji zadovoljavaju potrebe osnovnog ali i naprednog videonadzora. Kolika potražnja, zapravo, vlada za Milestoneovim proizvodima u regiji za koju ste odgovorni?

Jan Bjerring Gabrielsen: Regija za koju sam odgovoran se prostire od Češke Republike do Balkana i Turske. S tim u vezi, postoje i određene razlike po pitanju potražnje za proizvodima. Najizraženija potražnja trenutno je na Balkanu, gdje bilježimo rast veći od 25 posto. U toj potražnji jedan manji dio se odnosi na analognu tehnologiju, ali raste i potražnja za integrisanim rješenjima, što znači da kupci žele optimizirati svoja ulaganja. U svojim nadzornim rješenjima oni vide više od samih IT rješenja, što ukazuje na to da kupci žele integrisati protivprovalne, vatrodojavne i druge srodne sigurnosne sisteme sa videonadzorom. Općenito, kada je u pitanju potražnja za našim proizvodima u ovoj regiji, prisutna je velika raznolikost, ali nit koja povezuje sve te zahtjeve jeste da kupci žele integrisati nove proizvode unutar postojećih rješenja.

a&s Adria: Kako bi krajnjim korisnicima i kupcima svojih proizvoda osigurala najbolju uslugu na terenu, kompanija Milestone Systems svojim distributerima i partnerima u prodaji osigurava kompletnu edukaciju i podršku u prodaji. Koje uslove bi trebala zadovoljiti kompanija koja distribuira i prodaje Milestoneove proizvode kako bi zadovoljila kriterije tako visoko rangiranog principala po pitanju prodaje i pružanja tehničke podrške?

Jan Bjerring Gabrielsen: Neki naši distributeri su, s obzirom da dolaze direktno iz sigurnosne industrije, veoma fokusirani na nadzor i sigurnost. Međutim, imamo i distributere koji dolaze iz IT branše i oni su mahom više orijentisani ka infrastrukturi i mrežnoj opremi. I jedni i drugi su podjednako uspješni. I jedni i drugi imaju svoje vlastite zahtjeve, koji su u oba slučaja zadovoljeni pomoću naše otvorene platforme.

Zadovoljni napretkom

a&s Adria: Videonadzorna industrija trenutno migrira od analogne ka IP tehnologiji. Da li se, shodno vašem mišljenju, ova migracija u jugoistočnoj Evropi odvija zadovoljavajućom dinamikom?

Jan Bjerring Gabrielsen: Postoje određeni izvještaji koji govore u prilog činjenici da se u određenim regijama istočne Evrope migracija od analogne ka IP tehnologiji odvija brže nego što je to slučaj u nekim regijama na Zapadu. Mislim da je situacija takva zbog činjenice da su korisnici u zemljama istočne Evrope prije svega imali i znatno manju bazu instalirane analogne opreme, pa su mnogi od njih direktno preskočili na IP tehnologiju. Dakle, moj odgovor na ovo pitanje bi bio veoma koncizan i jasan: “Da, veoma smo zadovoljni napretkom kojem smo svjedoci u spomenutoj regiji.”

a&s Adria: Milestoneovi sigurnosni proizvodi iz široke XProtect® palete softvera za upravljanje IP videom dio su sigurnosnih instalacija širom svijeta. Koji su to projekti koji posebno zaokupljaju pažnju kompanije Milestone Systems a koji su vezani za plasman vaše opreme? Da li bi neki od infrastrukturnih projekata čija se realizacija u posljednje vrijeme najavljuje u Adriatic regiji mogli biti od posebnog interesa za kompaniju Milestone Systems?

Jan Bjerring Gabrielsen: Imamo u planu neke velike infrastrukturne projekte, no mi uglavnom pokrivamo većinu vertikalnih tržišta, kao što su banke, vladini projekti i sl.

“Incubation and Ventures”

a&s Adria: S ciljem da zadrži istraživanje i razvoj novih proizvoda i rješenja na potrebnom nivou, kompanija Milestone Systems je ubrzala svoje razvojne aktivnosti i uspostavila potpuno novu poslovnu jedinicu – Incubation and Ventures. Kakva su očekivanja od ovoga novog odjela i koji konkretni zadaci su ispred njega postavljeni?

Jan Bjerring Gabrielsen: Cilj te poslovne jedinice je razvoj novih proizvoda i usluga koji bi imali visok potencijal za tržišnu nadmoć i diferencijaciju te postizanje dodatnog rasta pomažući poduhvate novih Milestoneovih partnera. Tim će raditi na procesima vezanim za portfolij koji pokriva nova poslovna područja u kojima vidimo veliki potencijal i integrisat će ga u naše osnovno poslovanje onom dinamikom kojom bude sazrijevao. To zahtijeva veoma široko razmatranje novih tehnologija i poslovnih segmenata, koje će nastaviti graditi Milestoneovu viziju, a koje obuhvata omogućavanje optimizacije poslovanja kroz korištenje otvorene IP videonadzorne platforme. Prva novina iz ovoga odjela je Milestoneov ArcusTM, novi softver za upravljanje videom koji je koncipiran kao multiplatforma, a namijenjen ugrađenim partnerskim rješenjima.

Rast u vrijeme krize

a&s Adria: Mnogi ekonomski i tržišni analitičari su se složili kako su migraciju od analogne ka IP tehnologiji na globalnom planu u najvećoj mjeri usporili veoma negativni ekonomski tokovi, uzrokovani nedavnom ekonomskom krizom. Da li se tržišta u zemljama istočne Evrope, za koja ste nadležni, suočavaju sa negativnim efektima ekonomske krize i kako se takvi efekti manifestuju u praksi kada je u pitanju plasman Milestoneovih sigurnosnih proizvoda na ovim tržištima? Na koji način prevazilazite spomenute probleme?

Jan Bjerring Gabrielsen: Suočili smo se sa izvjesnim izazovima u tom razdoblju ekonomske krize, ali smo, zapravo, upravo u toj regiji za vrijeme krize zabilježili rast. Mislim da to ima veze sa našom dobrom partnerskom mrežom, a tokom tog teškog razdoblja intenzivno smo se fokusirali na to da pružimo svu neophodnu podršku upravo partnerskoj mreži. Mislim da je za taj rast zaslužna kombinacija vrlo dobrih proizvoda i vrlo dobrih partnera, te činjenica da skupa možemo isporučiti odlična rješenja. Imamo širok portfolij proizvoda koji pokrivaju sve moguće potrebe, pa smo čak i u teškim vremenima u mogućnosti ponuditi, sa ekonomskog aspekta posmatrano, atraktivna rješenja.

Širenje prodajne mreže

a&s Adria: Kakvi su vaši planovi kada govorimo o povećanju tržišnog udjela Milestoneovih sigurnosnih proizvoda na tržištima u Adriatic regiji i na tržištima drugih zemalja jugoistočne Evrope? Na koji način je moguće značajnije povećati tržišni udio u zemljama koje su još uvijek teško pogođene posljedicama ekonomske krize?

Jan Bjerring Gabrielsen: Cilj nam je dalje proširiti našu prodajnu mrežu u regijama u kojima nismo snažno zastupljeni u ovome trenutku. Imamo prilično veliki ured u Sofiji, tako da smo sada u mogućnosti pokrivati regiju na lokalnoj razini. Dakle, radi se o kombinaciji lokalne prisutnosti i rada sa našim distributerima s ciljem proširenja na nova područja. Tu je, naravno, i naša snažna fokusiranost i nastojanje da imamo proizvode koji zadovoljavaju potrebe tržišta. Dakle, trebali bismo biti u mogućnosti uskladiti zahtjeve koje susrećemo na tržištima u Adriatic regiji sa našim proizvodnim portfolijem.

U stvarnosti postoji mnogo faktora koje bi trebalo uzeti u obzir u cilju povećanja naše prodaje, no mislim da je za nas najvažnije intenzivirati ono što smo radili u proteklom periodu.

Velike brzine smanjuju vidno polje i vrijeme potrebno za reakciju

U prošlome broju osvrnuli smo se na neke od standardnih zaštitarskih formacija koje se koriste prilikom osiguravanja važnih ličnosti tokom javnih nastupa. Posebno smo istakli važnost pripreme, planiranja i koordinacije tokom osiguravanja ličnosti u pokretu, vožnji i održavanju razmaka u koloni. U ovom tekstu govorit ćemo nešto više o izazovu kretanja velikim brzinama te vožnji u konvoju

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal and Security Training Association)

Koliko nam treba da reagujemo ako naš „frontmen“ naglo zakoči? Ovisno o raspoloženju i pozornosti, vjerovatno jedna sekunda ili neznatno više. Kako smo govorili u prošlom broju, ako naš razmak pri brzini od 120 km/h iznosi oko 30 m, onda je sekunda od uočavanja kočenja i same reakcije već prošla. To znači da naše kočenje počinje na istom mjestu gdje je započeo kočiti i „frontmen“. Ako se pretpostavi dobar učinak kočenja, mi ćemo se također zaustaviti na istom mjestu. Nažalost, naš „frontmen“ je već na tom mjestu, pa je sudar neizbježan.

Odstojanje: sigurnost ili opasnost?

Postoje dvije mogućnosti za rješenje ovakvih situacija: ili ćemo sebi osigurati veću vidljivost prema naprijed i tako opasnost pokušati prepoznati u istom momentu kao i „frontmen“ te u isto vrijeme reagovati, ili ćemo povećati odstojanje na dvije sekunde, što u našem primjeru iznosi 60 metara. Bijeli stubovi za obilježavanje na evropskim autoputevima uobičajeno su udaljeni 50 m jedan od drugog i daju nam mogućnost kontrole našeg odstojanja. Naravno, kao mjerilo se mogu uzeti i sve druge prepone ili objekti, pa ćemo mjeriti vrijeme od prolaska „frontmena“ pored istih i pored njih proći tek nakon dvije sekunde. Najpreciznije i najsigurnije brojanje je kad se broji od 21. Ukoliko prekoračimo ovo sigurnosno odstojanje, moramo biti svjesni opasnosti, povećati pozornost i usmjeriti pogled prema naprijed. U svakome momentu moramo biti svjesni da, nasuprot svim drugim pravilima, fizika vožnje bezuslovno djeluje prema njenim vlastitim pravilima i da će u svakom slučaju pobijediti. Mnoge osobe odgovorne za zaštitu ljudi hoće da drastično smanje odstojanje između vozila. Naravno da se vozači kroz trening mogu pripremiti i za takav vid vožnje, ali treba imati na umu da je ipak u mnogo više navrata dolazilo do sudara tima za zaštitu ljudi. Također, uz pomoć različitih tehničkih pomagala se pokušavalo smanjiti vrijeme reakcije i iza zadnjeg sjedišta vozila štićene osobe na polici montirati kontrolne lampe koje saopćavaju poziciju stopala vozača. Zeleno svjetlo znači da se daje gas, narandžasto da stopalo nije na papučici, crveno da vozač staje na kočnicu… Ipak, praksa je pokazala da takva pomagala, koja u jednu ruku imaju smisla, odvraćaju potrebnu pažnju sa štićene osobe i okoline.

Igrati se sa fizikom vožnje i vremenom reakcije vozača je veoma opasno i u velikoj mjeri ugrožava štićenu osobu. U mnogim slučajevima štićene osobe se žale da im vozila koja preblizu voze jedno uz drugo stvaraju nelagodan osjećaj i strah. Naravno, mi ipak želimo da klijentima odajemo sigurnost i kompetenciju, a ne da širimo strah.

Uigranost igra važnu ulogu

Također, u obzir se mora uzeti i to da se vozači kod kratkih odstojanja mogu koncentrisati samo na situaciju u vožnji, odnosno na ponašanje „frontmena“, i više nemaju mogućnosti da posmatraju okruženje. Upravo na autoputevima, gdje će opasnost vjerovatno doći od straga (npr. potiskivanje vozila štićene osobe), bolje je voziti malo odmaknuto i biti u mogućnosti identificirati vozila koja se približavaju. Ukoliko je nesigurno, može se opušteno ostati na istoj udaljenosti i uputiti vozilo štićene osobe na zaustavnu traku da bi se mogući počinilac mogao sigurno otpratiti od vozila (ukoliko je to sukladno zakonu). Ovaj manevar obično ne donosi mnogo opasnosti. Uigrani tim prilagođeno mijenja odstojanja i pozicije, a pri tome prati i okolinu te tako taktički sveobuhvatno iskorištava prednosti mobilnosti. To također može značiti da dva prateća vozila zajedno osiguravaju ulicu iza ili naprijed kako bi vozilu štićene osobe ponudili najbolju moguću sigurnost. Pomjeranja su veoma dinamična, ali se temelje na fleksibilnosti članova tima.

Kod službene zaštite važnih ljudi postoji mogućnost da se zatvori kompletna ulica, raskrsnice i dijelovi ulica, tako da konvoj može nesmetano proći. U ovakvim situacijama često se nadgledanje podržava i iz vazduha.

Periferno vidno polje

Jedan dalji fenomen koji uveliko utječe na naš učinak pri vožnji je smanjenje vidnog polja pri povećanoj brzini. To je normalna pojava i na svakog od nas djeluje, čak i bez stresa. Rezultat takve vožnje je tzv. tunelski vid. Ako se ne krećemo ni u kojem pravcu, raspolažemo sa vidnim poljem od oko 180°. Možete se jednostavno sami testirati tako što ćete otvorene ruke staviti u visini očiju i probati da vidite palčeve. Ukočeno gledajte pravo, otvorite oba oka i krećite se brzim koracima naprijed. Utvrdit ćete da se vidno polje smanjuje i da gubite palčeve iz ugla gledanja. Čim se zaustavite, palčevi su opet tu.

Prilikom vožnje automobilom brzine su daleko veće i zbog toga je i vidno polje ograničenije. Kod mnogih udesa vozači govore da nisu vidjeli drugo vozilo ili da su ga prekasno vidjeli. Ovaj efekat, koji ponajviše zavisi od brzine, u većini slučajeva je uzrok sudarima. Nažalost, većina vozača nije svjesna ove problematike. Prvo, brzina se sigurno može prilagoditi; drugo, moramo aktivno mijenjati naše vidno polje i skenirati i nadzirati naše okruženje uz povećanu brzinu pomoću okretanja cijele glave. Referentne vrijednosti našeg vidnog polja vezano za brzinu:

Vrste konvoja

Postoji nekoliko mogućih vrsta konvoja. Ovisno o situaciji i prijetnji, koristi se neophodan broj vozila, pri čemu se u Evropi često koriste dva do tri direktno povezana vozila. Službeni konvoji prilikom parada ili drugih povoda mogu se sastojati od 10 do 15 vozila i pratećih motora, ali i to ovisno od zemlje do zemlje. Svako vozilo se interno u timu obilježava određenim imenom, tako da svi učesnici pratnje tačno znaju o kojem se vozilu radi. Da bi u nastavku dobili jasnoću, ovdje koristimo sljedeće pojmove: prednje vozilo, VIP vozilo i prateće vozilo.

Položaji tjelohranitelja

Položaji osobe direktno zadužene za štićenu osobu također mogu varirati, ovisno od situacije. Ta osoba uglavnom sjedi u vozilu štićene osobe, naprijed i desno, a po potrebi tu je i još jedan od tjelohranitelja. Da bi imao najveću moguću slobodu djelovanja i da bi mogao adekvatno reagovati na promjene, vođa tima za zaštitnu pratnju trebao bi se nalaziti u vozilu koje slijedi. Pošto vođa tima stalno mora odlučivati i komunicirati, isti samo pravi smetnju u vozilu štićene osobe, gdje mora vladati tišina i prijatna atmosfera. On koordinira tim putem radija ili drugih znakova za komunikaciju i održava vezu sa timom za izviđanje na odredištu. U timovima sa manjim brojem zaštitara postoji mogućnost da se isti prijevremeno odmakne i eventualno već na odredištu dočeka štićenu osobu.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.