Kriminalne aktivnosti su u većini slučajeva očigledne. Poslovni ljudi kao žrtve kriminala koje su izložene napadima obično su svjesni kriminala i njegovih posljedica. Lista ovakvih krivičnih djela je praktično beskonačna. Tu, između ostalog, spadaju: krađe poslovnih vozila i opreme, provale u skladišta, iznuda i ucjena usmjerena prema rukovoditeljima ili njihovim porodicama, palež na radnom mjestu, silovanje uposlenika, pljačka blagajnika, napad na uposlenika, krađa računara, uništavanje hortikulturnih površina unutar poslovnog prostora, prijeteći telefonski pozivi i e-mailovi i dr.

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Čak i kada se ova djela vrše potajno, brzo se razotkrivaju. U tu svrhu se vodi rekonstruktivna istraga kao odgovor na neki akt koji se desio u prošlosti. Osim toga, postoji više krivičnih djela, najčešće u oblasti krađe, koja su izrazito tajnovita i prikrivena, zbog čega se teško otkrivaju, a njihove posljedice nisu neposredno uočljive. Ova prikrivena djela imaju nekoliko zajedničkih karakteristika po kojima se izdvajaju u odnosu na transparentna djela usmjerena protiv poslovnih subjekata:

• počinioci su obično osobe od povjerenja,
• djela su trajnog karaktera, a rjeđe jedan „spektakularni“ incident,
• neka djela su obavijena velom tajne (jesu li ona namjerno počinjena ili je u pitanju greška?).

Iz navedenog se jasno vidi zašto je identifikacija prikrivenih krivičnih djela izrazito kompleksan problem. Jasno je da se za njihovo razotkrivanje mora primijeniti više istražiteljskih strategija. Zbog širokog spektra različitih poslovnih oblasti unutar privatnog sektora nemoguće je utvrditi univerzalnu ili sveobuhvatnu strategiju. Ipak, moguće je doći do temeljne liste aktivnosti koje mogu imati svoje kreativne varijacije i prilagodbe. Ove temeljne strategije, između ostalog, obuhvataju i raspoređivanje agenata na tajnom zadatku među uposlenicima, vršenje inventure, dnevna kontrola evidencije o prodaji, a za slučajeve krađe je od ključne važnosti nadzor za prevenciju krađe robe.

Tehnike vršenja otuđenja robnih artikala

Pošto krađa spada u prikrivena krivična djela, i otkrivanje iste se vrši primjenom tajne strategije. Ona je relativno složena za planiranje i izvođenje, a do kvalitetnih istražitelja ili detektiva koji se bave krađama nije lahko doći. Ipak, poznavanje određenih tehnika koje primjenjuju kradljivci jednako je važan kao i istražiteljeva metodologija. Neke od strategija kojima se koriste kradljivci su sljedeće:

1. Oblačenje odgovarajuće odjeće i pretvaranje da je ona u vašem vlasništvu. U nekim slučajevima, ženski kradljivci ulaze u maloprodajne objekte i nose samo donje rublje i kaput. Nakon oblačenja haljine i drugih komada odjeće, one skidaju oznake za cijenu i iznose robu iz radnje;
2. Oblačenje ukradene odjeće ispod odjeće koja je u vlasništvu kradljivca. Na ovaj način se ukrade veliki broj opreme za plivanje i intimnog rublja;
3. Sakrivanje mehkih odjevnih artikala, poput džempera, ispod kaputa ili ruke;
4. Guranje odjeće sa tezge u kesu za kupovinu;
5. Stavljanje artikala u kesu sa prethodno kupljenim stvarima;
6. Unošenje praznih kesa sa oznakom istog ili nekog drugog prodajnog objekta i ubacivanje artikala dok je kradljivac zaklonjen iza polica ili robe, kao i dok je u kabini za presvlačenje;
7. Davanje robe djeci koja je iznose u pratnji kradljivca;
8. Nošenje posebno dizajniranih kaputa sa ušivenim kukama za brzo preuzimanje mehkih odjevnih artikala i iznošenje istih;
9. Nošenje posebno dizajniranih kaputa sa modifikovanom postavom koja cijeli kaput pretvara u veliki džep;
10. Unošenje posebnih kutija u maloprodajne objekte. Ove kutije na prvi pogled izgledaju kao da su pripremljene za isporuku, uvezane kao paketi ili kamuflirane kao darovi. One su, zapravo, prazne i posjeduju dno opremljeno oprugom. Ona se aktivira nakon postavljanja kutije na robu, a povlačenjem ruke dno se vraća u normalnu poziciju;
11. Nošenje posebnih ženskih sportskih hlača do koljena. One se vežu elastičnom trakom kako bi se spriječilo ispadanje robe;
12. Sakrivanje ukradenih predmeta u predjelu prepona. Čak i kabasti predmeti poput krznenog kaputa ili muških odijela mogu se sakriti ispod dovoljno duge haljine, ako ih se postavi između butina. Po obavljenoj krađi, kradljivac napušta maloprodajni objekt;
13. Zamjena oznaka za cijenu. Bar-kod se zamijeni onim za artikl niže cijene i tako se jeftinije dolazi do skupih artikala. Isto se radi i sa hranom koja se pakuje u kutije;
14. Preuzimanje robe i automatsko traženje povrata novca od prodavača;
15. Upad u dućan, krađa odjeće i istrčavanje do auta za bjekstvo.

Istražiteljske strategije

Ova lista ne obuhvata sve tehnike, ali nudi uvid u bezbrojne načine kako se vrši otuđenje robe. Kako bi spriječili ovaj vid kriminala, istražitelji moraju biti oprezni i kreativni kao i sami kradljivci. Ovo su neke od strategija koje su im na raspolaganju:

1. Obucite se kao ostatak klijentele objekta kako biste se lakše uklopili;
2. Obratite pažnju na kupca koji se više interesuje za svoje okruženje nego za robu. Dok običnog kupca zanima cijena, veličina i boja artikla, kradljivca više zanima da li ga ko prati;
3. Nakon što se sumnjiva osoba pojavi, pratite je sve dok se ne uvjerite da ste napravili pogrešnu procjenu;
4. Tokom kontinuiranog praćenja sumnjive osobe detektiv treba obratiti pažnju na trenutak kada ovo lice odabere artikl za krađu i priđe mu;
5. Nakon krađe odabranog predmeta detektiv mora pratiti proces njegovog sakrivanja ili tačno utvrditi gdje se on nalazi;
6. Istražitelj se mora pobrinuti da se kradljivac ne otarasi ukradenog artikla prije privođenja. To znači da se osumnjičenik mora kontinuirano i neometano pratiti. Ovo predstavlja najteži segment detektivskog posla. Ljudi se lahko preplaše i mogu umisliti da su uhvaćeni u krađi čak i kada to nije slučaj. Oni će se riješiti ukradenih artikala istom vještinom koju koriste prilikom njihovog otuđivanja;
7. Detektiv mora sa sigurnošću utvrditi da navodno ukradeni predmet nije, zapravo, kupljen;
8. Tajno praćenje i nadzor moraju se odvijati bez prekida sve dok kradljivac ne iznese artikl iz dućana, nakon čega ga se presreće i hapsi. Hapšenje izvan prodajnog objekta nije nužno, no optužnica će dobiti na snazi ako se dokaže da je kradljivac imao namjeru da permanentno otuđi navedeni artikl. Ako se počinitelja presretne dok je još u dućanu, on se može jednostavno braniti tvrdnjom da nije namjeravao uzeti artikl bez plaćanja ili insistirati da je tek htio kupiti dodatni artikl ili usporediti prvobitni izbor sa ostalim u smislu usklađivanja boje i sl.;
9. Iskusni detektivi za krađe obično pokušavaju izbjeći sukob s počiniteljem nakon zaustavljanja. To se obično postiže vraćanjem kradljivca u dućan na neprimjetan i ne previše prijeteći način. Ozbiljnost stvarnih posljedica u vidu hapšenja i krivičnog gonjenja počinitelj će shvatiti nakon što ga se uvede u dućan i isti zaključi da mu se pružanje otpora i agresivnost neće isplatiti.

Dodatni faktori

Na kraju, u slučaju praćenja krađe unutar maloprodajnih objekata važna su još dva dodatna faktora. Prvi se tiče činjenice da većina kradljivaca koja djeluje u ovakvim objektima obično nisu okorjeli kriminalci ili profesionalni lopovi. Profesionalni kradljivci doista postoje, ali oni čine tek manji procent lica koja kradu iz maloprodajnih objekata. Drugi faktor tiče se primjene elektronskog nadzora artikala, odnosno posebnih etiketa koje prodajno osoblje uklanja ili deaktivira nakon prodaje. U protivnom, ove oznake aktiviraju osjetljivi detektor na izlazu dućana u slučaju da neko lice pokuša napustiti objekt bez dekodiranja. Sve veći broj proizvođača odlučuje se na postavljanje ovih zaštitnih etiketa prilikom pakovanja robe. Danas je njima zaštićeno dosta artikala, od nosača zvuka do knjiga i odjevnih predmeta. Iako je i ovu zaštitu moguće zaobići, ovaj vid zaštite artikala od krađe učinio je puno toga na planu prevencije ili odvraćanja od krađa u svim tipovima maloprodajnih objekata više nego bilo koja unificirana strategija.

Istražiteljska funkcija koja u najvećoj mjeri služi interesima poslovnog subjekta jeste pozadinska, odnosno biografska provjera uposlenika. Slučajevi koji imaju potrebu za jednom ovakvom istragom su svakodnevna pojava, a s obzirom na važnost i značaj slučajeva finansijskih malverzacija, jedna obična pozadinska provjera i dalje zadržava ključnu ulogu.

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Provjera aplikanata preko istrage koja prethodi njihovom primanju u radni odnos služi kao prevencija gubitaka, jednako kao i provjera biografije primljenih uposlenika. Program za borbu protiv krađa na nivou kompanije može biti neutralisan ili postati neproduktivan i prije nego se počne s njegovom realizacijom, ako su sami uposlenici koji se bave njime kriminogena lica. A krađa je tek jedan od razloga za brigu prilikom utvrđivanja ko će biti primljen u radni odnos.

Organizacija pozadinske provjere

U idealnoj situaciji, sve pozadinske provjere potrebno je obaviti prije ponude primanja u radni odnos. Ipak, postoji više faktora koji negativno utječu na ovakav scenarij. Blagovremena ponuda zaposlenja često uključuje poželjne kandidate ili barem one koji se „na prvu“ predstave kao takvi. U velikim kompanijama ove provjere se rade isključivo za ključne rukovodeće pozicije. Istovremeno, za manje rizične pozicije uradit će se brze površne promjene, dok će detaljnija kontrola biti obavljena kada uposlenik stupi u radni odnos. Dakle, blagajnik ili sigurnosni menadžer se u ovom kontekstu mogu tretirati kao pozicije visokog rizika, dok su perač suđa ili baštovan niskorizični poslovi.

Izrada aplikacije

Kada početi s procesom pozadinske provjere? U dobro uhodanim kompanijama on počinje i mjesecima prije nego aplikant uopće dođe do odjela za ljudske resurse. Ključ uspjeha leži u temeljitosti same provjere i poslovnog odnosa koji se razvije iz toga. Sve počinje od papira koje aplikant popunjava u potrazi za poslom. U idealnoj situaciji, tim menadžera sigurnosti i ljudskih resursa  zajedno sa pravnicima izrađuju cijeli paket dokumenata koje će preuzeti potencijalni aplikant. Oni moraju biti dizajnirani kao nešto što ne predstavlja puki reproducirani aplikacijski obrazac, iako i na njega treba obratiti pažnju. U nastavku teksta navedeni su neki dokumenti koje kompanije trebaju uključiti u svoje aplikacijske pakete.

1. Aplikacija

Ovaj obrazac podrazumijeva davanje uvida u sve prethodne angažmane u sedmogodišnjem periodu. U nekim slučajevima poslodavci traže i kompletnu poslovnu biografiju. Ime, adresa, broj telefona uposlenika su obavezni, kao i ime i kontaktne informacije bivšeg direktno nadređenog. Aplikacija treba sadržavati poseban odjeljak u kojem se od aplikanta traži da potvrdi da li ponuđene informacije obuhvataju sve poslove u određenom vremenskom intervalu. Na ovaj način može se spriječiti naknadno pravdanje zaboravljanjem posla sa kojeg je aplikant potencijalno otpušten zbog krađe. Osim toga, aplikacije trebaju sadržavati barem tri reference u vidu osoba koje nisu srodnici ili bivši poslodavci.

2. Obrazac za provjeru kreditnih zaduženja

Odjel za pravne poslove treba osmisliti obrazac u kojem će aplikant kompaniji dati ovlast da pristupi izvještajima kreditnih institucija, kako prije tako i nakon prijema u radni odnos. Ovo može biti važan dokument u slučaju da uposlenik naknadno bude podvrgnut istrazi, a kompaniji zatreba istražiteljska pomoć izvana.

3. Obrazac za provjeru obrazovnih certifikata

Aplikant popunjava obrazac kojim se odobrava pružanje informacija o njegovim obrazovnim postignućima u školi, na fakultetima ili specijaliziranim edukativnim ustanovama. Ovaj obrazac treba sadržavati i broj socijalnog osiguranja, datum rođenja i sva imena pod kojim se aplikant školovao. Datum rođenja se koristi samo kao individualni vid identifikacije, a ne predmet dobne diskriminacije. Neke institucije potražuju ove informacije kako bi utvrdile identitet lica u odnosu na dato ime i prezime.

4. Ovlaštenje za davanje informacija

Aplikant potpisuje obrazac kojim ovlašćuje prethodne poslodavce, nadređene, kolege, poznanike, stanodavce i liječnike da mogu ponuditi sve informacije koje traži potencijalni poslodavac. U ovom obrascu potrebno je navesti precizne identifikatore koji se tiču aplikanta, kao i osigurati odricanje odgovornosti za pružanje informacija. U nekim zemljama postoje zakonska ograničenja po pitanju davanja ovakvih informacija. Ako je to slučaj, potrebno je citirati spomenutu zakonsku odredbu u obrascu.

5. Obrazac za potvrdu o statusu nezaposlenog lica

U ovom obrascu se od uposlenika traži da navede svaki period u kojem nije bio u radnom odnosu u proteklih sedam godina. Razlozi za nezaposlenost također trebaju biti navedeni, kao i objašnjenje kako je potencijalni uposlenik osiguravao osnovne životne potrebe u spomenutim periodima. Među traženim informacijama trebaju biti i kontaktni podaci osobe koja može potvrditi navedene informacije.

6. Potvrda o pozadinskoj provjeri

Aplikantu treba poslati obavijest u kojoj ga se informiše da je preduvjet za upošljavanje ili nastavak radnog odnosa vršenje adekvatne pozadinske provjere. U njoj je potrebno navesti da namjerno davanje netačnih informacija predstavlja osnovu za raskid radnog odnosa. Na taj način se rješava pitanje namjerno prezentiranih netačnih podataka i nesigurnosti u slučaju da su oni proizašli iz obične „greške“. U obrascu je potrebno obavijestiti uposlenika da se prilikom vođenja istrage očekuje i njegova pomoć, tako da dokumentacija o prethodnom zaposlenju ili obrazovanju mora biti pripremljena za uvid. Na kraju, uposlenik mora biti upoznat s činjenicom da – u slučaju da istraga ne ukaže na postojanje lažnih informacija – kompanija može smatrati pozadinsku provjeru neizvedivom ako je date informacije nemoguće verificirati (naprimjer, u slučaju uništavanja dokumentacije u požaru u zgradi obrazovne institucije), kao i da to može biti povod za raskid radnog odnosa. Važno je naglasiti potrebu da se isti standardi primjenjuju na sve aplikante kako bi se izbjegle potencijalne optužbe za diskriminaciju.

Kreiranje glavnog dosjea

Srž vođenja predistražnih postupaka predstavlja kreiranje, održavanje i dopunjavanje glavnog dosjea. U pitanju je referentni izvor informacija o nepoželjnim osobama ili licima koja daju netačne informacije, a koji je dostupan kompanijama ili cijeloj industriji. Naprimjer, sigurnosni odjel neke bolnice trebao bi posjedovati kompjutersku bazu podataka o svakom licu koje je počinilo krivično djelo protiv ili unutar te institucije, bilo da se radi o uposlenicima, pacijentima ili gostima. U dosjeu se trebaju naći i imena bivših uposlenika otpuštenih iz tih razloga. Ove dosjee treba učiniti dostupnim i drugim sličnim institucijama kako bi se izbjegla mogućnost da medicinska sestra koja vrši krađu završi u drugoj bolnici. Svi odjeli koji učestvuju u programu tako bi imali pristup ovoj datoteci putem telefona, e-maila ili računara, a slični dosjei već postoje u sektoru maloprodaje. U ovim dokumentima navedena su imena svih poznatih i prijavljenih provalnika, falsifikatora kreditnih kartica i uposlenika koji su potkradali svoje poslodavce. Iako se na prvi pogled čini da se radi o „crnim listama“, u pitanju su legalno dostupni podaci na osnovu kojih se, recimo, određenim osobama zabranjuje pristup na hipodromima. Ako neko lice ne može stupiti u radni odnos ili bude otpušteno zbog falsificiranja aplikacije za posao, njemu se razlozi za takav tretman moraju naznačiti. Jedino redovno ažuriranje ovakvih podataka može osigurati angažovanje najboljih uposlenika za određene pozicije. Isto važi i za naknadne istražne radnje koje se provode po primanju uposlenika u radni odnos, a koje će u velikoj mjeri zavisiti od kvaliteta inicijalne pozadinske provjere.

Cilj mobilnog nadzora najčešće je utvrđivanje nepoznate lokacije, odnosno mjesta u kojem subjekt nadzora živi, radi, zabavlja se, vodi poslove, rješava se ukradene robe, sreće se s drugim ljudima itd. Zbog toga je mobilni nadzor najzahtjevniji za izvođenje i najosjetljiviji na neželjeno otkrivanje. Nakon utvrđivanja lokacije u igru ulaze druge strategije, poput stacionarnog nadzora, pomoću kojih je moguće doći do detalja koji se odnose na tu lokaciju

Piše: Semir Kapetanović
E-mail: redakcija@asadria.com

Mobilni nadzor moguće je obavljati pješice, posebno u gradskim centrima sa dosta gužvi, ili korištenjem bicikla, mopeda, motora, automobila, javnog prijevoza i sl. Iako to zvuči gotovo filmski, nadzor se može obavljati i iz helikoptera, odnosno aviona. Moguće je koristiti bilo koje sredstvo kretanja koje je na raspolaganju istražiteljima sve dok im ono omogućava praćenje subjekta do lokacije koja ima važnu ulogu u sklopu same istrage. Rizik koji sa sobom nosi mobilni nadzor je, kao i kod ostalih vidova tajnog nadzora, mogućnost da subjekt otkrije da je praćen. Takvo otkriće može imati katastrofalne posljedice po istragu. Ono može navesti osumnjičenika da uništi ili ukloni dokaze ili prekine s vršenjem kriminalnih aktivnosti prije nego se podigne optužnica.

Mjere opreza

Istovremeno, on može privremeno obustaviti ove aktivnosti kako bi ih naknadno nastavio uz nove strategije. Na taj način se kod subjekta budi svijest o tome da ga se prati, pri čemu može preduzeti adekvatne odbrambene mjere, a aktivnosti istražitelja bi bile javno razotkrivene, što može imati negativne posljedice. Dakle, otkrivanje praćenja, odnosno nadzora treba izbjeći. Neke od mjera koje se mogu preduzeti u ovom kontekstu su:

• Pripazite da između vas i subjekta koji pratite bude nekoliko osoba
• Nikada prilikom nadzora ne gledajte u potiljak subjekta. Mnoge osobe mogu osjetiti kada ih se gleda ili zuri u njih
• Pratite pogledom subjekta od struka nadolje, posebno noge i stopala
• Ako subjekt zastane da, naprimjer, pogleda izloge, pozdravi se s nekim ili kupi novine, vaše zaustavljanje može biti odveć očito i tada je najbolje da produžite dalje. Ako je to moguće, uđite u neku zgradu ili prodavaonicu ispred subjekta i iz njenog stražnjeg dijela pratite da li se subjekt nastavio kretati i da li je prošao pored vas.

Nadzor u javnom prijevozu

• Nikada nemojte sjediti odmah iza subjekta nadzora
• Sjednite nekoliko sjedišta iza subjekta, na istu stranu vozila, tako da ne postoji način da on neprimjetno izađe iz vozila
• Pratite pogledom subjekat od struka nadolje, posebno noge i stopala
• Izbjegavajte kontakt očima sa subjektom
• Ako se nalazite u autobusu koji se zaustavlja u blizini kvartova, ostanite u vozilu do sljedeće stanice ako subjekt pokaže znakove nervoze ili ako na retrovizoru možete vidjeti u kojem smjeru je otišao po izlasku iz autobusa

Nadzor iz automobila

• Kad god je to moguće, koristite dva ili više vozila koja imaju mogućnost daljinske glasovne komunikacije (radio ili mobitel)
• Koristite žene istražitelje kao vozače ili putnike
• Žene istražitelji u autu trebaju sjediti blizu muškarca vozača
• Pratite subjekta u mjeri u kojoj to dozvoljavaju saobraćajni znakovi, propisi o udaljenosti između vozila i prateći uvjeti. Što ste dalje, to bolje
• Nemojte pratiti subjekta u istoj traci u kojoj on vozi. Druge trake omogućavaju okretanje i promjenu smjera na manje primjetan način
• Ako vršite nadzor pomoću više vozila, možete iskoristiti „mamac“ koji će pratiti metu s bliže udaljenosti. Nakon što ona promijeni smjer, „mamac“ treba produžiti u istom pravcu. Cilj ovog manevra je uvjeriti subjekta da nije praćen, iako bi on mogao posumnjati na to
• Također, ako vršite nadzor pomoću više vozila, kontinuirano mijenjajte njihovu poziciju, odnosno neka će ići više naprijed, a druga na kraj kolone
• Imajte na umu važnost „jezika tijela“ u kontekstu mobilnog nadzora. Napeta koncentriranost je lahko uočljiva. Ruka koju prebacite preko sjedišta ili okvira prozora može ostaviti dojam relaksiranog vozača ili putnika

Oprema koja se koristi za mobilni nadzor

Sva oprema koja se koristi za stacionarni nadzor može se upotrijebiti i za mobilni nadzor, sa izuzetkom snimanja slike u sporijem intervalu (time lapse) i teleskopa, koji mogu biti nepraktični prilikom kretanja.

Pokretni i stacionarni nadzor

Prilikom odlučivanja o kombinovanom nadzoru pojedinca ili grupe u obzir se uzima izražena potreba za sveobuhvatnom istragom i praćenjem svakog vida kretanja subjekata. To podrazumijeva 24-satni nadzor. Preporuke za stacionarni i mobilni nadzor važe i prilikom kombinovanja oba metoda. Osim toga, treba uzeti u obzir i gubljenje subjekta iz vida tokom mobilnog nadzora. Ako poseban tim pokriva fiksnu lokaciju poput subjektovog stana, javit će se potreba da oni ostanu na toj lokaciji i prate njegov dolazak kući. Uspoređivanje bilješki između oba tima treba obavljati s fokusiranjem na vremenske intervale i ono može poslužiti za utvrđivanje da li je subjekt nakon gubljenja iz vida produžio kući ili se zaustavio na nekoj drugoj lokaciji.

Planiranje prije otpočinjanja nadzora

Nadzor rijetko predstavlja iznenađenje za istražitelje. Zbog toga oni obično imaju mogućnost da odrede gdje i kada će početi s vršenjem nadzora. Zbog toga ne postoji nikakvo opravdanje za nepoduzimanje aktivnosti utvrđivanja temeljitog plana preliminarnog nadzora. Istražitelji koji posjeduju adekvatnu opremu i plan rada mogu postići dosta bolje rezultate u odnosu na one koji prosto izađu na teren i nadaju se najboljem. Prilikom planiranja potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora:

1. Opis lokacija. Jesu li poznate adrese i opisi lokacija koje će subjekt vjerovatno posjetiti? Jesu li potajno snimljene te lokacije s ciljem izviđanja (kamerom, fotoaparatom ili 35-filmskom kamerom)? Jesu li slike podijeljene članovima tima?
2. Osobe. Šta se zna o najvažnijim poznanstvima subjekta, uključujući radne kolege, članove domaćinstva, saučesnike? Jesu li dostupni opisi ili slike tih ljudi ili vozila u njihovom vlasništvu? Šta je sa primarnim subjektom? Jesu li poznate njihove kućne adrese, telefonski brojevi i radna mjesta?
3. Plan. Šta se zna o planu koji subjekt želi provesti u djelo? Radi li se o pukoj krađi novca ili krađa zahtijeva korištenje šlepera ili viljuškara? Je li u pitanju krađa povjerljivih pisanih poslovnih dokumenata i trebaju li istražitelji tražiti i neke druge medije? Jesu li određene banke, zalagaonice ili kompanije ključne za provedbu zločinačkog plana?
4. Sigurnost. Da li postoje informacije da nadzirane osobe predstavljaju fizičku opasnost po istražitelje? Ima li subjekt nadzora ili njegov saučesnik kriminalni dosje koji uključuje fizičko nasilje? Nosi li oružje? Vozi li brzo? Je li ikada ranije otkrio da ga se prati?
5. Organi reda. Nužno je razmotriti postoji li potreba da se lokalnu policiju obavijesti o prisustvu tima u području nadzora. U mirnim rezidencijalnim naseljima ljudi u vozilima parkiranim dugo u noć mogu izazvati sumnju mnogih građana, uključujući i one koji obraćaju pažnju na sigurnost u kvartu. Blagovremeno stupanje u kontakt s predstavnicima lokalne policije može značajno doprinijeti izbjegavanju privođenja istražitelja od strane organa reda koji ih sumnjiče za činjenje krivičnog djela. To ne bi bila samo sramotna situacija koja bi skrenula pažnju subjekta na neobična dešavanja nego može biti i opasna po istražitelje ako policajci osjete da su ugroženi. Blagovremeno obavještavanje policije ne mora uključivati otkrivanje povjerljivih detalja, ali će pripadnici organa reda cijeniti takav čin i to je u najboljem interesu istražiteljskog tima.

Utvrđivanje kontrolnih tačaka

Jedna od praktičnih strategija prilikom praćenja subjekta do njegovog finalnog odredišta jeste i utvrđivanje kontrolnih tačaka. To podrazumijeva utvrđivanje sekcija njegove rute kretanja po danima, sve dok se cijela ruta ne identificira. Većina ljudi ima određene navike i to je najlakše vidljivo po rutama njihovog kretanja do poznatih im lokacija. Naprimjer, ruta od kuće do posla je obično relativno predvidiva. Strategija utvrđivanja kontrolnih tačaka može predstavljati kvalitetan odabir jer je manje rizična u odnosu na praćenje subjekta duž cijele rute. Isto tako, ona može predstavljati i nužnost u slučaju da subjekt naglo skrene u pravcu u kojem se vozilo za praćenje ne može kretati.

Pozicioniranje za potrebe stacionarnog nadzora može biti fiksno, odnosno trajno, kratkotrajno ili privremeno. Fiksne ili trajne nadzorne pozicije određuju se ili kreiraju unutar zgrada ili drugih struktura i omogućuju vizuelno praćenje određene lokacije unutar te zgrade prema potrebama. Primjeri su fiksne pozicije iznad ureda sa prostorijama za brojanje novca u kojima se velike sume prebrojavaju i pripremaju za uplatu, potom stalne instalacije iznad kockarskih stolova u kasinima, kao i pozicije koje omogućavaju nadzor osjetljivih radnih prostora, poput dokova za utovar i istovar. Isto važi i za prostore na kojima javnost ima direktan pristup vrijednim artiklima, poput nakita u maloprodajnim objektima.

Piše: Semir Kapetanović

E-mail: redakcija@asadria.com

Fiksne pozicije mogu biti zamaskirane ili učinjene neuočljivim na način da ih samo izrazito oprezna ili istrenirana lica mogu uočiti, a mogu biti i jako uočljive i vidljive. Kao primjer neuočljivih nadzornih pozicija mogu poslužiti velika ogledala na lokacijama na kojima se uobičajeno nalaze, poput onih u butiku s muškom odjećom, ili rešetkaste ventilacije u vidu otvora za klimatizaciju na gornjim dijelovima zidova. Primjer uočljivih nadzornih pozicija mogu biti CCTV kamere montirane na plafon, koje pokretima u oba smjera nude uvid u aktivnosti uposlenika ili posjetilaca, sa ili bez osvjetljenja koje signalizira jesu li kamere aktivne. Još jedna uočljiva pozicija je izbočena struktura zidnih ogledala, koja je obično postavljena naviše u dućanima ili prodajnim objektima sa pogledom na prolaze u kojima se dešava najveći broj krađa.

Privremeni nadzor

Privremeni nadzor odnosi se na konkretne situacije koje zahtijevaju rješavanje problema. Odabrane pozicije mogu biti iznajmljene kuće, stanovi ili sobe sa pogledom na ciljni segment poslovne imovine poput zaliha robe, vagona na šinama, utovarnih dokova, vrata ili prozora preko kojih se odvija nelegalna trgovina ljudima ili robom, kao i dijela ograde perimetra na kojem se očekuje neovlašten upad. Kao primjer jednog od slučajeva koji uključuje ovaj tip nadzora može poslužiti i jedan događaj iz stvarnog života. Sve je počelo sa otkrićem da su dvokrilna vrata na prednjem dijelu izvjesne robne kuće bila otključana nekoliko dana u sedmici. Pri tome nije bilo dileme da su vrata bila zaključavana svaku noć u vrijeme zatvaranja objekta. Testiranje vrata pomoću protivprovalnog alarma pokazalo je da su se ona mogla otvoriti i do 30 cm prije aktiviranja alarma. Tako se javila mogućnost da bi se neko lice moglo sakriti tokom zatvaranja objekta i naknadno otključati vrata i otvoriti ih u prečniku od 30 cm. Potom bi to lice moglo proći kroz uski otvor i iznijeti veliku količinu robe bez aktiviranja alarma. Isti počinitelj se nakon toga mogao vratiti na mjesto skrivanja i napustiti ga nakon otvaranja robne kuće. Ovu mogućnost bilo je neophodno rasvijetliti. Dva istražitelja su iznajmila hotelsku sobu sa neposrednim pogledom na ulazna vrata robne kuće. Nekoliko noći oni su dvogledom pratili zatvaranje objekta, provjeravali jesu li vrata zaključana i pazili na vrata sve do njihovog otvaranja ujutro. Nakon skoro stotinu sati rada otkriveno je da su vrata imala grešku u mehanizmu zaključavanja. Vibracije izazvane prolaskom jutarnjih autobusa bi povremeno dovele do otpadanja zasuna. Problem je bio riješen, mada ne na način na koji se očekivalo. U praksi se ponekad osmatraju i lokacije koje ne predstavljaju standardnu poslovnu imovinu. To može biti stan uposlenika za kojeg se sumnja da vrši ilegalne radnje kako bi se, naprimjer, pratilo istovaranje stvari u vlasništvu kompanije iz automobila nakon posla.  Isto važi za okupljališta osumnjičenika, poput lokala ili bilo koje druge lokacije na kojoj se otuđena imovina može pohraniti, podijeliti ili je se na bilo koji način riješiti.

Lažni identiteti

Iznajmljivanje prostora za nadzor koji nije hotel ili motel treba izvesti potajno, uz odgovarajući izgovor i, ako je moguće, pod lažnim imenom. Istražitelji, jednako kao i kriminalci, mogu doći do kvalitetnih lažnih identifikacijskih dokumenata. Kao reference mogu im poslužiti ostali članovi istražiteljskog osoblja ili čak i prijatelji koji mogu dati garancije za „gosta“. Ipak, lica koja iznajmljuju smještaj u rejonima za koje je potreban nadzor obično nisu previše zainteresirana za identitet gostiju. Najvažnije je da se vlasnicima prostora ne treba dati razlog zbog kojeg bi se oni mogli početi zanimati za razlog iznajmljivanja. Povjeravanje vlasniku stana ili prostora graniči sa potpunom ludošću. Upućenost u odvijanje tajne operacije kod ljudi izaziva neodoljiv poriv koji je moguće zadovoljiti jedino prenošenjem tajne drugoj osobi. Na taj način se „zaraza“ širi. Iznajmljeni prostori trebaju ostati neuočljivi jer se tako mogu najproduktivnije iskoristiti. Jasno je da postoji određeni rizik od curenja informacija, ali kratkotrajnost nadzora i profesionalnost uključenog osoblja mogu ga znatno umanjiti. Za privremeni nadzor su posebno korisna vozila, naročito kombiji i kamperi. Neuočljivo parkirani kombi na cesti ili parkingu rijetko izaziva sumnju. Ako se vozilo mora parkirati jako blizu meti nadzora, korisno je poslužiti se varkom. Naprimjer, vozilo može biti parkirano jako blizu željene tačke, nakon čega iz njega izlaze dva istražitelja, svako na svoju stranu, zatvaraju vrata i nakon živog razgovora napuštaju lokaciju. Nadzorni tim je, pri tome, sakriven u stražnjem dijelu vozila. Ako ne postoji legalan ili logičan način da se vozilo parkira na željenu lokaciju ili ako je cjelodnevno parkiranje ilegalno (zbog čega se za njega ne treba odlučiti) ili sumnjivo, adekvatna varka je simulacija kvara vozila na željenoj lokaciji.

Kratkotrajni nadzor

Kratkotrajni nadzor može obuhvatiti vremenski interval od pola sata do dvije sedmice (nadzor vani), u zavisnosti od okolnosti. On se, naprimjer, može obavljati sa krovova obližnjih zgrada ili poslovnih prostora uz dopuštenje i znanje vlasnika, a često na principu vraćanja usluge po potrebi. U jednom slučaju agent na tajnom zadatku je pozivom preko telefonske govornice prijavio da je jedan uposlenik u vrijeme pauze za ručak sakrio stereouređaj na prostoru predviđenom za smeće, lociranom kraj vrata. Kasnije je ovaj uposlenik izašao s posla ranije, dovezao auto do smeća, ubacio stereouređaj u gepek i odvezao se. Jedina lokacija za osmatranje prostora za smeće bio je krov susjedne poslovne zgrade. U roku od pola sata identificiran je uposlenik menadžmenta zadužen za zgradu koji je odobrio pristup krovu nakon upoznavanja sa slučajem. Krov zgrade je bio ravan sa 45 cm visokim parapetom. Ukazivanje glave iznad parapeta imalo bi katastrofalne posljedice po vođenje slučaja. Ipak, pošto se radilo o ravnom krovu, na parapetu su se nalazili i otvori za istjecanje kišnice. Oni su poslužili kao mali prozori kroz koje je u ležećem položaju bilo moguće vršiti osmatranje željene zone. Istražitelj se prilikom osmatranja koristio dvogledom i toki-vokijem za praćenje sakrivanja i naknadnog preuzimanja robe. Zahvaljujući njegovim uputama preko radiosistema, istražitelji su blokirali vozilo osumnjičenika i isti je naknadno uhapšen.

Oprema za stacionarni nadzor

Oprema koja se koristi za stacionarni nadzor uključuje mobitele, dvosmjerne radiosetove, 35 mm kamere sa telefotografskim objektivima, digitalne kamere, VHS ili 8 mm kamkordere, dvoglede, teleskope sa postoljem, kao i improvizirane uređaje za koje je jedina granica sama mašta. Improvizacija može predstavljati važan segment istražiteljske vještine, što se može ilustrovati pomoću dva primjera iz stvarnog života. Jedan je žica koja se poveže sa kliznim vratima vagona. Ako neko pokuša ući u vagon tokom noći, žica se povlači i pali mali, neuočljivi izvor svjetla. Provalnici to svjetlo ne mogu vidjeti, a ono služi kao signal za obavještavanje o počinjenom krivičnom djelu. Drugi uređaj su osmislili studenti koji su se suočavali sa čestim obijanjem aparata za sokove, koji je bio postavljen blizu njihovih spavaonica. Prostor za ubacivanje novčića u aparat uvezan je žicom koja bi, po pomjeranju, aktivirala svjetla u domu zajedno sa glasnom zvonjavom. Tokom odvijanja ovog vida “nadzora“ studenti su mogli mirno spavati, a u slučaju novog pokušaja obijanja počinitelj bi se vrlo brzo našao licem u lice sa velikim brojem razjarenih studenata.

Poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera za smanjenje gubitaka u maloprodajnom sektoru, naprimjer, nemoguće je bez prikupljanja određenih ulaznih podataka vezanih za navike kupaca, brojanje lica u maloprodajnom objektu i sl., a takve podatke je moguće prikupiti samo osmatranjem i sprovođenjem nadzora. U smislu tajnosti njegovog sprovođenja, nadzor možemo implementirati kao prikriveni ili otvoreni nadzor, dok u smislu primijenjenih sredstava možemo razlikovati praćenje interesantnih lica i lokacija ljudskim vidom ili za to namijenjenim hardverskim proizvodima kao što su videonadzorne kamere i pripadajući videosnimači. No, kako odabrati pravi tip nadzora, podesan za određenu situaciju?

Semir Kapetanović
redakcija@asadria.com

Nadzor, kao integralni dio istražnog procesa, obuhvata vizuelno praćenje lokacija ili osoba kako bi se otkrilo koje aktivnosti i radnje izvršavaju te osobe, odnosno koje aktivnosti i radnje se vrše na nadziranoj lokaciji. Ovakvo vizuelno motrenje je praćeno vođenjem bilješki u smislu dnevničkog zapisa o onome što se dešava na snimljenom nadzornom videu. Takve bilješke, zapravo, objašnjavaju hronološkim slijedom poredane scene, koje prikazuju ono što se desilo na nadziranoj lokaciji. Nadzor lokacije ili osobe može biti stacionarni, pokretni ili kombinacija stacionarnog i pokretnog nadzora. Nadzor također može biti prikriveni ili otvoreni, s ciljem otkrivanja počinjenja zločina ili ozbiljnog kršenja propisanih politika, prikupljanja obavještajnih podataka i/ili sprečavanja počinjenja kriminalnih djela. Može se vršiti posmatranjem ljudskim okom ili pomoću elektronskog i mehaničkog hardvera.

Prikriveni nadzor naspram otvorenog nadzora

Postoji korisno pravilo u određivanju razlika između prikrivenog i otvorenog nadzora. Prikriveni nadzor je obično orijentiran ka detekciji, dok je otvoreni nadzor orijentiran ka prevenciji. Međutim, kao i kod svih sličnih pravila, postoje i izvjesni izuzeci. Naprimjer, operacija tajnog nadzora na odjelu modnog nakita, koja se sprovodi u cilju prevencije, može biti i misija prikupljanja obavještajnih podataka tokom koje se prikupljaju svi detalji koji su na raspolaganju u okruženju, a koji se tiču operacije, što omogućuje poduzimanje odgovarajućih korektivnih mjera za smanjenje gubitaka. Ovakav nadzor može nam ponuditi informacije o:

1. obrascima prometa (brojanje kupaca po satu ili u nekim drugim vremenskim intervalima),
2. broju incidenata, odnosno krađa od strane kupaca (odnos broja kupaca i broja lica koja vrše krađe),
3. vrstama ukradene robe,
4. tačnim lokacijama na kojima su se desile krađe,
5. vremenima u kojima su se desile krađe,
6. onome što su zaposleni radili kada je dolazilo do krađa,
7. načinu kako su izvršene krađe,
8. informacijama o zaposlenicima i osoblju (raspored pauza, broj zaposlenika prisutnih na radu i sl.) i
9. informacijama o slučajevima nesavjesnog rada uposlenika (prodaja robe poznanicima i prijateljima po sniženim cijenama, propuštanje da se registruje svaka prodaja, izlaganje nakita u prodavnici za vrijeme radnog vremena i odnošenje nakita kući nakon isteka vremena predviđenog za rad.

Po tom principu, otvoreni nadzor odjela sa luksuznim nakitom, koji se vrši pomoću upadljivo postavljenih videonadzornih kamera, može doživjeti neuspjeh s aspekta svog primarnog cilja – odvraćanja od pljačke, ali u isto vrijeme osigurava videosnimak događaja koji bi mogao dovesti do identifikacije, a kasnije i do hapšenja pljačkaša. Vodeći se spomenutim primjerom, razliku između ciljeva tajnog i otvorenog nadzora nije teško prepoznati.

Nadzor posmatranjem

Kad god je to moguće i praktično, nadzor treba vršiti posmatranjem očima, bez upotrebe bilo kojeg uređaja ili hardvera, s izuzetkom dvogleda. U smislu jasnoće, detalja, boja i dimenzija (dubine promatranog polja), ne postoji zamjena za ukupnu percepciju nadzirane scene, koju promatrač može pružiti kada lično posmatra scenu i razvoj događaja na sceni. To ne znači da dešavanja na istoj sceni, ako je to moguće, ne bi trebala biti snimljena i pretvorena u neki prihvatljiv medijski format. Ipak, ljudsko oko omogućuje najvjernije praćenje dešavanja koja nas okružuju. Izgleda mnogo sofisticiranije, a i manje neugodno za zaposlenike koji rukuju gotovinom na blagajni ako se nadzor vrši pomoću diskretno instaliranih videonadzornih kamera sa ugrađenim pinhole objektivom, ali svaki istražitelj koji ima imalo iskustva sa takvim nadzornim sistemima potvrdit će da je ljudsko oko ipak pouzdanije, jer ostavlja manje prostora za sumnju i greške. Ravna površina videonadzornog ekrana ne daje promatraču informaciju o dubini vidnog polja na koju su naši umovi navikli i koju očekuju. Osim toga, tu je i interpretativna vrijednost ljudskog uma u situacijama kada promatrač neposredno svjedoči činu ili događaju. Većina nadzornih snimaka ne daje dovoljan obim potrebnih podataka, pa stoga zahtijeva određenu vrstu dodatne prateće interpretacije.

Uređaji za vizuelni nadzor

Bez obzira na njihova ograničenja, kamere za nadzor, naročito videonadzorne kamere u kombinaciji sa videosnimačima, od neprocjenjive su vrijednosti u brojnim situacijama, pa tako i u onima u kojima je nemoguće prikriti istražitelja zaduženog za nadzor. Još jedna prednost kamera je u istovremenom pokrivanju nadzorom više lokacija, sa jednim operaterom koji prati dešavanja na nadziranim scenama, bilo istovremeno, bilo u zadanim obrascima prikaza. Videonadzorne kamere nisu sklone umoru, rastrojstvu i dekoncentraciji ili gladi. U kontekstu sigurnosti, videonadzorne kamere su bitno doprinijele kvaliteti i efikasnosti istražnih procesa. Mnogi zaposlenici su uhvaćeni zahvaljujući videosnimaču, odnosno snimku kako izlaze iz objekta sa ukradenom robom kroz tajno nadzirana vrata, preturaju po uredskim stolovima i povjerljivim podacima ili vrše čitav niz drugih nedopustivih radnji koje se odnose na sigurnost, kao što su, npr., udaranje automata za slatkiše ili piće i nasilno otuđenje takvih artikala ili sitniša iz automata. Takve kamere su također u mnogo slučajeva zabilježile i djelovanje osoba koje nanose štetu kompaniji, vršeći nesavjesnu provjeru posjetilaca ili ne spriječivši ulične umjetnike da na novoj fasadi objekta ispišu grafite.

Oko kamere je učinkovito ​​u pružanju općih informacija – ko ulazi kroz određena vrata, ko prima robu na istovarnoj rampi, ko se nalazi u prostorijama za rad sa štićenim sigurnosnim videonadzorom i sl. Kada su u pitanju vrlo specifične i detaljne informacije, kamere ipak pokazuju i određene nedostatke. U jednoj istrazi krađe u odjelu za obradu platnih transakcija, u kojoj je zaposlenik otvorio koverte koje su predali kupci, a koje sadrže mjenice i novčane uplate (koje ne moraju uvijek biti u obliku bankovnih čekova), kamera nije bila u stanju otkriti krađu. Međutim, snimak je ukazao istražitelju koji zaposlenik je izvršio krađu, skrenuvši mu pažnju na sumnjivo ponašanje jednog zaposlenika i nesvjesne pokrete koje je pravio, što je na kraju dovelo do uhićenja. Nemogućnost videonadzorne kamere da otkrije specifične detalje u ovom konkretnom slučaju dovela je do sljedeće zagonetke: da li je osumnjičeni u džep svog radnog odijela stavio bijelu kovertu sa kupčevim mjenicama i novcem ili je u džep stavio bijelu maramicu ili tek bilješku zapisanu na komadu bijelog papira? Unatoč spomenutim ograničenjima, korištenje videonadzornih kamera omogućuje posebno svestrano vršenje nadzora. Kamere veličine ruža za usne ili kutije šibica moguće je koristiti u brojnim situacijama. Njihova cijena je vrlo pristupačna, a njihova upotreba je ograničena samo genijalnošću istražitelja.

Nadzorne bilješke

Bilješka o onome što primjećuje videonadzor može snimljena na diktafon glasom ili u bilježnicu rukom. Ako je snimljena, bilješka nekada kasnije mora biti prenesena u pisani oblik. Prednost rukom pisanih bilješki je da su odmah dostupne, koštaju malo vremena i truda ili troška za prijenos bilješke iz neke zvučne ili video forme u formu pisane riječi. Nakon toga bilješka se lahko prenosi putem e-maila ka ovlaštenim primateljima. Isto se ne može reći i za bilješke snimljene u audio ili video formatu. Još jedna prednost rukom pisanih bilješki je u tome što su papir i olovka dostupniji i manje upadljivi za korištenje na terenu nego, recimo, magnetofoni, diktafoni, baterije i kasetice, memorijske kartice ili USB memorijske jedinice. Osnovna svrha ovih bilješki je da se pobliže opišu dešavanja koja smo snimili u video ili audio formatu. Nove bilješke bi trebale da prate snimke svakog kalendarskog dana, a bilješka snimljena u toku jednoga dana može biti zapisana i na više strana u nadzornom dnevniku. Forma nadzornog dnevnika koja se popunjava svaki dan trebala bi sadržavati parametre kao što su datum, oznaka istražnog slučaja (ime i broj datoteke) te informaciju o identitetu istražitelja. Ukoliko su istu scenu pratila dva promatrača, dovoljno je da oba unesu svoja zapažanja u isti nadzorni dnevnik. Ako su nadzorom obuhvaćene scene na dva različita lokaliteta, a tiču se istog slučaja, tada bi trebalo za svaku nadziranu lokaciju otvoriti i ažurirati poseban nadzorni dnevnik. Jednom sačinjeni, ovi dnevnici postaju dijelom službenih spisa.