31 Maja, 2026
image
Home Blog Right SidebarPage 369

Nadgledanje, nadzor i kontrola pristupa

Nadgledanje znači permanentno i u definisanom vremenskom razdoblju osiguravati određeni objekat ili područje, te sve neregularnosti i utvrđene aktivnosti pismeno zabilježiti. Iako spada u dužnosti nadgledanja, kontrola pristupa nadgledanih područja jasno reguliše ko ima koju vrstu pristupa i kako se odvija identifikacija pojedinačnih osoba

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

U praksi, prilikom nadgledanja našu pažnju i samu fizičku prisutnost usmjeravamo ka nekom zadatku kojem se maksimalno posvećujemo bez prekida i odvraćanja. Ako dobijemo zadatak da nadgledamo vozilo, mora se osigurati da jedan tjelohranitelj uvijek ima vozilo u vidokrugu i da nadgleda okolinu, te da je spreman identifikovati osobe koje se približavaju i, ako je potrebno, otjerati iste. Poželjno je nadgledanje obavljati u smjenama, ali bez pravljenja prekida. Inače, kod operacija nadgledanja vrijedi pravilo: „Jedan ko’ nijedan!“

Nadgledanje

Pažnja relativno brzo popušta, pa je naše stražare potrebno mijenjati ili rotirati, ali sve to treba obavljati isključivo onda kada je frekvencija dešavanja na mjestu nadgledanja mala. Ukoliko je zadatak iznimno važan ili je u pitanju neki ekstreman slučaj, smjene radimo svakih 15 minuta. U toku mirne noći, recimo na usamljenom hotelskom hodniku, gdje ponajviše obavljamo nadgledanja vrata, smjene su neophodne od 3 do 6 sati, pri čemu vodimo računa da ne ugrožavamo spremnost naše ekipe na akciju te da ne zanemarujemo osnovne ljudske potrebe kao što su hrana i piće, toalet itd. Ali, iskustva govore da veoma često nećemo imati mogućnosti i resurse za postavljanje dva ili više tjelohranitelja za nadgledanje pojedinačnih objekata. Također, ukoliko smo dobili 24-satni zadatak, to obično znači uključivanje i velikog broja osoblja, pa se automatski smanjuje naša efikasnost za eventualnu akciju koja se treba izvesti, primjerice, narednog dana. Zbog toga moramo sve tačno isplanirati i operaciju nadgledanja izvršiti što je moguće učinkovitije. Uz svaku mjeru za nadgledanje pravimo i koncept alarma – ko, kako i u kom slučaju će biti alarmiran i gdje ćemo se sastati u slučaju nužde (mjesto okupljanja). U objektima se nadgledanje može vršiti za pojedinačna područja, stvari, predmete, liftove, vrata ili prolaze. Vanjsko nadgledanje može obuhvatiti vozila, vrata, prilaze, neke ključne pozicije itd. Da bi se cijeli objekti, kao, npr., kuće ili hoteli, mogli sveobuhvatno nadgledati, potrebno je mnogo osoblja i neophodnih pomagala (žice, materijal za zatvaranje, sredstva za osvjetljenje itd), kao i dozvole organa vlasti i vlasnika objekta.

Kontrola pristupa

Kontrola pristupa osiguranih i nadgledanih područja također spada u dužnosti nadgledanja. Kod važnijih akcija, tj. akcija sa značajnijim povodom, potrebno je permanentno koordinirati sa osobom odgovornom za kontrolu pristupa, a najvažnije kod kontrole pristupa je jasno regulisanje ko ima koju vrstu pristupa i kako se odvija identifikacija pojedinačnih osoba. Potrebno je razlučiti ko tačno ima neograničeni, a ko ograničeni ili zabranjeni pristup. Ovisno o infrastrukturi u pojedinačnim objektima, i ovdje možemo posegnuti za karticom za identifikaciju ili sistemima za elektronsko zaključavanje i identifikaciju.

Iako u većini slučajeva sami sprovodimo kontrole pristupa, pogotovo na manjim područjima, operacija može, ovisno o situaciji i vrsti opasnosti, biti veoma kompleksna i igrati odlučujuću ulogu za opću sigurnost štićene osobe i nas samih.

Moramo identifikovati osobe, procijeniti ih i na kraju konačno odlučiti šta i kako postupiti. Isto vrijedi i za njihov pribor, prtljag i odjeću. Imajte na umu da se kontrola pristupa veoma često odvija na improviziranim mjestima ili jednostavno na kućnim ili sobnim vratima, gdje smo uglavnom bez dodatnih pomagala i jasne raspodjele prostora između osobe koja kontroliše i one koja je kontrolisana. Zato moramo brzo odlučivati, ali i biti svjesni da kao takvi predstavljamo prepreku za druge osobe u njihovoj uobičajenoj okolini (npr. osoblje u hotelu, sluge u kući itd). Ovaj se aspekt mora uzeti u obzir, s tim da se ne smije utjecati na temeljitost i sigurnost same kontrole. Treba razmišljati i o mogućim opasnostima i prijetnjama od aktivnosti protivničke strane te osmisliti kako bi se eventualni napad u cilju eliminacije naše kontrolne tačke mogao izbjeći. I kontrola iskaznica također ima svoje nedostatke. Iskaznica se nikad ne bi trebala direktno uzimati od osobe, već bi se uzimanje iste trebalo odvijati preko tzv. „sigurnog spremišta“. Ovo je zbog toga što je prilikom legitimisanja ili predaje iskaznice odstojanje između nas i tih osoba veoma malo, što može proizvesti brojne opasnosti.

Kako kontrola pristupa također zauzima centralni položaj pored kojeg praktično svako mora proći, istoj se moraju dodijeliti i dalji zadaci, npr. upravljanje ključevima, vođenje registra o ulascima i izlascima, kontrolisanje ulazne pošte itd. U mnogim slučajevima ovdje se preuzimaju, prijavljuju i/ili prosljeđuju i dolazeći telefonski pozivi, a formira se i zborno mjesto za javljanje cijelog tima.

Ovisno o situaciji i vrsti opasnosti, koriste se elektronska i tehnička pomagala, poput detektora metala u vidu tunela ili ručni uređaji, rendgenski uređaji za prtljag i poštu, detektori eksploziva, specijalni materijal za natpis, posude i zapečaćene vrećice za sigurno držanje predmeta koji kod nas privremeno ostaju i ne mogu proći, kao i uređaji za izradu stalnih i privremenih iskaznica. Kao tjelohranitelji moramo dobro poznavati područje klasične i elektronske kontrole pristupa i sve njene karakteristike jer ni u kom slučaju ne želimo dopustiti protivničkoj strani i njenim pomagačima upad u naše područje.

Nadzor

Nadzor objedinjuje sve gore navedene operacije, odnosno predstavlja nadgledanje i kontrolu određenih objekata, osoba ili područja u različitom vremenskom razdoblju, također i iz daljine. Bitna je razlika u tome što kod nadzora opet bilježimo sve informacije, neregularnosti ili aktivnosti protivničke strane, ali u slučaju potrebe i intervenišemo. Prilikom obavljanja nadzora također koristimo elektronske i mehaničke senzore i pomagala, fotoćelije i jednostavne ili kompleksne videonadzore, ali naša fizička prisutnost, ovisno o situaciji i operaciji, nije stalno neophodna, čime dobivamo veću širinu i slobodu djelovanja u sprovođenju operacije. Naravno da postoje i stalni zadaci nadzora, npr. kada kućni detektiv pokušava da razotkrije lopove putem stalnog nadzora na više monitora i na kraju se sa istima i obračuna. Ali, česti su slučajevi da se kod zaštite lica područja nadziru tako što se urade neredovne kontrolne šetnje da bi se snimilo stanje i/ili otkrile aktivnosti protivničke strane. Prilikom nadzora preko elektronskih pomagala dobro je što možemo uposliti samo jednu osobu koja sama može nadzirati veća područja. Nadzor definitivno ima mnogo prednosti jer nam omogućava da sami određujemo kad, šta i na koji način nadziremo. Protivnička strana zbog ovih aktivnosti postaje nesigurna, ograničena i ometana, a mi možemo s malo osoblja pokriti mnoga veća područja. No, i to ima svojih nedostataka i ograničenja. Pažnja i pogled jedne osobe ne može biti istovremeno usmjeren na nekoliko područja ili kontrolnih tačaka, a nekada je dovoljno samo malo vremena pa da protivnička strana shvati situaciju i krene u napad. Također, i tehnički uređaji imaju svoja ograničenja, pogotovo što se njima može manipulisati i može ih se ometati, a sam trošak operacije može biti nadproporcijalan. Naravno da možemo snimati s kamerom podatke čitava 24 sata, ali ubrzo ćemo biti zatrpani enormnim količinama podataka koji se moraju arhivirati i obraditi, a to opet znači korištenje dodatnih sredstava i osoblja. Kod nadzora se također mora odrediti plan sprovođenja različitih mjera ukoliko se ustanove neke neregularnosti ili primijeti ponašanje koje odstupa.

Intervju: Ilia Yashmakov, regionalni menadžer za jugoistočnu Evropu u kompaniji Hikvision

Svojim tržišnim rastom u posljednjih nekoliko godina kineska kompanija Hikvision Digital Technology je iznenadila samo one koji ne shvataju razmjer njenog ulaganja u vlastite razvojno-istraživačke kapacitete. Osim inovativnosti i kvalitete, Hikvisionove proizvode izdvaja i njihova prihvatljiva cijena, što je još jedan od razloga zašto cjenovno veoma senzibilno videonadzorno tržište u regiji brzo prihvata ovaj brend. Naš sagovornik na ovu, ali i brojne druge interesantne teme je Ilia Yashmakov, Hikvisionov regionalni menadžer za područje jugoistočne Evrope

Pripremio: Nebojša Bogunović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

a&s Adria: Gospodine Yashmakov, iznad svega željeli bismo vam se zahvaliti za vaše vrijeme i želju da sa čitaocima a&s Adria magazina podijelite nešto više o vašoj profesionalnoj karijeri, kompaniji Hikvision Europe, kao i Hikvisionovom proizvodnom portfoliju i planovima za budućnost. Na samome početku, da li biste bili ljubazni upoznati nas ukratko sa vašom profesionalnom karijerom iangažmanom unutar industrije sigurnosti? Kako ste se obreli na poziciji regionalnog menadžera za jugoistočnu Evropu i koliko ste zadovoljni rezultatima poslovanja postignutim u Adriatic regiji u proteklom periodu?

Ilia Yashmakov: Moja karijera u CCTV industriji započela je u mojim ranim dvadesetim godinama; ustvari, to je bilo moje prvo pravo zaposlenje nakon što sam diplomirao na univerzitetu. Naime, ponuđena mi je pozicija u CCTV odjelu velike sigurnosne kompanije, za što sam mislio da će trajati svega nekoliko mjeseci. U to vrijeme nisam znao ništa o kamerama, objektivima ili snimačima, ali sam se morao brzo prilagoditi situaciji kada je moj menadžer otputovao na dug poslovni put, odnosno kada sam ostao potpuno sam da se nosim sa kupcima. Sjećam se tih dana i danas, kao da je bilo jučer. Da budemo iskreni, u to vrijeme nije bilo digitalnih videosnimača, niti kamera sa dan/noć funkcionalnostima, čak su i objektivi sa izmjenjivim fokusom predstavljali luksuz. Pravila su bila jednostavnija, za vanjsku primjenu su se koristile kamere sa crno-bijelim prikazom slike, a unutrašnje i vanjske kamere sa slikom u boji su se koristile samo ako ih je klijent mogao priuštiti. Pazite, prosječna kamera u to vrijeme se prodavala po cijeni od oko 200–300 njemačkih maraka, i to je otprilike bila njihova tadašnja cijena bez kućišta i objektiva. Za snimanje su se koristili smo „time-lapse“ videosnimači, obično od nekog japanskog proizvođača. Ako se pitate koji su uređaji korišteni između kamera i VCR snimača, odgovor je – multiplekseri, uređaji koje danas gotovo niko i ne pamti. U svakom slučaju, da budemo što kraći, nakon prolaska kroz sve uzbudljive faze razvoja CCTV-ja, sada radim za najvećeg svjetskog proizvođača videonadzorne opreme. Ako me pitate da li sam ponosan što predstavljam Hikvision na prostoru svih bivših jugoslavenskih država i Bugarske, možete se kladiti da jesam. Što se tiče posljednjeg dijela vašeg pitanja, poslovni rezultati u regiji za koju sam zadužen mogu biti samo onoliko dobri koliko to žele moji partneri. Srećom, okružen sam samo onim najboljim koji posluju u ovoj industriji, tako da jednostavno ne mogu pogriješiti.

 

a&s Adria: Kao vodeći medij u regiji u oblasti sigurnosti bili smo svjedoci ulaska kompanije Hikvision na regionalno tržište. Zahvaljujući našoj ulozi i poziciji, pratili smo i rast kompanije Hikvision u pojedinim tržišnim vertikalama. Kao nijedan drugi kineski sigurnosni brend do sada, Hikvision je uspio srušiti sve predrasude o nižem nivou kvaliteta kineskih proizvoda u komparaciji sa proizvodima nekih evropskih ili američkih proizvođača. Šta je to što je omogućilo kompaniji Hikvision da sruši ove predrasude u tako kratkom vremenu u Adriatic regiji, ali i šire?

Ilia Yashmakov: Ja samo mogu da se divim samouvjerenosti nešeg vrhovnog menadžmenta u Hangzhou, kao i njihovoj moći predviđanja. U vrijeme kada je oznaka “Made in China” snažno odvraćala mnoge instalatere i krajnje korisnike, odlučili su se u velikoj mjeri ulagati u opovrgavanje svih ovih predrasuda uspostavljanjem našeg ureda u Evropi. Mislim da je upravo blizina napravila potrebnu razliku, jer nam je činjenica da smo sada u neposrednoj blizini naših klijenata pomogla da se formira dugotrajan odnos, zasnovan na odanosti i poštovanju jednih naspram drugih. Komunikacija samo putem e-mailova sa druge strane svijeta jednostavno više nije dovoljna. Koliko daleko možemo dobaciti sa aspekta kvalitete? Pa, trenutno na svijetu ne postoji neka druga sigurnosna kompanija koja ima i izbliza snažne resurse u domeni istraživanja i razvoja kao Hikvision, tako da nam to daje fleksibilnost da uvijek budemo u vrhu ove igre, a ipak, bar jedan korak ispred konkurencije. Mi smo prevazišli tačku u kojoj smo kvalitetu naših proizvoda morali dokazivati argumentima.

a&s Adria: Budno prateći kretanja na tržištima sigurnosti u regiji kroz brojne kontakte sa distributerima, instalaterima i krajnjim korisnicima, primijetili smo i zanimljiv trenutak u kojem Hikvision na tržištu nudi svoje isplative i inovativne linije analognih videonadzornih kompleta, namijenjenih za ugradnju od strane samih korisnika po principu “uradi sam”. Čini se da se pojava takvih nadzornih sistema poklopila sa trendom rasta tržišnog udjela kompanije Hikvision u ovom segmentu. Imajući sve ovo na umu, koje je vaše mišljenje o najvažnijim faktorima koji su pogodovali rastu Hikvisionovog tržišnog udjela na tržištima u regiji?

Ilia Yashmakov: Postoje jasne indicije da se videonadzor polahko kreće ka potrošačkom tržištu, a spomenuti “uradi sam” videonadzorni kompleti su za to najbolji primjer. Iako je jasno da će taj segment biti jedan od segmenata u kojem u budućnosti očekujemo značajan rast, kratkoročno posmatrano, on ipak nije u našem glavnom fokusu. Imamo čitav niz proizvoda i linija usmjerenih na SOHO (Small Office/Home Office) tržište, ali ih ne bih sve stavio pod etikete “all-in-box” ili “uradi sam”, ili barem ne još uvijek. Naš impresivan rast prošle godine (što je trend koji se nastavlja i ove godine) je rezultat tri glavna faktora sa oznakom „P“, a to su: proizvodi (Products), partneri (Partners), cijene (Prices). Znam da ovo zvuči isuviše jednostavno, no većini naših konkurenata nedostaje najmanje jedan od spomenutih „P“ faktora.

a&s Adria: U kojim drugim proizvodnim segmentima je Hikvision također povećao svoj udio na tržištu, te koliko interesa za usvajanje IP-bazirane videotehnologije pokazuju korisnici, instalateri i sistem-integratori u Adriatic regiji?

Ilia Yashmakov: Povećanje našeg udjela na tržištu je evidentno u svim kategorijama proizvoda, što je upravo ono što smo i željeli da postignemo, međutim, pokretačka snaga našega rasta je, zapravo, u IP-baziranom videonadzoru. Čak se i na tržištima koja su tradicionalno okrenuta analognoj tehnologiji, kao što su tržišta bivših jugoslavenskih zemalja, osjeti nagli porast potražnje za IP-jem. Uspjeli smo postići dva veoma važna uvjeta da instalateri analogne opreme uopće i uzmu u razmatranje migraciju ka IP tehnologiji, a to su: minimizirali smo razlike u cijeni između analognih i IP-baziranih sistema, istovremeno poboljšavši kvalitetu slike do maksimuma, a drugo, stvorili smo tzv. „zero configuration model“, odnosno model kod kojega nije neophodno vršiti bilo kakvo konfigurisanje IP kamera, tj. gdje je IP kamere dovoljno samo povezati sa NVR uređajem, nakon čega sistem počinje da radi, baš kao što su ljudi navikli da dobiju od analognih sistema.

a&s Adria: Gledajući unaprijed, mogli bismo reći da će Smart linija proizvoda postati vrhunac Hikvisionove ponude ove godine. S obzirom da je Hikvision na prostorima istočne Evrope već predstavio linije svojih videonadzornih proizvoda koji sadrže Smart tehnologiju, možete li nam reći koje su ključne prednosti kupovine i korištenja proizvoda koji sadrže Smart tehnologiju, pogotovo ako govorimo o Smart IPC, PTZ, Smart kupolastim kamerama ili Smart mrežnim videosnimačima?

Ilija Yashmakov: To je ljepota IP svijeta. “Smart” videonadzorni sistemi osiguravaju mnogo dodatnih vrijednosti za korisnike, jer kamere, zapravo, analiziraju scenu, posmatrajući i donoseći odluke o tome šta je alarmna situacija, a šta, zapravo, nije. Kada uzmete u obzir banke ili prodavnice, takvi objekti obično imaju mnogo kamera koje snimaju scenu sedmicama, ali obično je 99,9% svih tih desetina GB memorije, zapravo, samo besmislen videosnimak, jer se u to vrijeme, npr., nije desilo ništa loše. Međutim, kada se desi da u jednome trenutku nešto pođe po zlu, operateri moraju biti momentalno upozoreni, a alarmni događaj je neophodno snimiti kako bi snimke kasnije mogli pregledati menadžeri sigurnosti. Ključ ove “Smart” tehnologije je da kamera sama odluči šta predstavlja alarm i kako pratiti ovaj alarmni događaj. Također, neke od karakteristika su usmjerene ka poboljšanju kvalitete slike i istovremenu uštedu na propusnosti mreže, što je, iako na prvi pogled kontradiktorno, u praksi sasvim dostižno.

a&s Adria: U kojim tačkama se Hikvisionov Smart koncept razlikuje od sličnih konkurentskih pristupa koji svoje ponude također temelje na „pametnim“ funkcijama i „pametnim“ uređajima?

Ilia Yashmakov: Slijedeći moj prethodni odgovor, zamislite operatera koji u banci prati stotine kamera. Kako on može znati da li je kamera počela gubiti balans bijele boje, da li joj je pomjeren fokus ili ju je samo malo ustranu pomjerio bankovni službenik koji ne želi da ga se snima? Naši sistemi, zapravo, mogu vršiti samodijagnostiku, tako da se problemi rješavaju odmah, a ne kada je za to već prekasno. I sa aspekta reprodukcije snimljenog videa također postoje mnoge prednosti, budući da su kamere dovoljno „pametne“ da razlikuju složene scene te da je za pregled najvažnijih događaja u danu, sedmici ili mjesecu dovoljno tek nekoliko klikova, a ne nekoliko sati koje bismo potrošili vraćajući i više puta iznova pregledajući snimljeni video, sve dok nas ne zabole oči. Isto vrijedi i za upravljanje alarmima, e-kartama, gdje nema jedne tačke kvara, snimanje na rubnim uređajima, odašiljanje obavijesti na mobilne uređaje, a tu je još čitav popis drugih pogodnosti. Najveća korist za krajnje korisnike je u tome što većinu ovih pogodnosti dobijaju bez dodatne naplate.

a&s Adria: U kojoj mjeri smatrate da je videonadzorno tržište u Adriatic regiji zaista zrelo za jači plasman IP-baziranih videonadzornih proizvoda? Da li je cijena IP-baziranih videonadzornih proizvoda još uvijek ključna prepreka za njihovo jače usvajanje od strane tržišta ili ipak možemo govoriti i o nekim drugim otežavajućim okolnostima, kao što su pojava različitih videokonvertera i ekstendera i videoenkodera? Ukratko, možemo li reći da je pojava hibridnih videonadzornih sistema, koji nude vrhunsku kvalitetu slike i proširene funkcionalnosti u odnosu na čiste analogne sisteme, u određenom smislu također usporila tržišno prihvaćanje čistih IP-baziranih videonadzornih sistema?

Ilia Yashmakov: Tržišta koja pokrivam su među cjenovno najosjetljivijim u Evropi, a ipak smo uspjeli dovesti omjer od 20:80 u korist analognog na omjer od 50:50 u toku samo jedne godine. Vjerujem da će IP-bazirani videonadzor rasti mnogo brže ove godine nego što je to bio slučaj u proteklih nekoliko godina. Ako se moje predviđanje obistini, hibridni back-end uređaji će se stavljati van upotrebe istom dinamikom kojom čisti IP sistemi budu rasli. Vi govorite o “vrhunskom kvalitetu slike” kod hibridnih sistema, a ja mislim da nam ne treba dva puta da pogađamo koja tehnologija pruža kvalitetu koju ste spomenuli.

 

a&s Adria: Hikvisionovo novo iVMS-4200 rješenje za upravljanje videom također je privuklo veliki interes stručne zajednice, ali i krajnjih korisnika. Kao svestran softver za upravljanje videom, IVMS-4200 nudi mnoge funkcionalnosti, uključujući i pregled uživo u stvarnom vremenu, snimanje videa, pretragu i reprodukciju videa na daljinu itd. Za koje videonadzorne projekte je namijenjeno vaše rješenje iVMS-4200, te koje su ključne prednosti i sposobnosti ovog VMS-a? Po čemu je ono različito od drugih sličnih riješenja koja na VMS tržištu nudi konkurencija?

Ilia Yashmakov: iVMS-4200 rješenje je za nas jednako važno kao i naši hardverski proizvodi, ako ne čak i više. To je naše sučelje, drugim riječima, način na koji naši korisnici vizuelno percipiraju i vrednuju naše proizvode. Ja doista mislim da veliku zaslugu za naš uspjeh ima naše VMS rješenje, u obje njegove varijante, bilo da se radi o desktop varijanti (iVMS-4200) za Windows i Mac ili mobilnoj verziji (iVMS-4500) za Apple, Android i Windows Mobile platforme. Implementirana struktura ukrštenih platformi nam omogućuje da dostignemo puno širu bazu kupaca koji umiju da razlikuju Hikvision od ostalih poznatih igrača na tržištu. Uspjeli smo stvoriti programski paket koji je dovoljno fleksibilan za kućnu upotrebu, ali i za projekte velikih razmjera, sa više decentraliziranih lokacija. Neke od poželjnih karakteristika za naše korporativne klijente su mogućnosti upravljanja alarmima u kombinaciji sa našom višeslojnom E-kartom i podrškom za više monitora. U biti, dobijate monitoring-stanicu, koja vam omogućuje da odredite tri monitora, i to za pregled scene uživo i za reprodukciju snimljenog videa, i jedan alarmni monitor sa grafičkom i vizuelnom provjerom dolaznih alarma. A sve to je na samo jednom računaru, dok je proširenje sistema jednostavno koliko i nabavka dodatnog računara.

a&s Adria: U kojoj mjeri ste zadovoljni rezultatima svojih regionalnih prodajnih partnera i koliko njihove prodajne i marketinške aktivnosti, zapravo, doprinose ukupnom pozitivnom poslovanju Hikvisiona na globalnom nivou?

Ilia Yashmakov: Da, kao što sam rekao ranije, ja sam vrlo sretan jer sam okružen najboljim sigurnosnim stručnjacima u regiji. Budući da sam i sam iz balkanske regije, zaista na sve strane uživam u toplom gostoprimstvu, poštenju i odanosti koju dobijam od svih mojih partnera. Što se tiče njihovog uspjeha, predlažem vam da istražite koliki smo tržišni rast ostvarili tokom prošle godine u ovome regionu i rezultat će vam sam od sebe reći sve. Ukoliko gajim nadu da će se takav trend i nastaviti, moram pokazati istu podršku i profesionalnost prema mojim partnerima, kao što i oni pokazuju prema meni.

 

a&s Adria: Možete li nam na kraju reći nešto više o Hikvisionovim planovima u Adriatic regiji, ali i šire? Kako vidite nadolazeće tehnološke i tržišne trendove? Šta možemo očekivati kada je u pitanju budućnost videonadzora u vremenu koje je ispred nas?

Ilia Yashmakov: Nije nikakva tajna da smo ambiciozna kompanija. Sa velikim očekivanjima dolazi i velika odgovornost u smislu konstantnog razvoja novih proizvoda, segmentacije tržišta, fleksibilne politike proizvoda i cijena itd. Možemo vidjeti da životni ciklus proizvoda postaje kraći zbog tehnološkog napretka, također vidimo da videonadzor pronalazi sve više i više primjena u potrošačkim tržištima te, sa druge strane, u čitavom spektru profesionalnih projekata u kojima se integriše s ostalim podsistemima i analitičkim algoritmima, koji, zapravo, dobro funkcionišu i ne zahtijevaju mnogo vremena za implementaciju. Mi također uzmamo u obzir preferencije i cjenovna očekivanja svakog tržišta i razmatramo svaki komentar ili sugestiju koju dobijemo. Imamo mnoštvo inovativnih ideja u mapi našega puta, da je teško ponekad da ih poredate po prioritetima, tako da budućnost iz moje perspektive izgleda veoma uzbudljivo, no ostali će ipak morati pričekati da bi to i vidjeli. Želim izraziti svoju veliku zahvalnost a&s Adria magazinu za datu priliku, nadam se da sam bio u mogućnosti odgovoriti na većinu vaših pitanja s obzirom na ograničeno vrijeme koje smo imali na raspolaganju. Na kraju, ali ne manje važno, želio bih izraziti svoju iskrenu sućut za sve žrtve poplava u regiji. Vidio sam mnoge strašne scene tokom mojih putovanja odmah iza katastrofe, što me podsjetilo kako često uzimamo zdravo za gotovo ono što imamo. Moje misli i molitve su uz vas.

Tajne istražne radnje i njihovo sprovođenje

Tajne istražne radnje su u osnovi tajni obavještajni poslovi ili “špijunske” operacije u bilo kojem području ili u bilo kojem odjelu kompanije. Kao takve, istražne radnje su definitivno u samoj svojoj prirodi i sprovođenju – prikrivene. Zapravo, niko ne bi trebao znati da je takva istraga u toku, osim onih koji su za nju direktno odgovorni. Očita prednost tajnog djelovanja je u tome što ono daje menadžmentu tačnu i detaljnu sliku onoga što se na dnevnoj bazi događa u određenom području ili dijelu organizacije

Semir Kapetanović
redakcija@asadria.com

U pravilu, upravno osoblje u mnogim kompanijama, zapravo, jako malo zna o tome šta se dešava u pojedinim odjelima kompanije. Njihovo poznavanje situacije se oslanja na nadzor, odnosno na izvještavanje uposlenika na nižerangiranim upravnim pozicijama. Međutim, sasvim je jasno da neodgovorni, neprofesionalni ili nekorektni nadzornici neće izvještavati nadređene o sebi ili o svojim podređenima, pogotovo ukoliko su između nadzornika i njegovih podređenih, osim poslovnih, izgrađeni i bliski kolegijalni ili čak prijateljski odnosi. Drugi neprocjenjivo vrijedan aspekt prikrivene istrage je da je prikriveni istražitelj u poziciji ne samo da promatra odvijanje zabranjenih ili kriminalnih djelatnosti već da i sudjeluje u njima, skupa sa svim drugim zaposlenicima koji su odlučili da se uključe u takve djelatnosti.

Primjera je mnogo

To odjelu sigurnosti i visokom upravnom osoblju pruža mogućnost da saznaju sve, do u detalje, vezano za nedopuštene aktivnosti zaposlenika. Nadzornik utovara i prijema robe može, naprimjer, biti kompromitovan od strane podređenog ženskog uposlenika, a kao rezultat jednokratne seksualne afere. Ženski zaposlenik i dva druga službenika koji rade na prijemu i izdavanju robe potkradaju kompaniju tako što prilikom prijema robe u svoje prijemne liste unose podatke o količinama robe koji ne odgovaraju stvarnom stanju. Tako stvorena razlika između prikazanog lažnog i pravog stanja zaliha se dijeli između spomenute trojke i nekoliko vozača kamiona koji vrše isporuke robe. Kompromitovani nadzornik zna što se događa, ali jednostavno nestaje iz odjela za prijem robe u vrijeme kada u isti dolaze kamioni na istovar. Tajni agent, upućen na rad u taj odjel kao operator viljuškara (uz pretpostavku da se radi o učinkovitom agentu), uskoro bi se i sam mogao uključiti u ove kriminalne aktivnosti. Ako mu takvo infiltriranje pođe za rukom, on će lahko otkriti zašto se nadzornik nikada ne pojavljuje u odjelu za prijem robe u vrijeme kada se na tome mjestu odvijaju ove kriminalne aktivnosti.

Tajne istrage se mogu obavljati na slučajnom uzorku ili mogu biti poduzete u odnosu na tačno određene, ciljane osobe, naprimjer, kada postoje informacije ili sumnja da se u nekom području sprovode nedozvoljene radnje ili kriminalne aktivnosti, kao što su to prilikom prijema robe činili djelatnici u prethodno opisanom primjeru. Tajne istrage bazirane na slučajnom uzorku, zapravo, su jednostavni testovi koji se sprovode u različitim radnim područjima. Ukoliko se u tim područjima zaista manifestuju nepoštenje ili bilo koji drugi oblik neprihvatljivog ponašanja, isti će biti otkriveni. Neprihvatljivo ponašanje može uključivati i ​​upotrebu alkohola ili droga na radnom mjestu, varanje u smislu skraćivanja radnog vremena, opću nepažnju koja rezultira oštećenjem materijala, opreme ili robe, ili bilo koje druge radnje koje obično predstavljaju problem u radnom okruženju. Trebalo bi biti jasno da su tajne istrage u privatnom sektoru fokusirane na unutrašnje djelovanje, te uključuju ponašanje zaposlenika i njihove radne performanse. Iz toga slijedi da strategija koja se koristi za otkrivanje i uhićenje kradljivaca (kupaca, a ne zaposlenika) koji počine krađu u maloprodajnim objektima nije ista kao i ona koja se koristi prilikom sprovođenja tajnih istražnih radnji. Za razliku od toga, tajne istrage se obavljaju u civilnoj odjeći, konstruktivne su i obuhvataju program promatranja (za razliku od samoga sudjelovanja), koji ima imalo ili nimalo veze sa ispoljenim neprihvatljivim ili kriminalnim aktivnostima zaposlenika.

Tehnike i metode: angažiranje tajnih agenata

Za iznalaženje i angažman istreniranih i obučenih tajnih agenata obično se koriste eksterne agencije. Kasnije ćemo se vratiti razlozima zašto za sprovođenje tajnih istraga ne bi trebalo koristiti istražitelje iz iste organizacije. Bilo kako bilo, postoje mnoge stvari koje treba uzeti u obzir prilikom odabira agencije i definisanja zadatka:

  1. Kvalifikacije agencije: Da li je agencija specijalizirana za sprovođenje istraga vezanih za nedozvoljene oblike ponašanja na radnom mjestu ili se radi o agenciji kojoj je ovo još samo jedan u nizu sporednih poslova kojima se bavi površno? Da li je agencija u prošlosti već sprovodila tajne operacije ili o njima ima namjeru učiti „u hodu“?
  2. Sposobnosti i karakteristike tajnih istražitelja: Kompanija i agencija bi se trebale potpuno jasno izjasniti po pitanju karakteristika i osobina potencijalnih istražitelja. Ovdje bi posebnu pažnju trebalo obratiti na posebne kvalifikacije i iskustvo istražitelja. Naprimjer, tajni istražitelj koji bi trebao da se infiltrira u određenu sredinu u ulozi vozača morao bi da raspolaže adekvatnom vozačkom dozvolom, sa upisanim svim onim kategorijama vozila koja će, možda, pod krinkom vozača, morati da vozi, a sve kako ne bi bio razotkriven ili ne bi oštetio povjereno mu vozilo. Agencija bi trebala profilirati ciljanu radnu snagu, tako da ima na raspolaganju kompatibilne pojedince za širok spektar specifičnih uvjeta i okruženja.
  3. Proces odabira kandidata i njegovo zapošljavanje: Kompanija mora jasno razumjeti sve metode koje agencija implementira u procesu iznalaženja istražitelja za bilo koji sličan konkretan angažman. Agencija bi također trebala preuzeti odgovornost za temeljitu pozadinsku provjeru kandidata i predočiti kompaniji rezultate na razmatranje. Kompanija bi trebala biti spremna platiti troškove koji se javljaju u ovome procesu za iznalaženje i odabir kandidat za posao istražitelja, odnosno troškove i usluge povezane sa iznalaskom prave osobe za konkretan posao. Oko pokrivanja ovih troškova agencija i kompanija bi se trebale unaprijed sporazumjeti i dogovoriti, te pravovremeno eliminisati sve eventualne nepoznanice.
  4. Satnice, dnevnice i izvještavanje o troškovima: Agencije će obično od kompanije naplatiti naknadu za vrijeme koje agent provodi sprovodeći tajne istražne radnje, a od naplaćenog iznosa određen dodatak bi trebao pripasti agentu i mimo njegovih redovnih primanja koja ostvaruje kao zaposlenik agencije. Osim toga, u obračun će često ući i određen broj sati po osnovu kojih će agencija teretiti kompaniju za usluge profesionalnog istražitelja, angažiranog da kontrolira aktivnosti agenta. Neke agencije svojim zaposlenicima također osiguravaju i određen bonus, koji služi kao sredstvo poticaja za predavanje izvještaja u propisanim rokovima, a takvi bonusi se najčešće isplaćuju po obavljenom poslu. Kompanija bi se unaprijed morala složiti sa agencijom oko plaćanja svih troškova kako bi se izbjegli kasniji eventualni nesporazumi. Proračun za svaku vrstu naknade i proračun troškova bi trebali biti sačinjeni i kontinuirano nadzirani od strane izvršnih sigurnosnih službenika u kompaniji zaduženih za projekat.
  5. Kontrolne smjernice za agenta: Istražne usluge agenta trebale bi biti pod kontrolom isključivo eksterne agencije. Agencija ne smije bilo kome u kompaniji dati informaciju o istinskoj prirodi usluge koju pruža. Ukoliko sigurnosno osoblje kompanije na bilo koji način pokuša sprovoditi istražne radnje paralelno sa istragom koju sprovodi tajni agent, linije komunikacije i kontrola će biti kompromitovani, a sigurnosno osoblje, pa čak i sam tajni agent, će veoma brzo postati nedjelotvorni i neefikasni. U najboljem slučaju takva situacija može dovesti tajnog agenta u konfuznu situaciju, dok u najgorem slučaju može doći do kompletnog prekida komunikacije, što kasnije može dovesti do kompromitacije kompletnog projekta. Zbog svega iznad spomenutog, kompanija, agencija i agent moraju uspostaviti metodu za ostvarivanje hitnog kontakta ka agentu od strane ovlaštenog sigurnosnog službenika iz kompanije, za slučaj da ovlašteni sigurnosni službenik iz kompanije sazna da je agentov identitet teško ugrožen ili da je izložen opasnosti od razotkrivanja.
  6. Osiguranje i upravljanje rizicima: Dobra ideja je da se prilikom dogovaranja između kompanije i eksterne agencije uključi i neki oblik osiguranja za kompaniju od eventualnog nastanka štete, do koje može doći neovlaštenim djelovanjem ili nemarnim postupanjem agencije ili agenta. Nakon što agencija i kompanija dogovore pitanja oko dodatnog osiguranja, po osnovi tog dogovora bi obavezno trebale sklopiti i adekvatnu policu osiguranja u kojoj će kompanija imati status osiguranika. To je veoma korisna stvar koja prevenira mnoštvo problema koji se javljaju prilikom nastanka štetnog slučaja, pogotovo ukoliko šteta nastane tokom samoga sprovođenja prikrivene istrage, kada su najčešći epilozi, zapravo, podizanje sudskih tužbi. Tajne operacije su područje gdje je uputno imati ugovor o angažmanu i cjelokupan projekat pregledan od strane iskusnog advokata, koji veoma dobro poznaje aktuelni zakon koji tretira zapošljavanje, kompaniju, njenu kulturu, ali i toleranciju rizika.

Izviđanje okoline i objekata – osnova za pripremu sigurnosnih mjera

Da bismo mogli donijeti ispravne odluke o načinu zaštite štićene osobe, neophodne su nam informacije i podaci o svim područjima kojima ćemo se kretati. Informacije ćemo sakupiti stalnim izviđanjem lokaliteta i prostorija koje se trebaju koristiti. Zaključci tima za izviđanje imaju direktan i ključan utjecaj na odabir, ali i učinkovito sprovođenje taktike, kao i na resurse koji su potrebni za samu operaciju

Piše: Džemal Arnautović

Izviđanje oblasti koju će posjetiti ili u kojoj će boraviti naša štićena osoba i prikupljanje obavještajnih podataka svih naših timova sa terena od izuzetne je važnosti. Izviđati možemo u pokretu, npr., iz vozila, ili statički kao fiksirana stanica za nadgledanje s dobrim pregledom i tome prilagođenim prikrivanjem. U toku ovih aktivnosti jednako je bitno obratiti pažnju na naše ponašanje kako ne bismo privlačili pažnju prolaznika, mještana i drugih ljudi u oblasti u kojoj se nalazimo. Moramo uvijek imati na umu da lokalno stanovništvo veoma dobro poznaje okolinu i može nas lahko primijetiti te, shodno tome, promijeniti svoje ponašanje prema nama. Zato je potrebno imati na umu da nepažnja može ugroziti našu i sigurnost štićene osobe.

Izviđanje oblasti i objekata

Mnogo je slučajeva iz prakse to potvrdilo, pogotovo prilikom obuke novih članova tima. Nemali broj puta događalo se da se mještani zbog aktivnosti timova za izviđanje osjećaju nelagodno, čak i prijeteće, pa su i pojave policijskih patrola i kontrole članova tima bile veoma česte. S druge strane, odmjerenom saradnjom sa lokalnim stanovništvom možemo dobiti dragocjene informacije i upoznati oblast koju posjećujemo tako detaljno da i sami možemo brzo uočiti sve promjene koje su se desile i ocijeniti šta se više ne uklapa u okruženje ili koje je aktivnosti protivnička strana već realizovala. Izviđanje i istraživanje određenih objekata također čini našu svakodnevnicu. Objekti od našeg interesa su svi oni koje posjećujemo jednom ili više puta, bilo da se radi o zgradama, stanovima, sportskim objektima ili postrojenjima. Svaki objekat potrebno je detaljno pregledati i izvršiti preciznu ocjenu položaja našeg tima i štićene osobe sa sigurnosnog aspekta. Izviđanje obično vrši jedna ili više osoba, ovisno o veličini objekata, a isto se može procijeniti i iz zraka.

Prilikom izviđanja objekata praksa nalaže da u izvještaju obavezno obuhvatimo sljedeće stavke:

  • Lokacija i adresa objekta, dan i vrijeme posjete, ime tjelohranitelja koji sprovodi izviđanje, ime i informacije o osobi zaduženoj za kontakt, menadžer ili direktor objekta, šef sigurnosti i vlasnik;
  • Opći opis objekta: korisne su slike i videozapisi, tlocrt objekta i/ili detalja, postojeći reklamni materijal, tačna prostorija za boravak, hotelska soba, restoran, sala za konferencije;
  • Područje dolaska na aerodrom, peron, broj ulaza i izlaza, kao i izlaza u slučaju nužde, te mogućnosti za dolazak i odlazak vozila, lokacija toaleta i javnih telefona, liftovi, prilazi prilagođeni osobama sa invaliditetom;
  • Uređaji i ustanove odgovorne za sigurnost, kao i njihovo stanje i lokacija, uređaji za dojavu požara, videonadzor, aparati za gašenje požara, planovi za evakuaciju, centrala za monitoring stanja sigurnosti;
  • Policija i druge službene ustanove, servisne ustanove, VIP područja, područje za medije, business centar, mjesta za rekreaciju, restorani, barovi i kafići, područja predviđena za manifestacije, kao i termini održavanja istih;
  • Manifestacije s mogućim rizikom za štićenu osobu, kontrola posjetilaca i druge mjere sigurnosti, najavljene demonstracije i protesti i ostali rizici;
  • Lokacija i deficiti, infrastruktura i okruženje;
  • Mogućnost plaćanja: račun, kreditne kartice, keš;

Opservacija ili posmatranje

Nakon što smo objekte od interesa izvidjeli i dali sigurnosnu ocjenu istih, naš posao još uvijek nije završen. Naprotiv, isti se također moraju nadgledati i ponovo pregledati na kraju posjete. U zavisnosti od veličine našeg tima za zaštitu, ovaj zadatak povjeravamo jednom ili više tjelohranitelja iz tima za zaštitnu pratnju. Ove aktivnosti su dalja osnova za održavanje sigurne sredine i kamen temeljac da mobilni tim za zaštitnu pratnju može ponovo doći ili se vratiti u ovo sigurno područje. Ovisno o situaciji, i ovdje možemo računati na učinkovitu podršku lokalnih zaštitara ili na rad sigurnosne službe. Opservacija se može postaviti i kao protuopservacija. To znači da se putem mjera za opservaciju utvrđuju djelovanja i aktivnosti protivničke strane, a radnje registruju kao odbačeni element. Postoje i koncepti zaštite kod kojih se ne postavlja zaštitna pratnja, već stalna protuopservacija za nadziranje štićene osobe iz daljine i prepoznavanje aktivnosti protivničke strane.

Pretraživanje/kontrolisanje

Kako bismo se uvjerili da su podaci o objektima koje smo dobili od timova na terenu tačni i pouzdani, iste moramo detaljno pretražiti i to prije nego štićena osoba uđe u prostorije. Dodatna kontrola i pregled stanja istih pomoći će nam da objekte bolje upoznamo, „snimimo“ raspored prostorija i kompletno okruženje, ali i klasificiramo opće opasnosti i prijetnje. Sve potencijalne prijetnje, ukoliko je moguće, potrebno je odmah ukloniti sa puta, čime ćemo zaustaviti aktivnosti i opasnosti koje nam dolaze sa protivničke strane. Pitanje čiji odgovor nam uvijek može pomoći u pronalasku najoptimalnijeg rješenja je: „Kako bismo mi, da smo u poziciji napadača, postupili?“ Šta je to što realno možemo učiniti? Trebamo tragati za opasnim predmetima, oružjem, uređajima za prisluškivanje, eksplozivom i drugim sumnjivim sredstvima koji bi se mogli upotrijebiti protiv nas. Pri tome, pregledamo i postojeću sigurnosnu opremu, kao i uređaje za dojavu požara, sredstva za borbu protiv požara, puteve za bijeg itd. Već smo kazali da među izuzetno bitne informacije spadaju planovi i tlocrti objekta u kojem ćemo boraviti, pa ih je potrebno nabaviti. U tome smislu, veoma dragocjenu pomoć može nam pružiti i tehnički kućepazitelj zato što poznaje objekat izvana i iznutra i može nam biti od velike koristi prilikom sprovođenja svih potrebnih mjera zaštite. Trajanje pretraživanja objekta zavisi i od aktuelne prijeteće situacije i analize opasnosti. Jedna važna napomena: nikad ne dodirivati predmete koji nisu identifikovani! I najlakši dodir može aktivirati upaljač, a predmet dovesti do eksplozije. Ukoliko postoji sumnja da je riječ o eksplozivu, odmah se mora zatvoriti područje i uključiti nadležni organi. Općenito razlikujemo tri vrste ili novoa pregleda:

Nivo 1

Vizuelna kontrola i pregled. Naš pogled pustimo da sistematski „klizi“ preko prostorije i tražimo nepravilnosti, tačke opasnosti, moguća skrovišta, druge slabe tačke i stvari koje tu ne pripadaju, a sve to bez da bilo šta dodirujemo ili pomjeramo. Ovisno o prostoriji ili objektu i samoj kompleksnosti izgradnje, to može da potraje od nekoliko minuta do nekoliko sati. Prilikom prvog pregleda potrebno je prijaviti osnovno stanje prostorija, dok se kod narednih pregledanja isto mora uporediti.

Nivo 2

Ovo je prošireno pregledanje u kojem doslovno na posao krećemo u rukavicama. Komadi namještaja se pažljivo pomjeraju, opsežno pretražuju i testiraju sa svih strana. Skidaju se slike, lampe i pokrivači, a pri tome koristimo i ogledala, džepne lampe i lagani alat. Koncentrišemo se na sva područja, objekte i predmete s kojima bi štićena osoba mogla doći u dodir. Izvještaj se nadopunjuje slikama i skicama.

Nivo 3

Kod prave i najmanje sumnje ili prijetnje prostorija se detaljno pretražuje. To radi tim stručnjaka uz pomoć tehničkih pomagala. Koriste se skeneri, psi tragači, specijalni detektori i alati, a namještaj se rasklapa, skidaju se lajsne, šalteri itd. U ovim situacijama opasnost vreba i od uposlenog osoblja, jer ono jako dobro poznaje sve detalje i mnogo je jednostavnije da prilikom pregledanja prokrijumčari pomagala za protivničku stranu. Povjerenje i kontrola osnova su za uspješnu pretragu. Utrošak vremena i troškovi ove vrste pregleda su relativno visoki, a mora biti omogućeno i stalno nadgledanje.

Intervju: Radek Havlis, viši potpredsjednik za regiju Evropa (Region 9) u organizaciji ASIS International

ASIS-ovi certifikati pomažu profesionalcima zato što certifikacija sama po sebi nosi kako obrazovnu tako i iskustvenu komponentu. Oni, dakle, omogućuju sigurnosnim stručnjacima da pokažu kako su, uz edukaciju, stekli i određeni nivo neophodnog iskustva. Osim toga, certifikati imaju i recertifikacijsku komponentu. Certificirani profesionalci moraju zaraditi i recertifikacijske bodove sudjelujući na obrazovnim događajima. Dakle, raspolaganje diplomom dokazuje nečiju posvećenost profesionalnom razvoju i cjeloživotnom učenju

Razgovarao:Nebojša Bogunović

redakcija@www.asadria.com

ASIS International je nedvojbeno jedna od najvećih profesionalnih sigurnosnih organizacija u Evropi čiji je cilj da kroz razvoj obrazovnih programa i publikovanje edukativnih materijala iz oblasti sigurnosti kontinuirano povećava učinkovitost i produktivnost profesionalaca koji posluju unutar industrije sigurnosti. Imajući na umu da je jedan od najznačajnijih ciljeva organizacije, zapravo, postavljanje standarda i preporuka kojima se definira obavljanje mnogih poslova vezanih za sigurnost, ASIS International se, između ostaloga, bavi i utvrđivanjem kriterija za stjecanje vrijednih CPP, PCI i PSP certifikata. Kako bi stekli pravo da apliciraju za ASIS-ovu diplomu, kandidati moraju zadovoljiti stroge uslove po pitanju obrazovanja i prethodnog radnog iskustva, dok sveobuhvatan ispitni proces koji slijedi od kandidata zahtijeva mnogo pripreme, posvećenosti, vremena i energije. Ovi certifikati su izrazito cijenjeni u uređenim društvima u kojima je struka prepoznata kroz sistem obrazovanja ili zapošljavanja. No, kakva je percepcija ovih certifikata od strane struke u društvima čiji obrazovni sistem još uvijek nije prepoznao vrijednost ovih diploma? Koliki je, zapravo, interes sigurnosnih profesionalaca iz zemalja regije za stjecanje ovih vrijednih certifikata? Koje su to prednosti koje nosilac ASIS-ove diplome ima u odnosu na konkurenciju na tržištu rada u industriji sigurnosti u zemljama Adriatic regije? O ovim, ali i o drugim interesantnim temama vezanim za organizaciju ASIS International u ovom broju magazina razgovarali smo sa gospodinom Radekom Havlisom, višim potpredsjednikom ASIS Internationala za regiju Evrope (Region 9).

a&s Adria: Poštovani gospodine Havlis, da li biste bili ljubazni predstaviti se našim čitaocima i reći nam riječ-dvije o vašoj dosadašnjoj profesionalnoj karijeri?

Radek Havlis: Moja dosadašnja profesionalna karijera ima svoje korijene u pravnoj i poslovnoj administraciji, a do sada sam proveo više od 13 godina na različitim upravnim pozicijama u sektoru sigurnosti, uključujući tu i moj gotovo osmogodišnji angažman na pozicijama glavnog sigurnosnog službenika. Trenutno sam, kao potpredsjednik Odjela za međunarodnu sigurnost u sjedištu Deutsche Telecom grupe u Bonnu, u Njemačkoj, odgovoran za sigurnosnu koordinaciju i saradnju između Deutsche Telecom grupe i međunarodnih poslovnih jedinica prisutnih u više od 50 zemalja širom svijeta. Osim toga, na volonterskoj bazi vodim organizaciju ASIS International u svojstvu višeg potpredsjednika za regiju Evrope. Nositelj sam međunarodnog ASIS-ovog CPP certifikata i britanskog Chartered Security Professional (CSyP) certifikata, koji izdaje kompanija Worshipful Company of Security Professionals iz Londona, a koji potvrđuje moje kompetencije na polju sigurnosti na strateškom i višem operativnom nivou.

a&s Adria: Šta je to što ASIS Certified Protection Professional (CPP), Professional Certified Investigator (PCI) i Physical Security Professional (PSP) certifikati omogućavaju onima koji ih posjeduju?

Radek Havlis: ASIS International je prva organizacija koja je počela izdavati posebne kredencijale za sigurnosne menadžere još davne 1977. godine. Od tada su ASIS-ovi certifikati postavili standard za ocjenu profesionalnih kvaliteta zaposlenika u sigurnosnoj industriji. ASIS-ovi certifikati su priznati globalno i stoga imaju veliku vrijednost i za profesionalce iz Adriatic regije koji posluju na međunarodnom planu. ASIS-ovi zahtjevi su veoma visoki, a stjecanje naših certifikata osigurava njihovim nositeljima visok nivo priznanja i uvažavanja od strane kolega, zaposlenika i poslodavaca, te predstavlja potvrdu da kandidati kojima je izdat certifikat raspolažu značajnim iskustvima i visokim kompetencijama, praktično dokazanim tokom procesa certifikacije. Certificirani sigurnosni stručnjaci također imaju koristi od ASIS-ovih certifikata u smislu konkurentske prednosti, jer su ASIS-ovi CPP, PCI i PSP certifikati podržani i kredibilitetom kojega uživa organizacija ASIS International kao vodeća svjetska organizacija koja okuplja stručnjake iz sigurnosne branše. Ukratko, certificirani sigurnosni stručnjaci imaju koristi od ASIS-ovih certifikata u smislu većih mogućnosti za dobijanje zaposlenja i ostvarivanje veće potencijalne zarade. Tako, naprimjer, u SAD-u certificirani sigurnosni stručnjaci zarađuju i do 24% više u odnosu na necertificirane sigurnosne stručnjake.

a&s Adria: Na koji način spomenuti ASIS-ovi certifikati pomažu njihovim vlasnicima u zemljama u kojima su isti prepoznati i priznati kroz sisteme obrazovanja i zapošljavanja?

Radek Havlis: ASIS-ovi certifikati pomažu profesionalcima iz takvih zemalja zato što certifikacija sama po sebi nosi kako obrazovnu tako i iskustvenu komponentu. Oni, dakle, omogućuju sigurnosnim stručnjacima da pokažu kako su, uz edukaciju, stekli i određen nivo neophodnog iskustva. Osim toga, certifikati imaju i recertifikacijsku komponentu. Certificirani profesionalci moraju zaraditi i recertifikacijske bodove sudjelujući na obrazovnim događajima poput ASIS-ove 13. Evropske konferencije i sajma sigurnosti, a sve u cilju obnavljanja stečenog certifikata. Dakle, raspolaganje certifikatom dokazuje nečiju posvećenost profesionalnom razvoju i cjeloživotnom učenju. Recertifikacija također osigurava da certificirani sigurnosni stručnjak neprestano ažurira svoja znanja vezana za najbolje industrijske prakse, a što je u današnjem promjenljivom i izazovnom okruženju itekako vrednovano od strane ozbiljnih poslodavaca. U takvim zemljama ASIS-ovi certifikati mogu biti i stepenica u smislu napredovanja sigurnosnog stručnjaka ka magistarskom zvanju. 2013. godine organizacija ASIS International potpisala je ugovor sa britanskom visokoškolskom ustanovom Bucks New University, prema kojem CPP sigurnosni stručnjaci ili novokvalifikovani CPP profesionalci imaju priliku pratiti nastavu, omogućivši im time i stjecanje certifikata. Taj certifikat se može koristiti umjesto nekog od modula na magistarskom studiju na kojem se izučavaju kontinuitet poslovanja, sigurnost i upravljanje vanrednim situacijama. Studenti koji su slijedili ovakav program pokazali su vrhunske sposobnosti, istovremeno povećavši sebi šanse za pronalazak adekvatnog zaposlenja.

a&s Adria: Koliko su inače cijenjeni ASIS-ovi programi certificiranja u ostalim zemljama u razvoju i koje korake poduzimate kako bi ASIS-ovi programi certificiranja bili prepoznati i priznati kroz sisteme obrazovanja i zapošljavanja u zemljama u kojima još uvijek na takav način nisu prepoznati, a niti priznati?

Radek Havlis: ASIS-ovi certifikati su priznati globalno i zato su visoko vrednovani u zemljama u razvoju. Certificirani stručnjaci iz zemalja u razvoju pokazuju da mogu raditi potpuno ravnopravno sa svojim kolegama iz razvijenih zemalja, što nam govori o tome da je prepoznavanje na ovoj relaciji zagarantovano. Lokalne ispostave organizacije ASIS International kroz svoje aktivnosti osiguravaju da se ASIS-ovi certifikati smatraju kredencijalima za profesionalce iz sigurnosne industrije koji žele proširiti svoja iskustva i dati još jednu dodatnu dimenziju svojoj profesionalnoj karijeri. U Adriatic regiji ASIS raspolaže sa tri ispostave, i to u Italiji, Hrvatskoj i Srbiji. Ispostave organiziraju različite sastanke i skupove, učestvuju u međunarodnim događajima i promovišu ASIS-ove certifikate zahvaljujući kontaktima sa stručnjacima iz vodećih kompanija i vladinim službenicima.

a&s Adria: Kakvu korist od ASIS-ovih certifikata imaju profesionalci koji posluju van tradicionalne sigurnosne industrije? Sa kojim prednostima mogu računati, npr., javne kompanije koje se prilikom odabira novoga zaposlenika odluče za prijem kandidata koji raspolaže i ASIS-ovim certifikatom?

Radek Havlis: Javna preduzeća koja zapošljavaju certifikovane profesionalce iz takve kadrovske politike mogu izvući veliku korist s obzirom da time pod svoje okrilje dovode radnike koji dokazano raspolažu neophodnim znanjima i iskustvima iz oblasti sigurnosti. To također znači da će ovaj zaposlenik ostati u svom području stručnosti i da će imati pristup mreži profesionalaca koji će mu dati pristup najboljim praksama u oblasti sigurnosti. Zaposlenicima koji planiraju da napuste javni sektor ASIS-ovi certifikati predstavljaju mogućnost za nadogradnju ranije stečenih iskustava, razvoj proaktivne orijentacije i uspješan nastavak karijere u privatnom sektoru.

a&s Adria: Da li ASIS International omogućuje učlanjenje drugih organizacija i kompanija ili isključivo nudi članstvo na individualnoj osnovi? Da li je članstvo u ASIS-u moguće prenijeti sa jedne organizacije na drugu, odnosno sa jednog profesionalca na drugoga?

Radek Havlis: ASIS nudi članstvo isključivo na individualnoj bazi. Članovi ASIS-a uživaju nekoliko prednosti koje su individualne i koje prate naše članove bez obzira na kojoj poziciji bili zaposleni i koliko puta mijenjali radno mjesto. ASIS-ovi članovi dobijaju pristup mreži koju čini 38.000 članova iz svih dijelova svijeta, a članstvo također osigurava i povlašteni pristup ASIS-ovim globalnim događajima, kao što je recimo ASIS-ova 13. Evropska konferencija o sigurnosti, praćena sajmom najnovijih sigurnosnih tehnologija. Članovi tokom trajanja njihovog članstva ostaju na izvoru najsvježijih informacija zahvaljujući ASIS-ovim publikacijama i biltenima, kao što su Security Management i EuroDynamics. Konačno, ASIS-ovi standardi preporučuju najbolje industrijske prakse i osiguravaju ASIS-ovim članovima neophodne alate i procese za implementaciju.

a&s Adria: Kakvi su vaši utisci sa posljednje ASIS-ove konferencije koja je održana početkom aprila u World Forum centru u Hagu u Holandiji i šta je to što su posjetioci imali priliku vidjeti i saznati tokom održavanja spomenutog događaja?

Radek Havlis: ASIS-ova 13. Evropska konferencija i sajam sigurnosti je poslovni događaj fokusiran na krajnje korisnike, a okupio je više od 500 eminentnih sigurnosnih stručnjaka, rukovodilaca kompanija, konsultanata i vladinih dužnosnika, kako onih iz Evrope tako i šire. Sam format ovoga događaja osigurava to da su njegovi učesnici i predavači uglavnom visokocijenjeni stručnjaci u različitim oblastima, da su povezani sa svojim kolegama i upoznati sa najnovijim sigurnosnim tehnologijama i uslugama.

Na dnevnom redu ASIS-ove 13. evropske konferencije sa sajmom sigurnosti našla su se tri ključna predavanja, koja su održali holandski ministar sigurnosti i pravde Ivo Opstelten, direktor EUROPOL-a Rob Wainwright i sekretar američke mornarice Ray Mabus. Ovogodišnji obrazovni program je obuhvatio čak 44 različita predavanja, te sastanak rukovoditelja sigurnosnih odjela  organiziran od strane rukovoditelja sigurnosnih odjela okupljenih oko ASIS-ovog okruglog stola. ASIS-ova 13. Evropska konferencija sa sajmom sigurnosti poslužila je kao svojevrstan forum za diskusiju i razmjenu ideja vezanih za teme o kojima je bilo riječi tokom obrazovnih seminara, omogućivši umrežavanje na svim nivoima. Osim sigurnosnih stručnjaka, ovaj događaj je privukao i vodeće svjetske kompanije, koje su tom prilikom predstavile svoje najnovije sigurnosne proizvode, tehnologije i usluge.

Izazovi javnih manifestacija u procesu zaštite ličnosti

Koju ulogu ima osoba koju štitimo na javnim manifestacijama poput koncerata, opera, sportskih skupova ili manifestacija sa ograničenim brojem posjetilaca? Da li je ona samo posjetilac, domaćin, govornik ili neko drugo središte interesovanja? Svi ovi faktori imaju iznimno važan utjecaj na vrstu i način organizacije našeg zadatka i primjene adekvatnih taktika

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Do mjesta javnog okupljanja zajedno sa štićenom osobom stižemo najčešće motorizivano, a nakon parkiranja krećemo se pješke do prostorija u kojima se odvija manifestacija. Pri tome moramo uvijek biti spremni na moguću evakuaciju i tačno poznavati sve puteve i prepreke. Osoba odgovorna za štićenu osobu ostaje kao i obično, i ukoliko je to moguće, u području štićene osobe na razmaku od dužine ruke. Ako se iz nekog razloga, npr., zbog održavanja govora ili nastupa mora povećati taj razmak, bitno je da sa štićenom osobom ostati u kontaktu očima, a unaprijed dogovoriti jasne znakove za evakuaciju.

Ovisno o vrsti događaja kojem prisustvujemo, naše djelatnosti možemo koordinirati sa lokalnom službom za sigurnost i tako izvući određene koristi od njenog prisustva. Također, važno je da se tim za zaštitu raspodijeli taktički vješto da bi tako mogao dobiti najbolji pregled svih aktivnosti. Imajte na umu da ne smijete dopustiti da vam se oduzme mobilnost i mogućnost komandovanja u gužvi, što se može dogoditi, recimo, za vrijeme davanja autograma. Da bi se ovakve manifestacije uspješno sprovele, izviđanje i priprema su od ključne važnosti. Potrebno je provjeriti sve prostorije, stolice, stolove, osoblje, pa i goste, a ne smije se zanemariti sama suština i pozadina manifestacije, kao ni moguća motivacija protivničke strane. Sve te informacije i okolnosti potrebno je uključiti u odluku.

Izviđanje

Da bi mogli donijeti ispravne odluke o načinu zaštite štićene osobe, neophodne su nam informacije i podaci o svim područjima kojima ćemo se kretati. Informacije ćemo sakupiti stalnim izviđanjem lokaliteta i prostorija koje se trebaju koristiti. Pored čistog prikupljanja i uzimanja podataka, tim za izviđanje također mora ocijeniti i klasificirati sve pojedinačne elemente kada su opasnost, prijetnja i rizik u pitanju. Zaključci tima za izviđanje imaju direktan i ključan utjecaj na odabir, ali i učinkovito sprovođenje taktike, kao i na resurse koji su potrebni za samu operaciju. U normalnom slučaju tim za izviđanje ima na raspolaganju određenu vremensku prednost, sate ili čak i dane, da razgleda područja i uzme podatke, procijeni, ali također i traži ili predloži alternative. Pošto se okruženje i osobe sa kojima ćemo biti u kontaktu moraju ispravno procijeniti, razumljivo je da ćemo ovaj zadatak povjeriti veoma iskusnim članovima tima. U timu za zaštitnu pratnju se pri dinamičnoj kretnji i brzim promjenama u planiranom odvijanju također moraju, u više navrata, obavljati poslovi izviđanja. Ovdje smo, nažalost, najčešće u škripcu s vremenom i ponekad ćemo na raspolaganju imati samo nekoliko minuta za pregled situacije i uvođenje tima u novo okruženje. Ali, i protivnička strana također ima ograničene mogućnosti. Izviđanje je u normalnim slučajevima raspodijeljeno na područja, faze mobilnosti, oblasti i prostorije, kao i na objekte.

Predizviđanje/postizviđanje

U normalnom slučaju izviđanje se obavlja prije pravih mjera zaštitne pratnje i zbog toga se i označava kao predizviđanje. Sa taktičkog stanovišta, može biti korisno i krajnje od pomoći, ovisno o zadatku i mogućnostima, da se još jednom izvide ista područja koja smo već pregledali i da se te dvije slike precizno uporede jedna s drugom. Zbog toga se ovo i naziva postizviđanje. Ono će nam pomoći da lakše prepoznamo i shvatimo moguće aktivnosti protivničke strane. Također, možemo utvrditi gdje je i kako protivnička strana izviđala i koje su aktivnosti za pripremu već urađene. Isto tako se mogu otkriti vlastite slabe tačke i nepažnja, te pozitivno utjecati na sljedeće aktivnosti izviđanja. Ovisno o prijetnji, timovima ćemo podijeliti iste zadatke i usporediti oba rezultata, a to će nam dati prilično opsežnu sliku i vjerovatno interesantne izjave.

Da bi se podaci, rezultati i izjave mogli uporediti, najbolje bi bilo da se odgovori unesu u formulare za prikupljanje podataka (check-liste). Ova pomagala su, bez sumnje, veoma korisna, ali njihova vrijednost je značajna samo onoliko koliko su značajni i sami odgovori. To znači da ukupna ocjena situacije na terenu ipak ponajviše ovisi od osoba koje preuzimaju zadatak izviđanja. U mnogim slučajevima timu su potrebne i dodatne informacije kao što su karte, fotografije, videi, prospekti i opisi, analize i podaci iz baze podataka ili direktno sa interneta.

Izvještaj o izviđanju trebao bi sadržavati sljedeće:

Vrsta izviđanja

Ovaj izvještaj je izradio tjelohranitelj XY zbog posjete štićene osobe, gosp. XY, i njegove porodice na navedenim mjestima i u označenom vremenskom periodu.

Aktivnosti

Planirana vremena i podaci o dolasku i odlasku, podaci o mjestima, sudionicima, transportnim sredstvima (avion, brod, vozilo) i vozačima. To se može odnositi na više dana i lokaliteta.

Logistika

Kako i koje osoblje će, kad i gdje biti potrebno? Ovdje su obuhvaćeni specijalni zahtjevi za transportom ili smještajem i snabdijevanjem hranom i pićem. Logistički problemi, obaveze, norme.

Rute

Informiše se o preciznom vremenu i udaljenosti između mjesta i o opisu puta za konvoj. Ovdje je riječ o tačnom opisu ruta i njenih posebnosti.

Formativno okvirni uslovi

Gdje ćemo, kako i u kojem području biti ograničeni? Šta su mjerila nalogodavca?

Informacije

Koje informacije i upute su nam predočene u vezi sa mogućim opasnostima i prijetnjama ili opasnim osobama i klasifikacijom opasnosti? Ovdje bi se mogla navesti i mjerila za ponašanje u slučaju opasnosti ili koga se treba izvjestiti.

Područja urgentne medicine

Moraju se nabrojati hitna pomoć i bolnice poimenično i sa punom adresom, kao i neophodne osobe za kontakt i brojevi telefona.

Izviđanje: faza mobilnosti

Pod ovim se podrazumijevaju, prije svega, rutinske dionice na kojima se štićena osoba svakodnevno vozi, kao i sve druge dionice koje štićena osoba i tim za zaštitnu pratnju biraju ili pješke ili motorizovano. Zadatak izviđanja u fazi mobilnosti je da se donesu ispravne odluke vezane za odabir dionice ili da se dionice koje se koriste provjere sa aspekta sigurnosti. Ovdje se kontinuirano bilježe i provjeravaju promjene isto kao i potrebe djelovanja.

Utvrđivanje glavne i sporedne rute

Neophodno je povezati glavnu i sporednu rutu. Ukoliko bi bilo neophodno da se sa glavne siđe na sporednu rutu, važno je da se poznaju sva moguća povezivanja.

Dužina dionice, brzina i trajanje vožnje pojedinačnih ruta

Vrijeme vožnje ima utjecaj na vremenski plan, organizaciju i transport štićene osobe. Dionicama na kojima se može voziti većom brzinom daje se prednost nad onima sa sporijom brzinom, čak i kad bi se dužina te dionice povećala.

Imena ulica i opis puteva, odnosno tačke puta

Za ovo se treba sastaviti tzv. „roadbook“ ili dnevnik vožnje, koji će sa stanovišta vozača pojednostaviti navigaciju. Za tumačenje se mogu koristiti i grafička pomagala, mape, slike ili čak videozapisi.

Utvrđivanje kontrolnih tačaka

Kontrolne tačke (npr. crveno 4) mogu služiti kao dogovorene tačke za javljanje prilikom određivanja lokacije i najčešće su od pomoći.

Sigurna mjesta

Ranije se kod zaštite lica računalo na etiku protivničke strane i polazilo se od toga da je zaštita veća kod policijskih stanica, bolnica, škola ili vrtića, jer bi protivnička strana tamo odustala od svojih aktivnosti. Nedavni događaji pokazali su da ni djeca ni nesudjelujuća masa ljudi ne mogu ograničiti protivničku stranu u njenim aktivnostima.

Prilikom odabira ruta mora se postupiti prema sljedećim aspektima:

  • Birati prvenstveno najkraći put
  • Birati put sa dozvoljenom najvećom brzinom
  • Omogućiti rute za skretanje
  • Broj tačaka opasnosti treba biti što je moguće manji

Planiranje troškova, kontrola i evidentiranje korištenja opreme

Osim ranije opisanih evidencija i zapisa koji se vode u istražnom odjelu, a koji sadrže relevantne informacije i podatke vezane za pojedinačne istražne slučajeve, angažirane istražitelje, vremena poduzimanja određenih istražnih radnji i njihove rezultate, u istražnim odjelima se često vode i druge vrste evidencija, koje, između ostaloga, obuhvataju i planiranje troškova, utrošak budžeta, te evidenciju o stanju ispravnosti i zaduženju zajedničke opreme

Semir Kapetanović
redakcija@asadria.com

Ispravno planiranje budžeta zahtijeva realnu procjenu planiranih aktivnosti, programa i troškova, kao i pametnu raspodjelu sredstava namijenjenih za postizanje određenih planiranih ciljeva. Kada su u pitanju kontrola i evidentiranje stanja ispravnosti opreme, te evidencija izdavanja i zaduživanja opreme, takva kontrola se ne sprovodi sa namjerom da bi se istražiteljima naplatila eventualno nastala šteta na opremi, već isključivo kako bi se izbjegle situacije u kojima oprema na terenu može da zakaže u trenucima kada je najpotrebnija. Zahvaljujući takvoj kontroli i evidenciji, oštećenja, neispravnost  ili disfunkcionalnost bilo kojeg dijela opreme koju koriste istražitelji bit će zabilježeni i odmah otklonjeni, što će osigurati da oprema bude spremna za upotrebu svaki naredni put kada se za istom ukaže potreba.

Planiranje troškova i evidencija opreme

U idealnom slučaju istražno odjeljenje bi trebalo raspolagati vlastitim budžetom za plate i tekuće poslovanje, izvorno planiranim i potom praćenim od strane rukovoditelja odjeljenja. Planiranje i određivanje budžeta idu ruku pod ruku, jer je i budžet, zapravo, plan, s tim što je izražen u finansijskom smislu. Budžet zahtijeva realnu procjenu programa i njihove troškove, kao i raspodjelu sredstava za postizanje planiranih ciljeva. Zbog činjenice da su budžeti unaprijed dobro pripremljeni, efikasno upravljanje budžetom zahtijeva razmišljanje unaprijed, predviđajući potrebe na osnovu relativno predvidljivih uvjeta. Budžet tada postaje sredstvo. Svakoga mjeseca rukovoditelj odjela sigurnosti trebao bi analizirati rashode svoga odjeljenja. Recimo da je rukovoditelj odjela sigurnosti za svoje osoblje prvobitno u budžetu planirao novac za 40 sati prekovremenog rada, ali su u proteklih mjesec dana djelatnici ovoga odjela radili 80 sati prekovremeno, što predstavlja povećanje od cijelih 100% u odnosu na planirani budžet. U takvim slučajevima rukovoditelj odjela mora pregledati evidencije radnih aktivnosti kako bi se utvrdilo koji su djelatnici radili prekovremeno i da li postoji opravdan razlog za njihov prekovremeni rad. Dodatni prekovremeni rad može, ali i ne mora biti potreban. Periodičan pregled i evaluacija ovih i drugih troškova su jednostavni, ali važni načini kontrole rada istražne jedinice.

Oprema koju koriste istražitelji, kao što su radioprimopredajnici, videosnimači, dvogledi, snimači zvuka, oružje, kamioni sa opremom za nadzor, digitalne kamere i dr., zahtijeva strogu kontrolu. Oprema, u bilo kojem od navedenih oblika, treba biti osigurana u zaključanoj prostoriji za čuvanje opreme, u koju pristup kontroliše rukovoditelj odjela sigurnosti.

Kada je istražitelju potreban neki dio opreme, naprimjer sigurnosna kamera, tada se, radi kontrole stanja njene ispravnosti, kamera izdaje istražitelju uz popunjavanje reversnog lista, koji sadrži informacije poput datuma zaduženja opreme, opisa opreme (interni inventarni broj sredstva ili njegov serijski broj), broja spisa predmeta, imena istražitelja, imena osobe koja je provjerila stanje ispravnosti opreme i izdala opremu, potpis istražitelja koji opremu zadužuje, stanja ispravnosti opreme kod povrata i potpisa osobe koja je preuzela natrag razduženu opremu.

Redovne kontrole opreme

Ukoliko se u organizaciji ne sprovode ovakve kontrolne mjere, postoji velika vjerovatnoća da će dijelovi opreme često nedostajati ili da će biti misteriozno oštećeni. Kontrola se sprovodi isključivo kako istražitelji ne bi dolazili u situaciju da ih oprema zbog eventualnih oštećenja izda u trenucima kada im je najpotrebnija. Uz odgovarajuću kontrolu, ako je bilo koji komad opreme oštećen tokom istrage, takvi nedostaci će biti zabilježeni i odmah otklonjeni, tako da će oprema sljedeći put biti spremna za upotrebu. Kao alternativa, ako je istražno odjeljenje izrazito malo i ako postoji dovoljno opreme da se može koristiti takav pristup, moguće je pojedine istražitelje trajno zadužiti sa dijelovima opreme koje u svome istražiteljskom radu najčešće koriste. Ovakav model može olakšati brzu reakciju istražitelja na incidente, jer kod takvog pristupa istražitelj uvijek ima dostupan alat koji mu je neophodan za vršenje istražnih radnji. Opisani pristup je naročito poželjan kada istražitelji često moraju raditi i nakon propisanog radnog vremena. Dodatna pogodnost ovoga pristupa je u tome što istražiteljima omogućuje bolje poznavanje opreme, jer uvijek raspolažu istom opremom i imaju je vremena detaljno upoznati. U vremenu u kojem mobilni nadzor bilježi svoj rapidan razvoj nije prihvatljivo rješenje da se istražitelj upoznaje sa funkcijama i mogućnostima uređaja za snimanje videa tek kada izađe na teren, pogotovo ne ukoliko se radi o noćnom nadzoru. S tim u vezi, istražitelj bi u svako doba trebao dobro poznavati opremu koju je zadužio. Osim toga, iskustva govore u prilog činjenici da ljudi imaju tendenciju da se bolje brinu za opremu čiji su jedini “vlasnici”, odnosno za zaduženu opremu koju ne koristi niko drugi. Na kraju, u takvom slučaju istražitelji ne mogu kriviti nikoga drugog za eventualno oštećenje na opremi ili za njenu nefunkcionalnost ako nedostaci na istoj nisu pravovremeno otklonjeni, pri čemu će sami snositi posljedice zanemarivanja opreme ukoliko ista na terenu ne bude funkcionisala ispravno.

Rukovoditelj u ulozi (de)motivatora

S obzirom da su istražitelji u velikoj većini visokomotivirane osobe, ili bi barem takvi trebali biti, stručnost rukovoditelja u ovoj oblasti ćemo najbolje definisati ukoliko opišemo ono što rukovoditelj odjela svakako ne bi, ni po koju cijenu, smio postati, a to je – demotivator. Šta može biti uzrokom da motivirani zaposlenik izgubi posvećenost i entuzijazam? U velikom broju slučajeva demotivacija je rezultat različitih stilova rukovođenja i praksi koje ograničavaju istražitelja u smislu mogućnosti donošenja odluke, potenciraju kriticizam, a zapostavljaju pohvalu, preuzimaju zasluge koje s pravom pripadaju istražitelju, ograničavaju slobodu kretanja istražitelja ili koje na mnoge druge načine ispoljavaju svoje negativne karakteristike koje veoma često nalazimo u radnim okruženjima. Istražitelji koji su ovlašteni za procjenu situacije, a zatim i za djelovanje, razvijat će istragu i sprovodit će istražne radnje glatko i bez posebnih problema. Istražitelji koji se stalno obraćaju svojim rukovoditeljima za nove instrukcije nisu samostalni u svome radu i razvijaju veoma lošu naviku koja usporava sprovođenje istrage. Umjesto toga, istražitelji bi trebali biti kompetentni i obučeni s obzirom na način na koji se sprovode istražne radnje, te bi ih se trebalo ohrabrivati i podstrekavati da djeluju što samostalnije i da implementiraju planove koje su sačinili samostalno, slobodno koristeći prilike koje im se ukazuju. Stvarno efikasan i motiviran istražitelj nekada je od strane okoline percipiran kao primadona, no od svih zaposlenih upravo takvi istražitelji zahtijevaju najmanji poticaj.

Međ

Proces donošenja odluka je rezultat i odraz nečije procjene i/ili kreativnosti. Menadžment ili poštuje obje vrijednosti, i procjenu i/ili kreativnost svakog zaposlenika, ili ih ne poštuje. Kako ćemo se upoznati sa istinskim mogućnostima zaposlenika ukoliko se nad istim sprovodi suviše stroga kontrola, ukoliko se isti suočava sa suviše smjernica i uputa, nepotrebnih ograničenja, suprotnosti i korekcija? Ovo, naravno, podrazumijeva da su istražitelji napredovali u njihovoj obuci i da su u profesionalnom razvoju dostigli bar status pomoćnika. Polaznici kurseva i seminara trebaju više pomoći i snažniju kontrolu kvaliteta, no čak i u tim slučajevima pravilno napredovanje obuke treba jednoga dana rezultirati smanjenim stepenom nadzora i supervizije. Rukovoditelj odgovoran za rad istražnog odjela mora imati izvanredne sposobnosti upravljanja ljudskim resursima, kao i snažnu pozadinu u sprovođenju istražnih radnji na terenu. Neki postupci nedovoljno kvalitetnih, iskusnih i obučenih menadžera mogu dovesti do odljeva vrijednih istražnih talenata ka drugim kompanijama ili ka sigurnosnim organizacijama u javnom sigurnosnom sektoru. Osim toga, ukoliko se unutar istražnog odjela ne promoviše preuzimanje odgovornosti za slučajeve od strane istražitelja, menadžeri bi se mogli naći u situaciji da sami planiraju sve istražne radnje koje sprovode istražitelji iz njihovih odjela. Stoga je u najboljem interesu i menadžera i organizacije da takve situacije izbjegnu pravilnim upravljanjem i ispravnim motiviranjem profesionalnih istražitelja.

Intervju: Karl de la Guerra, predsjednik i izvršni direktor kompanije KDI

U američkoj KDI kompaniji (Karl de la Guerra, Inc.) uvjereni su da naši gradovi mogu biti mnogo sigurnije mjesto za život i rad, a njihova mreža stručnjaka ih stavlja u jedinstvenu poziciju da na međunarodnom nivou ponude usluge bliske zaštite ličnosti, kao i usluge organiziranja obuke i treninga za tjelohranitelje. Reputacija stečena na globalnom planu govori u prilog tome da su djelatnici kompanije KDI profesionalni, diskretni i efikasni

Razgovarao: Nebojša Bogunović

E-mail: redakcija@www.asadria.com

Iz američke kompanije KDI tvrde da u potpunosti razumiju brigu tjelohranitelja vezanu za zaštitu osoba za čiju sigurnost su zaduženi. Bilo da za njih kreiraju potpuno nov sigurnosni program ili da rade na poboljšavanju postojećeg, u profesionalnom timu kompanije KDI klijenti će pronaći vjernog partnera za dizajniranje sigurnosnih programa u potpunosti prilagođenih njihovim specifičnim potrebama. Globalna profesionalna mreža kompanije KDI razvijana je u proteklih 35 godina, pa su stoga u kompaniji ponosni na profesionalce sa kojima sarađuju, kao i na nivo stručnosti koji nude svojim klijentima tokom procesa treninga i obuke ili tokom sigurnosnog konsaltinga o predstojećim projektima. S obzirom da je kompanija KDI bazirana u američkoj državi Sjeverna Karolina, u gradu Charlotteu, te da jednako uspješno posluje i u zemljama evropskog kontinenta, zanimalo nas je do koje mjere su programi obuke i treninzi koji se koriste u Americi i Evropi, zapravo, slični i primjenljivi u različitim okruženjima, te na koji način kompanija KDI utječe na tržište privatne sigurnosti u zemljama Evropske unije i Adriatic regije. Odgovore na ova, ali i na još neka zanimljiva pitanja dobili smo od gospodina Karla de la Guerre, predsjednika i izvršnog direktora kompanije Karl de la Guerra, Inc. (skr. KDI).

 

a&s Adria: Poštovani gospodine De la Guerra, da li biste bili tako ljubazni da za naše čitatelje kažete riječ-dvije više o vašoj profesionalnoj karijeri? Kako ste se, kao profesionalac koji iza sebe ima karijeru u američkoj vojsci, a onda i policiji, na kraju našli u privatnoj sigurnosnoj industriji?

Karl de la Guerra: Moj razvoj u svijetu bliske tjelesne zaštite visokog rukovodećeg osoblja na međunarodnom nivou počeo je u mojoj najranijoj dobi. Već kao desetogodišnjak sam odlučio da želim biti policajac, jer sam želio da štitim ljude. Dakle, već sa sedamnaest godina sam se pridružio američkim zračnim snagama (United States Air Force), pa sam te iste godine i diplomirao na policijskoj akademiji. 1981. sam dobio prvo zaposlenje kao profesionalni tjelohranitelj, gdje mi je dužnost bila bliska zaštita vojnih generala i gostujućih VIP osoba. Tu je, zapravo, započelo moje interesovanje za ovu profesiju i nastavilo se tokom godina, od sprovođenja zakona u vojnom okruženju, preko sprovedbe zakona u civilnom sektoru, a zatim i u sektoru upravljanja sigurnošću međunarodnog visokog rukovodećeg korporativnog osoblja. Danas vodim vlastitu vodeću američku kompaniju Karl de la Guerra, Inc., o kojoj vaši čitatelji mogu pronaći mnogo više informacija na web-stranici www.teamKDI.com.

a&s Adria: Da li nam ovom prilikom možete reći nešto o vašoj kompaniji KDI i njenim aktivnostima? Na koji način je kompanija KDI uključena u posao unutar sigurnosne industrije Evropske unije i kakva je njena uloga u smislu napretka sigurnosne industrije u zemljama Evropske unije?

Karl de la Guerra: Po definiciji, KDI je kompanija koja na međunarodnom nivou nudi sigurnosni konsalting i obuku za pružanje usluga bliske zaštite ličnosti. Bavimo se sigurnosnim konsaltingom za razne vrste kompanija, uglavnom one koje posluju van domena sigurnosti, kao što su kompanije koje se bave proizvodnjom, te farmaceutske i druge industrijske kompanije. Kada govorimo o našem poslovanju u domenu treninga i obuke, u proteklih devet godina sam dolazio u Evropu kako bih u ime Međunarodne asocijacije pružatelja usluga bliske zaštite i ostalih sigurnosnih usluga (International Bodyguard & Security Services Association – IBSSA) sprovodio aktivnosti na obučavanju pripadnika mađarske nacionalne akademije za sprovođenje zakona tokom njihove godišnje trening-konferencije, koja se održava u septembru svake godine. To je ujedno bilo i moje prvo predstavljanje unutar industrije sigurnosnih usluga u Evropi. Osim toga, često sam putovao širom Evrope i radio sam mnogo na raznim detaljima vezanim za zaštitu, a u saradnji sa sigurnosnim kompanijama iz Evropske unije, posebno onim iz gradova kao što su London, Rim, Pariz i Amsterdam. Pojačali smo naš prodor na tržište u domenu obuke za pružanje usluga bliske zaštite za međunarodno visokopozicionirano korporativno osoblje, prije svega zahvaljujući saradnji sa različitim kompanijama iz zemalja Evropske unije, te zahvaljujući predstavniku naše kompanije gospođi Adeli Krivanek, koja je, zapravo, naš kontakt za klijente iz zemalja Evropske unije. Na koji način mi utječemo na tržište sigurnosti u Evropskoj uniji? Vjerujem da u Evropskoj uniji postoji velika potražnja za američkim stilom obuke za sprovođenje sigurnosnih operacija i pružanje usluga bliske zaštite, tako da ćemo nastaviti nuditi naše usluge treninga i obuke zainteresovanim iz privatnog sektora i vladinih agencija širom Evrope.

a&s Adria: Poslovanje unutar industrije privatne zaštite u SAD-u i zemljama Evropske unije se očigledno razlikuje. Koje su osnovne i najočiglednije razlike između sektora privatne zaštite u Americi, zemljama Evropske unije i Adriatic regiji?

Karl de la Guerra: S obzirom da područje moje stručnosti pokriva blisku zaštitu visokopozicioniranog korporativnog osoblja na međunarodnom planu, mislim da postoji mnogo sličnosti u samome sprovođenju sigurnosnih operacija. Međutim, iako postoji značajna razlika između SAD-a i Evropske unije kada su u pitanju terminologija i praksa, ja bih ipak rekao da postoji mnogo više sličnosti nego razlika u radu agenata zaduženih za blisku zaštitu važnih ličnosti, tjelohranitelja ili profesionalnog izvršnog sigurnosnog osoblja, jer se u biti radi o istim poslovima, a osnovna razlika je samo u korištenoj terminologiji. Pored toga, zakoni koji definišu pružanje usluga zaštite u privatnom sigurnosnom sektoru su različiti u svakoj zemlji, tako da uvijek moramo biti svjesni razlika koje se nameću našem poslovanju zbog postojećih zakona u zemljama u kojima radimo. Kao stručnjaci za zaštitu i profesionalci, dužni smo osigurati dosljednu primjenu zakona koji tretiraju ovu oblast u zemljama u kojima sprovodimo edukativne aktivnosti.

a&s Adria: Do koje mjere su programi obuke i treninga koji su dizajnirani za američko tržište privatne sigurnosti primjenljivi i u evropskim zemljama?

Karl de la Guerra: S obzirom da radimo na globalnom nivou, programi obuke nastali u kompaniji KDI su sasvim usklađeni sa onim što se pokazuje kao potreba u Evropskoj uniji, ali i šire. Naprimjer, svake godine u mjesecu novembru sam, u saradnji sa organizacijom IBSSA i uredom šerifa Yorkške županije u državi Sjeverna Karolina, domaćin međunarodnom kursu bliske zaštite VIP ličnosti. Polovinu polaznika ovoga kursa čine evropski tjelohranitelji, a drugu polovinu američki SWAT službenici i lokalni sigurnosni profesionalci. To stvara jedinstvenu dinamiku u učionici, ali rezultira i izuzetnim uspjehom. I naravno, obuka koju sprovodim svake godine u Budimpešti za organizaciju IBSSA u potpunosti je fokusirana na “međunarodne operacije”, tako da je cjelokupan materijal u potpunosti primjenjiv na tjelohranitelje generalno, a ne samo na tjelohranitelje iz jedne ili dvije specifične zemlje. Zahvaljujući najnovijem sporazumu o saradnji sa organizacijom Total Protections Services Global (TPSG), na čijem je čelu gospođa Phrantceena Halres, a o čijim aktivnostima se vaši čitatelji mogu informisati putem web-stranice www.total-protections.com, pomažemo u stvaranju Centra za obuku za pružanje usluga bliske zaštite ličnosti u državi Sjeverna Karolina, koji će služiti kao globalni institut za polaznike iz cijeloga svijeta.

a&s Adria: U čemu se ogleda važnost međunarodne saradnje na ovome planu i koje koristi iz takvoga pristupa mogu imati zemlje Evropske unije i Adriatic regije?

Karl de la Guerra: Mi živimo u globalnom društvu, tako da posao više nije izoliran na jednom kontinentu. Međunarodno visokopozicionirano korporativno osoblje putuje širom svijeta, a programi zaštite ga moraju pratiti. Upoznao sam, dakako, i tjelohranitelje koji rade isključivo na određenim specifičnim geografskim područjima, ali većina onih koji se bave ovim poslom su tjelohranitelji koji svoje usluge nude na međunarodnom planu. To su muškarci i žene koji pružaju usluge bliske zaštite ličnosti na globalnom nivou. Ova integracija zahtijeva ekstremno dobro poznavanje kultura i protokola, jer upravo su kulture i protokoli ono što utječe na sprovođenje ovih aktivnosti u mnogim zemljama. Što se tiče samoga poslovanja, tu ne postoje granice. Dakle, kao što je za tjelohranitelja u Adriatic regiji važno da zna šta radimo i kako mi to radimo u Americi, tako je i za nas veoma važno da budemo upoznati sa vašom regijom. Mi putujemo gdje god naši klijenti imaju potrebu za našim uslugama. Potreba angažiranja američkih tjelohranitelja u timovima u zemljama Evropske unije ili evropskih tjelohranitelja u timovima za pružanje usluga bliske zaštite ličnosti u Americi je samo razlog više da budemo upoznati sa različitim načinima pružanja ovakvih usluga. Upravo to je prostor u kojem se obuke koje nudi kompanija KDI nameću kao vitalne.

a&s Adria: Šta konkretno kompanija KDI nudi polaznicima svojih kurseva i šta je to što usluge vaše kompanije razdvaja od usluga koje nude slične firme u Evropi i ostatku svijeta?

Karl de la Guerra: Većina treninga se tiču bliske zaštite VIP ličnosti, a sprovode se na vrhunskom nivou po istom uputstvu i priručniku, odnosno informacijama i znanjima za sprovođenje obuke koja su prvobitno razvijana od strane američke tajne službe ili američkog Odjela za državnu i diplomatsku sigurnost. To smatram korisnim jer se na taj način zadržava određen standard kvaliteta obuke širom svijeta. Osim toga, ono što svaku kompaniju koja nudi usluge obuke i treninga čini jedinstvenom su, zapravo, pozadina i iskustvo njenih instruktora. U kompaniji KDI mi smo ponosni da se svi naši postojeći instruktori bave prijenosom znanja iz specifičnih područja u kojima su stručni, kao što su vojska, provedba zakona, međunarodne sigurnosne operacije, hitna medicinska pomoć, avijacija itd. U kompaniji KDI vjerujemo da polaznici naših kurseva i treninga zaslužuju najsvježije dostupne informacije i, da bismo im takve informacije pružili, mi moramo iskoristiti instruktore koji aktivno rade u struci, a ne one koji su u penziji i koji nisu aktivni već dugi niz godina. To je taj nivo obuke i nastave na koji je kompanija KDI ponosna, jer ga može ponuditi širom svijeta.

Kako ostvariti kontakt sa kompanijom KDI?

a&s Adria: Za kraj, da li postoji nešto što vas nismo pitali a što biste željeli poručiti našem čitateljstvu ili uredništvu?

Karl de la Guerra: Svakako, zahvaljujem vam se na ovoj prilici da govorim za a&s Adria magazin i radujem se svojoj narednoj posjeti vašoj regiji. Ukoliko bilo ko od vaših čitatelja želi da kontaktira našu kompaniju, može to učiniti preko naše web-stranice

www.teamKDI.com ili putem telefona 704-607-8762. Sjedište kompanije KDI je smješteno u gradu Charlotte, u američkoj državi Sjeverna Karolina.

Prsluci, dvogledi i druga neizostavna oprema

U ovome broju ćemo nastaviti govoriti o opremi, odnosno tehnici i njenom značaju. Nešto više ćemo govoriti o zaštitnim prslucima ili pancirima te o nekoliko tehničkih pomagala, sa kojima ćemo završiti temu o zaštitarskoj opremi. Od narednog broja započet ćemo sa tematikom koja predstavlja samu srž ovoga posla, a to su taktika i podjela timova, koji nam objašnjavaju kako se, zapravo, obavlja ovaj posao.

Pripremio: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal and Security Training Association)

Zaštitni prsluk svoga nosioca treba zaštititi od djelovanja zrna ispaljenih iz vatrenog oružja i uboda nožem ili drugim oštrim predmetima. On ne bi trebao samo da spriječi prodiranje spomenutih predmeta nego i nastajanje teških povreda koje mogu nastati samim udarom.

Zaštitni prsluk – pancir

Kod samog izbora prsluka trebali bismo posebnu obratiti pažnju na sljedeće:

Komfor pri nošenju. Ako se prsluk ne nosi, onda, naravno, i ne ispunjava svoju ulogu. Najbolji prsluk je onaj koji se uvijek nosi, a da bi se nosio, mora biti komforan koliko se to u našem poslu može tražiti.

Zagrijavanje. Ukoliko se nalazimo u hladnim područjima ili u vremenskom periodu kada vladaju niže temperature, prsluk koji će nas grijati svakako dobro dođe. Ipak, ljeti i u toplim krajevima prsluk nam može biti izuzetno otežavajući faktor. Zato se mogu upotrebljavati posebne podmajice, koje se nose ispod prsluka, a koje koliko-toliko poboljšavaju cirkulaciju zraka.

Sloboda kretanja. Jako bitan aspekt koji prvenstveno ovisi od samog dizajna prsluka i materijala od kojeg se izrađuje. U slučaju da ovo dvoje sputava naše kretanje i onemogućava nas u normalnom izvršenju zadataka, prsluk nam tada postaje prepreka.

Težina. Nije potrebno previše objašnjavati koliko težak prsluk može utjecati na brzinu obavljanja naših funkcija, kao i na stepen umora ili iscrpljenosti prilikom dužeg nošenja.

Stepen diskrecije. Od izuzetne je važnosti koliko sam prsluk koji se nosi ispod odjeće može ostati neprimjetan. Ovo je vrlo važno, jer ukoliko se prsluk ne primijeti, to nam može dati prednost balističke zaštite za koju napadač ne zna. U suprotnom možemo biti na gubitku. Zato je od velike važnosti, a to i klijenti u većini slučajeva zahtijevaju, da se naš prsluk ne primijeti.

Troškovi su također veoma bitna stavka, jer ukoliko prsluk ne možemo priuštiti, ostali smo bez tog vida zaštite. Dakle, trebamo realno sagledati situaciju i stepen ugroženosti i onda donijeti krajnje objektivnu odluku o nabavci adekvatne opreme. Ipak, kako god, bolje je imati prsluk pa i po cijenu da se u toj nabavci izostavi nešto što je manje važno od druge opreme.

Materijali za izradu

Proizvođači za izradu prsluka koriste različite materijale. Tawron i Kevlar su aramidna vlakna, čijim se tkanjem dobija jedno tkivo. Spectra Shield, Spectraflex i Goldflex, kao i Dyneemaud i Zylon Du su folije koje udarnu energiju projektila znatno bolje rasporede nego ranije spomenuta vlakna, zbog čega imaju bolju učinkovitost. Prsluk nastaje tako što se folije isjeku u obliku prsluka, a onda se posebnim tehnikama prepliću i lijepe jedna za drugu. Nivo zaštite upravo ovisi o broju slojeva folija.

Klase ili nivoi zaštite među prslucima se razlikuju od države do države i ne mogu se direktno upoređivati. Treba imati na umu da se u različitim državama upotrebljavaju i različita oružja te municija različitih kalibara, pa samim time poređenje gotovo da nije moguće. Trebamo se držati onoga što proizvođač pancira navodi u svojoj deklaraciji, tj. od kojeg kalibra koji prsluk pruža zaštitu, kao i toga da striktno vodimo računa o tome koja država u svojim internim propisima nešto dozvoljava ili zabranjuje kako se ne bismo ogriješili o zakon države u kojoj trenutno boravimo.

Princip rada

Potrebno je znati da se projektil koji udari u prsluk ne odbija od površine prsluka ili prvog sloja. Naprotiv, on ulazi i probija se kroz slojeve prsluka, koji se kao mreža istežu u pravcu kretanja našeg tijela. Projektil u toj mreži usporava sve dok se na kraju ne zaustavi. Pri tome, nekoliko slojeva biva probijeno, ali su ti slojevi i oduzeli većinu energije ispaljenog projektila. Tako nastaje put zaustavljanja projektila, odnosno dubina prodora koja nekad može biti duboka i do 40 mm ovisno o klasi zaštite i kalibra projektila. Prilikom tog udara ili prijenosa energije dolazi do stvaranja modrica, tj. do traume krvnih sudova, što dovodi do krvnih podljeva, a često dolazi i do lomova. Kako bi sve spomenuto izbjegli, posebno udare u osjetljivom predjelu grudnog koša, tj. srca, proizvođači preporučuju tzv. „trauma ploče“, koje ovu dubinu prodora znatno smanjuju.

Prsluci se izrađuju u dvije varijante: oni koji se nose ispod odjeće i oni koji se nose preko odjeće. Na ove koji se nose preko odjeće može se dodati gornji dio ili okovratnik te donji dio (prednji i zadnji) koji štiti genitalije. Također, izrađuju se u konfekcijskim veličinama, a rade se i po narudžbi.

Uređaji za opservaciju

Općenito, uređaji za opservaciju ili osmatranje mogu se uvrstiti u standardnu ili obaveznu opremu koju jedan tim ili pojedinac koji radi na poslovima osiguranja mora posjedovati. Razlikujemo one uređaje koje koristimo danju i one koje koristimo noću.

Uređaji za noćno osmatranje

Prema načinu funkcioniranja možemo ih podijeliti na tri kategorije: uređaje koji imaju IC osvjetljivač, zatim one koji imaju pojačivač svjetlosti te uređaje koji imaju termovizijski prikaz, odnosno koji registruju temperaturu. Izrađuju se u obliku naočala ili kamera, a omogućuju kvalitetnu sliku u slabo osvijetljenim područjima, čime nam daju fleksibilnost u obavljanju posla. U nekim zemljama su uvršteni u zakon o naoružanju, tako da se ne mogu nabaviti bez odobrenja nadležnih institucija.

Dvogledi

Na kvalitet jednog dvogleda utječe čitav niz faktora. Ali, jedno je važno – izoštrene i čiste slike, odnosno pogledi, rezultat su kvalitetnog dvogleda. Slabi dvogledi ne daju jasnu sliku, detalji se slabo vide, a nemogućnosti određivanja cilja i duže korištenje često mogu dovesti do glavobolje i oštećenja vida. Pored kvaliteta i cijene, važnu ulogu u izboru dvogleda ima njegova namjena. Prilikom kupovine istog, potrebno je znati barem značenje tehničkih podataka, a nije na odmet ni savjetovanje sa nekim poznavaocem ove opreme.

Kamere

Danas na tržištu imamo veliki izbor različitih klasičnih i digitalnih kamera, kako za fotografiju, snimanje videa i tona, tako i za kombinirane uređaje koji sve ove opcije nude u jednom. U našem poslu neophodna nam je najmanje jedna kompaktna kamera koja, naravno, ima sve ove opcije i koja može zabilježiti sve detalje koji su nama potrebni za kasnije procjene i zaključke. Velika prednost ovih uređaja danas jeste i to što se materijal koji snimimo istog momenta može proslijediti dalje do baze ili našeg tima na drugoj lokaciji, koji, recimo, očekuje dolazak kolone i sl.

Uređaji za detekciju eksploziva

To su uređaji koji na bazi hemijskog sastava otkrivaju eksplozive kao što su: RDX, PENT, TNT, dinamit i Semtex. Izrađuju se u različitim formama u zavisnosti od toga jesu li namijenjeni kontroli osoba ili kontroli pisama i sličnih pošiljki.

O čemu trebamo razmišljati prije odluke o putovanju

Iako na većini željezničkih stanica postoje specijalni VIP servisi sa mnoštvom usluga, veliki problem u zaštiti predstavljaju zaustavljanja na nepoznatim željezničkim stanicama na kojima ulaze novi putnici. Sa druge strane, ukoliko je to moguće, putovanja u putničkim autobusima i redovnim linijama treba izbjegavati. Putovanje sa 20 ili 40 drugih nepoznatih putnika predstavlja preveliku opasnost i našu fleksibilnost svodi na minimum. Također, helikopteri su veoma značajna prijevozna sredstva za štićene osobe s obzirom da omogućavaju veliku mobilnost i na njih treba obratiti posebnu pažnju

Piše: Džemal Arnautović, instruktor IPSTA-e (International Personal Security and Training Association)

Voz predstavlja udobno i pouzdano sredstvo za putovanje, ali kada su u pitanju moguće aktivnosti protivničke strane, moglo bi se reći da nas očekuje praksa veoma slična sa onom u avionu. Mobilnost je u ovim slučajevima prilično ograničena, dok je bijeg za protivničku stranu moguć. Kočnica za slučaj nužde se može uvijek povući, a može se čak i iskočiti iz voza. Zato su pred nama uvijek ista bitna pitanja zašto, ko i kako će se putovati? Ukoliko se radi o delegaciji, u vozovima se u većini slučajeva može zahtijevati poseban prijevoz i specijalnim oklopnim vagonima, koji se mogu kontrolisati, a pravovremeno i rezervisati. Kod diskretnih vožnji u vozovima koji saobraćaju prema redovima vožnje moraju se, ukoliko je to uopće moguće, prethodno rezervisati sjedišta. Ovisno o situaciji, mogu se rezervisati cijeli kupei i vagoni ekskluzivno za štićenu osobu i njenu pratnju. Ako se štićena osoba ili njeni pratioci kreću unutar voza, onda se pribjegava praksi diskretne pratnje sa jednim ili dva tjelohranitelja. Toaleti se također moraju nadgledati, a logistika za opskrbu mora biti potpuno sigurna. Željeznička stanica predstavlja poseban izazov. U zavisnosti od veličine stanice, često ćemo biti u prilici pješke prelaziti velike dionice od vagona do našeg vozila ispred stanice. Tako ćemo se često nalaziti i u masi ljudi sa brojnim prtljagom, što će nam otežati kretanje. Naš lični prtljag također mora biti posebno osiguran. Iako na većini željezničkih stanica postoje specijalni VIP servisi sa mnoštvom usluga, veliki problem predstavljaju zaustavljanja na nepoznatim željezničkim stanicama na kojima ulaze novi putnici i gdje će, ovisno o situaciji, biti neophodna najmanje jedna diskretna kontrola. Unaprijed se mora razmisliti i o upotrebi „peper-gasa“ ili čak i vatrenog oružja.

Putnički autobusi

Ukoliko je to moguće, putovanja u putničkim autobusima i redovnim linijama treba izbjegavati. Putovanje sa 20 ili 40 drugih nepoznatih putnika predstavlja preveliku opasnost i našu fleksibilnost svodi na minimum. Međutim, za delegacije, cijele muzičke grupe ili veće porodice putnički autobus može, sa stanovišta štićene osobe, biti prikladno prijevozno sredstvo čak i za duže vožnje. Prostor unutar autobusa omogućava kretanje i međusobnu komunikaciju, tu su i toaleti ili opskrba te sasvim dovoljno mjesta za prtljag. Pogotovo su zanimljivi moderni VIP autobusi, koji su elegantno opremljeni kožnim sjedištima, stolovima i svom mogućom multimedijom. Sa stanovišta zaštite lica, putnički autobus nije idealan. Kreće se relativno sporo (maksimalno 100 km/h), a sa njim se ne može, ukoliko se ukaže potreba, bježati niti neprimjećeno putovati i uvijek je potreban dodatno educiran vozač te prikladna mjesta za parkiranje. Autobus se lahko primjećuje i nudi, u pravom smislu riječi, veliku površinu za napad. Tome se dodaju i opasnosti u cestovnom saobraćaju i sigurnosni pojasevi koji nedostaju. Isto tako, u slučaju tehničkog kvara, ne može se brzo i bez dodatnih komplikacija riješiti transport za toliko osoba i njihov prtljag. Možemo pratiti autobus sa jednim do dva prateća vozila i ukloniti opasnosti koje prijete od drugih učesnika u saobraćaju, ali i bolje osmatrati okolinu. U autobusu nam je potrebno dobro slaganje sa vozačem i drugim osobljem. U svakom slučaju, unutar autobusa moramo imati jednog ili više tjelohranitelja radi odbrane od opasnosti s vana, ali i koordinacije i navigacije sa vozačem, te radi zaštite pri dolasku u stanicu.

Helikopter

Helikopteri su veoma značajna prijevozna sredstva za štićene osobe zato što omogućavaju veliku mobilnost. Međutim, oni ipak zavise od vremenskih uvjeta, specifičnih termina i ograničeni su tehničkim karakteristikama pojedinačnih mašina te relativno visokom cijenom prijevoza. Mogu se višestruko koristiti u zaštiti lica, bilo da se radi o transportu štićene osobe ili, pak, o instrumentu za nadziranje i osiguranje iz zraka. Kod mjera službene zaštite lica, isti se mnogostruko koriste, a u slučaju ekstremne opasnosti, koriste se i do četiri mašine istovremeno. Jedan helikopter ca. 10 km ispred, drugi ca. 500 m iznad kolone vozila ili pratećeg voza, treći nedaleko iza, a četvrti sa timom za intervenciju na palubi ca. 1 km iza kolone.

U privatnom sektoru ovi resursi nam neće tako često biti na raspolaganju, a pogotovo se to odnosi na situaciju gdje bi se istovremeno koristile četiri mašine. Trebali bismo biti i više nego zahvalni ukoliko nam budžet dozvoli jedan prateći helikopter, što se u većini slučajeva u praksi i preporučuje. Polazak i dolazak helikoptera predstavlja pravi problem s obzirom da se najviše vremena izgubi na čekanje u mjestu dok se rotor i elise helikoptera ne pokrenu ili dok se ne isključe. U ovom periodu potrebna nam je izuzetno dobro organizirana zaštita na tlu. Prije poletanja preporučuje se kratki ali temeljni sastanak sa pilotima da bi se ispunila očekivanja svih strana. Za vrijeme leta mora se osigurati komunikacija preko slušalica, a najmanje jedan tjelohranitelj mora sjesti u mašinu u kojoj se nalazi štićena osoba. Također, unaprijed postavljamo najmanje jednog tjelohranitelja na odredište, odnosno mjesto slijetanja, kako bi isto bilo osigurano ili kako bi se u slučaju nužde osigurao rezervni helikopter za bijeg.

Hotel

Zaštitnu pratnju u hotelu u većini slučajeva organiziramo kao i pratnju pješke. Pomjeramo se od vozila i mjesta parkiranja prema ulazu i trijemu, zatim idemo liftom do soba u mirnom krilu hotela i opet nazad u vozilo ili u druge prostorije unutar hotela. Preporučuje se odabir soba na najvišim spratovima jer tamo u startu postajemo teža meta za potencijalnog napadača. Zbog visine treba računati da nam, u slučaju nužde, u ispomoć može priteći i lokalna vatrogasna služba. Napadači na to ne mogu računati. Najmanje jedna soba iz našeg tima se mora nalaziti direktno pokraj prostorija štićene osobe, tako da smo u neposrednoj blizini i da u svako doba možemo djelovati.

Također, moramo poznavati i rute za eventualni bijeg, druge alternativne puteve kroz hotel i njegovu okolinu te moramo znati kako reagovati u slučaju izbijanja požara i dobro poznavati mjesta na kojima se nalaze aparati za gašenje požara, koja je također potrebno kontrolisati. Moramo znati i ko sve raspolaže ključevima u hotelu i naložiti osoblju da u naše prostorije ne ulaze, odnosno da iste po potrebi čiste samo pod nadzorom. Ovisno o hotelu, potrebno je stupiti i u kontakt sa menadžerom za sigurnost, ukoliko ga hotel posjeduje, i koordinirati saradnju sa njime. Shodno raspoloživim resursima, jedan tim za zaštitu će ostati na licu mjesta i nadzirati prostorije, te izviđati i koordinirati kako održavanje soba tako i pripremanje eventualnih obroka i/ili daljih aktivnosti unutar hotela.

IZDANJA

Global Security d.o.o.

Hasiba Brankovića 3, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel: +387 (0)33/788-985
Fax: +387 (0)33/788-986
Web site: www.asadria.com
Marketing: marketing@asadria.com
Pretplata: pretplata@asadria.com
PDV broj: 201142740001
Identifikacioni broj: 4201142740001
ISSN 1986-5

Magazin a&s Adria – stručni magazin za kompletna sigurnosna rješenja – mjesečna je publikacija licencirana od strane kompanije Messe Frankfurt New Era Business Media za Adriatic regiju: Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Sloveniju i Srbiju.